für Rechtswissenschaften der Universität Josip Juraj Strossmayer … · 2015-02-11 · i recentna...

Časopis za pravne i društveno-humanističke znanostiPravnog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Zeitschrift für Rechts - und Sozialwissenschaften der Fakultätfür Rechtswissenschaften der Universität Josip Juraj Strossmayer in Osijek

Journal des sciences juridiques et sociales de la Faculté de droitJosip Juraj Strossmayer Université à Osijek

Journal of Law and Social Sciences of the Faculty of LawJosip Juraj Strossmayer University of Osijek

3

PRAVNI VJESNIK GOD. 29 BR. 2, 2013

SADRŽAJ

Mirela Župan, Vjekoslav Puljko, Marko Sukačić MEĐUNARODNI UGOVORI O ZAMJENSKOM MAJČINSTVU – NESTAJE LI PARADIGMA MATER SEMPER CERTA EST? .......................................................................................................................................7

Igor Vuletić, Klara Dumančić NOVA KONCEPCIJA KAZNENOPRAVNE ZAŠTITE PROMETA U HRVATSKOM KAZNENOM PRAVU ............ 21

Damir Juras, Diana Jakšić ODOBRENJE ZA NABAVU ORUŽJA ........................................................................................................................... 35

Blerton Sinani A CRITICAL-LEGAL OVERVIEW OF THE CONCEPT OF CONSTITUTION AS THE HIGHEST LEGAL-POLITICAL ACT OF THE STATE IN THE LIGHT OF CONSTITUTIONAL-JURIDICAL DOCTRINE .................... 51

Ante Vuković, Sanja Grbić, Dejan Bodul ODNOS STEČAJNOG POSTUPKA I MEDIJA U HRVATSKOM PRAVU IZ PERSPEKTIVE EUROPSKE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA - NEKA PROMIŠLJANJA - ............................................................67

Barbara Pisker, Zrinka Mustapić, Predrag Zima PRAVO – PRAVEDNOST: ANALOGIJA JEDNE ANTINOMIJE ...............................................................................83

Prikazi

Ljiljana Siber STRUČNI SKUP (KONFERENCIJA): 13. DANI SPECIJALNIH I VISOKOŠKOLSKIH KNJIŽNICA – «KNJIŽNICE: KAMO I KAKO DALJE», OPATIJA, 15. – 18. SVIBNJA 2013. ...................................................................................107

Pravni vjesnik Pravnog fakultetaSveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Izdavač/PublisherPravni fakultet u Osijeku, Stjepana Radića 13, Osijek

Uredništvo/Editorial BoardProf. dr. sc. Igor Bojanić (glavni i odgovorni urednik / Editor in Chief), prof. dr. sc. Ivana Barković Bojanić (izvršna ured-nica /Executive Editor), doc. dr. sc. Predrag Zima (tehnički urednik / Technical Editor), prof. dr. sc. Zvonimir Lauc, prof. dr. sc. Vladimir Ljubanović, prof. dr. sc. Srećko Jelinić, prof. dr. sc. Nedeljko Bosanac, prof. dr. sc. Vlado Belaj, prof. dr. sc. Vilim Herman, prof. dr. sc. Renata Perić, prof. dr. sc. Nihada Mujić, prof. dr. sc. Mira Lulić, prof. dr. sc. Mario Vinković

Međunarodno uredništvo/International Editorial BoardProfessor Fiona C. Beveridge, School of Law, University of Liverpool, Velika BritanijaProf. dr. iur. Rainer Gildeggen, Hochschule für Wirtschaft und Recht, Hochschule Pforzheim, NjemačkaProf. dr. iur. Urban Bacher, Hochschule für Wirtschaft und Recht, Hochschule Pforzheim, NjemačkaProf. dr. sc. Ljubomir Zovko, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i HercegovinaProf. dr. sc. Kadriye Bakirci, Faculty of Law Hacettepe University Ankara, TurkeyProf. dr. sc. Izabela Pruchnicka-Grabias, Warsaw School of Economics, PoljskaDoc. dr. sc. Justyna Maliszewska - Nienartowicz, Jean Monnet Center for European Studies, University of Torųn, PoljskaProf. dr. sc. Vid Jakulin, Univerza v Ljubljani, Pravna fakulteta, Slovenija

Lektor za hrvatski jezik/Croatian Language EditorMarija Šerić, prof.Prevoditelj i lektor za njemački jezik/German Language EditorDr. sc. Ljubica KordićPrevoditelj i lektor za engleski jezik/English Language EditorDubravka Papa, prof.

