Geografski horizont 61/1 (2015)

Izlazi od 1955.

TOPONIMIJASUBURBANIZACIJA

PROSTORNA DIFUZIJA Broj 1/2015, godina LXI, ISSN 0016-7266

BROJ 1/2015 • GODINA LXI • ISSN 0016 -7266

god. 61, br. 1/2015, Zagreb

Stručno-informativni časopis za geografijuhttp://issuu.com/h.g.d.

NakladNik:Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatskatel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451,

e-mail: [email protected]://www.hagede.hr

http://www.facebook.com/geografski-horizont

uredNištvo:Nenad Buzjak, Ivan Čanjevac, Vedran Prelogović, Lana Slavuj Borčić,Ivan Šulc, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

glavNi uredNik: Vedran Prelogović

tajNik uredNištva: Ivan Čanjevac

grafički iteHNički uredNik: Ivan Zagoda

korektura: Jadranka Čelant Hromatko

slog i prijelom: Ivan Zagoda

tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2015.

Naklada: 500 primjeraka

CijeNa časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

slika Na NaslovNoj straNiCi: STJEPAN GLAVAČ (1627. – 1680.): KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE

Č L A N C IgoraN vuković

Problemi korištenja toponimije Irske i Ujedinjenog Kraljevstva kruNoslav kraNjeC

Utjecaj suburbanizacije na preobrazbu ruralnog prostora – primjer općine Brdovec

tomislav joguN Teorijska osnova modela prostorne difuzije

P U T O P I SmarijaN Biruš

Kanada (1. dio)

K A R TA G O V O R IStjepan Glavač (1627. – 1680.):

KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE

D O G A Đ A N J AIzložba karata kartografske zbirke Geografskog odsjeka PMF-a

22. državno natjecanje iz geografije

O B L J E T N I C EVeljko Rogić – 90. godina života

P R I K A Z IHistorijska geografija Hrvatske

7

19

31

85

43

52

83

58

61

ŽumBeračko gorje u raNu jeseN foto: marija Novaković

9

UvodUjedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sje-verne Irske (u daljnjem tekstu: Ujedinjeno Kra-ljevstvo) je otočna država u sjeverozapadnoj Europi. Sastoji se od četiri zemlje – Engleske, Škotske i Walesa (koje zauzimaju prostor otoka Velike Britanije) te Sjeverne Irske (koja zauzi-ma sjeveroistočni dio otoka Irske) ujedinjene pod jednom državnom upravom sa sjedištem u Londonu (sl. 1). Upravo zbog složenoga i je-dinstvenog političkog ustroja, često se za tu državu koriste različita pogrešna imena. Većina ljudi s engleskoga govornog područja državu naziva United Kingdom (Ujedinjeno Kraljev-

stvo), skraćenicom UK, ali i neodgovarajućim terminima Great Britain (Velika Britanija) ili jed-nostavno Britain (Britanija). Ponegdje se naila-zi i na imenovanje ili poistovjećivanje čitavog prostora Ujedinjenog Kraljevstva po njezinoj površinom najvećoj, najmnogoljudnijoj i u mnogo drugih pogleda najvažnijoj zemlji sa-stavnici, Engleskoj (slična pogreška relativno često se javlja i prilikom imenovanja Nizozem-ske Holandijom, prema njezinoj pokrajini Ho-landiji). Za susjednu državu Irsku, koja zauzima 5/6 istoimenog otoka i s kojom Ujedinjeno Kraljevstvo ima jedinu kopnenu granicu, često se koristi pogrešan toponim Republic of Ireland

PROBLEMI KORIŠTENJA TOPONIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA

Goran vUković

U radu se ukazuje na česte pogreške i dvojbe pri imenovanju dviju zapadnoeuropskih otočnih država, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, s osvrtom na etimologiju i povijesni razvoj toponima Britanija te razvoj teritorijalnog ustroja tih država. Posebna pozornost posvećuje se neopravdanom imenovanju čitavog otočja politički pristranim toponimom Britansko otočje. Pokazalo se, uzimajući u obzir povijesno-političke odnose između dviju zemalja, kako bi valjalo izbjegavati korištenje toga toponima i zamijeniti ga nekim od alternativnih toponima koji su u modernom europskom političkom i znanstvenom diskursu postali prihvaćeni i rašireni.

Ključne riječi: Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Velika Britanija, Britansko-irsko otočje, Britansko Carstvo, toponimi

10

(Republika Irska). Također se za pripadajući otočni prostor zemalja Irske i Ujedinjenog Kra-ljevstva, koji broji preko šest tisuća otoka, kori-sti terminološki osporavan toponim Britansko otočje. Cilj ovoga rada je ukazati na etimologiju i povijesni razvoj toponima Britanija te ukazati na složeni unutarnji politički ustroj i povijesno-politički odnos tih dviju zapadnoeuropskih država, zbog kojega često dolazi do njihovoga pogrešnog imenovanja, ali i pogrešnog imeno-vanja čitavoga otočja.

Povijesni razvoj toPonima BritanijaIako etimologija latinskog toponima Britanniae nije posve jasna, većina znanstvenika danas smatra da se radi o latiniziranom obliku grčkog toponima Pretannia, budući da su Grci keltska plemena nastanjena na tom prostoru nazivali Pritenima ili Pretanima. Odmak od P do B zbio

se najvjerojatnije za vrijeme vladavine Julija Cezara. Ranije grčko ime za otoke za koje se smatralo da se nalaze zapadno od Europe bio je Cassiterides (Snyder, 2003).

Prvi pisani spomen o tom prostoru dao je u 4. stoljeću prije Krista Piteja iz Masalije (Mar-seillea). Međutim, toponim Britanija prvi put se pojavljuje u spisima rimskih pisaca koji su njime imenovali otok Veliku Britaniju, dok su za čitavo otočje koristili toponim Britannicae insulae (Britanski otoci). Svakako najznačajniji rimski autor toga vremena bio je Plinije Stariji. On je u IV. knjizi svoga djela Naturalis Historia naveo kako nasuprot ušću Rajne ...leži otok Bri-tanija koji je čuven u grčkim i u našim vlastitim pisanim djelima. On leži na sjeverozapadu na su-protnoj strani širokog kanala prema Germaniji, Galiji i Hispaniji koje predstavljaju daleko najveći dio Europe (Plinije Stariji, 2004, 82).

Sl. 1. Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo – politička podjela

Sl. 2. Rimska Britanija

Goran vUković: PROBLEMI KORIŠTENJA TOPNIMIJE IRSKE I UJEDINJENOG KRALJEVSTVA GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 7-18

11

pomorstvu i trgovini. Ti su zakoni stvorili pre-duvjete za razvoj engleske (od 1707. britanske) ratne i trgovačke mornarice i pretvorili ovu ze-mlju u svjetsku velesilu, najveći imperij u po-vijesti čovječanstva koji se neformalno nazivao Britanskim Carstvom (Nault et al., 1994c). Drugi Zakon o uniji najvažniji je i temeljni pravni akt Ujedinjenog Kraljevstva. Njime su 1707. godi-ne Kraljevstva Engleske i Škotske formalno stu-pila u zajednicu nazvanu Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije. Međutim, još od 1603. godine i kraja vladavine dinastije Tudor u Engleskoj, En-gleska i Škotska su imale zajedničkog vladara u personalnoj uniji. Tada je škotski kralj James VI., iz dinastije Stewart, krunidbom postao kralj James I., čime je ostvarena Personalna unija Engleske i Škotske nazvana Unijom kruna. Bu-dući da su u razdoblju od 1296. do 1550. godi-ne Engleska i Škotska ratovale u više navrata, ne iznenađuje činjenica da se velik dio Engleza i Škota protivio ujedinjenju. Unatoč tome što su do drugog Zakona o uniji Engleska i Škotska zadržale unutarnji suverenitet (imale su vlasti-te parlamente koji su omogućavali samostalnu zakonodavnu vlast, kao i odvojeno sudstvo), ipak je Personalna unija Engleske i Škotske pod vlašću dinastije Stewart funkcionalno djelova-la kao jedna država (zastava Union Jack počela se koristiti već tada), posebno kada se govori o vanjskoj politici. Svoj najbliži, ali ujedno i poli-tički najnemirniji posjed, Irsku, državu u kojoj je samo u razdoblju od 1800. do 1921. godine bilo deset velikih protubritanskih ustanaka, Britanci su trećim Zakonom o uniji 1801. uklju-čili u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nova država, Uje-dinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske, trajala je sve do 1922. godine, kada je po završetku Irskog rata za nezavisnost potpisan Anglo-ir-ski sporazum kojim je stvorena Irska Slobodna Država (Irish Free State), koja je dobila status britanskog dominiona. S obzirom na to da je jedna od točaka toga sporazuma uključivala

U vrijeme kada je Gaj Julije Cezar započeo svoj pohod na zemlju koju su Rimljani naziva-li Britannia, taj prostor naseljavala su brojna keltska plemena (sl. 2). Najznačajniji i najbroj-niji od njih bili su Briti, Siluri i Pikti. Zahvaljujući tome što su Rimljani preuzeli od Grka toponim Prettania, ali i zbog toga što su u prvim vojnim pohodima upravo Briti bili prvo keltsko pleme na tlu Velike Britanije s kojim su Rimljani došli u doticaj, on se raširio i ustalio u upotrebi diljem Europe (Nault et al., 1994a).

razvoj UnUtarnjeGa PolitičkoG Ustroja UjedinjenoG kraljevstva

Budući da Ujedinjeno Kraljevstvo nema for-malno pisanog ustava, legislativa je regulirana nizom dokumenata, povelja i zakona pa je sli-jedom toga do današnjega unutarnjeg politič-kog ustrojstva Ujedinjenog Kraljevstva došlo postupno. Engleski kralj Eduard I. je zauzeo Wales 1282., a njegov sin Eduard II. je 1301. stekao naslov princa od Walesa. Međutim, prvi Zakon o uniji (Act of Union) potpisan je tek 1536. godine za vladavine Henrika VIII. i njime je Wales sjedinjen s Engleskom. Međutim, iako je sjedinjen s Engleskom pravnim aktom, Wales je de facto postao dijelom Kraljevine Engleske (Šetnija, 2003).

Za razvoj Engleske i kasnije Ujedinjenog Kraljevstva kao vodeće svjetske pomorske i kolonijalne sile, ključno je bilo razdoblje En-gleske republike (Commonwealth of England) u vremenu od 1649. do 1660. godine, nastale nakon Drugoga engleskog građanskog rata (1648.-1649.). Tada su Parlamentarci, predvo-đeni Oliverom Cromwellom, porazili Lojaliste i svrgnuli kralja Karla I. Parlamentarno ustroj-stvo, iako kratkog vijeka, pokazalo se iznimno važnim zbog donošenja Zakona o pomorstvu (Navigation Act) 1651. godine (uz dopune i izmjene 1660., 1663., 1733. i 1764.) kao odgo-vora na nizozemsku dominaciju u svjetskom


12

mogućnost da Sjeverna Irska, nastala odlukom parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva o Irskoj 1920. godine (Government of Ireland Act), ima pravo istupiti iz Irske Slobodne Države u roku mjesec dana od potpisivanja sporazuma, pro-testantska većina u šest sjevernih irskih okruga tu je mogućnost i iskoristila. Na taj način je Sje-verna Irska ostala dijelom Ujedinjenog Kraljev-stva te je država dobila ime kakvo se zadržalo sve do danas – Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Bri-tanije i Sjeverne Irske. Taj čin je imao dalekosež-ne političke i društvene posljedice koje su na tom prostoru vidljive i danas (Klemenčić, 1997; Nault et al., 1994b).

Britansko CarstvoBritansko Carstvo je toponim koji se koristio za imenovanje dominiona, kolonija, protektorata, mandata i drugih područja kojima je vladalo ili upravljalo Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako su prve prekomorske kolonije Englezi osnovali još u 16. stoljeću, značajnije kolonijalno širenje po-stignuto je tek nakon prvog Zakona o plovid-bi iz 1651. godine. Zahvaljujući njemu, 1660. godine su već u posjedu Engleza bile Irska (koja je to do tada samo djelomično bila), velik dio istočnih obala Kanade i SAD-a, obalni dio Hondurasa, Jamajka, nekoliko manjih karip-skih otoka, zatim Gvajana, Sierra Leone, Zlatna obala (obalni dio današnje Gane) u Africi te sje-veroistočni dio Indije. Radilo se već tada o ko-lonijama koje su se prostirale na pet kontine-nata. Do kraja 17. stoljeća i tijekom 18. stoljeća Britansko Carstvo uglavnom se širilo oko već postojećih kolonija, a na prijelazu iz 18. stolje-ća u 19. stoljeće došlo je do njegova još bržeg širenja. U tom razdoblju Ujedinjeno Kraljevstvo koloniziralo je veći dio istočnog dijela Kanade, Malvinske (Falklandske) otoke, južni dio današ-nje Južnoafričke Republike, dijelove istočne obale Afrike, većinu prostora današnje Malezi-je, velik dio Australije (poglavito obalni prostor

i istočni dio kontinenta), Novi Zeland te znatan broj otoka u Oceaniji. Svoj vrhunac Britansko Carstvo dosegnulo je u razdoblju između dva svjetska rata. Tada se prostiralo na svih sedam kontinenata, na gotovo 34 milijuna km2 ili na 23% ukupne Zemljine kopnene površine (sl. 3). Na tom prostoru je 1922. godine, procjenjuje se, živjelo 458 milijuna ljudi, što je iznosilo če-tvrtinu tadašnje ukupne svjetske populacije (Maddison, 2003). Upravo zbog toga postala je u Ujedinjenom Kraljevstvu u 19. i 20. stoljeću uvriježena izreka kako „u Britanskom Carstvu Sunce nikad ne zalazi“ (The Sun never sets on British Empire). Doista, u britanskom imperiju ne samo da Sunce nije zalazilo, nego se on pro-tezao kroz sve 24 vremenske zone. (Maddison, 2003).

Međutim, kraj Britanskog Carstva došao je ubrzo nakon njegovoga vrhunca, a započeo je osamostaljivanjem njegovoga najbližeg, ali kako je već istaknuto, i najnemirnijeg posjeda – Irske. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata samostalnost su već proglasile Australi-ja i Kanada (izuzev Newfoundlanda), a u raz-doblju između 1945. i 1960. to je učinio velik broj azijskih i manji dio afričkih zemalja koje su bile u statusu protektorata, mandata i dru-gih oblika zavisnosti. Veći dio afričkih zemalja osamostalio se do 1974. godine, a tada su pod vlašću Ujedinjenog Kraljevstva ostali samo Be-lize (do 1973. Britanski Honduras), Hong Kong, Singapur, Malvinski otoci te veći broj pučin-skih otoka kao što su Bermuda, Montserrat, Sv. Helena itd. Većina prijenosa vlasti protekla je u miru ili uz manje sukobe, no ipak je zabilje-žen ozbiljan vojni sukob 1982. godine između Ujedinjenog Kraljevstva i Argentine. Budući da Argentina nikada nije priznala Malvinske oto-ke kao teritorij Ujedinjenog Kraljevstva, brzom vojnom akcijom te godine Argentinska vojska je preuzela vlast nad otočjem. Sukob je dose-gnuo vrhunac nekoliko tjedana kasnije kada su


13

britanske snage ipak vratile otočje pod nadzor Ujedinjenog Kraljevstva. Simboličan kraj Bri-tanskog Carstva zbio se 1997. godine kada je svečanom ceremonijom Hong Kong vraćen u sastav NR Kine. Ipak, većina bivših britanskih kolonija danas je dio zajednice naroda koja se naziva Commonwealth of nations (Barraclough, 1987).

PoGreške Pri imenovanjU UjedinjenoG kraljevstva

Kako je istaknuto u prethodnim poglavljima, do oblikovanja današnjega unutarnjeg poli-tičkog ustroja Ujedinjenog Kraljevstva došlo je nizom pravnih dokumenata tijekom više stoljeća. Duga povijest nastanka, ali i činjeni-ca da sve četiri zemlje sastavnice Ujedinjenog Kraljevstva, Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska, danas imaju svoje parlamente te samo-stalno nastupaju na većini sportskih natjecanja

i ostalih društveno-kulturnih zbivanja, pridoni-jela je pogrešnoj upotrebi toponima kojim se imenuje Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako je država poznata pod imenom Ujedinjeno Kraljevstvo u svim međunarodnim grupacijama – NATO-u, Europskoj Uniji, Ujedinjenim Narodima itd., ipak je velikom broju ljudi diljem svijeta Velika Britanija (ili samo Britanija) sinonim za Ujedi-njeno Kraljevstvo, što je naravno pogrešno, budući da Ujedinjeno Kraljevstvo uz Veliku Bri-taniju obuhvaća i Sjevernu Irsku. Međutim, po-red gore navedenih razloga, javlja se još jedan objektivni terminološki problem koji pridonosi takvoj krivoj percepciji. Naime, u engleskom jeziku (ali i u drugim jezicima) ne postoji odgo-varajući etnik kojim bi se imenovalo stanovni-ka Ujedinjenog Kraljevstva. Upravo zbog toga stanovnici Ujedinjenog Kraljevstva, a to se uz Engleze, Velšane i Škote odnosi i na sjeverno-irske protestante, sami sebe nazivaju Britanci-

Sl. 3. Britansko Carstvo na vrhuncu svoje moći 1920-ih


14

ma. Sukladno tome, ne postoji ni odgovarajući ktetik koji je moguće izvesti iz toponima Ujedi-njeno Kraljevstvo pa se koristi posvojni pridjev britanski (Nault et al., 1994c).

Veća pogreška koja se relativno često jav-lja jest nazivanje ove države po njezinoj naj-mnogoljudnijoj i površinom najvećoj zemlji sastavnici, Engleskoj. Takvoj percepciji pogo-dovao je niz čimbenika. Prije svega, Engleska je najmnogoljudnija od četiri zemlje sastavnice Ujedinjenog Kraljevstva te su Vlada Ujedinje-nog Kraljevstva i kraljevska obitelj smješteni u glavnom gradu Engleske, Londonu. Suklad-no tome, logično je da su sve važne političke odluke, a posebice se to odnosi na vanjsku politiku, kroz čitavu povijest donosili, i u ime Ujedinjenog Kraljevstva provodili, engleski političari. Takvu percepciju drugih spram En-gleske kao Ujedinjenog Kraljevstva vjerojatno najbolje opisuje sljedeći primjer. U četvrtfina-lu Svjetskoga nogometnog prvenstva u Mek-siku 1986. godine susrele su se reprezentacije Argentine i Engleske. Bio je to susret koji je zbog već navedenog rata između Argentine i Ujedinjenog Kraljevstva 1982. godine znatno nadišao dimenzije sporta. Osobito velike tenzi-je bile su prisutne s argentinske strane, budući da su argentinski mediji i javnost tu utakmicu isticali kao priliku za osvetu „Englezima“ za po-raz u Malvinskom ratu. Pobjeda argentinske reprezentacije izazvala je nezapamćeno slavlje u Argentini, a opravdano se postavlja pitanje koliko bi tenzije bile velike da se sa suprotne strane nalazila reprezentacija Walesa ili Škot-ske, također zemalja sastavnica Ujedinjenog Kraljevstva. Nadalje, engleski jezik je na pro-storu čitavog Ujedinjenog Kraljevstva već niz stoljeća prevladavajući u odnosu na autohtone jezike ostalih etničkih skupina: irskim jezikom praktički se u Sjevernoj Irskoj više uopće ne go-vori, unatoč činjenici da se 10% stanovništva na popisu 2001. godine izjasnilo da razumije

irski jezik, škotskim gaelskim jezikom danas govori oko 1% stanovnika Škotske, a jedino ve-lški jezik se donekle zadržao u široj primjeni pa se tako 21% stanovništva te zemlje izjašnjava kako razumije velški, a polovica od tog broja njime se svakodnevno služi. Upravo zbog ta-kve prevlasti nad autohtonim jezicima ostalih naroda Ujedinjenog Kraljevstva engleski jezik je putem britanske kolonizacije postao znatno raširen diljem svijeta i time pridonio pogreš-nom percipiranju Engleske kao Ujedinjenog Kraljevstva (Klemenčić, 1997).

PoGreške Pri imenovanjU irskeIrska je također bila predmetom osporavanja njezinoga imena pa se tako vrlo često na ini-cijativu medija iz Ujedinjenog Kraljevstva u toj državi koristi toponim Republika Irska (Republic of Ireland ili Irish Republic), unatoč činjenici da je po irskom Ustavu iz 1937. službeno ime za državu koja zauzima 26 od 32 okruga na Zele-nom otoku – Irska (irski: Eire, engleski: Ireland), čime je zamijenjen ranije korišteni teritorionim Irska Slobodna Država. Budući da je 1949. Irska napustila Commonwealth i formalno se pro-glasila republikom, prestale su sve državno-pravne veze Irske s Ujedinjenim Kraljevstvom te je i samo Ujedinjeno Kraljevstvo službeno prihvatilo ime koje je susjedna Irska navela u svom Ustavu. Korištenjem navedene termino-logije mediji u Ujedinjenom Kraljevstvu imaju za cilj razdvojiti pojmove Irske kao otoka i su-verene države, a u svrhu isticanja Sjeverne Irske kao prostora Ujedinjenog Kraljevstva. Naravno da se ovdje radi o nepotrebnom naglašavanju očitoga i pogrešnom imenovanju jedne dr-žave. No korištenje toponima Republika Irska nije prisutno samo u medijima u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego se javlja diljem svijeta na ra-znim društvenim i kulturnim manifestacijama. Svakako bi se valjalo uvijek koristiti službenim imenom kojim određena država sebe naziva


15

u svojim pravnim dokumentima pa to vrijedi i prilikom referiranja na prostor Irske (Nault et al., 1994b).

toPonimi Britansko otočje i Britanski otoci

Iako se naizgled doima kako se radi o dva slič-na toponima koji imenuju isti prostor, topo-nime Britansko otočje (British Isles) i Britanski otoci (British Islands) valja razlikovati. Britansko otočje je toponim kojim se često (ali sve rjeđe) imenuju otoci Velika Britanija i Irska te njihovi pripadajući manji otoci, kojih je ukupno oko šest tisuća. S druge strane, Britanski otoci ime-nuju zapadnoeuropski otočni prostor koji je politički integriran u Ujedinjeno Kraljevstvo, izostavljajući Irsku i njezine pripadajuće manje otoke. No postavlja se i pitanje opravdanosti korištenja toponima Britansko otočje kada se govori o dvije suverene zemlje, s obzirom na to da takav toponim, koji uključuje pridjev Britan-sko, implicira političku integraciju Irske s Veli-kom Britanijom, odnosno Ujedinjenim Kraljev-stvom. Kako je već istaknuto, Britansko Carstvo je početkom 20. stoljeća obuhvaćalo gotovo četvrtinu svjetskoga kopna. Sukladno tome, na prostorima koji su bili pod britanskom vlašću ili upravom i danas je značajna anglosakson-ska kulturna ostavština. Ponajviše se to odnosi na engleski jezik koji je u brojnim bivšim bri-tanskim kolonijama zadržao status prvoga ili drugog službenog jezika do današnjega dana, ali i na ostavštinu geografskih imena, kakvo je i Britansko otočje. Razloge za opstanak topo-nima Britansko otočje, dakle, treba promatrati u kontekstu višestoljetne britanske vladavine nad Irskom. Taj toponim svoju opravdanost mogao je imati jedino u razdoblju od stjeca-nja potpune prevlasti Ujedinjenog Kraljevstva nad Irskom do stvaranja Irske Slobodne Drža-ve. Unatoč tome, prošlo je oko 50 godina pri-je nego što se ovaj toponim počelo postupno

nadomještavati alternativnim toponimima u atlasima i akademskim krugovima (Klemenčić, 1997).

Pregledom povijesnih kartografskih prikaza područja Irske i Ujedinjenog Kraljevstva mogu-će je uočiti neke zanimljivosti vezane uz kori-štenje toponima razmatranoga prostora. Na-ime, toponim Britansko otočje tijekom 16., 17. i 18. stoljeća engleski kartografi (John Speed, Robert Wilkinson, John Cary, Emanuel Bowen i dr.) nisu upotrebljavali, ili su to činili vrlo rijet-ko (sl. 4). Slična praksa bila je u većini slučajeva prisutna i kod istaknutih nizozemskih (Abra-ham Ortels, Gerard Kremer Mercator i Willem Janszoon Blaeu), te njemačkih kartografa No-voga vijeka (Martin Waldseemüller, Albrecht Christian Seutter i Johannes Walch), s jedinom razlikom što su oni na nekim svojim kartama upotrebljavali latinske toponime Brittania (Bri-tanija), Anglia (Engleska), Scotia (Škotska) te Hibernia (Irska) (sl. 5). S druge strane, istaknu-ti francuski (Guillaume D'Isle, Nicolas Sanson) i talijanski (Vicenzo Maria Coronelli, Antonia Zatta) kartografi Novog vijeka gotovo na svim svojim kartama toga prostora koristili su to-ponim Britansko otočje (francuski: Les Isles Bri-tanniques, talijanski: Isole Britanniche). Iako se na prvi pogled može doimati paradoksalno da su upravo engleski kartografi, za razliku od tali-janskih i francuskih kartografa, izbjegavali kori-štenje toga toponima koji naglašava britansku, a samim time i englesku prevlast nad otočjem, za to postoji logično objašnjenje. U vrijeme re-nesanse, sukladno razvoju prirodnih znanosti, kartografija je također doživjela svoj ponovni procvat, najviše zahvaljujući prijevodu Ptole-mejeve Geografije u Veneciji 1475. godine te tiskanjem izdanja s kartama diljem Europe u godinama nakon toga. Osim što su na taj na-čin spoznaje antičkih geografa i kartografa o obliku i dimenzijama Zemlje ponovno postale prihvaćene među europskim znanstvenicima


16

te se izrada karata ponovno počela temeljiti na matematičkim osnovama, tim putem preu-zeti su i brojni toponimi kojima su se koristili rimski kartografi. Plinije Stariji u IV. knjizi svoga djela Naturalis Historia upotrijebio je gore na-vedene toponime (Scotia, Hibernia i Britannia), ali za imenovanje čitavoga otočja koristio je toponim Britannicae Insulae (Britansko otočje). Uzimajući u obzir da se radilo o autoru koji je snažno utjecao na generacije rimskih geografa nakon njega, logično je da su taj toponim na-stavili koristiti i drugi rimski autori. Tisuću godi-na nakon propasti Rimskoga Carstva ponovni procvat prirodnih znanosti započeo je upravo na prostoru današnje Italije, prostora koji je u administrativnom, vojnom i znanstvenom

pogledu činio jezgru Rimskoga Carstva. Zbog toga su kartografi talijanskih zemalja preuzeli toponime kojima su se ranije koristili kartografi Rimskog Carstva, a time su vjerojatno utjeca-li i na praksu susjednih francuskih kartografa. Engleski kartografi, s druge strane, detaljnije su reambulirali sadržaj svojih karata sukladno društveno-geografskim i prirodno-geograf-skim promjenama koje su se na za njih bitnom prostoru u tom razdoblju dogodile, pa su tako engleskim jezikom imenovali teritorijalne je-dinice prema tadašnjem političkom ustroju, a skupni naziv za otočje nije imao širu primjenu. Zbog relativne blizine Nizozemske i Njemačke, takva praksa se ustalila i kod njihovih autora, ali su nizozemski autori, kako je već istaknuto,

Sl. 4. . Karta engleskog kartografa Johnna Speeda iz 1610. godine naslovljena The Kingdoms of Great Britain and Ireland – engleski kartografi prije 19. stoljeća vrlo rijetko su koristili toponim Britansko otočje


17

Sl. 5. Karta pod naslovom „Anglia, Scotia et Hibernia“ nizozemskog autora Abrahama Ortelsa iz prvog poznatog svjetskog atlasa (Theatrum orbis terrarum, 1570.)


18

često koristili latinske toponime za imenovanje toga prostora, što ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da su dvojica najznačajnijih nizozem-skih autora i sami poznatiji po svojim latinizi-ranim nego nizozemskim imenima (Abraham Ortels – Abraham Ortelius, Gerard de Kremer – Gerardus Mercator) (Roglić, 2005).

Danas su alternativni toponimi u velikoj mje-ri zamijenili toponim Britansko otočje. Najčešće korišteni su Britanija i Irska (primjerice, koristi ga National Geographic Atlas of the World u svo-jim novijim izdanjima), Britansko-irsko otočje (koristi ga British civilization: A Student's Dicti-onary), ali se javljaju i toponimi Atlantski arhi-pelag, Anglo-keltsko otočje, Zapadnoeuropsko otočje itd. Zajednički dokumenti dviju Vlada, Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, referiraju se na ovaj prostor terminom these islands (ovi otoci). Razlog je vjerojatno u činjenici što se kod ve-ćine korištenih alternativnih toponima javljaju terminološke dvojbe i kognitivni problemi. Na primjer, najčešće korišten toponim Britanija i Irska ne imenuje ovaj prostor na odgovarajući način, budući da izostavlja područja Kanalskih otoka i Otoka Man. Otok Man je politički zavi-san o Ujedinjenom Kraljevstvu te svojim geo-grafskim položajem pripada otočju, s obzirom na to da se nalazi u Irskom moru, između Velike Britanije na istoku i Irske na zapadu. Kanalski otoci, pak, iako svojim geografskim položa-jem ne pripadaju otočju, također su politički integrirani u Ujedinjeno Kraljevstvo. S druge strane, teško je za očekivati da će manje upu-ćenim korisnicima geografske građe toponim Atlantski arhipelag ili Zapadnoeuropsko otočje stvoriti mentalnu percepciju prostora Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. Politički najneutral-niji, ali i toponim koji kod šire javnosti ujedno može jasno stvoriti percepciju na koji se pro-stor referira, jest Britansko-irsko otočje. Ipak, u Hrvatskoj smo svjedoci korištenja toponima Britansko otočje na svakodnevnoj razini (npr.

u vremenskoj prognozi), ali i u nekim visokoš-kolskim ustanovama te znanstvenim i stručnim publikacijama. Zbog svega navedenog u ovom poglavlju, hrvatski autori, ma o kojoj se znano-sti radilo, trebali bi pri imenovanju toga pro-stora izbjegavati korištenje toponima Britansko otočje i zamijeniti ga, kao i većina zapadnoeu-ropskih znanstvenika, nekim od navedenih alternativnih toponima. Druga opcija je da se jednostavno odbaci korištenje združenog ime-na za ovaj prostor, s obzirom na to da je ukaza-no kako on obuhvaća dvije suverene zemlje i dva zavisna područja (Klemenčić, 1997).

sjevernoirsko PitanjeKako je istaknuto u poglavlju 4., značajne druš-tvene, a osobito političke posljedice na prostor čitavog otoka Irske, napose Sjeverne Irske, ostavila je odluka protestantske većine u Sje-vernoj Irskoj da ostane dijelom Ujedinjenog Kraljevstva. Tome je prethodio Zakon o Irskoj (Act of Ireland) Parlamenta Ujedinjenog Kraljev-stva iz 1920. godine. Iako je Irska tada još uvijek bila dio Ujedinjenog Kraljevstva, zbog sve ve-ćeg broja nemira i ustanaka vlasti u Londonu odlučile su Irsku podijeliti na dva dijela – Južnu Irsku (Leinster, Munster, Connacht i tri okruga provincije Ulster) i Sjevernu Irsku (šest okruga provincije Ulster) (sl. 6). Namjera Britanaca bila je da se odijeli prostor s najvećim udjelom pro-testantskog, etnički pretežito škotskoga i en-gleskog stanovništva, od ostatka Irske. Time su vlasti u Londonu, suočene s činjenicom da će teško zadržati vlast u Irskoj, nastojale ostaviti mogućnost ostanka jednog dijela Irske u Uje-dinjenom Kraljevstvu, do čega je naposljetku i došlo. Međutim, valja naglasiti da u vrijeme do-nošenja gore navedenoga Zakona protestant-sko stanovništvo nije činilo većinu na prostoru Ulstera, kako bi se moglo pretpostaviti, već je neposredno nakon potpisivanja Anglo-irsko-ga sporazuma došlo do značajnih migracija


19

protestantskoga stanovništva iz svih dijelova Irske u šest okruga te pokrajine, čime je onda stvorena većina u ukupnom stanovništvu koja je izglasovala ostanak u Ujedinjenom Kraljev-stvu. To je dovelo do Irskoga građanskog rata (1922.-1923.) u kojemu je Irska vojska porazila Irsku republikansku armiju i njezine saveznike, frakcije koje su zagovarale nastavak borbe za ujedinjenu Irsku Slobodnu Državu koja bi obu-hvaćala čitav otok. Sjeverna Irska je na taj način ostala dijelom Ujedinjenog Kraljevstva, iako je i pobjednička snaga u Irskom građanskom ratu istaknula kao jedan od svojih prioriteta ujedi-njenje Irske, ali postupno i mirnim putem. Važ-no je istaknuti da se pri imenovanju ove zemlje također javlja česta pogreška kada je se poisto-vjećuje s pokrajinom Ulster. Naime, najčešće pripadnici protestantske većine u Sjevernoj Irskoj koriste taj toponim, iako pokrajina Ulster obuhvaća devet okruga od kojih su tri (Cavan, Donegal i Monaghan), koja čine 43% teritorija te pokrajine sastavni dio Irske, a šest (Antrim, Armagh, Down, Fermanagh, Londonderry i Tyrone) tvori Sjevernu Irsku na 57% krajnjega sjeveroistoka otoka. Iz takve podjele proizašao je i neformalni toponim za tu zemlju koji se uvriježio na prostoru Britansko-irskog otočja – Six counties (Šest okruga) (Nault et al., 1994b).

Čitavu povijest pod britanskom (ranije engleskom) vladavinom većinski katoličko stanovništvo u Irskoj bilo je diskriminirano u mnogim sferama javnoga i društvenog života. Najznačajnija je bila diskriminacija u politič-kom djelovanju, budući da značajno razdoblje katolicima nije bilo omogućeno da budu za-stupnici u Irskom Parlamentu. Diskriminacija većinskoga protestantskog spram manjinsko-ga katoličkog stanovništva nakon irskoga osa-mostaljenja nastavljena je u Sjevernoj Irskoj još niz desetljeća, a do početka oružanoga suko-ba Republikanaca i Unionista došlo je krajem šezdesetih godina 20. stoljeća. Prvi su se zala-

gali za pripojenje Irskoj, a potonji za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu, no valja napomenuti kako je na obje strane, uz dobro poznate IRA (Irish Republican Army) i UDA (Ulster Defence Association), bilo i više drugih paravojnih for-macija. U desetljećima koja su uslijedila, tisuće su ljudi izgubile živote na obje strane, a nadu da će se nasilje zaustaviti donio je mirovni spo-razum potpisan na Veliki petak 1998. godine između sjevernoirskih političkih stranaka i vla-da Irske i Ujedinjenog Kraljevstva. Tim sporazu-mom definirano je kako Sjeverna Irska ostaje dijelom Ujedinjenog Kraljevstva sve dok veći-na njenoga stanovništva ne odluči drugačije. Tako je okončano tridesetogodišnje razdoblje koje se naziva Nevolje (The Troubles). Ipak, izo-lirani slučajevi nasilja javljaju se i danas. Socijal-ne razlike između protestanata i katolika, una-toč prestanku sveopće diskriminacije kakva je prethodila sukobima, još uvijek su prisutne. Uz

Sl. 6. Politička i regionalna podjela otoka Irske


20

to, težnja katoličkoga dijela stanovništva da se ujedini s Irskom još uvijek je značajno prisutna, što protestantska većina nikako nije spremna prihvatiti. Međutim, demografska slika Sjever-ne Irske u posljednjih nekoliko desetljeća uka-zuje na trend povećanja udjela katoličkoga i smanjenja udjela protestantskog stanovništva pa su tako su, primjerice 1985. godine, katolici imali mnogo veću stopu ukupnoga fertiliteta

od protestanata (katolici su imali 2,45 djece po jednoj ženi, a protestanti 1,52 djece po jednoj ženi). Takvi demografski pokazatelji u kombi-naciji s nastavkom težnje katolika za ujedinje-njem s Irskom ukazuju kako bi u budućnosti ponovno moglo doći do promjene na politič-koj karti otočja (Nault et al., 1994b; Nejašmić, 2005).

zakljUčakNa osnovu svih iznesenih činjenica, može se zaključiti da je otočni prostor zapadnoeuropskih država Irske i Ujedinjenog Kraljevstva područje vrlo složenih političkih i etničkih odnosa uvjeto-vanih višestoljetnim povijesnim događanjima, čije se posljedice mogu primijetiti i danas. To se posebice odnosi na područje Sjeverne Irske. Upravo zbog toga je od iznimne važnosti prilikom pojedinačnoga ili združenog referiranja na pripadajući prostor ovih država koristiti se ispravnom i politički neutralnom terminologijom. Navedeno je i elaborirano kako su jedini ispravni teritorio-nimi za imenovanje dviju u radu obuhvaćenih država, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britani-je i Sjeverne Irske (s opcijom korištenja skraćenog oblika – Ujedinjeno Kraljevstvo), a toponimom Velika Britanija moguće je imenovati isključivo prostor glavnog otoka Ujedinjenog Kraljevstva. Također, ukazano je i argumentirano kako valja izbjegavati korištenje toponima Britansko otočje prilikom imenovanja čitavog otočja te ga zamijeniti nekim od alternativnih toponima koji se na-laze u upotrebi.

literatUraBarraClougH, g., 1987: The Times Atlas of World History, revised edition, Times Book Limited, London.klemeNčić, m. (ur.) 1997: Atlas Europe, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb.maddisoN, a., 2003: The World Economy: a Millennial Perspective, OECD Publications, Paris.Nault, W.H. i dr., 1994a: World Book Encyclopedia: Volume 2, World Book Inc., Chicago.Nault, W.H. i dr., 1994b: World Book Encyclopedia: Volume 10, World Book Inc., Chicago.Nault, W.H. i dr., 1994c: World Book Encyclopedia: Volume 20, World Book Inc., Chicago.Nejašmić, i., 2005: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.pliNije stariji, 2004: Zemljopis starog svijeta (Naturalis historia III, IV, V i VI knjiga), Književni krug, Split.roglić, j., 2005: Uvod u geografsko poznavanje karata, Školska knjiga i Geografsko društvo Split, Zagreb.sNyder, C.a., 2003: The Brittons, Blackwell Publishing Inc., Malden.

Goran vUković, mag. geogr., Medicinska škola Ante KuzmanićaDr. Franje Tuđmana 24/G, 23 000 Zadar, e-mail: [email protected]

21

UrBanizaCijski ProCesi i rUralni Prostor

Pojavom i razvojem gradova dolazi do nastan-ka izrazito različitih obilježja u prostoru te nje-gova diferenciranja na ruralni i urbani. Često se ističe kako pojam ruralnosti ne može posto-jati bez prisustva njegove suprotnosti – grada (Lukić, 2012). Pejnović ruralni prostor definira kao geoprostorni kompleks izvangradskih po-dručja koji karakteriziraju polifunkcionalnost, heterogen (mozaičan) pejzaž i složena socijal-no-ekonomska struktura (Lukić, 2010, prema Pejnović, 2009). Grad, kao suprotnost rural-nom prostoru, je kompaktno sagrađeno veće

naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim dje-latnostima radi veći dio aktivnog stanovništva, ne samo za vlastite potrebe, već i za potrebe stanovništva širega prostora (Vresk, 2002).

Odnos grada i ruralnog prostora je složen. Oni međusobno utječu jedno na drugo na različite načine: od opskrbe grada poljopri-vrednim proizvodima iz ruralnih područja do modificiranja razvojnih tokova tih područja te njegove transformacije procesima (sub)ur-banizacije i modernizacije. Taj odnos može se shvatiti kroz različite modele. Model ruralno-urbane dihotomije naglašava unutarnje razlike između ruralnih i urbanih zajednica, a temelji se na sociološkim teorijama. S druge strane,

UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVEC

krUnoslav kranjeC

Heterogenost ruralnog prostora njegova je najvažnija karakteristika, a na temelju različitih obilježja unutar njega moguće je izdvojiti nebrojeno mnogo tipova ruralnih područja. Upravo neki dijelovi ruralnog prostora su ti koji danas u Hrvatskoj, ali i cijelom svijetu, doživljavaju najveće demografske, socioekonomske i fizionomsko-morfološke promjene. Radi se o ruralnim područjima u blizini gradova, prvenstveno velikih, koji svojim značenjem, izraženom funkcijom rada, te kao žarišta modernizacije i inovacijskih procesa snažno utječu na preobrazbu područja iz tradicionalno ruralnih u više ili manje urbanizirana.

22

model ruralno-urbanog kontinuuma odbacu-je oštre granice između urbanog i ruralnog, te ukazuje kako između to dvoje ne postoje su-protnosti, već postupni prijelaz i stupnjevanje pojava i sadržaja u prostoru (Lukić, 2010; 2012). Osim ova dva modela treba spomenuti model raspršenosti urbanih i ruralnih struktura koji se temelji na postavci da „do raspršenosti struk-tura dolazi u ruralnim područjima u kojima je pod utjecajem grada došlo do stvaranja novih socijalnih struktura, ali ne i do novih socijalnih prostornih jedinica“, te model parabole koji ističe da „između urbanog i ruralnog ne posto-je bitne razlike, nego samo vremenski promije-njene distance“ (Lukić, 2010, 56; 2012, 23).

Procesi kojima grad transformira bliži ili da-lji ruralni prostor (odnosno pojedina područja unutar tog prostora) temelje se na istim ili slič-nim obilježjima. Unatoč postojanju nekoliko na prvi pogled različitih pojmova – urbaniza-cija (koja se dijeli na primarnu i sekundarnu), suburbanizacija te protuurbanizacija1 (engl. co-unterurbanization), procesi koje oni označava-ju uglavnom obuhvaćaju promjene u prostoru u istim aspektima: demografskom, socioeko-nomskom, funkcionalnom i fizionomsko-mor-fološkom.

Urbanizacija2 je pojam koji označava proces pojave i razvoja gradova, a uz to i kompleksne promjene u ruralnim područjima s kojima se smanjuju razlike između sela i grada (Vresk, 2002). Primarna urbanizacija, koja se odnosi

1 Pojam counterurbanization zbog nejasne definicije i ne-postojanja radova u Hrvatskoj vezanih uz njega još uvijek nema adekvatan prijevod. Ljubica Krajcar (2005) u prije-vodu Rocina i Nazare Oliveira Rocina članka „Spatial Fixes and Flows, Development and Local/Global Nexus: A Con-tribution to the Landscape Research Agenda“ koristi po-jam protuurbanizacija. U svrhu čitljivijeg teksta i smislenijih rečenica taj pojam se koristi u ovom radu.2 Žuljić (1965) daje općenitiju definiciju urbanizacije: urba-nizaciju definira kao određeni proces mijenjanja prostora, a urbanizirani prostor kao onaj koji karakterizira prevlada-vanje gradskih normi života i određene vanjske promjene u pejzažu.

na pojavu i razvoj gradova, u današnje vrije-me nije toliko značajna. Novi gradovi nastaju rijetko te su najčešće posljedica povoljnih in-dustrijskih/tehnoloških lokacijskih faktora ili utjecaja postojećeg velikog grada (satelitski gradovi). Sekundarna urbanizacija se odnosi na slabljenje ruralnih karakteristika u korist ur-banih, odnosno smanjenje razlika između sela i grada. Ovaj proces došao je do izražaja u razvi-jenim državama tijekom 20. stoljeća, a i danas je izuzetno značajan jer je i velik broj gradova u slabije razvijenim državama dosegao stupanj razvoja kada počinju imati znatni utjecaj na širu okolicu.

Proces sekundarne urbanizacije može se po-istovjetiti sa procesom suburbanizacije. Prema Vresku (2002) suburbanizacija ili periurbaniza-cija je složen proces preobrazbe okolice grado-va koji podrazumijeva socijalne, funkcionalne i fizionomske promjene u okolici, čime se sma-njuju razlike između sela i grada. Suburbaniza-cija se pojavljuje krajem 19. stoljeća u razvije-nim dijelovima svijeta, prvenstveno u Velikoj Britaniji i SAD-u. Zbog procesa industrijalizaci-je koji karakterizira to stoljeće dolazi do velikih promjena u gradovima – stvaranjem radnih mjesta u industriji dolazi do velikih preseljava-nja iz ruralnih područja u gradove. Tehnološ-kim razvojem, prvenstveno razvojem prometa, dolazi do veće mobilnosti stanovništva koje postepeno seli iz napučenih središta gradova u ruralnu okolicu, preobražavajući taj prostor. U Hrvatskoj do snažnije suburbanizacije dola-zi u drugoj polovici 20. stoljeća, prvenstveno nakon 1970-ih godina. Proces suburbanizacije izuzetno je bitan za preobrazbu ruralnih okoli-ca gradova jer su gradovi i danas nosioci moći određenog područja te sadrže najveći broj radnih mjesta. Pod utjecajem funkcije rada u gradu te kvalitetnijeg okoliša u ruralnoj okolici, a uz razvijen prometni sustav i općenito veli-ku mobilnost stanovništva, mnogi odlučuju

krUnoslav kranjeC: UTJECAJ SUBURBANIZACIJE NA PREOBRAZBU RURALNOG PROSTORA – PRIMJER OPĆINE BRDOVECGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 19-29

23

umjesto u sam grad doseliti (odnosno odseliti) u njegovu okolicu.

Pojam protuurbanizacije definira se i shva-ća na različite načine. Berry (1976) definira protuurbanizaciju kao proces dekoncentracije populacije s područja veće gustoće u područ-je manje gustoće naseljenosti (Mitchell, 2004; Hosszu, 2009). Buursink (1986) naglašava da ako urbanizacija označava širenje gradskog načina života tada je protuurbanizacija širenje ruralnog životnog stila (Hosszu, 2009). Robert i Randolph (1983) protuurbanizaciju definira-ju kao produženu suburbanizaciju, odnosno populacijsku decentralizaciju koja zahvaća područje neposredno izvan granica postojeće gradske regije (Hosszu, 2009). Halliday i Coom-bes (1995) naglašavaju kako ovaj proces obu-hvaća iseljavanje iz grada u ruralno područje pri čemu osoba mijenja mjesto stanovanja kao i mjesto zaposlenja te se u njenom životu gubi urbani stil života u korist ruralnog (Hosszu, 2009). Ainsaar (2004) pak tvrdi kako je jedina razlika između suburbanizacije i protuurba-nizacije udaljenost između mjesta u koje je osoba doselila od grada iz kojeg je odselila, što ide u prilog shvaćanju kako je protuurbaniza-cija proces gotovo istovjetan suburbanizaciji (Hosszu, 2009). Iz priloženih definicija vidljivo je kako je ovaj proces isprepleten i povezan s procesima suburbanizacije i sekundarne urba-nizacije. Ovisno o tome na koji način se shva-ća proces protuurbanizacije može se zaključiti kako je najznačajnija razlika između tri defini-rana pojma prostornog karaktera, točnije od-nosi se na udaljenost između grada i ruralnog područja koje se transformira. Prema definiciji sekundarne urbanizacije vidljivo je kako u njoj nije definiran prostorni aspekt. S druge strane suburbanizacija se odnosi isključivo na okolicu grada, a protuurbanizacija, prema nekim defi-nicijama, na područje izvan gradske regije ne-kog grada.

Proces protuurbanizacije, kao i definicije istog, prvotno se pojavljuje u razvijenim za-padnim državama 1970-ih godina kada zapo-činju migracije na veće udaljenosti od grada. To su države u kojima su socijalne, gospodar-ske, prometne i tehnološke prilike omogućile širenje naseljenosti u područja koja nisu nužno bila u neposrednoj blizini grada. Primjeri pro-cesa protuurbanizacije najčešći su u SAD-u i Kanadi, gdje se taj proces ponajviše shvaća kao populacijsko smanjivanje velikih gradova, a nasuprot tome populacijski rast manjih grado-va, pri čemu ti manji gradovi nisu dio gradske regije velikog grada (Dahms i McComb, 1999). Primjeri područja zahvaćenih protuurbaniza-cijom (ponajviše 1980-ih godina) u SAD-u su Florida te središnji dio istočne obale SAD-a, u Australiji neka planinska područja na istoku dr-žave te obalni gradovi koji su postali turistički atraktivni, a u Kanadi ruralna područja i mali gradovi u blizini Velikih jezera.

stUdija slUčaja – PreoBrazBa oPćine BrdoveC

Općina Brdovec nalazi se na krajnjem zapad-nom rubu Zagrebačke urbane regije, između Zaprešića sa istočne strane i granice sa Slove-nijom sa zapadne strane (sl. 1). U fizičko-ge-ografskom smislu sastoji se od dvije različite cjeline. Sjeverni dio općine je brdovit te pred-stavlja južni rubni dio Marijagoričkog pobrđa, a južni dio je dio naplavne ravnice rijeke Save i izrazito je nizinskih karakteristika (Slukan Al-tić, 2007). U fizičko-geografskom i prometnom smislu najpovoljnije je kontaktno područje te dvije cjeline, gdje su i nastala najstarija naselja na ovom području.