Adresa uredništva/Address of the Editorial BoardPravni fakultet u OsijekuStjepana Radića 13, Osijek, Republika Hrvatskatel: 031/224-500, fax: 031/224-540web: http://vjesnik.pravos.hr

Časopis izlazi u 4 broja godišnje (cijena četverobroja 120,00 kn)Narudžbe slati na adresu uredništva, a novac uplatiti na žiro račun broj 2340009-110063962

Naklada 500 primjeraka

Izdano uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Tekstovi objavljeni u časopisu referiraju se u: Current Legal Theory, Tilburg, The Netherlands, ProQuest Research Li-brary, Ann Arbor, Michigan, USA, Sociological Abstracts, San Diego, California, USA, EBSCO Publishing, Ipswich, Ma-ssachusetts, USA.

TisakMIT, Osijek.


4 5


CONTENT

Mirela Župan, Vjekoslav Puljko, Marko Sukačić INTERNATIONAL CONTRACTS ON SURROGATE MOTHERHOOD – HAS THE MATER SEMPER CERTA EST PARADIGM BEEN DISAPPEARING? ............................................................................................................................7

Igor Vuletić, Klara Dumančić NEW CONCEPT OF CRIMINAL LAW PROTECTION OF TRAFFIC IN CROATIAN CRIMINAL LAW .................. 21

Damir Juras, Diana Jakšić FIREARM CERTIFICATE GRANT ................................................................................................................................. 35

Blerton Sinani A CRITICAL-LEGAL REVIEW OF THE CONCEPT OF CONSTITUTION AS THE HIGHEST LEGAL POLITICAL ACT OF THE STATE IN THE LIGHT OF CONSTITUTIONAL-JURIDICAL DOCTRINE ......................................... 51

Ante Vuković, Sanja Grbić, Dejan Bodul RELATION BETWEEN BANKRUPTCy PROCEEDINGS AND MEDIA IN CROATIAN LAW CONCERNING THE EUROPEAN CONVENTION FOR THE PROTECTION OF HUMAN RIGHTS ........................................................67

Barbara Pisker, Zrinka Mustapić, Predrag Zima LAW – JUSTICE: ANALOGy OF AN ANTINOMy .....................................................................................................83

Reviews

Ljiljana Siber CONFERENCE: 13TH DAyS OF SPECIALIZED AND ACADEMIC LIBRARyS: LIBRARyS – WHERE AND HOW FURTHER, OPATIJA, 15 – 18 MAy 2013. ...................................................................................................................107

INHALT

Mirela Župan, Vjekoslav Puljko, Marko Sukačić INTERNATIONALE VERTRÄGE ÜBER LEIMUTTERSCHAFT – VERSCHWINDET DER PARADIGMA MATER SEMPER CERTA EST ? ....................................................................................................................................................7

Igor Vuletić, Klara Dumančić NEUE KONZEPTION DES STRAFRECHTLICHEN SCHUTZES DES VERKEHRS IM KROATISCHEN STRAFRECHT ............................................................................................................................................................... 21

Damir Juras, Diana Jakšić WAFFENRECHTLICHE ERLAUBNIS ........................................................................................................................... 35

Blerton Sinani RECHTSKRITISCHE ERÖRTERUNG DES VERFASSUNGSKONZEPTES ALS OBERSTEN RECHTSPOLITISCHEN AKTES DES STAATES IM LICHTE DER VERFASSUNGSRECHTLICHEN DOKTRIN .................................................................................. 51