Prema Zakonu o područjima županija, gra-dova i općina, općina Brdovec obuhvaća 13 na-selja: Brdovec, Donji Laduč, Drenje Brdovečko, Gornji Laduč, Harmica, Javorje, Ključ Brdoveč-ki, Prigorje Brdovečko, Prudnice, Savski Marof,


24

Šenkovec, Vukovo Selo, Zdenci Brdovečki. Pre-ma Popisu stanovništva 2011. godine općina je imala 11.134 stanovnika. Zbog dobre pro-metne povezanosti sa Zagrebom, poglavito se to odnosi na željezničku povezanost, Brdovec bilježi porast broja stanovnika kontinuirano od kraja 19. stoljeća. Danas je općina u sustavu prigradskog željezničkog prijevoza te ju prema podacima Hrvatskih Željeznica radnim danom sa Zagrebom i Zaprešićem povezuje preko 40 vlakova, a vikendom nešto manje. Iako su se naselja općine prvobitno razvila ponajviše zahvaljujući tranzitnom prometnom položaju između Zagreba te Štajerske i Kranjske tek je prolazak pruge kroz ovo područje 1862. go-dine potaknuo snažniji razvoj općine (Slukan Altić, 2007). Tada dolazi do naseljavanja sta-novništva te se paralelno razvija gospodarstvo.

Iako je tada, kao i većina Hrvatske, to bilo po-najviše poljoprivredno područje, bitno je spo-menuti kako se nakon prolaska pruge otvaraju industrijski pogoni na području Brdovca, sa pr-vom tvornicom za proizvodnju žeste i kvasca otvorenom u Savskom Marofu 1876. (Slukan Altić, 2007).

demoGrafska oBilježjaDemografska obilježja bitan su pokazatelj ra-zvoja i preobrazbe nekog područja. Kako bi se naglasila obilježja Brdovca koja su posljedica procesa suburbanizacije ona se uspoređuju s obilježjima općine Pisarovina. Pisarovina je iza-brana za usporedbu zbog sličnog položaja kao Brdovec (blizina Zagreba) te ponajviše zato što nije zahvaćena suburbanizacijom.

Sl. 1. Položaj Općine Brdovec


25

Općina Brdovec od početka 20. stoljeća do danas bilježi porast broja stanovnika. Faktori koji su utjecali na to su ponajviše vezani uz sam

položaj općine te izuzetno dobru prometnu povezanost sa Zagrebom i Zaprešićem. Indeks promjene broja stanovnika u razdoblju 1948.-

Tab. 1. Odabrani demografski pokazatelji općina Brdovec i Pisarovina od 1948. do 2013.

Izvor: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.); Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.); Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2000., 2004., 2007., 2010. i 2013., DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (16.04.2015.)

Općina/ županija

Broj stanovnika Indeks promjene

1948./2011.

Prirodna promjena Udio starog stanovništva (65+) 2011.

(%)

Prosječna starost 2011.1948. 2011. 2000. 2004. 2007. 2010. 2013.

Brdovec 5601 11134 198,8 -18 2 -7 9 -9 15,2 40,6

Pisarovina 5820 3689 63,4 -25 -18 -34 -30 -39 21,0 43,3

Zagrebačka ž. 227538 317606 139,6 -220 -410 -262 -158 -428 15,9 40,6

Sl. 2. Dobno-spolni sastav općine Brdovec 2011. godine Izvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.)


26

2011. iznosi 198,8, što pokazuje kako je općina u 60 godina udvostručila broj stanovnika (tab. 1). Indeks promjene za Pisarovinu u istom raz-doblju iznosti 63,4, a za cijelu Zagrebačku žu-paniju 139,6.

Očito je kako je prometna povezanost Br-dovca s većim centrima rada imala ključnu ulogu u kretanju broja stanovnika. Prometna povezanost potaknula je gospodarski razvoj unutar same općine što je, uz blizinu velikih centara rada, najvažniji razlog kontinuiranog porasta broja stanovnika. Početkom 1967. far-maceutska tvrtka Pliva preuzima dotadašnju tvornicu „Žumberak“ (proizvodnja špirita i pje-nice) u Savskom Marofu što daje snažan poticaj razvoju cijele općine te pridonosi daljnjem po-rastu stanovništva (Slukan Altić, 2007). Vidljivo je kako Brdovec ima mnogo bolje pokazatelje

prirodne promjene od Pisarovine te Zagrebač-ke županije u cjelini. Udio starog stanovništva i prosječna starost također su mnogo bolji u od-nosu na Pisarovinu, što je posljedica imigracije. Udio doseljenih3 u ukupnom broja stanovnika u općini Brdovec je 2011. godine iznosio čak 53,6%, dok je u Pisarovini taj udio mnogo ma-nji i iznosi 31%. Posljedica imigracije relativno mladog stanovništva je i veoma dobar dobno-spolni sastav Brdovca (sl. 2). Vidljivo je kako je on značajno povoljniji u odnosu na Pisarovinu (sl. 3). Budući da je stanovništvo najvažniji re-surs svakog prostora ovako povoljan sastav predstavlja potencijal za daljnji razvoj općine. 3 Prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova 2011.: stanovništvo prema migracijskim obilježjima, po gra-dovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.); Odnosi se na osobe koje su doselile s pod-ručja izvan općine (nisu uključene osobe koje su u naselje stanovanja doselile iz drugog naselja iste općine).

Sl. 3. Dobno-spolni sastav općine Pisarovina 2011. godineIzvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.)


27

soCioekonomska PreoBrazBaBrdovec je pod utjecajem Zagreba doživio snažnu socioekonomsku transformaciju. Ona je započela još krajem 19. stoljeća, točnije na-kon što je 1862. tim područjem prošla pruga prema Zagrebu. Već tada se otvaraju tvornice koje zapošljavaju lokalno stanovništvo te poti-ču proces deagrarizacije. Udio poljoprivrednog stanovništva danas je izuzetno nizak i iznosi 0,6% od ukupnog broja zaposlenih4 (sl. 4).

4 Podaci za 2001. i 2011. nisu potpuno usporedivi sa poda-cima do 1991. Podaci za 2001. se odnose na individualne poljoprivrednike u „Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti“, a podaci za 2011. se odnose na zaposlene u poljoprivredi u „Stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za ži-vot“. Ipak, smatra se opravdanim njihovo korištenje radi dokazivanja utjecaja suburbanizacije na socioekonomsko restrukturiranje.

Prema sektorima djelatnosti Brdovec ima karakteristike „uslužnog društva“ u kojem pre-vladava tercijarni sektor (sl. 5). U primarnom sektoru zaposleno je svega 28 stanovnika (0,6% od ukupno zaposlenih) dok u tercijar-nom sektoru radi čak 67% zaposlenih. Uzevši u obzir sektorsku strukturu Pisarovine u kojoj u primarnom sektoru radi čak 32% ukupno zaposlenog stanovništva očigledno je kako je povezanost Brdovca sa Zagrebom utjecala na socioekonomsko restrukturiranje. Odlična povezanost sa Zagrebom i Zaprešićem omo-gućuje velikom broju ljudi da se zaposle u gra-du, odnosno izvan poljoprivrede, te povećaju primanja. Socioekonomskim restrukturiranjem mijenja se način života stanovnika, pa tako Br-dovec sve više gubi tradicionalna ruralna obi-lježja u korist urbanih.

Sl. 4. Kretanje udjela poljoprivrednog stanovništva Brdovca i Pisarovine u razdoblju 1961.-2011. Izvor: Jugović, Malić (1994); Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001. godine: zaposleni prema pretežitoj aktivnosti, po starosti, spolu i položaju u zaposlenju, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (16.04.2015.); Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: stanovništvo prema glavnim izvorima sredstava za život, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.)


28

fUnkCionalna PreoBrazBaParalelno uz proces socioekonomske preo-brazbe dolazi do funkcionalne preobrazbe općine. Nestankom poljoprivrede i snažnim

doseljavanjem stanovništva Brdovec je u ve-ćoj mjeri poprimio stambeni karakter. Tome u prilog ide naglo širenje izgrađenih stambenih kuća duž glavne prometnice. Kako bi se značaj stambene funkcije općine dodatno naglasio

Sl. 5. Zaposleni po sektorima djelatnosti u Brdovcu i Pisarovini 2011. godineIzvor: Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: zaposleni prema područjima djelatnosti, starosti i spolu, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.)

Tab. 2. Dnevni migranti s područja općine Brdovec u Zagreb i Zaprešić 1991. i 2001.

Izvor: Popis stanovništva 1991.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb; Popis stanovništva 2001.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb.


Naselje rada

1991. 2001.

Broj migranataUdio od

ukupnog br.stan. (%)

Broj migranataUdio od

ukupnog br. stan. (%)

Udio od ukupno zaposlenih (%)

Zagreb 1659 18,9 1714 15,4 43,5

Zaprešić 540 6,2 523 5,1 13,3

Ukupno Zagreb i Zaprešić

2199 25,1 2237 20,5 56,7

29

treba istaknuti kako je 1991. godine čak 25% od ukupnog broja stanovnika odlazilo raditi u Zagreb i Zaprešić (tab. 2). Od toga je 39% zapo-sleno u industriji i rudarstvu, a 24% u djelatno-sti gradske uprave, obrazovanja, zdravstva i fi-nancija. To je dokaz kako su ponajprije Zagreb, a u manjoj mjeri i Zaprešić, bitno utjecali na so-cioekonomsku preobrazbu stanovništva. 2001. godine čak 57% od ukupnog broja zaposlenih u općini odlazilo je raditi u Zagreb i Zaprešić. To ukazuje na izrazito snažnu povezanost Br-dovca sa okolnim centrima rada.

Uz izraženu stambenu funkciju treba spo-menuti radnu funkciju pojedinih naselja unu-tar općine. U Savskom Marofu su smješteni pogoni dvije velike tvrtke – Plive i Kvasca, što utječe na izrazitu radnu funkciju tog naselja. Ovo naselje funkcionalnu preobrazbu doživje-lo je još krajem 19. stoljeća kada je otvoren prvi industrijski pogon. Kroz 20. stoljeće građeni su novi industrijski pogoni, a postojeći su šire-ni, tako da je 2001. godine Savski Marof imao svega 35 stanovnika, no dnevno su u njega dolazila raditi 422 migranta, od čega čak 118 iz Zagreba te 55 iz Zaprešića. Ovo pokazuje prisutnost industrijske decentralizacije i de-centralizacije radnih mjesta u okolicu Zagreba te postojeću važnost radne funkcije u Brdovcu.

fizionomsko-morfološka PreoBrazBaFizionomsko-morfološka preobrazba Brdov-

ca posljedica je snažne imigracije i socioeko-nomske preobrazbe stanovništva. Od tradicio-nalnih ruralnih naselja koja su bila međusobno odvojena nastao je veliki kontinuirani urbani-zirani pojas uz prugu i cestu prema Zagrebu. U prostoru dominiraju samostojeće stambene kuće koje se šire s jedne i druge strane ulica. Između pojedinih urbaniziranih ulica često ostaje neizgrađeno poljoprivredno zemljište. Već spomenuti Savski Marof gotovo u cijelosti obilježavaju veliki industrijski pogoni koji su u prošlosti bili karakteristični za gradove. Općina se značajnije urbanizira na području sjever-no od pruge te su u nekim naseljima vidljive pravilne sheme ulica koje ukazuju na plansko širenje naselja pod utjecajem sve većeg broja stanovnika. Snažna stambena izgradnja dovela je i do potrebe plinifikacije općine tako da su danas sva naselja općine plinificirana. S druge strane, javlja se problem otpadnih voda, odno-sno nepostojanja kanalizacije u nekim naselji-ma.

Analizom prostornog plana općine vidljivo je kako je gotovo trećina općine građevinsko

Tab. 3. Građevinsko i poljoprivredno područje u općinama Brdovec i Pisarovina

Izvor: Prostorni plan uređenja općine Brdovec, 2010.; Strategija razvoja općine Pisarovina 2014.-2020., 2014.


OpćinaUkupna površina

(ha)

Građevinsko područje Poljoprivredno područje

Površina (ha) Udio (%) Površina (ha) Udio (%)

Brdovec 3727,0 1137,11 30,51 1334,09 35,80

Pisarovina 14526,2 1225,24 8,43 7149,77 49,22

30

zemljište (tab. 3). Pisarovina, površinom veća gotovo 4 puta, ima otprilike jednaku apsolut-nu površinu građevinske namjene kao Brdo-vec. To ukazuje kako u Brdovcu postoji izrazi-

ti pritisak na okoliš zbog potrebe za širenjem građevinskih površina, te dokazuje snažnu urbanizaciju područja i njegovu fizionomsku preobrazbu.


zakljUčakOpćina Brdovec je prema svim pokazateljima prostor snažne urbanizacije koju potiče proces suburbanizacije Zagreba. Općina ima izrazito dobre demografske pokazatelje u odnosu na cje-lokupnu Hrvatsku, te poglavito u odnosu na većinu ruralnih područja. Nedvojbeno je kako je povoljan geografski položaj općine uvjetovao dobru prometnu povezanost sa Zagrebom, što je posljedično utjecalo i na razvoj industrije, odnosno cjelokupnog gospodarstva općine. Rani razvoj industrije utjecao je na rani početak preobrazbe tog prostora. Ipak, do značajnije transfor-macije dolazi tek kasnije, sredinom 20. stoljeća, kada Zagreb postaje izrazito industrijsko središte i privlači stanovništvo koje postepeno iz samog grada prelazi u okolicu.

Zbog svojih karakteristika, kvalitetno očuvanog okoliša i zelenila te postojanja industrije (funkcije rada unutar same općine), Brdovec naglo raste te se transformira u svim aspektima. Ur-banizacija općine danas poprima velike razmjere te je većina naselja međusobno povezana pu-tem izgrađenih područja. Iako postoji funkcija rada unutar same općine, stanovništvo je ovisno o velikim radnim i opskrbnim centrima – Zagrebu i Zaprešiću, o čemu svjedoči velik broj dnev-nih migranata. Pod utjecajem prvenstveno populacijskog rasta i socioekonomske preobrazbe Brdovec je doživio izrazite funkcionalne i fizionomsko-morfološke promjene, pri čemu je velikim dijelom izgubio tradicionalni ruralni karakter.

Općina i dalje populacijski raste što znači da će se proces urbanizacije nastaviti i u budućnosti. U svrhu daljnjeg populacijskog rasta, ali i zaštite okoliša te očuvanja kvalitete prostora, nužno je kvalitetno i funkcionalno planiranje i upravljanje njime.

literatUraaiNsaar, m., 2004: Reasons for move: A study on trends and reasons of internal migration. With particular interest in Estonia 1989- 2000. – Dissertation, Department of Social Policy, University of Turku. Berry, B., 1976: The Counterurbanization Process: Urban America since 1970, Urban Affairs Annual Review 11 (1), 17-30. BuursiNk, j., 1986. Economic Urbanization and Desuburbanization within the Dutch Settlement Continuum, u: Urban Systems in Transition (ur. BORCHERT, J., BOURNE, L., SINCLAIR, R.), Netherlands Geographical Studies 16, Department of Geography, University of Utrecht, Utrecht.daHms, f., mCComB, j., 1999: „Counterurbanization“, Interaction and Functional Change in a Rural Amenity Area – a Canadia Example, Journal of Rural Studies 15 (2), 129-146.Halliday, j., CoomBest, m. (1995): In Search of Counterurbanisation: Some Evidence from Devon on the Relationship between Patterns of Migration and Motivation, Journal of Rural Studies 11 (4), 433-446.Hosszu, s., 2009: Counterurbanization: a literature study, Danish Institute of Rural Research and Development, Esbjergjugović, m., malić, a., 1994: Tok deagrarizacije i deruralizacije u Zagrebačkoj županiji, Sociologija sela 31 (1), 43-52.lukić, a., 2010: O teorijskim pristupima ruralnom prostoru, Hrvatski geografski glasnik 72 (2), 49-75.lukić, a., 2012: Mozaik izvan grada: tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Meridijani, Samobor

31

krUnoslav kranjeC, univ.bacc.geogr., Dubrava 7, 10370 Dugo Selo, Hrvatska, e-mail: [email protected]

mitCHell, C.j.a., 2004: Making sense of counterurbanization, Journal of Rural Studies 20 (1), 15-34.roCa, z., Nazare oliveira roCa, m., 2005: Prostori mjesta i tijekova, razvoj i lokalno/globalno povezivanje: prilog programu istraživanja krajolika, Sociologija Sela 43, 769-795. slukaN altić, m., 2007: Razvoj Brdovca i njegove uže okolice tijekom 18. i 19. stoljeća, Gazophylacium: časopis za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku 12, 8-22.vresk, m., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, ZagrebŽuljić, s., 1965: Zagreb i okolica – utjecaj gradskog organizma na regiju, Geografski glasnik 27, 39-147.

izvoriHrvatske željeznice – vozni red, http://www.hzpp.hr/voznired (15.04.2015.)Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.)Popis stanovništva 1991.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb, 1994.Popis stanovništva 2001.: centri rada koji primaju sto i više aktivnih stanovnika koji obavljaju zanimanje, DZS, Zagreb, 2003.Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001. godine: zaposleni prema pretežitoj aktivnosti, po starosti, spolu i položaju u zaposlenju, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (16.04.2015.)Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: kontingenti stanovništva po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (15.04.2015.)Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: stanovništvo prema migracijskim obilježjima, po gradovima/općinama, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.)Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. godine: zaposleni prema područjima djelatnosti, starosti i spolu, DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (17.04.2015.)Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u 2000., 2004., 2007., 2010. i 2013,. DZS, Zagreb, http://www.dzs.hr (16.04.2015.)Izmjene i dopune Prostornog plana uređenja općine Brdovec, Knjiga 2, Arhitektonski fakultet – zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu, Zagreb, 2010. http://www.brdovec.hr/_download/repository/PPUG-BRDOVEC_KNJIGA_II_OBAVEZNI_PRILOZI_objava.pdf (18.04.2015.)Strategija razvoja općine Pisarovina 2014.-2020., OSKAR, Centar za razvoj i kvalitetu d.o.o., Pisarovina, 2014. http://www.pisarovina.hr/images/Dokumenti/2014/Strategija_nova.pdf (18.04.2015.)Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127788.html (14.04.2015.)

33

UvodIza jednostavne tvrdnje da čovjek djeluje u prostoru i vremenu krije se koncepcijsko bo-gatstvo i intelektualni izazov koji tvori idejnu jezgru jednog od najzanimljivijih istraživačkih područja u geografiji, prostorne difuzije (Go-uld, 1969). Područje je to koje obuhvaća širenje raznovrsnih pojava u geografskom prostoru: od tehničkih inovacija, infrastrukture i stanov-ništva do onih manje važnih, kao što je moda odijevanja ili glazba (Hägerstrand, 1967). Ipak, prava vrijednost difuzije leži u uvažavanju vre-menske dimenzije koja omogućuje dinamički pristup razumijevanju procesa (Gould, 1969; Vresk, 2002).

Teorijski model koji je razvio švedski geo-graf Torsten Hägerstrand obilježio je geogra-fiju poput von Thünenove izolirane države ili Christallerova sistema centralnih mjesta jer je ubrzao “kvantitativnu revoluciju” i nadahnuo kasnije teorijske koncepte (Brown, 2009). S ob-zirom na iznesenu tvrdnju, iznenađuje njego-va slaba popraćenost teorijskim i empirijskim radovima u hrvatskoj geografskoj bibliografiji. Zbog toga ovaj rad ima cilj dati uvod u izvorne postavke modela prostorne difuzije.

Istraživanje i teoretiziranje prostorne difu-zije nije nimalo jednostavan zadatak: jednom kad se prouči literatura, ostaju vlastita promi-šljanja i stavovi (Gould, 1969), iz čega proizlazi

Model prostorne difuzije Torstena Hägerstranda značajan je za geografiju poput Christallerova sistema centralnih mjesta ili von Thünenove izolirane države. Unatoč tome, u hrvatskoj geografskoj bibliografiji nedostaju znanstveni radovi, jedinstven naziv i odgovarajuća definicija procesa. Ovaj rad nastojat će dati uvod u postavke modela prostorne difuzije na temelju selektirane literature i vlastitih razmišljanja.

TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJE

tomislav joGUn

34

metodologija ovog rada. Naime, kritičko iščita-vanje selektirane literature potaklo je vlastite stavove na temelju misaonih metoda: analize, sinteze, generalizacije, dokazivanja, opovrga-vanja, komparacije, apstrakcije i konkretizacije.

dosadašnja istraživanjaDifuzijom se bave mnoge znanosti pa o njoj postoji veliki korpus literature. Prirodne znano-sti (kemija, fizika, biologija) imaju dosta različit pristup modelu difuzije od geografije i kom-plementarnih društvenih znanosti, kojima će se posvetiti više pozornosti.

Sociolozi su u svjetskim razmjerima najviše pridonijeli istraživanju difuzije inovacija unu-tar društvenog sistema (Rogers, 2003), a tako je i u Hrvatskoj (Đurić, 1971, 1976; First-Dilić, 1976). Ekonomisti su koristili spoznaje o difuziji inovacija kako bi što uspješnije plasirali nove proizvode na tržište (Bass, 1969; Mahajan i dr., 2000).

Geografija je uvela koncept difuzije ino-vacija sredinom 20. st., prilagodivši ga svome predmetu interesa. Time je model dobio širi smisao jer nije označavao samo psihološku stranu neke pojave, već i njen odraz na prostor (Ruppert i dr., 1981; Crkvenčić i Malić, 1988). Među prvim pokušajima geografskog izuča-vanja difuzije bio je kod Carla Sauera (1952) u knjizi Agricultural Origins and Dispersals, gdje je opisivao obilježja kulturnog pejzaža Sjedinje-nih Američkih Država. Prevrat je nastupio sa Šveđaninom Torstenom Hägerstrandom koji je uveo kvantitativne metode istraživanja, te je konceptualizirao proces i identificirao njegove empirijske zakonitosti. Njegova dva djela, The Propagation od Innovation Waves (1952) i Inno-vation Diffusion as a Spatial Process (1953/1967) osigurala su mu status najznačajnije ličnosti na polju prostorne difuzije. Kasniji su radovi nado-građivali izvorni model ili su sintetizirali posto-jeće (Gould, 1969; Brown, 1981; 2009; Haggett, 1983; Clark, 1984; Alderman, 2012).

Geografska literatura na hrvatskom jeziku nije na odgovarajući način obradila temu pro-storne difuzije. Teorijske osnove mogu se naći u kratkim odlomcima (Ruppert i dr., 1981; Cr-kvenčić i Malić, 1988; Vresk, 1997, 2002), a em-pirijski radovi još su rjeđi (Crkvenčić i dr., 1984).

osnovni Pojmovi i definiCije

Inovacija

Sljedeća definicija stvara značajnu pomutnju: “Inovacija je proces plošnog ili linijskog širenja iz nekog središta prema vani; širenje se vrši u skla-du s načinom oponašanja, odnosno vrednova-nja pojedinih socijalnih skupina; pri tom širenju svladavaju se otpori tradicije” (Borcherdt, 1961, prema Ruppert i dr., 1981, 83). Pažljiva logička analiza otkriva pogreške u konstrukciji isho-dišnog suda. Prvo, nedostaje logički objekt: “Inovacija je proces širenja koga/čega?” jer je načinjena svojevrsna metonimija, odnosno poistovjećivanje procesa (logičkog subjekta) i njegova sadržaja (logičkog objekta). Bitno je naglasiti da inovacija nije proces širenja, nego njegov glavni prostorni sadržaj. Pritom bi pri-kladniji naziv definiranog procesa mogao biti (prostorna) difuzija. Objašnjenje odnosa pro-cesa i njegova sadržaja nudi sintagma migra-cija stanovništva, u kojoj je migracija proces, a stanovništvo sadržaj tog procesa. Iako je migracija imanentna stanovništvu kao što je širenje imanentno inovaciji, nije dopustivo reći: “Stanovništvo je proces preseljavanja.” Zato je nužno raščistiti što je proces (difuzija), a što njegov sadržaj (inovacija) kako ne bi došlo do konfuzije. Prema tome, prihvatljivo je: “Difuzija je proces širenja inovacije.”

Autori Crkvenčić i Malić (1988) pokušali su prevladati logičke pogreške iz definicije u knjizi Rupperta i dr. (1981) skovavši termin inovacij-ski proces. To je u svakom slučaju bolje rješenje, premda intuitivno ne upućuje na širenje, nego razvoj inovacije ili inoviranje. Razlika između

tomislav joGUn: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

35

procesa inoviranja (unutarnje društveno-pro-storne promjene) i difuzije (izvana uzrokova-na promjena) je bitna: jedna zajednica može odbaciti inovaciju rođenu u vlastitom okrilju i time trajno oštetiti kulturni kumulativ čovje-čanstva, dok ukoliko to učini s difundiranom inovacijom, ona za čovječanstvo ne mora biti izgubljena jer ostaje kod zajednice – davatelja – čekajući bolja vremena (Đurić, 1971). Osim toga, inovacijski proces (inoviranje) obuhvaća stvaranje inovacije (invenciju), njezino usavr-šavanje te konačno difuziju (Baković i Ledić-Purić, 2011). Dakle, difuzija inovacije samo je jedan razvojni stupanj u inovacijskom procesu koji je puno širi pojam, pa se ne smiju smatrati sinonimima.

Što je onda inovacija i koja su joj temeljna obilježja? Temeljno obilježje inovacije je no-vost/različitost kao produkt njezina širenja u prostoru i vremenu (Đurić, 1971). No narav-no, tako širok opis nije pogodan jer bi prema tome svaka nova pojava koja se širi u prosto-ru bila inovacija. Drugo svojstvo derivira se iz tvrdnje kako nije svaka nova pojava inovacija, nego mora biti specifična na temelju sljedećih bitnih obilježja. Sociolozi tvrde kako su inova-cije totalno društveni fenomen ili drugim riječi-ma, proizvod čovječanstva (Đurić, 1971, 1976). Inovacije općenito imaju pozitivan prizvuk u ljudskoj percepciji, što bi moglo biti iduće obilježje. Na ovom bi se mjestu kao inovacije mogle dovesti u pitanje droge, genetski mo-dificirana hrana, invazivne vrste, gradska geta, zarazne bolesti, kontrola rađanja i druge poja-ve čije uvođenje izaziva moralne dvojbe kod pojedinih skupina ljudi (liječnici, nutricionisti, ekolozi, religiozni...). Međutim, i pozitivno pri-hvaćene inovacije mogu imati negativne laten-tne posljedice. Npr., nova sorta “merino” ovce može izazvati“merinomaniju”, gašenje tradicije ili gubitak identiteta. Načelna pozitivnost pre-ma inovaciji nuspojava je važnijega svojstva, tj.

njezine svrhovitosti ili funkcije koja je usmjere-na na rješenje aktualnoga prostorno-društve-nog problema (Rogers, 2003). Suštinsko obi-lježje inovacije je i vrijeme, pri čemu nije važno vrijeme nastanka koliko vremenski odmak od njezina uvođenja, pa se može dogoditi i da anakronizam postane inovacija. Ako npr. fran-cuski poljoprivrednik odluči prijeći na suvre-menu organsku poljoprivredu, napustit će me-hanizaciju i kemikalije, a motika će postati ino-vacija. S druge strane, somalijski ratar odbacit će motiku u zamjenu za traktor, plug i umjetna gnojiva, koji su za njega prvoklasne inovacije. Ovaj primjer dokazuje kako su inovacije rela-tivna, odnosno subjektivna stvar (Đurić, 1971). Inovacije nadalje mogu biti materijalne i nema-terijalne pojave. Ako je traktor za somalijskog ratara materijalna inovacija, onda je znanje kako njime upravljati nematerijalna inovacija. Povezano s prvim obilježjem, širenjem, dolazi-mo do ograničenosti inovacije kao još jednog svojstva. Kad se inovacija proširi do saturacije, prestaje biti inovacija jer izgubi svojstvo razli-čitosti/novosti. Opseg širenja inovacije ovisi o zainteresiranim akterima, jedinicama usvajanja. Dok će se univerzalne inovacije (proizvodnja i konzumiranje hrane) širiti na cijelo stanovniš-tvo i sve prostore, pismenost će doprijeti do stanovnika starijih od sedam godina, a even-tualna difuzija ovog teksta iscrpit će se kad ga “usvoje” zainteresirani za geografsko prouča-vanje difuzije inovacija (Đurić, 1976). Konačno, esencijalna obilježja inovacije ne čine kvan-titativna nego kvalitativna obilježja, pa tako npr. sve veća upotreba sintetičkog gnojiva nije inovacijski akt, ali prelazak s organskog na sin-tetičko gnojivo jest (Đurić, 1971).

Pored osnovnih, mogu se izdvojiti i poseb-ne karakteristike inovacije koje uvjetuju njenu adopciju ili usvajanje: relativna prednost, kom-patibilnost, složenost/jednostavnost, provjer-ljivost i uočljivost (Rogers, 2003).


36

Pretakanje osnovnih obilježja inovacije u geografsku definiciju može glasiti ovako: ino-vacija je specifična materijalna ili nematerijal-na pojava, svrhovita za prostor i društvo, koja je različita od pojava koje su se u skorijoj prošlosti koristile i koja se nije do saturacije proširila do svih zainteresiranih subjekata (jedinica usvaja-nja) u određenom prostoru.

Difuzija

“Difuzija je riječ koja u svakidašnjem govoru zna-či širenje, disperziju, miješanje itd. U znanosti je to jasno određen pojam. Riječ je o širenju ideja i inovacija u nekom prostoru u nekom razdoblju” (Vresk, 2002, 211). Ovakvo određenje vrijedi isključivo za geografiju kao znanstveno polje, dok se druge prirodne znanosti (kemija, biolo-gija i fizika) ne bi složile s tim. Naprotiv, radije bi se priklonile “svakidašnjem” značenju, dodajući objekt difuzije koji ulazi u njihovu domenu in-teresa (npr. plinovi, tekućine, elektromagnetski valovi). Difuzija je pojam jako širokog opsega, zbog čega geografija ne može polagati isklju-čivo pravo na njegovu upotrebu.

Prostorna/geografska difuzija

Difuzija se može identificirati prema imenu znanstvenog polja koje je izučava unutar svo-ga predmetnog i metodološkog sustava. Pre-ma tome, geografi bi je mogli zvati geografska difuzija. Glavni geograf u proučavanju difuzije inovacija izbjegavao je pridjev “geografska” jer se time “analiza ograničava na određeni dio Ze-mljine površine, npr. geografsku površinu. Kao drugo, prefiks ‘geo-’ obično uključuje nebitne poveznice s onim znanstvenim disciplinama koje se bave različitim aspektima Zemljine površine” (Hägerstrand, 1967, 6). Ovdje je posrijedi nede-finiranost vanjskog predmeta proučavanja ge-ografije, koji nipošto nije geografska površina, nego geografski prostor (Šterc, 2012). Ukoliko je vanjski objekt geografije teorijski jasno de-finiran, nema prepreke sinonimnom korištenju

geografske i prostorne difuzije, koju pak prefe-rira Hägerstrand (1967).

Difuzija se može atribuirati pomoću svoga sadržaja ili objekta, koji može biti prethodno određena i konkretizirana inovacija, ali i neka druga prostorno značajna pojava koja ne zado-voljava sva obilježja klasične inovacije.

Difuzija inovacija

Najveći udio teorijskih i empirijskih radova u geografiji i društvenim znanostima koji se bave difuzijom odnose se upravo na difuziju inova-cija. Razlog tome leži u snažnoj isprepletenosti dviju pojava od kojih je sačinjena sintagma: di-fuzije i inovacije. Najvažniji sadržaj difuzije jesu inovacije, a najvažniji stupanj razvoja inovacije je njezina difuzija, kojom ona ostvaruje funkci-ju u prostoru i društvu. Promotrimo li odvoje-no inovaciju i difuziju, jasno je kako oba pojma imaju puno širi opseg nego kad su spojeni u sintagmu. S jedne strane, inovacija prije svo-je difuzije prolazi dug put stvaranja, razvoja i usavršavanja, dok s druge strane difuzija može obuhvaćati širenje drugih pojava, koje nisu inovacije u užem smislu. Objašnjeno je kako pojedinačni, preširoki pojmovi difuzija i inova-cija ne mogu biti isključivi objekt proučavanja geografije jer im nedostaju pridjevi koji bi ih povezali s geografijom. Međutim, nije poželjno ni pretjerano pridijevanje pojmova koje je pri-sutno kod sintagme difuzija inovacija, čime se isključuju druge pojave koje mogu biti važan objekt difuzije (npr. zarazne bolesti). Difuzija inovacija je najvažniji i najčešći oblik prostorne difuzije, ali mora se naglasiti kako nije jedini in-teresantan za geografiju.

Prijedlog naziva procesa i definicije

Najbolje ime procesa, koje je istodobno pre-cizno i dovoljno široko za obuhvaćanje svih bitnih sadržaja glasilo bi ovako: “prostorna/geografska difuzija sadržaja (npr. poljoprivred-ne kulture)”. Ako se za sadržaj želi naglasiti ele-


37

ment inovativnosti, to se može postići ovako: “prostorna difuzija poljoprivredne kulture kao inovacije”.

Nakon imenovanja procesa, uputno ga je definirati za potrebe daljnje teorijske razrade: prostorna ili geografska difuzija je stupnjevit proces širenja i/ili premještanja pojave u odre-đenom dijelu geografskog prostora tijekom određenog vremena pod utjecajem prostornih (prirodnih i društvenih) i nekih ne-prostornih faktora.

elementi Prostorne difUzijePrvi element i opći medij prostorne difuzije je realni geografski prostor (Šterc, 2012), a nikako dvodimenzionalna površina (Ruppert i dr., 1981; Vresk, 2002) ili čak jednodimenzionalna linija (Ruppert i dr., 1981). Glavne prostorne varijable difuzije su distanca i hijerarhija. Pre-duvjet empirijskog proučavanja difuzije je kon-kretno razgraničenje prostornog obuhvata. Nakon toga slijedi detekcija žarišta prostorne difuzije ili inovacijskog žarišta ako se radi o di-fuziji inovacije. To je mjesto u kojemu se sadržaj prvi put pojavio (apsolutno/primarno žarište) i iz kojeg će se određenim putovima proširiti do mjesta prihvata, koja u teoriji centralnih mje-sta odgovaraju komplementarnom području. Ukoliko u komplementarnom području posto-je centri koji su ranije i u većem obujmu prihva-tili sadržaj iz primarnog žarišta, oni sami mogu postati žarišta (relativna/sekundarna) iz kojih će se pojava širiti u njihovo komplementarno područje. Takvo širenje može se istodobno od-vijati na više hijerarhijskih prostornih razina: nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj (sl. 1) (Hä-gerstrand, 1952, 1967; Gould, 1969; Haggett, 1983; Brown, 1981, 2009). Kad se pojava pro-širi i do zadnjeg (najudaljenijeg i najmanjeg) mjesta prihvata, iskristalizirat će se granice područja prostorne difuzije. To ipak ne sputava geografe u arbitrarnom određivanju granica

područja za vrijeme ili prije početka procesa, radi njegova modeliranja i predviđanja.

Izjednačavanje uloge vremena s prostorom kao faktorom odvijanja procesa donijelo je tako veliku popularnost i važnost modela di-fuzije u geografiji (Gould, 1969; Vresk, 1997, 2002; Brown, 1981, 2009). Vremensko ograni-čenje prostorne difuzije svodi se na razdoblje između prve pojave i završetka širenja objekta u promatranom prostoru. Unutar vremenskog razdoblja objekt se širi različitim intenzitetom, što dovodi do karata koje se razlikuju u poje-dinim trenutcima, kao i kumulativne krivulje usvajanja (Hägerstrand, 1952, 1967; Brown, 2009). Sociolozi su posebno razradili tijek infor-miranja o inovaciji, kao i diskontinuirane kora-ke koje prolaze usvojitelji u donošenju odluke o njezinu prihvaćanju i korištenju: saznanje, in-teresiranje, procjena, isprobavanje i usvajanje. Najčešća mjera inovativnosti je funkcionalno vrijeme usvajanja inovacije, pri čemu su raniji usvojitelji inovativniji. Temeljem toga subjekti/jedinice usvajanja mogu se razlučiti na: inova-

Sl. 1. Razine prostorne difuzijeIzvor: modificirao autor prema Brown, 2009.


38

tore, rane usvojitelje, ranu većinu, kasnu veći-nu i neodlučne (Đurić, 1976; First-Dilić, 1976; Rogers, 2003).

Objekt difuzije može biti inovacija u užem smislu (nova tehnologija, proizvod, način proizvodnje, poljoprivredna kultura, znanje, ponašanje) ili pojava koja nema sva obilježja inovacije (stanovništvo, zarazna bolest, cijena nekretnina, geto, droga, sukob, invazivna vr-sta i dr.). Otvorena je mogućnost proučavanja potpuno fizičkih pojava (veliki požari, poplave, zagađenja i dr.) koje znatno utječu na ostale sadržaje u geografskom prostoru (Haggett, 1983). Istraživanjem takvih objekata geografija se približava prirodnim znanostima, no što je s metafizičkim sadržajem difuzije, tj. idejama i informacijama? Bez obzira što difuzija ideja prethodi difuziji materijalnih pojava ili ponaša-nja, ideja se katkad ne realizira, nego ostane u nečijem umu. Shodno tome, ideja bez realiza-cije/funkcije u prostoru ne zavrjeđuje geograf-sko proučavanje, a isto načelo vrijedi za sve ostale sadržaje difuzije.

Klasični objekti prostorne difuzije imaju svoje nositelje/subjekte/jedinice usvajanja. Je-dinice usvajanja mogu biti pojedinci ili grupe (obitelj, poduzeće itd.) (Đurić, 1976). Inovacije i slične pojave usvajaju se dragovoljno, dok se primjerice zarazna bolest usvaja prisilno. Bitno je dodati kako ponekad subjekti i objekti difu-zije mogu biti sjedinjeni: npr. u difuziji stanov-ništva subjekti (stanovnici) usvajaju i donose odluku o preseljenju, ali su istodobno sadržaj procesa.

Posljednji element u konceptu jesu barijere koje umanjuju snagu procesa. Premda one dje-luju kao prostorni faktor (vode stajaćice ili te-kućice, planine, nepogodna tla, prometno-ge-ografska izoliranost, veličina posjeda), pojav-ljuju se kod subjekata kao socijalno-psihološki faktor (obrazovanje, dob, mentalitet, tradicija, jezik, religija). Prema mjerilu propusnosti, pro-

storne se barijere dijele na upijajuće, djelomič-no propusne i odbijajuće. Oblikom mogu biti paralelne, izdužene s pobočnim prolazima ili s centralnim prolazom (Haggett, 1983; Gould, 1969; Brown, 1981, 2009; Alderman, 2012).

emPirijske zakonitosti ProstornedifUzije

Osnovni tipovi prostorne difuzije su ekspanzija i relokacija. Ekspanzijom se objekt širi iz jednog mjesta u drugo, uz napomenu da se zadržava i u prvom mjestu gdje se pojavio (npr. poljopri-vredna kultura). Relokacijska difuzija različita je po tome što se objekt (ili subjekt) premješta iz mjesta u mjesto, s tim da se u prethodnom izgubi (npr. stanovništvo). Moguća je i njihova kombinacija na način da se pojava istovreme-no difundira ekspanzijski i relokacijski (npr. šumski požar) (sl. 2) (Gould, 1969; Haggett, 1983; Vresk, 2002; Brown, 1981, 2009; Alder-man, 2012).

S obzirom na učinak osnovnih prostornih varijabli razlikujemo kontaktni (susjedski) i hi-jerarhijski oblik ekspanzijske, odnosno reloka-cijske difuzije (Gould, 1969). Potrebno je upo-zoriti na uočene pogreške kod Vreska (2002) i Haggetta (1983), koji tvrde kako učinak susjed-stva i hijerarhije djeluju jedino kod ekspanzij-ske difuzije, što Gould (1969) jasno opovrgava. Također, nedopustivo je miješanje superponi-ranih pojmova hijerarhijske i kaskadne difuzije (Vresk, 2002). Kaskadna difuzija usmjerena je samo niz hijerarhiju, dok hijerarhijska difuzija nema određenu orijentaciju, tj. može napredo-vati i iz nižih u viša mjesta1 (Haggett, 1983).

Difuzija se odvija u fazama pod utjecajem ekonomskih, socijalnih, psiholoških i geograf-skih faktora (Crkvenčić i Malić, 1988). Njezin intenzitet tijekom vremena nije jednolik, nego

1 Tzv. učinak Beatlesa čija je glazba iz Liverpoola kao manjeg centra napredovala prema Londonu, odakle je nastupila difuzija prema cijelom svijetu (Haggett, 1983).


39

je sličan Gaussovoj zvonolikoj distribuciji. Kad se usvojitelji kumuliraju na dijagramu kako bi se saznao ukupan broj, dobije se tzv. S-krivulja2 koja je najčešći način predočavanja difuzije (sl. 3a i 3e). Broj razvojnih stupnjeva je između dva i pet, ovisno o autoru. Veći broj stupnjeva po-sljedica je raščlanjivanja, a manji pojednostav-njivanja osnovnoga trostupanjskog modela. Crkvenčić i Malić (1988) unutar početnog stup-nja razlikuju još i temeljni stupanj (sinonimi!), a s druge strane Vresk (2002) izostavlja završ-ni stupanj. Ovdje će biti predstavljen klasični model u tri razvojna stupnja (sl. 3d i 3e) radi izbjegavanja terminološkog kaosa i pretjerane simplifikacije.

Početni razvojni stupanj označava početak neke pojave, npr. nove poljoprivredne kulture u nekoj regiji. Ona može biti uvjetovana po-jedinačnom inicijativom, odnosno potaknuta informacijama dobivenim osobnim kontakti-2 Ranije su teoretičari smatrali da je to logistička krivulja, ali su je zbog kasnijega stohastičnog pristupa nazvali S-krivu-lja (engl. S-curve) (Clark, 1984).

ma, putem medija ili inicijativom države. Stva-ra se i primarno difuzijsko žarište iz kojeg će se pojava kasnije širiti. Za trajanja početnoga stupnja broj usvojitelja relativno je malen.

Razvojni stupanj diferenciranog širenja za-počinje centrifugalnim širenjem pojave iz pri-marnog žarišta u obliku lančane reakcije ili tzv. difuzijskih valova.3 Potom nastaju sekundarna difuzijska žarišta iz kojih se šire novi, manji di-fuzijski valovi. Jedna od glavnih pokretačkih sila prostorne difuzije jest oponašanje. Zbog toga je u početku difuzija najjača u blizini difu-zijskog žarišta. Suprotno tome, u rubnim dije-lovima difuzijskog područja objekt se prihvaća s oklijevanjem i sve slabije. Na diferencirano širenje djeluju učinak hijerarhije i susjedstva. Učinak hijerarhije očituje se snažnijom i rani-jom difuzijom u naseljima s višim stupnjem centraliteta (sl. 3c), a učinak susjedstva znači da se pojava širi intenzivnije u naseljima koja su

3 Inovacijski valovi u Hägerstrandovu modelu (The Propaga-tion of Innovation Waves, 1952.).

Sl. 2. Tipovi prostorne difuzije (a – ekspanzija; b – relokacija; c – kombinacija relokacije i ekspanzije; t1, t2, t3 – susljedni vremenski trenutci)Izvor: modificirao autor prema Haggett, 1983.


40

bliže difuzijskom žarištu (sl. 3b). Tijekom traja-nja ovoga razvojnog stupnja relativno najveći broj ljudi prihvaća pojavu. Međutim, pojava ti-jekom svoga širenja može pojedina područja i zaobići, što može biti posljedica njihovih nepo-voljnih prirodnih obilježja ili društvenih uvjeta koji djeluju kao barijere. Na taj način difuzija bilo kojeg objekta, a napose inovacije postaje relevantan indikator prostorne razvijenosti.

Kad se pojava svojim rezultatima potvrdi, dolazi do zgušnjavanja, odnosno usporavanja samog procesa u cijelom prostoru širenja. To je razvojni stupanj zasićenja kojim završava pro-storna difuzija. Do zasićenja može doći kad pri-rodni uvjeti, tržište ili drugi razlozi sprječavaju

daljnji razvoj difuzije. Broj novih usvojitelja naglo se smanjuje, a ukupan broj stagnira, što je indikator završetka procesa (Hägerstrand, 1952, 1967; Gould, 1969; Ruppert i dr., 1981; Haggett, 1983; Crkvenčić i Malić, 1988, Brown, 1981, 2009).

metode i tehnike istraživanja Prostorne difUzije

S obzirom da prostorna difuzija obično ima ve-like razmjere i posljedice, pri njenom se istra-živanju može primijeniti širok spektar metoda. Neke od najčešće korištenih općih metoda su analiza statističkih podataka linearnom, par-cijalnom i višestrukom korelacijom te faktor-

Sl. 3.Empirijske zakonitosti prostorne ili geografske difuzijeIzvor: modificirao autor prema Brown, 2009.


41

skom analizom. Iste se tehnike primjenjuju pri tumačenju rezultata ankete ili intervjua, koji se poduzimaju u slučaju nedostatka službenih podataka (First-Dilić, 1976). Posebne geograf-ske metode uključuju kartografsko i grafičko predočavanje, ali najveću pozornost zavrjeđu-je simulacijsko modeliranje.

Prva i najpoznatija simulacijska tehnika zva-la se “Monte Carlo”, upućujući na svoju stoha-stičnu narav. Hägerstrand je započeo gradnju modela istraživanjem učestalosti komunikacije između subjekata, koja je preduvjet usvajanja objekta. Analizom telefonskih poziva usta-novio je kako učestalost komunikacije opada približno eksponencijalno s povećanjem uda-ljenosti. Zatim je izračunao prosječne vjero-jatnosti kontakata i rasporedio ih u kvadratnu matricu koju je nazvao prosječno informacijsko polje4 (sl. 4). Ponderiranjem vjerojatnosti s bro-jem stanovnika i njihovim kumuliranjem dobio je alat za simulaciju koji je postavio na kartu istraživanog prostora. Brojeve je izvlačio iz ta-blice slučajnih brojeva, a mogao je doslovno 4 Engl. mean information field (MIF).

bacati kocku (odatle “Monte Carlo”). Najveće su vjerojatnosti bile za centralno polje, a ma-nje za susjedna. Načinio je nekoliko simulaci-ja s različitim idealnim postavkama, što je bio glavni izvor prigovora. Poslije su načinjene modifikacije, ali su osnovne zamisli opstale (Hägerstrand, 1967; Gould, 1969; Clark, 1984; Haggett, 1983; Brown, 1981, 2009). Danas naj-veće mogućnosti za simulaciju prostorne difu-zije pružaju alati GIS-a (Longley i dr., 2005).

važnost modela i moGUćnost njeGove Primjene

Modeli prostorne difuzije prema vremenu kao jednoj od stožernih dimenzija mogu biti retros-pektivni i projekcijski. Retrospektivni modeli rekonstruiraju procese koji su već završili, dok projekcijski predviđaju buduću pojavu ili ra-zvoj tekućih procesa. Rekonstrukcija prostorne difuzije (inovacija) važna je u praćenju evoluci-je kulturnog pejzaža, a omogućuje i dijagnozu razvojne dinamike prostora, tj. utvrđivanje pa-sivnih i dinamičnih područja (Crkvenčić i Malić, 1988). Ipak, projekcijski modeli neusporedivo

Sl. 4. Osobno komunikacijsko polje i prosječno informacijsko poljeIzvor: modificirao autor prema Hägerstrand, 1967.


42

su vrjedniji od retrospektivnih. Predviđanjem procesa može se uskladiti razvoj sporednih sa-držaja u odnosu na difuziju primarnog sadrža-ja, a može se i usmjeravati difuzija primarnog sadržaja. Osim toga, kada se proces završi, mo-guće je evaluirati valjanost pretpostavki simu-lacije za potrebe njezina daljnjeg usavršavanja. Tipičan primjer projekcijskog modeliranja pro-storne difuzije je uvođenje crpki za navodnja-vanje u državi Colorado 1948. – 1990. godine (Bowden, 1965). Temeljem simulacije donesen je prijedlog za maksimalno opterećenje od 16 crpki po townshipu, što se kasnije ostvarilo u prostoru.

Osim praktične vrijednosti, model prostor-ne difuzije imao je značajnu ulogu u razvoju geografije kao znanstvenog polja. Najistaknu-tiji primjer je Hägerstrandovo uvođenje kvan-titativnih metoda i tehnika istraživanja, što je djelovalo kao katalizator “kvantitativne revo-lucije” u europskoj geografiji. Drugi doprinos je uvažavanje vremenske dimenzije koje je iniciralo razvoj kasnijih dinamičkih modela i te-orijskih paradigmi, kao npr. kontekstualne teo-rije ili behaviorističke geografije (Vresk, 1997). Pojedini autori bili su čak slobodni izjaviti kako studija difuzije osigurava najkompleksniju ge-ografsku obradu nekog prostora jer zahtijeva proučavanje mnogobrojnih prirodnih eleme-nata i društvenih faktora koji uvjetuju odvija-nje procesa (Crkvenčić i Malić, 1988).

ProBlemi i kritike modelaGlavni prigovor na račun Hägerstrandova mo-dela bilo je korištenje idealnih uvjeta: izotro-pne ravnice s jednolikom naseljenosti u kojoj

postoji jednaka mogućnost komunikacije u svim smjerovima, kao i usvajanje inovacije od-mah po primitku informacije (Haggett, 1983). Protuargument je u definiciji modela kao po-jednostavnjene apstrakcije stvarnosti gdje se mora odstraniti “šum” svega što zamagljuje učinak glavnih faktora na odvijanje procesa. Jednostavni modeli poboljšavaju razumijeva-nje stvarnosti jer iz kaosa izdvajaju uzorke, a mogu se i lakše nadograđivati od komplicira-nih (Hägerstrand, 1967; Gould, 1969). Uosta-lom, najpoznatiji modeli von Thünena, Chri-stallera i Löscha bili su temeljeni na idealnim pretpostavkama, pa nisu odbačeni kao bezvri-jedni. Treba dodati da Hägerstrand nije imao odgovarajuću računalnu tehnologiju koja bi podržala složeniji model. Kasnije su geografi u istraživanjima difuzije raznih objekata uočili neslaganja između stvarnosti i izvornoga mo-dela. Problem je bio u njima jer nisu prilago-dili postojeći model objektu koji su proučavali, nego su širenje objekta pokušavali prilagoditi modelu (Brown, 2009).

Najveće poteškoće u praktičnim istraživa-njima stvara iluzija raznolikosti objekata koje je moguće proučavati. Među tisućama poten-cijalnih pojava koje se teorijski mogu uklopiti u model prostorne difuzije, svega ih nekoliko odgovara postavljenim zahtjevima. Prvi je prostorno-društvena relevantnost sadržaja di-fuzije. Druga velika skupina poteškoća odnosi se na podatke: izvore i metode prikupljanja, objektivnost i pouzdanost, dostupnost službe-nih podataka, mjerenje distribucije objekata (socijalna ili fizička), dohvaćanje i praćenje di-fuzije ideja ili informacija.

zakljUčakProvedeno istraživanje o modelu prostorne difuzije omogućilo je izvođenje sljedećih zaključnih tvrdnji:

1. Nazivlje i teorijski koncept vezan uz prostorno širenje i premještanje pojava nije na zado-voljavajućoj razini u hrvatskoj geografskoj bibliografiji. Umjesto neusklađenih naziva inovacija,


43tomislav joGUn: TEORIJSKA OSNOVA MODELA PROSTORNE DIFUZIJEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015, 31-42

inovacijski proces i difuzija predlaže se prostorna ili geografska difuzija (sadržaja).2. Sadržaj prostorne difuzije može bili inovacija u užem smislu ili pojava koja nema sva bitna

obilježja inovacije. Pritom istraživanje zavrjeđuju prostorno-društveno relevantne pojave koje zadovoljavaju (ili ugrožavaju) ljudske egzistencijalne potrebe.

3. Prostorna difuzija odvija se u definiranom realnom geografskom prostoru, a ne na dvo-dimenzionalnoj površini ili jednodimenzionalnoj liniji. Ukoliko se vanjski predmet tako odredi, prostorna i geografska difuzija su sinonimi.

4. Prostorna difuzija s pravom se smatra jednim od najizrazitijih istraživačkih područja u ge-ografiji jer pokazuje gradaciju sadržaj-proces-veza-odnos-zakonitost-predviđanje-model koja je rijetko postignuta u proučavanju drugih pojava.

5. Definicija procesa glasi: prostorna ili geografska difuzija je stupnjevit proces širenja i/ili pre-mještanja pojave u određenom dijelu geografskog prostora tijekom određenog vremena pod utjecajem prostornih (prirodnih i društvenih) i nekih ne-prostornih faktora.

literatUraaldermaN, D.H., 2012: Cultural Change and Diffusion: Geographic Patterns, Social Processes, and Contact Zones, u: 21st century geography: A reference handbook (ur. STOLTMAN, J.), SAGE Publications, Inc., Thousand Oaks, CA, 122-134.Baković, t., ledić-purić, d., 2011: Uloga inovacija u poslovanju malih i srednjih poduzeća, Poslovna izvrsnost Zagreb 5 (1), 27-42.Bass, F.M., 1969: A new product growth model for consumer durables, Management Science 15 (5), 215–227.BoWdeN, L.W., 1965: Diffusion of the decision to irrigate: simulation of the spread of a new resource management practice in the Colorado northern high plains, Research Paper No. 97, University of Chicago, Dept. of Geo-graphy, Chicago. BroWN, L.A., 1981: Innovation Diffusion: A New Perspective, Methuen, New York.BroWN, L.A., 2009: Diffusion, u: International Encyclopedia of Human Geography (ur. KITCHIN, R., THRIFT, N.), Elsevier, Oxford, Vol. 3, 170-184.Clark, G., 1984: Innovation diffusion: contemporary geographical approaches, Geo Books, Norwich.CrkveNčić, i., malić, A., 1988: Agrarna geografija, Školska knjiga, Zagreb.CrkveNčić, i., Đeri, s., feletar, d., malić, a., mikulčić-drakulić, z., počakal, m., riĐaNović, j., sivački, m., 1985: Geograf-ski aspekti društveno-ekonomske transformacije općine Virovitica, Geografski glasnik 47, 9-46.Đurić, V., 1976: Prilog konstituisanju sociološke teorije o difuziji inovacija, Sociologija sela 14 (3-4), 12-36.Đurić, V., 1971: Difuzija inovacija kao istraživačko polje ruralne sociologije, Sociologija sela 9 (2), 21-40.first-dilić, R., 1976: Istraživanja inovacija u selu i poljoprivredi SAD-a, Sociologija sela 14 (3-4), 162-171.gould, P.R., 1969: Spatial Diffusion, Resource Paper No. 4., Association of American Geographers, Washington, D.C.HägerstraNd, T., 1952: The Propagation of Innovation Waves, Lund Studies in Geography, Royal University of Lund, Dept. of Geography, Lund.HägerstraNd, T., 1967: Innovation Diffusion as a Spatial Process, The University of Chicago Press, Chicago; The University of Chicago Press, London.Haggett, P., 1983: Spatial diffusion: Toward regional convergence, u: Geography: A Modern Synthesis, Revised 3rd Edition, HarperCollins Publishers Inc., New York, 303-325.loNgley, p.a., goodCHild, m.f., maguire, d.j., rHiNd, d.W., 2005: Geographic Information Systems and Science, 2nd Edition, John Wiley & Sons, Ltd, Chichester.maHajaN, v., muller, e., WiNd, y. (ur.), 2000: New product diffusion models, Kluwer Academic Publishers, London.

44

tomislav joGUn, univ.bacc.geogr., Toranj 34, 34330 Velika, Hrvatska, e-mail: [email protected]

rogers, E.M., 2003: Diffusion of Innovations, 5th Edition, The Free Press, New York.ruppert, k., sCHaffer, f., maier, j., paesler, r., 1981: Socijalna geografija, Školska knjiga, Zagreb.sauer, C.O. 1952: Agricultural Origins and Dispersals, National Geographic Society, New York.šterC, S., 2012: Geografski i demogeografski identitet, doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-ma-tematički fakultet, Geografski odsjek, Zagreb.vresk, M., 1997: Uvod u geografiju: razvoj, struktura, metodologija, Školska knjiga, Zagreb.vresk, M., 2002: Grad i urbanizacija: osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 211.

45GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015

Kanada (1. dio)marijan BirUš

Prvi dio putovanja od mora do mora u zemlju koja slovi za jednu od najuređenijih na svijetu

Što očekivati prije puta u Kanadu? Možda je to suvišno pitanje. Čovjek stvori određenu sliku o prostoru u koji putuje i očekuje doživjeti uglavnom to. Često boje zastave nenamjerno stvore dojam o zemlji u kojoj niste bili. U mislima kao da gledate sve te gradove, sela, krajolike kroz naočale te boje. Barem je kod mene tako. Tako bi Kanada trebala biti svijetlocrvena i s mnogo javorovog lišća. Ja sam Kanadu kao odredište izabrao, moram reći, slučajno i u posljednji tren. Znao sam da je to sigurna i čista država za koju nam ne treba viza. Pa krenimo onamo.

Kanada je po površini druga u svijetu iza Rusije. Međutim, na njenom golemom terito-riju živi samo oko 35 000 000 stanovnika pa je gustoća naseljenosti samo 3,4 st./km2. Većina stanovništva živi na jugu jer je ondje najmanje hladno. Gospodarski je vrlo razvijena i spada u skupinu G7 (engl. Group of seven), dok G6 pred-stavljaju članice G7 bez – upravo Kanade.

Grad u kojega sam na letu iz Europe u Ka-nadu sletio, bio je Montreal. U samoj zračnoj luci bilo je već nekoliko zanimljivih događaja: roaminga za hrvatske mobilne telefonske mre-že nema pa morate kupiti karticu. Nju nije baš lako upotrijebiti, pa kad upute prodavačice nisu vrijedile i kad zbog toga izgubite novac, ona ode s vama do govornice i u telefonski aparat ubaci svoj privatni novac! Autobusna linija koja iz zračne luke vozi u grad, ima broj 747. Vozač autobusa, ne turističkog, nego gradskoga, ljubazno vam objašnjava kako doći

do željene stanice, a prije samog polaska usta-ne s vozačkog mjesta, uzme mikrofon i okre-ne se prema putnicima te im se minutu-dvije obrati na francuskom počevši s ,,Dobro došli u Montreal!“, a zatim sve ponovi na engleskom.

Montreal je najveći, ali nije glavni grad pro-vincije Quebec. S oko 1 600 000 stanovnika drugi je grad u Kanadi, nakon Toronta. U cije-loj aglomeraciji živi 3 600 000 ljudi. Za ¾ njih materinski jezik je francuski, a za 15 % engleski. Montreal je drugi grad u svijetu po broju fran-kofonih stanovnika.

U provinciji Quebec stanje je slično. Oko 80 % stanovništva Quebeca kod kuće govori francuski. Mnogo stanovnika Quebeca govori samo francuski jezik i ima problema s engle-skim, naročito izvan Montreala i grada Que-beca. No francuski zna mnogo više stanovnika provincije Quebec. Useljenici u Quebec obave-

P U T O P I S

Sl. 1. Materinski jezici stanovništva Montrealske aglomeracije 2006. Izvor: en.wikipedia.org prema "Montreal (CMA) – Detailed Mother Tongue". Canada 2006 Census. Statistics Canada. April 1, 2008. Retrieved January 8, 2010.


zni su polaziti francuske škole. Isto vrijedi i za učenike čiji su roditelji polazili francusku školu. To je u biti najveći jamac očuvanja francuskoga jezika i kulture u Quebecu, tj. Kanadi. Kanada je inače službeno dvojezična zemlja na cijelom teritoriju.

Prije dolaska Francuza, teritorij današnjeg Quebeca naseljavali su Algonki (engl. Al-gonquian), Irokezi i Inuiti (Eskimi). Montreal je osnovan 1642. i prvotno se nazivao Ville-Marie (Marijin grad), a potom je nazvan po Kraljev-skom brijegu (franc. Mont Royal) ispod kojega je izgrađen, a koji je danas golema rekreacijska zona gotovo u središtu grada. Tijekom 17. sto-ljeća bio je trgovište krznom i odskočna daska Francuskoj za daljnja osvajanja. Godine 1760. prešao je, kao i čitava do tada francuska kolo-

nija, u britanske ruke, nakon Sedmogodišnjeg rata. Prilikom odvajanja američkih kolonija od Velike Britanije, nastanka SAD-a, Francuzi u Quebecu nisu se htjeli priključiti revoluciji, nego ostati pod britanskom krunom. Jedan od najvažnijih razloga za to bio je Zakon o Quebecu kojega je London donio 1774. čime je dopustio da se Quebecu zadrži francuski jezik, slobodno prakticira katolička vjera te primjenjuje francu-ski zakon u privatnoj sferi (a engleski u javnoj). To je zadovoljilo Francuze (francuske doseljeni-ke i njihove potomke) koji i danas procjenjuju da bi se u SAD-u bili asimilirali.

Zbog planske izgradnje, ulice u Montrealu i drugim angloameričkim gradovima vrlo su ravne i duge – stoga postoje kućni brojevi i do desetak tisuća! Gradovi su i vrlo prostrani – zato što nije trebalo štedjeti prostor pri izgrad-nji pa turist-pješak jako puno hoda, a i vožnja gradskim prijevozom traje vrlo dugo. Montreal ima neke vrijedne kulturno-povijesne spome-nike: staru luku, dvorac Ramezay (nekadašnju rezidenciju guvernera), baziliku naše Gospe (Notre-Dame Basilica), vijećnicu (s koje je fran-cuski predsjednik Charles De Gaulle izrekao čuveno Vive le Québec Libre!, Živio slobodni Quebec!), crkvu koja je kopija Vatikanske bazi-like – Marija, Kraljica Svijeta (Mary, Queen of the World Cathedral, Cathédrale Marie-Reine-du-Monde), slikovitu Ulicu Svetog Pavla (Rue Sa-int-Paul), multinacionalni Bulevar Svetog Lovre (Saint Laurent Boulevard), Ulicu Svete Katarine (Rue Sainte-Catherine) koja je duga 11,5 km i prepuna trgovina i dr. Stanovnici vole gledati nogomet, a obožavaju hokej. Vozači i vozačice autobusa, koje možda brojčano i prevladavaju, kao službenu odoru imaju civilne kratke hlače i obične majice. U gradskim parkovima, ali i uli-cama s drvećem često se mogu vidjeti vjeve-rice, koje se vrlo malo boje ljudi. Mnoge kuće imaju karakteristične stepenice do ulaza, koji je 1-3 metra viši od razine ulice.

foto

: Mar

ijan B

iruš

Sl. 2. Francuski ugođaj u najstarijem dijelu Montreala


Svaka provincija Kanade ima na automobil-skim registarskim oznakama neki slogan. Que-bec koristi svoj službeni moto Je me souviens (Sjećam se), a automobili imaju tablice samo na stražnjoj strani. Automobili provincije Ontario, primjerice, imaju na tablicama Yours to discover (Vama na otkrivanje).

Stara luka vrlo je slična središtu grada Bor-deaux u Francuskoj – monumentalne zgrade od smeđeg kamena čine veliko pročelje duž riječne obale u oba ova grada. Montreal je nekada bio gospodarski najvažniji grad Kana-de. Međutim, kada je 1960-ih jačao pokret za otcjepljenje Quebeca, brojna poduzeća pre-mjestila su sjedišta u Toronto. Tako je Montreal izgubio gospodarsko i političko prvenstvo.

Grad ima sveučilišta na francuskom i en-gleskom jeziku. Frankofonska su Université du Québec (s oko 66 000 studenata) i Université de Montréal (s oko 55 000 studenata), a anglofon-ska Concordia University (oko 44 000) i McGill University (s oko 32 000 studenata).

Napuštamo grad Montreal i krećemo vla-kom u grad Quebec (franc. Ville de Québec, engl. Quebec city). Hrvatski jezik nema odgo-varajući naziv za ovaj grad i ne zna se kako ga zvati: na francuski, engleski ili neki hrvatski način, npr. Quebec-Grad. U vlaku kondukteri svakom pojedinom putniku objašnjavaju kako izići iz vlaka u slučaju opasnosti: čekićem razbi-ti prozor i velikim jastukom gurnuti staklo van. Te su upute nužne u svakoj vožnji. Kanadske su željeznice uvele još jednu mjeru sigurnosti: od prije nekoliko godina putnik smije nositi samo 18 kg prtljage po komadu. To je zato jer je uprava primijetila da je ranije bilo mnogo oz-ljeda, a nakon smanjenja mase pojedinih dije-lova prtljage, putničkih je ozljeda puno manje! Vlak kreće i prolazimo kroz polja i farme te kraj kuća čija dvorišta vrlo često imaju bazen, a vlak gotovo 80 % vremena pri vožnji trubi.

Grad Quebec smješten je u estuariju rijeke Sv. Lovre (engl. Saint Lawrence River, franc. Fleuve Saint-Laurent). Osnovao ga je francuski Kolumbo - istraživač bretonskoga porijekla Jacques Cartier na jednom od prvih putovanja Francuza u Sjevernu Ameriku. On je 1535. izgradio utvrdu da bi prezimio te godine. Oko utvrde izgrađeno je naselje. Danas je samo sedam gradova Angloamerike starije od ovoga grada, a jedini je angloamerički grad koji ima očuvan gradski zid s tvrđavama. Izgled mu je sasvim francuski, sa starim kamenim zgradama u središtu i zbog toga se ubraja u turistička odredišta koja se najviše preporučuju u Kanadi i SAD-u. U središtu su mu male kamene kuće, s početka francuske kolonizacije Sjeverne Amerike.

foto

: Mar

ijan B

iruš

Sl. 3. Tipične niske stambene zgrade kuće sa stepenicama u središtu Montreala


Središtem dominira slika dvorca Frontenac, koji se u gotovo svim jezicima naziva na fran-cuski način: Château Frontenac. Turist će po-misliti da se radi o dvorcu iz kojega se nekad upravljalo gradom i okolicom, ali nije tako. Kad čuje da je to hotel, onda se može zgroziti dose-zima neoliberalnog kapitalizma, međutim ovo je zdanje i izgrađeno kao hotel - 1924. izgra-đen je središnji toranj, a arhitekt je bio William Sutherland Maxwell, kao jedan u nizu hotela na Kanadskoj tihooceanskoj željeznici (Cana-dian Pacific Railway company). Njime i sličnim hotelima u Kanadi upravlja poduzeće Fairmont Hotels and Resorts, sa sjedištem u Torontu. Ubraja se u povijesne lokalitete Kanade (Nati-onal Historic Sites of Canada).

Danas u ovom gradu postoji četvrt u kojoj žive pripadnici indijanskog naroda Huron-Wen-dat. Ondje je njihov muzej. Voditeljica priča da

i dalje nastoje živjeti tradicionalnim načinom života: paze na pripadnost plemenima Vuko-va, Kornjača i drugih. U središtu je trgovina s indijanskim proizvodima, a indijanski se narod u Kanadi naziva Prvom nacijom (engl. First na-tion). Eskime se u Kanadi odnedavno naziva Inuitima, a to nije slučaj u drugim zemljama u kojima žive. Iako stoji da su Inuiti podskupina Eskima, a stručnjaci se ne slažu oko porijekla riječi Eskim. Naziv Eskim u Kanadi izbjegava se jer se vjeruje da je uvredljiv. Eskimi/Inuiti ne nazivaju se prvom nacijom, iako to zaslužuju jednako kao i Irokezi, narod Huron-Wendat i drugi urođenički sjevernoamerički narodi koje zbog Kolumbove greške koja se ustalila, nazi-vamo indijanskima. Pred nekim kućama mogu se vidjeti totemi i skulpture od naslaganog plosnatog kamenja nazvane inutsuk, koje su karatkeristične za Eskime/Inuite. U svakom slu-

Sl. 4. S puta Montreal – Quebec gledamo tipični kanadski krajolik: kuće su niske, okućnice velike, a svaka obitelj ima automobil

foto

: Mar

ijan B

iruš


čaju, kulturi ili kulturama koje su na tlu Kanade postojale prije dolaska Europljana, u Kanadi se posvećuje puno pažnje i poštovanja.

U gradu Quebec postoji trgovina božićnih ukrasa. To nije ništa neobično za prosinac, ali ova je trgovina otvorena cijele godine! Na pi-tanje zašto, vlasnici odgovaraju da su htjeli da im božićni ugođaj ne prestaje. Na rubu grada nalazi se slap Montmorency na istoimenoj rije-ci, pritoku rijeke Sv. Lovre. Posjećuje ju mnogo turista. Grad je vrlo prostran jer prevladavaju niske kuće i široke ulice tako da se do ruba pu-tuje dugo. Ako imate bicikl, možete ga staviti na prednji dio autobusa, izvana.

Iz grada Quebec odlazimo vlakom u Toron-to. Nakon gotovo cjelodnevne vožnje vidimo jedno veliko jezero. To je Ontario. Uskoro se vlak zaustavlja i stigli smo u najveći i gospo-

darski najvažniji grad Kanade. Poslovni dio To-ronta, Donji grad (Downtown), dosta je velik, a mreža ulica mu je pravilna – ravne su i sijeku se pod pravim kutem. Vrlo je sličan poslovnom di-jelu New Yorka. U brojnim je filmovima glumio New York. Ovdje su sjedišta mnogih banaka. Slikom grada dominira televizijski toranj i sta-dion telekomunikacijskog poduzeća ,,Rogers centre“. Ondje se igra bejzbol, a klub iz ovoga grada je Toronto Bluejays (Šojke). Posjet vrhu televizijskog tornja stoji 30 CAD, što je preko 150 kuna, a na najvišem dijelu možete se veza-ti pojasom i samo vrhovima stopala stajati na čvrstom dok lebdite nad gradom na visini od oko 500 metara...

Kad shvatite da je središte grada ogromno i da ćete se nahodati ako ga budete razgleda-vali pješke, počnete se voziti tramvajem, koje-

foto

: Mar

ijan B

iruš

Sl. 5. Vodičica u Muzeju Huron-Wendat u gradu Quebec s ponosom navodi da je pripadnica toga naroda i upoznaje goste s njegovom tradicijom. Ovo je tzv. Duga kuća (engl. Long House) u kakvoj je živjelo tridesetak osoba, sušilo se meso, koža i sl.


ga se ovdje naziva Streetcar. Jedan trg slovi za središnji – Yonge-Dundas, nazvan tako samo po ulicama među kojima se nalazi. Zaprepasti vas broj i veličina ekrana za elektronske rekla-me na njegovim zgradama. Čovjek koji kaže da je doselio prije 40-tak godina iz Trinidada i Tobaga u veseljačkom latinskoameričkom stilu ovdje kaže: ,,Mi primamo useljenike i izbjegli-ce iz cijeloga svijeta da dođu i žive ovdje. Da dođu i žive ovdje! Pogledaj ove ljude – tko je tu Kanađanin? Svi smo mi Kanađani!“ I u drugim prilikama može se saznati da velik broj stanov-nika Toronta voli njegovu multinacionalnost. Istražujući, saznajemo da je Toronto među najšarolikijim gradovima svijeta što se tiče na-rodnosti, jezika i vjeroispovijedi koje u njemu žive. Popis stanovništva Kanade 2011. navodi ovo etničko porijeko stanovništva Toronta: englesko (12,9 %), kinesko (12,0 %), kanadsko

(11,3 %), irsko (9,7 %), škotsko (9,5 %), indijsko (7,6 %), talijansko (6,9 %), filipinsko (5,5 %), nje-mačko (4,6 %), francusko (4,5 %), poljsko (3,8 %), portugalsko (3,6 %), jamajčansko (3,2 %), židovsko (3,1 %) (www12.statcan.gc.ca). Hrva-ta ima 12 665, najviše od svih kanadskih grado-va, što je 11% Hrvata u cijeloj Kanadi (www12.statcan.gc.ca). Zanimljivo je da nijedna skupina nema udio veći od 13 %, a 49,9 % stanovništva rođeno je izvan Kanade. Neke skupine imaju i svoje četvrti. Tako postoje Chinatown, Cor-so Italia, Little India, Greektown, Koreatown, Little Jamaica, Little Portugal i poljska četvrt Roncesvalles. U gradu se govori oko stotinu jezika. U vrijeme izraelskog raketiranja Pojasa Gaze na Trgu Yonge-Dundas pojavi se čovjek ogrnut izraelskom zastavom. Nije bilo nikakvih incidenata. Policajac mu kaže da pazi što radi s rukama jer ne smije nikoga dotaknuti. Ako u

Sl. 6. Waterfront u Torontu od neprivlačne lučko-industrijske zone postao je privlačna stambeno-zabavna zona grada

foto

: Mar

ijan B

iruš


Kanadi u razgovoru dodirujete sugovornika, a on to ne želi, može vas prijaviti policiji i bit ćete kažnjeni, a on se smije i braniti jer ste vi počeli fizički obračun!

Četvrt Waterfront donedavno je bila neprivlačna lučko-industrijska četvrt, no posljednjih se godina izgradnjom stanova i dodavanjem zabavnih sadržaja pretvorila u najpoželjniji dio grada za stanovanje i posjećeno mjesto za zabavu. Kad je autor ovog putopisa bio ondje, u srpnju 2014., u Waterfrontu su se održavali Dani Brazila, a istoga tjedna uvečer je Grčka četvrt (Greektown) bila domaćinom festivala grčke hrane i glazbe. Glavna ulica ove četvrti bila je zakrčena desecima tisuća ljudi – promet na ulici u dužini od 4-5 kilometra bio je zatvoren.

Toronto je relativno bučan grad. Sirene vozi-la hitne pomoći, vatrogasaca i policije izuzetno

su glasne i ta ih vozila često uključuju i noću ili rano ujutro. Središte je tog ljeta bilo raskopano, što je dodatno stvaralo gužvu. Međutim, kad ulazite cestom u grad, na križanjima piše koliko se procjenjuje da će vam trebati vremena do središta ili nekog drugog odredišta! Policajci grad obilaze biciklima i nose kratke hlače, a na svakih nekoliko minuta u poslovnom središtu grada na križanjima se prolaz automobilima sasvim zatvori te pješaci mogu prelaziti i dija-gonalno.

Iz Toronta kreću tisuće turista u posjet sim-bolu Kanade – slapovima na Nijagari, do kojih ima oko sat i pol vožnje. Slapovi Nijagare nala-ze se na samoj granici sa SAD-om. Nijagara je rijeka koja spaja jezera Erie i Ontario. Kraj njih je izgrađen cijeli gradić koji je prepun turistič-kih sadržaja. Može se reći da je prostor u polu-mjeru 10-20 kilometara od Slapova posvećen

foto

: Mar

ijan B

iruš

Sl. 7. Kanal između jezera Erie i Ontario (jer se rijekom Nijagarom zbog slapova ne može ploviti) dio je plovnog puta Svetog Lovre (The Saint Lawrence Seaway) koji omogućuje plovodbu sve do Chicaga i Dulutha u SAD-u

52

turizmu. Aranžman iz Toronta često obuhvaća i posjet vinariji jer u ovom dijelu Kanade ima i vinogradarstva.

Maloprodajne cijene u Kanadi nemaju uračunat porez, koji iznosi oko 15 %. U resto-ranima je tu još i često obavezna napojnica s ponegdje određenim čak i iznosom. Cijene su prilično visoke pa vas tako palačinka fran-cuskoga stila (crêpe) može stajati oko pedeset kuna. Stambenih višekatnica u ovim gradovi-

ma je relativno malo. Obiteljske kuće imaju ve-liku okućnicu i gotovo uvijek automobil, koji je često vrlo velik.

Kanada je golema zemlja. Prostora ima na-pretek. Spada u najuređenije zemlje svijeta i zato je meka brojnim useljenicima. Osim nji-ma, privlačna je i milijunima turista jer osim prirodne, ima za pokazati i zanimljivu kulturnu baštinu.

Sl. 8. Nijagarine slapove posjećuje oko 12 000 000 turista godišnje (www.niagarafallslive.com)

foto

: Mar

ijan B

iruš

mr.sc. marijan BirUš, prof. geogr.,OŠ Sesvetska Sopnica 10360 Sesvete, Sopnička 69, Hrvatska, e-mail: [email protected]


Lika i Kordun na Glavačevoj karti

Stjepan Glavač (1627. – 1680.): KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE

K A R TA G O V O R I


Glavačeva karta iz 1673. godine prikazuje područje Hrvatske u najmanjem teritorijalnom obuhvatu (reliquiae reliquiarum) u 17. st., a proteže se od Drave na sjeveroistoku do Velebitskog kanala na jugozapadu. Sjeverozapadna granica poklapa se s današnjom granicom sa Slovenijom (Sutla, Žumberak i Kupa), a jugoistočna granica prema Osmanskom Carstvu prolazi rijekom Unom od Bihaća do utoka u Savu, čime obuhvaća i dio teritorija koji je danas u sastavu BIH. Od geografskih elemenata, uz granice, na karti su prikazani reljef, tekućice i naselja. Reljef je prikazan perspektivno sjenčanim i iscrtkanim humcima različite veličine, čime je uspješno predstavljena razlika u plastici i pružanju reljefa, što predstavlja napredak u odnosu na tada rašireno prikazivanje metodom krtičnjaka. Iako nisu prikazani hipsometrijski odnosi, što tadašnja tehnika ni ne omogućava, jasno je diferencirana razlika između planina, sredogorja i brežuljaka te nizinskog prostora. Tekućice su prikazane vrlo detaljno, uz jasnu diferencijaciju većih, srednjih i malih tekućica. Iako nerijetko nisu prikazane u mjerilu karte ili s geometrijskom točnošću, uz mjestimične generalizacije ili povećanje meandara, jasno je vidljiv njihov odnos prema naselja u močvarnom nizinskom prostoru današnje Središnje Hrvatske prije hidrotehničkih zahvata.

Naselja su bogato i raznovrsno prikazana te predstavljaju središnji geografski element na karti. Diferencirana su u 18 različitih tipova podijeljenih u tri kategorije (civilna, crkvena i vojna) te su detaljno navedena u legendi (explicatio Notarum). Prikaz naselja i samostalnih objekata (utvrda, srušenih crkava, napuštenih gradova) daje vrijedne informacije o povijesnim događajima, društveno-političkom stanju i funkciji prostora u razdoblju izrade karte, pretežno u kontekstu osmanlijskih osvajanja. Na kartu, međutim, nije unesena mreža kolnih putova. Uz geografske elemente na karti se pojavljuje niz različitih stiliziranih oblika (kartuše, grbovi hrvatskih regija) karakterističnih za razdoblje u kojem se karta ne promatra samo kao točan prikaz prostora, nego i kao umjetničko djelo.

Grafičko mjerilo s hrvatskom i njemačkom miljom

Na sljedećoj stranici šire područje grada Zagreba na Glavačevoj karti


Legenda s osamnaest različitih tipova naselja


Veći dio podataka za izradu karte autor je dobio tada najpouzdanijom metodom terenskog obilaska i kartiranja prostora. S obzirom na teške uvjete u kojima su se odvijala putovanja, često i uz opasnost, očito je da su područja koja je autor bolje osobno poznavao i terenski obišao, prikazana s većom položajnom i sadržajnom točnošću od područja u koja nije imao pristup, za što su nerijetko poslužili stariji kartografski izvori. Novinu predstavlja i upotreba hrvatske milje u grafičkom mjerilu (Milliaria Croatica), koja odgovara vrijednosti od 11.130 metara. Iako nije moguće precizno odrediti brojčano mjerilo karte, smatra se da je usporediva s topografskim kartama mjerila 1:250 000 – 1:300 000. Unatoč manjim netočnostima, karta se zbog svojih dokumentacijskih obilježja i tehnika izrade s pravom uvrštava u najvrjednija djela hrvatske kartografske baštine.

literatUra:Novoscl-Žic P., 1998: Analiza geografskog sadržaja Glavačeve karte, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin 9-10, 389-408.Novosel, P., 1973: O Stjepanu Glavaču i njegovoj karti Hrvatske iz 1673. godine, Geografski glasnik 35, 195-203.Lapaine, M., Frančula, N., 1998: Stjepan Glavač i njegova karta Hrvatske, Ekscentar 2-3, 23-27.

ivan šUlC i ivan zaGoda

Kartuše i grbovi na Glavačevoj karti

60GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015D O G A Đ A N J A

Izložba karata kartografske zbirke Geografskog odsjeka PMF-a

https://www.pmf.unizg.hr/geog/stalni_postav_izlozbe

Na Dan otvorenih vrata Geografskog odsjeka 10. travnja 2015. godine, na Marulićevom trgu 19/II, otvorena je prva izložba karata odsječke Kartografske zbirke koja se danas može pohvaliti impo-zantnom brojkom od ukupno 9084 primjerka karata i atlasa. U fondu se tako mogu pronaći sve vrste karata kao i sve vrste atlasa. Više od polovice fonda prikupljeno je darovima ili ostavštinom pojedinaca te darovima mnogobrojnih institucija. Unatoč ne baš najboljim prostornim uvjetima za čuvanje karata, zahvaljujući svim dosadašnjim voditeljima Zbirke sve karte su vrlo dobro oču-vane.

Izuzetno vrijedna kartografska pisana i tiskana baština koju Zbirka čuva predstavljena je kroz 52 odabrane karte te atlas Geographia Klaudija Ptolomeja iz 1562. godine, koji je ujedno i najvrjedniji eksponat ove izložbe. U ovom se atlasu, među ostalim kartama, nalazi i Peta karta Europe s prikazom Ilirika i Panonije.

Izložba je kratki kartografski presjek najvrjednijih karata koje posjeduje Geografski odsjek – dio su rukopisne i tiskane karte od sredine 16. do sredine 20. stoljeća, a dio faksimili karata s prikazom svijeta od 10. do sredine 16. stoljeća.

foto

: Ivan

Zago

da


Izložba je podijeljena u tri tematske cjeline. Prva je presjek razvoja kartografije od srednjovje-kovne islamske kartografije, rimskih cestovnih karata, ranokršćanske kartografije, srednjovjekov-nog prikaza svijeta, prikaza svijeta nakon Velikih geografskih otkrića, do općih i pomorskih karata iz razdoblja 18. i 19. stoljeća. Druga cjelina uključuje različite tematske karte hrvatskih zemalja u širem prostorno-povijesnom kontekstu (Austro-Ugarska Monarhija, Ugarska) te tematske kar-te užeg prostorno-povijesnog konteksta (opće karte kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,

foto

: Ivan

Zago

dafo

to: Iv

an Za

goda

foto

: Ivan

Zago

da


upravne karte zagrebačke biskupije, upravne karte pojedinih županija i pukovnija, upravne karte civilnog i vojnog dijela kraljevina Hrvatske i Slavonije, nekoliko upravnih, prometnih, geomorfo-loških, geoloških, demografskih i pomorskih karata te karata razgraničenja) pokrivajući razdoblje od 16. do 20. stoljeća. Treću cjelinu čine katastarski planovi, topografske karte i planovi posjeda iz razdoblja Grimanijevog katastra, odnosno prve i druge sustavne topografske (vojne) i ekonom-ske (civilne) izmjere, kao i topografske karte koje su nastale kao posljedica prodiranja rezultata vojnih izmjera u civilnu kartografiju, odnosno javnu uporabu, pokrivajući razdoblje od kraja 18. do kraja 19. stoljeća.

Ovom se izložbom Odsjek simbolično pridružio i obilježavanju Međunarodne godine karata (2015./2016.), koju je na inicijativu UN-a (iz 2012.) proglasilo Međunarodno kartografsko društvo s osnovnim ciljem približavanja karata svim građanima, a posebno mlađim generacijama (školskom uzrastu) kako bi proširile svoja znanja o izradi i upotrebi karata te ulozi i važnosti geografskih informacija u svakodnevnom životu.

U pripremi i realizaciji ove izložbe važnu ulogu imali su pročelnica Geografskog odsjeka prof. Laura Šakaja, voditeljica Kartografske zbirke gospođa Jadranka Čelant Hromatko, Ivan Zagoda i Mario Dakić. Od neprocjenjive važnosti za postavljanje ove izložbe bilo nam je stručno znanje i iskustvo gospođe Mirjane Jurić, magistrice humanističkih znanosti, iz Hrvatskog državnog arhiva.

Ova je izložba zamišljena kao stalni postav što će omogućiti upoznavanje s kartografskim blagom našeg Odsjeka ne samo našim studentima i profesorima već i široj javnosti.

dUBravka sPeveC

foto

: Ivan

Zago

da


22. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJENa 22. državnom natjecanju iz geografije, održanom u Kalinovcu od 15. do 17. travnja 2015. go-dine, sudjelovalo je 123 natjecatelja iz osnovnih i srednjih škola te 101 mentor i mentorica. Kao i prijašnjih godina, organizatori natjecanja bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko geografsko društvo. Time se nastavlja uspješna su-radnja nadležnog ministarstva i AZOO sa strukovnom udrugom u promicanju temeljnih vrijed-nosti sustava odgoja i obrazovanja i poticanju učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih men-tora na dodatni rad i izvannastavne aktivnosti. Natjecateljski dio proveden je u OŠ Ivan Lacković Croata u Kalinovcu, a iznimno edukativni terenski dio u Gradu Đurđevcu i Koprivničko-križevač-koj županiji. Naši domaćini, nastavnici i učenici OŠ Ivan Lacković Croata Kalinovac, iskazali su se gostoprimstvom i uspješnom organizacijom svih segmenata državnoga natjecanja iz geografije. Prema ocjenama sudionika ovogodišnjega natjecanja, 22. državno natjecanje iz geografije naju-spješnije je organizirano državno natjecanje u povijesti natjecanja iz geografije pa našim dragim domaćinima iskazujemo veliku zahvalnost za sve što su učinili za dobrobit geografije i odgojno-obrazovnog sustava.

Popis pozvanih učenika formiran je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te po-sebnim uputama za natjecanje iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2014., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održati sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 9. siječnja 2015. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva dostavila su Državnome povjerenstvu popis predloženi-ka za državno natjecanje i ljestvice poretka po pojedinim kategorijama natjecanja (razredima). Državno je povjerenstvo objedinilo ljestvice predloženika, objavilo ih na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje i na njima označilo za koje predloženike županijska povjerenstva dostavljaju dokumentaciju (ispite i listiće sa zaporkama) Državnome povjerenstvu. Županijska povjerenstva 17 županija za državno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstvo Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske župa-nije učenike s pet najboljih rezultata, a Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim bro-jem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnome natjecanju. Za popise predlo-ženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj i Osječ-ko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika. Posljednjih godina to je česta praksa u kategoriji srednjih škola iz dva razloga. Jedan su male kvote sudionika županijskih natjecanja u kategoriji srednjih škola, a te kvote određuju županijski uredi (za obrazovanje, kulturu i sport) koji i financiraju županijska natjecanja. Drugi razlog su rezultati odnosno ostvareni broj bodova na županijskom natjecanju za koji županijsko povjerenstvo procijeni da nije u gornjoj polovici popisa predloženika za držav-no natjecanje.


Nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju predloženika, Državno je povjerenstvo utvrdilo konačni broj bodova i konačne ljestvice poretka za svaku od osam kategorija i na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje objavilo popis pozvanih učenika i mentora na dr-žavno natjecanje. Ova praksa, prvi puta uvedena 2014. godine, pokazala se dobrom jer je brže obavljen pregled dokumentacije i nešto ranije nego prijašnjih godina objavljen popis pozvanih na državno natjecanje. Županijska su povjerenstva Državnome povjerenstvu dostavila original-nu dokumentaciju, a zadržala kopije ispita predloženika do kraja školske godine. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na popisu predloženika za poje-dini razred, a ne na temelju postotka riješenosti ispita na županijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta. Takav način pozivanja učenika na državno natjeca-nje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja ispita i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Ispiti se sastavljaju na temelju nastavnoga programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispit-noga kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Ispiti se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Uključivanje ispitnoga kataloga za državnu maturu iz geografije opravdano je zbog činjenice da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovna postignuća (ishodi učenja) navedeni u ispitnome katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vještina, važna su smjernica učenicima i mento-rima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine, a za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazov-na postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i provedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geografskim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Dakako, nužno je rekonceptu-aliziranje nastavnog programa geografije za osnovne škole i gimnazije, zbog usklađivanja tijeka, sadržaja, metoda i ciljeva poučavanja te ishoda učenja s recentnim trendovima u matičnoj zna-nosti i metodici geografije. Navedena obilježja nastavnih programa geografije za osnovne škole i gimnazije ukazuju na nužnost što žurnije izrade cjelovitog predmetnoga kurikuluma geografije za sve razine i vrste obrazovanja, usklađenoga s Okvirom nacionalnog kurikuluma, Nacionalnim kurikulumom za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, Nacionalnim kurikulumom za gimnazijsko obrazovanje, Nacionalnim kurikulumom za strukovno obrazovanje, Okvirom za vrednovanje pro-cesa i ishoda učenja u odgojno-obrazovnom sustavu RH te Okvirom za poticanje iskustava uče-nja i vrednovanje postignuća darovitih učenika.

U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredi-ma, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorija-ma. Malo je predmeta u kojima na državnome natjecanju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u šestom razredu), učenička postignuća na natjecanjima kao i percepcija učenika o nastavnome predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept na-tjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama.

Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom protekle 22 go-dine ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geografije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i značajnu polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. U usporedbi s prijašnjih pet natjecanja, na 22. državnom natjecanju iz geografije zastupljenost natjecatelja iz Grada Zagreba bila je nešto


manja, posebno u srednjim školama. Od pozvanih 63 učenika osnovnih škola i 60 učenika sred-njih škola, na državnome je natjecanju 2015. godine iz Grada Zagreba bilo 22,8 % učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvajaju se Splitsko-dalmatinska i Osječ-ko-baranjska županija (po 10,7 %), a slijede Zagrebačka (6,5 %), Karlovačka i Zadarska županija (5,7 %), dok iz Bjelovarsko-bilogorske, Požeško-slavonske i Ličko-senjske županije ove godine nije bilo natjecatelja (sl. 1).

Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnov-nih škola. Iz Bjelovarsko-bilogorske, Ličko-senjske, Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Vukovarsko-srijemske županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnov-ne škole, a to je isti broj županija kao i 2014. godine bez predstavnika na državnom natjecanju. Uz Grad Zagreb, najveći udio natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Osječko-baranjske (14,3 %), Splitsko-dalmatinske (12,7 %), Međimurske (7,9 %), Zagrebačke i Karlovačke županije (po 6,3 %)

Sl. 1. Broj učenika iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine


(sl. 2). U kategoriji srednjih škola nije bilo sudionika iz Bjelovarsko-bilogorske, Ličko-senjske i Po-žeško-slavonske županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb, bio je iz Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Istarske županije (po 8,3 %) (sl. 3).

U kategoriji petih razreda na državno natjecanje bilo je pozvano 15 natjecatelja (11 učenika i četiri učenice), od toga troje iz Grada Zagreba i 12 iz 10 županija (dva iz Međimurske i Osječko-ba-ranjske te po jedan iz Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Pri-morsko-goranske, Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije). Prosječ-ni broj bodova je 82, pri čemu je nešto bolje riješen ispit (83 %) nego praktični rad (80 %). Među osvajačima prva tri mjesta male su razlike u ostvarenom broju bodova, ali je u petom razredu najveći raspon varijacije u usporedbi s ostalim razredima osnovne škole.

Sl. 2. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine


U kategoriji šestih razreda najviše je natjecatelja bilo iz Grada Zagreba (6) i Splitsko-dalmatin-ske županije (3). Među 18 pozvanih natjecatelja šestih razreda (9 učenika i 9 učenica), petorica su po drugi put sudjelovali na državnom natjecanju (Mihael Potočki, Vedran Cifrek, Luka Šafarić, Damjan Šarlija i Adrian Borna Bašić), a dvojica su ostvarili izvrsne rezultate. Mihael Potočki osvojio je drugo mjesto, a Vedran Cifrek treće mjesto (2014. godine bio je državni prvak). Na ovogodišnje rezultate kod tih je učenika, uz kontinuirani rad, utjecalo i iskustvo sudjelovanja na državnom natjecanju 2014. godine u kategoriji petih razreda. Prosječna riješenost ispita za šesti razred je 80 %. Praktični rad prosječno je riješen 87,4 %, a prosječni broj bodova u kategoriji šestih razreda je 82 (vrlo slično postignućima u petom i osmom razredu), uz najmanje razlike među natjecateljima u ostvarenom broju bodova (najmanji raspon varijacije).

Kontinuitet sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije potvrđuje i analiza rezulta-ta u kategoriji sedmih razreda. Od 16 sudionika natjecanja (8 učenika i 8 učenica), treći put na državnom natjecanju sudjelovali su Lovro Štefan i Maja Drmač, a po drugi put Anteo Vukasović, Bernard Faulend i Marija Kompar. Državni prvaci u kategoriji sedmih razreda su Filip Radenić (prvo sudjelovanje na državnom natjecanju) i Anteo Vukasović (2014. osvojio četvrto mjesto).

Sl. 3. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine


Sl. 4. Učenici petih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

Sl. 5. Učenici šestih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


Sl. 6. Učenici sedmih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

Sl. 7. Učenici osmih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


Najviše je natjecatelja bilo iz Grada Zagreba (4), Splitsko-dalmatinske i Osječko-baranjske župani-je (po 2). Iz osam županija sudjelovao je po jedan natjecatelj (iz Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Primorsko-goranske, Brodsko-posavske, Šibensko-kninske, Istarske i Dubrovačko-neretvanske županije). Natjecatelji u kategoriji sedmih razreda najuspješnije su među osnovnoš-kolcima riješili i ispit i praktični rad pa je prosječni broj bodova 88, prosječna riješenost ispita 91 %, a praktičnog rada 81 %.

Od 14 natjecatelja u kategoriji osmih razreda, njih desetoro sudionici su državnih natjecanja iz geografije dva ili više puta. Izdvajaju se Leo Radalj koji je na državnim natjecanjima sudjelovao u sva četiri razreda, tri puta osvojio četvrto mjesto i jednom bio državni prvak! Tri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije imaju Tin Hrgović (osvojio peto mjesto 2013., četvrto mjesto 2014., a 2015. godine je državni prvak) i Nikola Bišćan (osvojio peto mjesto 2013., a 2014. i 2015. godine drugo mjesto). Po dva sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji osnovne škole imaju Petra Ivanišić (šesto mjesto 2014., drugo mjesto 2015. godine), Juraj Ulaga (osvojio deveto mjesto 2014., a 2015. godine drugo mjesto), Antonio Novak, Ante Kuvačić, Tea Obšivač, Sunčica Kanižaj i Jakov Samardžija. Na državnome natjecanju 2015. godine sudjelovalo je četvero natjecatelja iz Osječko-baranjske županije, po dvoje iz Grada Zagreba, Međimurske i Splitsko-dalmatinske županije te po jedan iz Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Primorsko-go-ranske i Dubrovačko-neretvanske županije. Prosječni broj bodova u kategoriji osmih razreda je 82, uz velike razlike u riješenosti ispita (85 %) i praktičnog rada (75 %).

U kategoriji prvih razreda srednjih škola na državnome natjecanju sudjelovalo je 15 natjeca-telja, tri iz Brodsko-posavske, po dva iz Zagrebačke, Primorsko-goranske, Zadarske i Splitsko-dal-matinske županije te po jedan iz Karlovačke, Varaždinske, Međimurske županije i Grada Zagreba. Među njima brojem sudjelovanja i postignutim rezultatima izdvaja se Luka Banović sa pet sudje-lovanja (od mogućih pet) te pet osvojenih prvih mjesta! Pet sudjelovanja ima i Mihovil Penavić (osvojio četvrto mjesto 2011., 2014. i 2015. godine te peto mjesto 2013. i deveto mjesto 2012.). S tri sudjelovanja na državnim natjecanjima izdvaja se Ana Katić (4. mjesto 2013., šesto mjesto 2014. i treće mjesto 2015. godine), a dva sudjelovanja ostvarili su Matej Plavac (osmo mjesto 2011. i drugo mjesto 2015.), Karlo Ivanković i Iris Jambrešić. Natjecatelji u kategoriji prvih razreda prosječno su ostvarili 74 boda, pri čemu je bolje riješen ispit (73,7 %) nego praktični rad (71,9 %).

U kategoriji drugih razreda sudjelovalo je 7 učenika i 6 učenica, četvero iz Grada Zagreba, dvo-je iz Vukovarsko-srijemske te po jedan natjecatelj iz Zagrebačke, iz Primorsko-goranske, Zadar-ske, Osječko-baranjske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Istarske županije. Među natje-cateljima u kategoriji drugih razreda izdvajaju se brojem sudjelovanja i vrlo vrijednim rezultatima Renata Vičević sa pet od mogućih šest sudjelovanja, Jelena Bratulić, Mirta Ćorić i Marija Batur sa po četiri sudjelovanja. Treće sudjelovanje na državnom natjecanju ostvarili su Petar Suman (osvojio sedmo mjesto 2012. te treće mjesto 2014. i 2015. godine) i Šime Vukman (šesto mjesto 2015., četvrto mjesto 2012. i 2014. godine), a drugo sudjelovanje Mihovil Karaula. Natjecatelji u kategoriji drugih razreda prosječno su ostvarili 67,6 bodova, što je najslabija prosječna riješenost u pojedinim razredima srednje škole. Pri tome je bolje riješen praktični rad (84 %) od ispita (60 %).

Među natjecateljima iz srednje škole najbolje rezultate ostvarili su učenici trećih razreda (kao i 2014. godine), s prosječno osvojenih 76,6 bodova, čemu više pridonosi riješenost ispita (83,5 %) nego praktičnog rada (60,5 %). Usporedbom postignuća u kategoriji srednje škole zaključujemo da je u trećim razredima i najmanji raspon varijacije (33,5 bodova, za razliku od drugih i četvrtih razreda gdje je raspon varijacije 41 bod). Među 18 natjecatelja bile su samo tri učenice i 15 uče-nika, od toga četvorica natjecatelja iz Grada Zagreba, po dva natjecatelja iz Karlovačke, Zadarske, Osječko-baranjske i Splitsko-dalmatinske te po jedan iz Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke,


Koprivničko-križevačke, Primorsko-goranske, Virovitičko-podravske i Šibensko-kninske žu-panije. Brojem sudjelovanja sa šest od mogućih sedam izdvaja se David Zima (državni prvak u kategoriji trećih razreda 2015. i drugih razreda 2014., drugo mjesto 2013., treće mjesto 2009., deseto mjesto 2011. i dvanaesto mjesto 2012.). Četvrti puta sudionici državnog natjecanja, s vrlo vrijednim rezultatima, bili su Juraj Vladika (osvojio 11. mjesto 2015., drugo mjesto 2014. i 2011, treće mjesto 2013.) i Marin Kutnjak (še-sto mjesto 2015., 2014. – 8. mjesto, 2013. – 8. mjesto; 2009. – 11. mjesto). Tri sudjelovanja na državnim natjecanjima ostvarili su Ivan Fuštin i Marko Ilić, a po dva Nikolina Potočki, Ilan Ne-stić, Sven Vorkapić i Lovre Šušić.

Sl. 8. Učenici prvih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2014. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

Sl. 9. Peti put državni prvak na državnim Natjecanjima iz geografije - Luka Banović iz Gimnazije Andrije Mohorovičića u Rijeci i mentor dr. sc. Hrvoje Grofelnik


Sl. 10. Učenici drugih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević

Sl. 11. Učenici trećih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


U kategoriji četvrtih razreda srednje škole na 22. državnome natjecanju sudjelovalo je 13 uče-nika i jedna učenica, od toga četvorica natjecatelja iz Grada Zagreba, četvero iz Istarske župa-nije te po jedan iz Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Virovitičko-podravske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Dubrovačko-neretvanske županije. Ostvareni prosječni broj bodova (67,9) sličan je uspješnosti u drugom razredu, uz znatno manju razliku između riješenosti ispita (69 %) i praktičnog rada (66 %). Brojem sudjelovanja izdvajaju se sa sedam od mogućih osam sudjelo-vanja Martin Malović (državni prvak 2015. i 2010., 2. mjesto 2008., 3. mjesto 2009., 2011. i 2014., 4. mjesto 2013.), Fabijan Čorak (2. mjesto 2015., 2011. i 2010., 4. mjesto 2012., 5. mjesto 2014., 6. mjesto 2013. i 9. mjesto 2009.) te Matej Vereš (državni prvak 2009., 3. mjesto 2010., 5. mjesto 2013., 9. mjesto 2011., 2012. i 2015. te 10. mjesto 2014. godine). Martin Malović predstavljao je Hrvatsku na 12. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Tveru 2015. godine. Zbog ostvarenih rezultata na državnim natjecanjima iz geografije i promicanja temeljnih vrijednosti odgojno-obrazovnog sustava, Republiku Hrvatsku na posljednje dvije svjetske geografske olimpijade reprezentirao je i proslavio i Fabijan Čorak, osvojivši brončanu medalju na 11. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Krakowu i zlatnu medalju na 12. svjetskoj geografskoj olimpijadi u Tveru! Natjecanja iz geografije kao i nastupe hrvatskog tima na svjetskoj geografskoj olimpijadi iznimnim postignućima obilje-žio je i Vedran Mihal. Vedran Mihal ukupno je sudjelovao šest puta na državnim natjecanjima iz geografije, od toga je dva puta bio državni prvak (2008. i 2011.), tri puta osvajač drugog mjesta (2012., 2013. i 2014.), a 2015. godine osvojio je šesto mjesto. Na svjetskoj geografskoj olimpijadi u Kyotu 2013. i u Tveru 2015. godine osvojio je srebrnu, a na olimpijadi u Krakowu 2014. godine zlatnu olimpijsku medalju! Petar Bratulić kontinuirano je sudjelovao na državnim natjecanjima posljednjih šest godina pri čemu je dva puta bio državni prvak (2013. i 2014.), jednom osvajač drugog mjesta (2015.), jednom osvajač trećeg mjesta (2012.) i dva puta četvrtog mjesta (2010. i 2011.). Na svjetskog geografskoj olimpijadi 2014. godine osvojio je srebrnu, a u Tveru 2015. go-

Sl. 12. Učenici četvrtih razreda na državnome Natjecanju iz geografije 2015. godine

foto

: Suz

ana A

jhne

r Sta

rčević


dine zlatnu olimpijsku medalju! Na ovogodišnjem državnom natjecanju iz geografije peto sudje-lovanje i vrijedne rezultate ostvario je Karlo Hercigonja, a četvrto sudjelovanje Kristijan Gorički, Ivan Šišak i Matteo Poletti. Na trećem državnom natjecanju na kojemu je sudjelovala, Dana Sebić 2015. godine osvojila je 3. mjesto. Među ostalim natjecateljima drugim sudjelovanjem na držav-nom natjecanju izdvaja se Ivan Čuturilo.

Uz učenike i njihova postignuća, u analizi natjecanja treba naglasiti i ulogu mentora. Njihov marljiv i stručan rad u svim godinama natjecanja iz geografije rezultirao je velikim interesom za natjecanja i izvrsnim rezultatima. Od 101 pozvanog mentora na 22. državno Natjecanje iz geo-grafije izdvajaju se u kategoriji osnovnih škola Antonija Kojundžić, prof., iz OŠ Ivana Filipovića, Osijek (četvero učenika pozvano na državno natjecanje), Desanka Bosanac, prof., iz OŠ Tomaša Goričanca, Mala Subotica (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje, od kojih je jedan dr-žavni prvak, a drugi osvajač trećeg mjesta), Vera Išek, prof., OŠ Ljudevita Gaja, Zaprešić (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje), Nikolina Mandić, prof., OŠ Mladost, Osijek (dvoje učeni-ka pozvano na državno natjecanje), Damira Marušić, prof., OŠ Selnica (dvojica učenika pozvana na državno natjecanje), Ivica Štrbac, prof., OŠ Josip Pupačić, Omiš (dvoje učenika pozvano na dr-žavno natjecanje, od kojih je jedan državni prvak) i Lidija Zonjić, prof., OŠ Malešnica, Zagreb (dvo-je učenika pozvano na državno natjecanje). U kategoriji srednjih škola brojem pozvanih učenika i ostvarenim rezultatima izdvajaju se Berislav Rusan, prof., XV. gimnazija, Zagreb (trojica učenika pozvana na državno natjecanje, od kojih je jedan državni prvak, a drugi je osvojio drugo mjesto), Christian Bašić, prof., Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin (troje učenika pozvano na državno natjecanje, od kojih je jedan osvojio drugo mjesto) i Nidija Meštrović, prof., V. gimnazija, Zagreb (troje učenika pozvano na državno natjecanje). Po dvoje natjecatelja za državno natjeca-nje pripremali su Mladen Crkvenčić, prof., Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb (jedan učenik osvojio drugo, a drugi treće mjesto), Margareta Kulaš, prof., Gimnazija Karlovac (učenica osvojila treće mjesto u kategoriji prvih razreda, a učenik u kategoriji trećih razreda), Ksenija Šaić, Srednja škola Pregrada, Ivica Blažević, Gimnazija Matija Mesić i Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovi-ća Slavonski Brod, Marko Bacan, Srednja škola Jastrebarsko, Hrvoje Drvenkar, Katolička klasična gimnazija, Virovitica i Dražena Glamuzina Perić, prof., IV. gimnazija Marko Marulić, Split. Po broju učenika koji su sudjelovali na državnom natjecanju iz geografije 2015. godine izdvajaju se XV. gimnazija, Zagreb sa šest učenika, OŠ Ivana Filipovića, Osijek sa četiri učenika te sa po tri učenika Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin, Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb, Gimnazi-ja Karlovac, OŠ Josip Pupačić, Omiš i V. gimnazija, Zagreb.

U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na državnom natjecanju koristi se indeks nacionalne (geografske) konkurentnosti. Izračunava se kao kvoci-jent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne konku-rentnosti 2015. godine imaju Međimurska (Ink=259,4), Karlovačka (Ink=233,7), Osječko-baranjska (Ink=196,2), Dubrovačko-neretvanska županija (Ink=166,8) i Grad Zagreb (Ink=143,3). Uz pet župa-nija bez natjecatelja na državnom natjecanju 2015. godine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Istarska, Krapinsko-zagorska i Primorsko-goranska žu-panija. U posljednjih pet godina, od 2011. do 2015., pravila formiranja liste predloženika za dr-žavno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednjih pet godina, najviši indeks nacionalne konkurentnosti u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola ima Međimurska županija (Ink=240,8), slijede Kra-pinsko-zagorska županija (Ink=193,4), Karlovačka županija (Ink=164,1), Grad Zagreb (Ink=157,5) i Dubrovačko-neretvanska županija (Ink=120,9), dok Ličko-senjska županija pet godina nije imala


natjecatelja na državnom natjecanju. Najniži indeks nacionalne konkurentnosti, uz Ličko-senjsku županiju, imaju Virovitičko-podravska (Ink=13,4), Požeško-slavonska (Ink=13,7) i Sisačko-moslavač-ka županija (Ink=36,2) (sl. 13).

U kategoriji srednjih škola, 2015. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Istar-ska (Ink=214,3), Zadarska (Ink=194,8), Karlovačka (Ink=187,4), Brodsko-posavska (Ink=168,5) i Virovi-tičko-podravska županija (Ink=161,1), a u posljednjih pet godina Istarska (Ink=176,7), Krapinsko-zagorska (Ink=162,5), Međimurska (Ink=145,8), Primorsko-goranska (Ink=142,7) i Varaždinska župa-nija (Ink=129,5). U posljednjih pet godina najniži indeks nacionalne konkurentnosti u kategoriji srednjih škola imaju Bjelovarsko-bilogorska (Ink=20,8), Ličko-senjska (Ink=35,5) i Koprivničko-kri-ževačka županija (Ink=36,6) (sl. 14).

Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti pre-ma indeksu nacionalne uspješnosti. Taj se indeks izračunava se kao kvocijent između udjela u ostvarenom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Sisačko-moslavačke, Šibensko-kninske, Zagrebačke, Varaždinske i Međimurske županije, a u kategoriji srednjih škola natjecatelji iz Karlovačke, Varaždinske, Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske i Krapinsko-za-gorske županije.

Visoku razinu postignuća na 22. Državnome natjecanju iz geografije pokazuje postotak osvo-jenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je dese-toro učenika iz različitih županija: iz Grada Zagreba (5. razred osnovne škole i 4. razred srednje škole), Zagrebačke (6. razred), Sisačko-moslavačke (7. razred), Međimurske (8. razred), Primor-

Sl. 13. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2015. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola


sko-goranske (1. razred), Vukovarsko-srijemske (2. razred), Osječko-baranjske i Šibensko-kninske županije (3. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je deset priznanja, a učenici koji su osvojili drugo mjesto u kategoriji osnovne škole u odnosu na državne prvake ostvarili su od pola do tri boda manje, dok su u srednjoj školi razlike značajnije (od 4,5 do 10 bodova). Priznanje za osvojeno drugo mjesto primili su učenici iz Grada Zagreba (5. razred osnovne škole te 2. i 4. razred srednje škole), Osječko-baranjske (8. razred, dva priznanja), Sisačko-moslavačke (6. ra-zred), Zagrebačke (7. razred), Brodsko-posavske (1. razred), Primorsko-goranske (3. razred) i Istar-ske županije (4. razred). Za osvojeno treće mjesto dodijeljeno je osam priznanja, od čega su po dva osvojili učenici iz Karlovačke županije (1. i 3. razred srednje škole) i Grada Zagreba (8. razred osnovne i 2. razred srednje škole), a po jedno učenici iz Međimurske županije (5. razred), Varaž-dinske (6. razred), Brodsko-posavske (7. razred) i Istarske županije (4. razred srednje škole). Uku-pno je 28 natjecatelja (22 učenika i 6 učenica) iz 12 županija i Grada Zagreba primilo priznanja za osvajanje jednog od prva tri mjesta. Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (7 priznanja, 25 %), Osječko-baranjske (3) te Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Primor-sko-goranske, Brodsko-posavske, Istarske i Međimurske županije (po 2 priznanja).

Na temelju rezultata natjecanja učenici osnovnih škola ostvaruju dodatne bodove pri upisu u srednje škole, no Državno povjerenstvo ne može utjecati na mjerila i kriterije vrednovanja tih postignuća. Na temelju ocjene o ukupnim rezultatima srednjoškolaca na državnim natjecanjima iz geografije, a posebno na temelju uočenih vrlo malih razlika u broju bodova između osvajača četvrtih i petih mjesta u odnosu na treće mjesto, Državno je povjerenstvo predložilo Vijeću Ge-ografskog odsjeka PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Vijeću Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru

Sl. 14. Indeks nacionalne konkurentnosti 2011. – 2015. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola


korekciju vrednovanja dodatnih postignuća na natjecanjima (izravni upis na studijske programe geografije za tri ili četiri sudjelovanja na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola kao i izravni upis na studijske programe geografije za osvajače prvih šest mjesta na držav-nim natjecanjima iz geografije u kategoriji srednjih škola te po 100 dodatnih bodova za svaku godinu za osvojeno od 7. mjesta nadalje na državnim natjecanjima iz geografije u kategoriji sred-njih škola). Prijedlog Državnoga povjerenstva za natjecanje iz geografije usvojila su oba vijeća i navedeni se kriterij vrednovanja postignuća srednjoškolaca primjenjuje za upis na studijske pro-grame Geografskog odsjela i Odjela za geografiju od 2015./2016. akademske godine.

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 22. državnom Natjecanju iz geografije 2015. godine

5. razredbodovi

rang ime prezime Imementora

Prezime mentora škola županija test praktični

rad ukupno

1. Maja Galić Davorka Strmečki-Stakor

OŠ Ksavera Šandora Gjalskog - Zagreb Grad Zagreb 66 27,5 93,5

2. Ivan Lukić Iva Veverec OŠ Jelkovec Grad Zagreb 66 24,5 90,5

3. Eli Hrgović Desanka Bosanac OŠ Tomaša Goričanca - Mala Subotica Međimurska 62 26 88

4. Jan Markač Dinko Marin OŠ Bartula Kašića - Zadar Zadarska 59 28,5 87,5

4. Ivan Premuš Damira Marušić OŠ Selnica Međimurska 59 28,5 87,5

5. Tin Salopek Radmila Čirko OŠ Alojzija Stepinca Grad Zagreb 62 23,5 85,5

6. Vid Šušnjar Aleksandar Dobrinić OŠ Pučišća Splitsko-dalmatinska 59 26 85

7. Hrvoje Pažin Milka Skokandić OŠ Ante Curać-Pinjac Dubrovačko-neretvanska 59 25,5 84,5

8. Jan Šantel Vera Išek OŠ Ljudevita Gaja - Zaprešić Zagrebačka 58 26 84

9. Sven Puhalo Kaštelan Renata Skočaj OŠ Srdoči Primorsko-

goranska 59 23 82

10. Jakov Brozović Jasna Višnić OŠ Dubovac Karlovačka 52 27,5 79,5

11. Anja Matovina Dubravka Vajdić OŠ Đuro Ester Koprivničko-križevačka 60 18,5 78,5

12. Jana Prekratić Stjepan Leljak OŠ Ksavera Šandora Gjalskog - Zabok

Krapinsko-zagorska 50 27,5 77,5

13. Lucija Kuleš Antonija Kojundžić OŠ Ivana Filipovića - Osijek Osječko-baranjska 52 20,5 72,5

14. Mateo Đordić Antonija Kojundžić OŠ Ivana Filipovića - Osijek Osječko-baranjska 51 8 59


6. razredbodovi



rad ukupno

1. Marta Novaković Robert Vrbanić OŠ Braće Radića - Kloštar Ivanić Zagrebačka 65 29 94

2. Mihael Potočki Bosiljka Krešo OŠ Popovača Sisačko-moslavačka 65 27,5 92,5

3. Vedran Cifrek Renata Petek Vukmanović OŠ Novi Marof Varaždinska 63 26 89

4. Ivona Buljević Ivica Štrbac OŠ Josip Pupačić Splitsko-dalmatinska 59 29,5 88,5

5. Niko Kaštelan Maja Toplek OŠ Borovje Grad Zagreb 59 29 88

6. Luka Šafarić Petra Šinko Posel OŠ Štrigova Međimurska 63 21 84

6. Mihaela Šimunić Ana Brunski OŠ Slava Raškaj Karlovačka 56 28 84

7. Jakov Vilić Vera Išek OŠ Ljudevita Gaja - Zaprešić Zagrebačka 54 29,5 83,5

8. Paula Suman Lidija Zonjić OŠ Malešnica Grad Zagreb 58 25 83

9. Damjan Šarlija Kristijan Prugovečki OŠ Vugrovec - Kašina Grad Zagreb 54 28,5 82,5

10. Jelena Galović Nikolina Magličić Čavlović Prva osnovna škola - Ogulin Karlovačka 59 20 79

11. Jelena Lončar Andreja Jaman OŠ Ostrog Splitsko-dalmatinska 50 28,5 78,5

11. Ante Turčin Danijela Prokopec OŠ Granešina Grad Zagreb 51 27,5 78,5

12. Ana Ivančić Ružica Ivanković Ciotti OŠ Kneza Trpimira Splitsko-

dalmatinska 52 25,5 77,5

13. Eva Michela Polovina Nadija Vurnek OŠ Bartola Kašića - Zagreb Grad Zagreb 54 23 77

14. Matko Trupinić Ivan Adžić OŠ Matija Gubec - Cernik Brodsko-posavska 49 27,5 76,5

15. Adrian Borna Bašić Antonija Kojundžić OŠ Ivana Filipovića - Osijek Osječko-

baranjska 45 29 74

15. Lea Gelo Mirjana Vasilj OŠ Ivana Gundulića - Zagreb Grad Zagreb 56 18 74


7. razredbodovi



rad ukupno

1. Filip Radenić Ivan Jajčević OŠ Dragutina Tadijanovića - Petrinja

Sisačko-moslavačka 67 27 94

1. Anteo Vukasović Ivica Štrbac OŠ Josip Pupačić Splitsko-dalmatinska 69 25 94

2. Vedran Mesar Ivan Zelenić OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Zagrebačka 65 28,5 93,5

3. Patricija Velečki Vinko Tokić OŠ Vjekoslav Klaić Brodsko-posavska 68 25 93

4. Maja Drmač Lidija Zonjić OŠ Malešnica Grad Zagreb 64 28 92

4. Ines Maroković Boško Soldić OŠ Ante Starčevića - Viljevo Osječko-baranjska 65 27 92

5. Domagoj Jurčević Ksenija Krušić OŠ Remete Grad Zagreb 65 26 91

6. Bernard Faulend Jasna Aničić OŠ Pavleka Miškine Grad Zagreb 62 28,5 90,5

6. Zvonimir Perković Mirjana Perić OŠ Fausta Vrančića Šibensko-kninska 64 26,5 90,5

7. Lucija Pešo Nikolina Mandić OŠ Mladost - Osijek Osječko-baranjska 66 23,5 89,5

8. Lovro Štefan Sanja Posavec II. osnovna škola - Varaždin Varaždinska 63 25,5 88,5

9. Nina Đurić Tina Granić OŠ Stjepana Ivičevića Splitsko-dalmatinska 63 24 87

10. Tomo Žuti Dubravka Vešligaj OŠ Stjepana Bencekovića Grad Zagreb 64 20 84

11. Marija Kompar Sanda Blatančić OŠ Stjepana Radića - Metković

Dubrovačko-neretvanska 61 20,5 81,5

12. Matea Tonković Gordana Božić OŠ Frana Krste Frankopana - Krk

Primorsko-goranska 60 17,5 77,5

13. Valerija Ivšić Zvonko Perković OŠ Vladimira Nazora - Pazin Istarska 55 15 70


8. razredbodovi



rad ukupno

1. Tin Hrgović Desanka Bosanac OŠ Tomaša Goričanca - Mala Subotica Međimurska 62 28,5 90,5

2. Petra Ivanišić Ljiljana Štanfelj OŠ Dobriša Cesarić - Osijek Osječko-baranjska 61 28,5 89,5

2. Nikola Bišćan Mario Pintarić OŠ August Harambašić Osječko-baranjska 64 25,5 89,5

3. Juraj Ulaga Anamarija Končić OŠ Matka Laginje Grad Zagreb 58 28 86

4. Leo Radalj Marija Parlov OŠ Visoka - Split Splitsko-dalmatinska 64 20 84

5. Antonio Novak Damira Marušić OŠ Selnica Međimurska 59 24,5 83,5

5. Ante Kuvačić Helanda Čović OŠ Josip Pupačić Splitsko-dalmatinska 64 19,5 83,5

6. Antonija Milinković Marica Vinković OŠ Grgura Karlovčana Koprivničko-križevačka 59 23,5 82,5

7. Dominik Miličević Nikolina Mandić OŠ Mladost - Osijek Osječko-baranjska 63 19 82

8. Tea Obšivač Ana Kuran OŠ Stjepana Radića - Metković

Dubrovačko-neretvanska 59 22 81

9. Sunčica Kanižaj Antonija Kojundžić OŠ Ivana Filipovića - Osijek Osječko-baranjska 52 27,5 79,5

10. Ana Batur Ante Šare OŠ Zemunik Zadarska 57 19 76

11. Juraj Županić Tatjana Bednjanec OŠ Grabrik Karlovačka 53 19,5 72,5

12. Jakov Samardžija Sanja Topalušić OŠ Sesvete Grad Zagreb 59 9,5 68,5


1. razredbodovi



rad ukupno

1. Luka Banović Hrvoje Grofelnik Gimnazija Andrije Mohorovičića - Rijeka

Primorsko-goranska 63 27 90

2. Matej Plavac Đurđica Eržić Gimnazija Nova Gradiška Brodsko-posavska 60 25,5 85,5

3. Ana Katić Margareta Kulaš Gimnazija Karlovac Karlovačka 64 21 85

4. Mihovil Penavić Ivica Blažević Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića

Brodsko-posavska 55 29 84

5. Ilija Srpak Marina Anić Prva gimnazija - Varaždin Varaždinska 52 29 81

6. Iva Zekić Hrvoje Madžar Gimnazija Franje Petrića - Zadar Zadarska 49 25,5 74,5

7. Karlo Ivanković Marko Bacan SŠ Jastrebarsko Zagrebačka 53 19 72

8. Ivana Babić Darko Kanjuh XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 52 19,5 71,5

9. Antonio Grgurić Anita Lučić Gimnazija Velika Gorica Zagrebačka 53 18 71

10. Borna Šimić Ivica Blažević Gimnazija Matija Mesić Brodsko-posavska 51 19 70

11. Matija Pavlović Ivan Marjanović SŠ Kneza Branimira - Benkovac Zadarska 49 18,5 67,5

12. Iris Jambrešić Robert Slunjski Gimnazija Josip Slavenski - Čakovec Međimurska 49 18 67

13. Patricija Gržin Oliver Kvasina Gimnazija Eugena Kumičića - Opatija


14. Roko Topić Dražena Glamuzina Perić IV. gimnazija Marko Marulić Splitsko-

dalmatinska 43 22 65

15. Petar Kaselj Antonio Vrbatović III. gimnazija - Split Splitsko-dalmatinska 42 13 55


2. razredbodovi



rad ukupno

1. Srećko Kajić Zvonko Korpar Gimnazija Matije Antuna Reljkovića

Vukovarsko-srijemska 56 30 86

2. Dorian Vlašiček Mladen Crkvenčić Gimnazija Lucijana Vranjanina Grad Zagreb 49 27 76

3. Petar Suman Mladen Crkvenčić Gimnazija Lucijana Vranjanina Grad Zagreb 48 27,5 75,5

4. Marija Batur Snježana Čulig Gimnazija Franje Petrića - Zadar Zadarska 46 27,5 73,5

5. Pavao Banić Berislav Rusan XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 45 27,5 72,5

6. Šime Vukman Jakša Geić SŠ Ivana Lucića - Trogir Splitsko-dalmatinska 44 28 72

7. Robert Hlopec Marko Bacan SŠ Jastrebarsko Zagrebačka 43 27 70

8. Mirta Ćorić Nidija Meštrović V. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 43 26 69

9. Jelena Bratulić Christian Bašić Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile Istarska 43 24,5 67,5

10. Mihovil Karaula Nataša Vinković Gimnazija Vukovar Vukovarsko-srijemska 44 23 67

11. Renata Vičević Josip Pavelić Prva riječka hrvatska gimnazija


12. Mirna Nakić Emil Matuša Gimnazija Antuna Vrančića Šibensko-kninska 28 17,5 45,5

13. Angela Marinović Marina Međurečan Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice

Osječko-baranjska 25 20 45


3. razredbodovi



rad ukupno

1. David Zima Marija Pandžić Isusovačka klasična gimnazija

Osječko-baranjska 68 25,5 93,5

1. Ivan Branimir Ivić Sofka Bilan Gimnazija Antuna Vrančića Šibensko-kninska 64 29,5 93,5

2. Lovre Šušić Maja Matejčić Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci


3. Sven Vorkapić Margareta Kulaš Gimnazija Karlovac Karlovačka 55 29 84

4. Ilan Nestić Ana Šterc Gimnazija Lucijana Vranjanina Grad Zagreb 67 16 83

5. Mario Čagalj Dražena Glamuzina Perić IV. gimnazija Marko Marulić Splitsko-

dalmatinska 60 22 82

6. Marin Kutnjak Hrvoje Drvenkar Katolička klasična gimnazija Virovitičko-podravska 52 27,5 79,5

7. Jure Romić Tatjana Jurić I. gimnazija - Osijek Osječko-baranjska 64 15 79

8. Marko Ilić Ksenija Šaić SŠ Pregrada Krapinsko-zagorska 55 23,5 78,5

9. Marko Mehkek Zvonimir Treščec Gimnazija Fran Galović - Koprivnica

Koprivničko-križevačka 60 15,5 75,5

9. Nikolina Potočki Blaženka Žmegač SŠ Tina Ujevića - Kutina Sisačko-moslavačka 57 18,5 75,5

9. Nikola Mrkalj Gordan Begler Gimnazija Karlovac Karlovačka 60 15,5 75,5

10. Iva Knežević Ratko Rušev Klasična gimnazija Ivana Pavla II. Zadarska 57 14 71

11. Juraj Vladika Nidija Meštrović V. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 62 8,5 70,5

12. Alen Pučar Nidija Meštrović V. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 61 6 67

13. Josip Domazet Ivan Majić Gimnazija Dr. Mate Ujevića Splitsko-dalmatinska 49 14 63

13. Ivan Fuštin Mirjana Zadro XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 52 11 63

14. Marija Smolić Ljiljana Prpić Gimnazija Jurja Barakovića Zadarska 45 15 60


4. razredbodovi



rad ukupno

1. Martin Malović Berislav Rusan XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 62 24 86

2. Fabijan Čorak Berislav Rusan XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 50 28 78

2. Petar Bratulić Christian Bašić Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile Istarska 50 28 78

3. Dana Sebić Andrea Deković SŠ Mate Balote Istarska 53 22,5 75,5

4. Karlo Hercigonja Ksenija Šaić SŠ Pregrada Krapinsko-zagorska 52 21 73

4. Daniel Čuturilo Željka Lakić-Tibanac Gimnazija Pula Istarska 51 22 73

5. Kristijan Gorički Lidija Krušlin XV. gimnazija - Zagreb Grad Zagreb 51 19,5 70,5

6. Vedran Mihal Leo Lavrenčič Gimnazija Matija Mesić Brodsko-posavska 47 22,5 69,5

7. Ivan Šišak Sonja Batinić Gimnazija Sesvete Grad Zagreb 50 17,5 67,5

8. Matteo Poletti Christian Bašić Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile Istarska 45 18 63

9. Matej Vereš Ana Jukić I. gimnazija - Osijek Osječko-baranjska 50 9,5 59,5

10. Leo Fel Hrvoje Drvenkar Katolička klasična gimnazija Virovitičko-podravska 38 19 57

11. Nikola Pilipović Ines Peručić Blitvić SŠ Petra Šegedina Dubrovačko-neretvanska 36 19 55

12. Mislav Šutalo Dario Pavlović SŠ Ban Josip Jelačić Zagrebačka 40 5 45

doC. dr. sC. rUžiCa vUk, PredsjedniCa državnoGa Povjerenstva za natjeCanje iz GeoGrafije

fotoGrafije snimila sUzana ajhner starčević, članiCa državnoGa Povjerenstva za natjeCanje iz GeoGrafije


foto

: Ivan

Zago

da

90-Godišnjica života dr. Sc. velimira veljka roGića, prof. emerituSa

Godine 2015. navršilo se 90 godina života prof. Rogića, doajena hrvatske historijske i regionalne geografije. Ovome velikome životnome i radnome jubileju pridružuje se još jedan od velikoga značaja za geografsku struku Hrvatske, za koji je također zaslužan ponajviše upravo prof. Rogić: to je 60. obljetnica našeg stručno-informativnog časopisa Geografski horizont. Prof. Rogić je, naime, bio njegov osnivač 1955. godine i prvi urednik (1955.-57.).

Prof. Velimir Veljko Rogić rođen je 19. travnja 1925. godine u Zagrebu, gdje je završio osnov-nu školu i gimnaziju. Nakon dvogodišnjeg su-djelovanja u drugome svjetskom ratu (1943.-45.), započeo je 1946. studij geografije, etnologije i povijesti. Diplomirao je 1950. godine na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu i iste je godine izabran za asistenta na tadašnjem Geografskom zavodu. Doktorirao je 1957. godi-ne obranom rada Velebitska primorska padina, a habilitirao 1960. radom Krk - geneza kulturnog pejzaža.

Za docenta je izabran 1961., za izvanrednog profesora 1966., a za redovitog profesora 1972. godine. Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu 2000. godine dodijeljeno mu je počasno zvanje professora emeritusa.

Još kao mladi asistent, a potom kao doktor znanosti usavršavao se na francuskim i američkim sveučilištima. Kasnije, kao gostujući profesor predaje na brojnim europskim i američkim sveučilištima.

Prof. Rogić je svoju znanstvenu i nastavnu karijeru posvetio prije svega razvoju historijske i regionalne geografije nacionalnog prostora. Zbog dotada gotovo nepostojeće tradicije povezanog regionalnog i historijskogeografskog istraživanja, njegovi znanstveni radovi kao i koncepti kolegija koje je utemeljio i razvijao imaju ključno značenje.

Objavio je 168 znanstvenih i stručnih radova te nekoliko udžbenika iz geografije. Glavna su mu djela: Velebitska primorska padina (1958), Krk – osobine i postanak pejzaža (1963), Geografski koncept regije (1963), Sociogeografski aspekt dinarskog krša, kulturnog areala i brdsko-planinskog prostora (1976), Regionalna geografija Jugoslavije (1982), Dvojno značenje Zagrebačke regije (A Twofold Notion of the Zagreb Region, 1990).

Osim što je napisao prve znanstveno utemeljene studije historijskogeografskog razvoja današnjeg teritorija Hrvatske, posebna je njegova zasluga i u tome što je svojim radom predstavio hrvatsku historijsku geografiju međunarodnim znanstvenim krugovima. Njegove radove obilježava i pionirska primjena pojedinih znanstvenih metoda iz područja historijske geografije. Tipičan je primjer primjena regresivne metode, kao jedne od najvažnijih znanstvenih

O B L J E T N I C E


metoda u području historijske geografije. Prvi znanstveni radovi prof. Rogića usmjereni su na procese geneze i evolucije kulturnih pejzaža posebno onih sjevernog hrvatskog primorja. Kao takvi, predstavljaju klasična djela onovremene jake hrvatske pejzažne škole koja se naslanja na najbolju njemačku, francusku i britansku tradiciju geografskih istraživanja unutar paradigme razvoja kulturnih pejzaža. Njegova studija o procesu oblikovanja krških pejzaža, Velebitska primorska padina, po prvi je puta u našoj literaturi dokumentirano ukazala na međuovisnost tradicionalnih struktura naseljenosti, tipa gospodarstva i fizionomije krških pejzaža. Rezultati su, naime, dokazali daleku pretpovijesnu starost procesa degradacije vegetacijskog pokrova nasuprot općeraširenih, ali zapravo neutemeljenih mišljenja o mlađem, novovjekovnom nastanku ogoljelih, kamenjarskih kulturnih pejzaža našega krša.

Upravo ovakav pristup u čijoj je osnovi kauzalnost između obilježja i vrijednosti autohtone prirodne sredine i alohtonih obilježja načina života za razvoj kulturnog pejzaža, predstavlja temelj dobro poznatog Rogićevog koncepta dvojne geografske regionalizacije. Po prof. Rogiću regionalizacija nužno mora biti dvojaka, tj. osnovana na prostornoj diferencijaciji utemeljenoj na fizionomskim kriterijima (kulturni pejzaži) te nodano-funkcionalnom okupljanju različitih fizionomski homogenih cjelina (kulturnih pejzaža) u makroregionalne, regionalne i subregionalne grupacije. Geografska regionalizacija na taj način obuhvaća cjelokupnu prostornu stvarnost: vizualno prepoznatljivu fizionomiju prostora te funkcionalno-procesni sadržaj prostora. Brojne teorijsko-metodološke rasprave o geografskom regionalnom konceptu, te radovi o uvjetno-homogenoj (fizionomskoj) i nodalno-funkcionalnoj regionalizaciji bivšeg jugoslavenskog odnosno hrvatskog prostora od neprocjenjive su vrijednosti za hrvatsku geografiju, ali i za praksu u smislu prostornog planiranja i uređenja.

Na Geografskom je odsjeku osim temeljnih kolegija Regionalne i Historijske geografije nacionalnog prostora, prof. Rogić predavao i veći broj drugih: Uvod u geografiju, Principi regionalizacije, Geografija gradova, Regionalna geografija Bliskog Istoka i SSSR-a. Također je bio i dugogodišnji profesor i voditelj poslijediplomskih studija na Geografskom odsjeku PMF-a, te nastavnik na multidisciplinarnom poslijediplomskom studiju prostornog uređenja na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na više programa u Međunarodnom centru poslijediplomskih studija u Dubrovniku te na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Nakon umirovljenja, predavao je kao gostujući profesor na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, te povremeno na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Kroz svoj bogati i dugogodišnji nastavni rad, bio je mentorom velikom broju mladih geografa u postupku stjecanja zvanja profesora, inženjera, magistara i doktora geografije.

Prof. Rogić je obnašao brojne dužnosti na Geografskom odsjeku i u Hrvatskom geografskom društvu; bio je pročelnik Odsjeka u dva mandata, predstojnik Zavoda za geografiju i prostorno uređenje, te predsjednik Hrvatskog geografskog društva također u dva mandata. Kako je već rečeno, bio je jedan od osnivača časopisa Geografski horizont i njegov prvi urednik, te urednik Hrvatskog geografskog glasnika pune 22 godine.

Za svoj je znanstveni i nastavni rad i zasluge dobio brojna priznanja i nagrade: Orden zasluga za narod, Orden za hrabrost, Orden republike, te nagrade Ivan Filipović za znanstveni i nastavni rad i Federik Grisogono za znanost.

Čestitamo s veseljem našemu prof. Rogiću devedeseti rođendan sa zahvalnošću na svemu što je hrvatska geografija trajno baštinila kroz njegov dugogodišnji, neumoran rad na njezinom razvoju. Želimo profesoru i nadalje puno dobrog zdravlja, uspjeha, zadovoljstva i radosti u životu.

Prof.dr.sC. Borna fUerst-Bjeliš


P R I K A Z I

HiStorijSka GeoGrafija HrvatSke

Nikola Glamuzina i Borna Fuerst-BjelišSveučilište u Splitu, Filozofski fakultet,

2015., 304 str.Nedavno je iz tiska izašao sveučilišni udžbenik Historijska geografija Hrvatske, autora izv. prof. dr. sc. Nikole Glamuzine i prof. dr. sc. Borne Fuerst-Bjeliš. Udžbenik, u izdanju Sveučilišta u Splitu, prije svega je namijenjen studentima geografije no svojim sadržajem uvelike može poslužiti srednjoškolskim profesorima geografije i povijesti kao i širem čitateljstvu u upoznavanju historijskogeografskih obilježja i procesa Hrvatske i susjednih zemalja od prapovijesti do današnjih dana. Udžbenik je prvi takav naslov u slobodnoj Hrvatskoj, i prvi sveobuhvatni historijskogeografski pregled Hrvatske od poznatog udžbenika Regionalna geografija Jugoslavije (knjiga 1, Prirodna osnova i historijska geografija, Školska knjiga, 1982.), autora prof. emeritusa Veljka Rogića komu su autori i posvetili ovaj udžbenik.

Udžbenik je strukturiran u dvanaest poglavlja.U prvom poglavlju Historijska geografija - pojam, mjesto, metode autori daju osnovni pregled

razvoja geografije kao znanosti, razlažu dihotomije (dvojnosti) u geografiji te objašnjavaju do-dirne točke geografije i povijesti. Zatim daju pregled razvoja ali i nekih ideja i pristupa unutar historijske geografije poput povijesti okoliša, historijske geofizije, razvoja kulturnih pejzaža. Na-posljetku daju pregled glavnih historijskogeografskih metoda i metodoloških pristupa.

Drugo poglavlje Hrvatska-opće geografske značajke i oblikovanje teritorija kao uvodno daje prikaz geografskog smještaja i položaja te oblikovanja današnjih granica Hrvatske. Slijedi prikaz osnovnih geomorfoloških obilježja triju velikih reljefnih cjelina: Panonske zavale, gorskog sustava Dinarida i Jadranske zavale. Na kraju poglavlja opisana su i tri geografska areala, izdvojena na temelju klimatsko-ekoloških (vegetacija i tla) kriterija: peripanonsko-panonski, dinarski i sredozemni areal.

Treće poglavlje Prapovijest: prvi složeni procesi interakcija čovjeka i okoliša bavi se prvim razdobljem značajnijeg utjecaja čovjeka na prirodnu sredinu i stvaranja prvih oblika kulturnih pejzaža. Prva dva potpoglavlja obuhvaćaju razdoblje starijeg kamenog doba, slijedi pregled razvoja prvih geografski diferenciranih zona naseljenosti u mlađem kamenom dobu. Nakon indoeuropske kolonizacije prati se razvoj prostora u metalnom dobu u kojemu se javljaju nova žarišta naseljenosti u, do tada rubnom, dinarskom planinskom prostoru kroz izgradnju fortifikacijskih naselja (gradina).


Prva značajnija organizacija prostora na teritoriju današnje Hrvatske povezuje se s antičkim razdobljem o kojemu govori četvrto poglavlje Stari vijek: prvi model prostorne organizacije i uređenja. U poglavlju je naglašen značaj starogrčke te prekretnički utjecaj starorimske civilizacije na geografski razvoj naše zemlje. To je izraženo kroz razvoj mreže gradova, sustav cesta, funkcionalnu povezanost grada i okolnog poljoprivrednog prostora (agera) te snažan administrativni sustav. Neke tragove tih procesa autori nazivaju geografskom baštinom toga razdoblja vidljivom i danas u nekim dijelovima Hrvatske.

Složene historijskogeografske promjene na teritoriju današnje Hrvatske i okolnih zemalja na prijelazu iz starog u srednji vijek te u ranom srednjem vijeku prikazane su u petom poglavlju Ranosrednjovjekovna hrvatska država: organizacija prostora i oblikovanje novoga kulturnog pejzaža. Razdoblje je to propadanja rimskoga kulturnog pejzaža, slavenske kolonizacije te postanka prve hrvatske države. Prikazano je prostorno širenje hrvatske države u odnosu na okolne zemlje te unutarnja podjela na župe kao prve teritorijsko-organizacije jedinice. Na kraju poglavlja opisane su pejzažne i demografske promjene u tom razdoblju.

Sljedeća dva poglavlja, Razvijeni srednji vijek: gospodarsko-politička stabilizacija, reurbanizacija i regionalna diferencijacija te Historijskogeografski razvoj susjednih zemalja u srednjem vijeku bavi se razdobljem razvijenoga srednjeg vijeka. U potpoglavljima je opisan razvoj hrvatskog teritorija, regija, gradova i prometnog sustava u tom razdoblju kao i formiranje bosanske i srpske države. Posebno je naglašen značajan utjecaj Mletačke Republike na istočnojadransku obalu.

Osmo poglavlje Utjecaj osmanlijskoga širenja na historijskogeografske mijene, stabilizaciju i regres hrvatskoga teritorija bavi se turbulentnim razdobljem kasnoga srednjeg vijeka koji se u našim krajevima uglavnom poklapa s razdobljem širenja osmanlijske države i dezintegracijskim procesima u prostornom i društvenom pogledu. Polazi se od preduvjeta širenja osmanlijskoga carstva na europski kontinent te daje prikaz procesa koji su doveli do razvoja nove upravne strukture, kulturnih pejzaža, urbanih elementa ali i snažnih migracijskih kretanja na širem prostoru.

Novovjekovno razdoblje osmanlijske regresije naziv je devetog poglavlja u kojemu je obrađeno razdoblje smanjivanja osmanlijske opasnosti te jačanja habsburškoga utjecaja. Vrijeme je to formiranja i nekih današnjih granica Hrvatske te uvođenja novoga geografskog elementa, kako autori nazivaju Vojnu krajinu, što je imalo dalekosežne posljedice na gospodarske i demografske značajke toga prostora. Posebno su analizirane implikacije podunavsko-sjevernojadranske prometno-gospodarske orijentacije na kulturni pejzaž Slavonije i Vojne krajine te razvoj hrvatskih krajeva pod mletačkom upravom od XV. do XVIII. stoljeća.

Poglavlje Početci zakašnjele industrijske revolucije u okviru Austro-Ugarske Monarhije bavi se razdobljem od Francuske revolucije do početka Prvoga svjetskog rata. Vrijeme je to intenzivnih promjena u Europi. U hrvatskim krajevima one su se očitovale kroz političko-teritorijalne promjene uvjetovane položajem u Habsburškoj a potom Austro-Ugarskoj monarhiji, razvoj novih oblika prometa (željeznica), industrijalizaciju i snažan razvoj gradova praćenog dinamičnim demografskim procesima.

Predzadnje, jedanaesto poglavlje pod nazivom Položaj i razvoj Hrvatske u sklopu južnoslavenskih državnih asocijacija bavi se razdobljem od kraja Prvoga svjetskog rata do raspada jugoslavenske federacije devedesetih godina XX. stoljeća. Obrađeni su teritorijalni, prometni, ekonomski i demografski procesi u tom razdoblju te razvoj kulturnih pejzaža, nodalno-funkcionalne i administrativne strukture.

Zaključno, dvanaesto poglavlje nosi naslov Obilježja i razvojne težnje suvremene Hrvatske od početka 1990-ih godina. Prema autorima, dva ključna procesa u tom razdoblju su ratna razaranja i


okupacija uzrokovana agresijom na Hrvatsku nakon raspada Jugoslavije te gospodarska i politička tranzicija iz jednopartijskog sustava državne ekonomije u višestranački demokratski sustav tržišne ekonomije. Uz to su u potpoglavljima analizirane i promjene administrativno-političkog i urbanog sustava suvremene Hrvatske. Udžbenik je zaključen potpoglavljem o implikacijama ulaska Hrvatske u NATO i Europsku uniju.

Izdavanjem sveučilišnog udžbenika Historijska geografija Hrvatske hrvatska je geografija dobila još jedno značajno udžbeničko dijelo. Uz to, ovakva izdanja važna su i za širu prezentaciju geografije kao znanosti i školskog predmeta. Nadamo se da će se recentni zamah udžbeničkih izdanja srednje generacije hrvatskih geografa nastaviti.

ivan čanjevaC

90GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 1/2015U P U T E S U R A D N I C I M A

UPUTE SURADNICIMAGeografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih područja kao

i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije pre-laziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprin-tana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu grafičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj prilo-ga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvoje-nom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzimanja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar teksta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stra-nice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na pri-mjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge autore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odno-sno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliografija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za rado-ve istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

91

rUkoPisi se UPUćUjU na adresU:hrvatsko GeoGrafsko drUštvo, GeoGrafski horizont, Glavni Urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: [email protected]

upute Za citiranje:

literatUra

članak u časopisu:HeNkel, r., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geografski gla-snik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)lozić, s., fuerst-Bjeliš, B., periCa, d., 2006: Quantitative-geomorphological and Environmental-hi-storical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:straŽičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geografija u funk-ciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. pepeoNik, z.), Zagreb, 12. i 13. listopada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:klemeNčić, m., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. mirošević, f.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:straŽičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.graHam, B., asHWortH, g. j., tuNBridge, j. e., 2000: A Geography of Heritage: Power, Culture & Eco-nomy, Arnold, London.

članak na internet stranici:faričić, j., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

izvori

publikacije:Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glossary.html (28.10.2009.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znanstvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredništvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

uredNištvo

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu)pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: [email protected]

Kupac .........................................................................................

Ulica i kućni broj .........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj .........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu)popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište Količina

Goran vukovićProblemi korištenja topnimije Irske i Ujedinjenog Kraljevstva

krunoSlav kranjecUtjecaj suburbanizacije na preobrazbu ruralnog prostora – primjer općine Brdovec

tomiSlav joGunTeorijska osnova modela prostorne difuzije

marijan BirušKanada (1. dio)

K A R TA G O V O R I :STJEPAN GLAVAČ (1627. – 1680.):

KARTA KRALJEVINE HRVATSKE I SLAVONIJE CIJENA

: za pravne osobe 30 knza fizičke osobe 25 kn

Geografski horizont 61/1 (2015)

Documents

Transcript of Geografski horizont 61/1 (2015)