Ante Vuković, Sanja Grbić, Dejan Bodul VERHÄLTNIS DES ZWANGSVOLLSTRECKUNGSVERFAHRENS UND DER MEDIEN IM KROATISCHEN RECHT AUS DER SICHT DER EUROPÄISCHEN MENSCHENRECHTSKONVENTION – EINIGE ÜBERLEGUNGEN ..........................................................................................................................................................67

Barbara Pisker, Zrinka Mustapić, Predrag Zima RECHT – GERECHTIGKEIT: DIE ANALOGIE EINER ANTINOMIE ........................................................................83

Darstellungen

Ljiljana Siber DIE KONFERENZ: DIE 13. TAGE DER SPEZIELL- UND HOCHSCHULBIBLIOTHEKEN - "BIBLIOTHEKEN - WOHIN UND WIE WEITER?", OPATIJA, 15 - 18. MAI 2013 ....................................................................................107

7

Mirela Župan, Vjekoslav Puljko, Marko Sukačić: MEĐUNARODNI UGOVORI O ZAMJENSKOM MAJČINSTVU – NESTAJE LI PARADIGMA MATER SEMPER CERTA EST?

Doc. dr. sc. Mirela Župan, docentica na Katedri za međunarodno privatno pravo, Pravni fakultet OsijekProf. dr. sc. Vjekoslav Puljko, izvanredni profesor na Katedri za međunarodno privatno pravo, Pravni fakultet OsijekMarko Sukačić, raniji student, Pravni fakultet Osijek

MEĐUNARODNI UGOVORI O ZAMJENSKOM MAJČINSTVU – NESTAJE LI PARADIGMA MATER SEMPER CERTA EST? Sažetak: Pravo je korektiv i okvir društvenim pojavama svoga vremena. Stoga pravno promi-

šljanje ne smije ostati indiferentno prema društvenim pojavama koje prate njego-vu suvremenost: danas je poglavito tomu tako kada govorimo o prakticiranju medi-cinskih postupaka poput zamjenskog majčinstva. Naša su promišljanja usmjerena k pravnom okviru u kojemu se u pravilu prakticira zamjensko majčinstvo: međunarod-no obilježeni ugovorni odnos te, posljedično, problematika priznanja stranih isprava i statusa stečenoga u inozemstvu. Preduvjet je tomu poznavanje materijalnoprav-nih prilika nacionalnih zakonodavaca i sudske prakse, pa stoga ova rasprava: 1) de-finira ključne pojmove i temeljnju problematiku zamjenskoga majčinstva; 2) daje us-poredni pregled odabranih nacionalnih zakonodavstava grupirajući ih u ona: a) koja eksplicitno zabranjuju sporazume o zamjenskom majčinstvu, b) koja ostavljaju pi-tanje nereguliranim; c) koja eksplicitno dozvoljavaju zamjensko majčinstvo, te u ko-načnici d) koja imaju liberalan stav prema sporazumima o zamjenskom majčinstvu; 3) predstavlja najznajčnije primjere i stavove sudske prakse kako nacionalnih sudo-va tako i Europskog suda za ljudska prava i Europskog suda pravde; 4) polemizira o mogućoj unifikaciji konvencijskog prava u okvirima Haške konferencije za međuna-rodno privatno pravo kao i o sukobljenim temeljnim ljudskim pravima aktera spora-zuma o zamjenskom majčinstvu. Ova je rasprava početak šire diskusije o brojim pi-tanjima međunarodno obilježenog sporazuma o zamjenskom majčinstvu.

Ključne riječi: zamjensko majčinstvo, ljudska prava, međunarodno privatno pravo.

1. UvoDnA PRoMIšLjAnjA

Živimo u vremenu konstantnih promjena i napretka znanosti i tehnologija, posebice na po-dručju medicine. Stoga bi realnost postojanja i prakticiranja medicinskih postupaka poput in vi-tro oplodnje ili pak zamjenskog majčinstva1 bilo besmisleno i neodgovorno negirati i u pravnom promišljanju. Činjenica je da pravo uvijek „kaska“ za društvenim pojavama koje treba regulirati, što proizlazi iz prirodnog slijeda događaja: društvene pojave se događaju, njihova učestalost se povećava, slijede nemoralni pokušaji zlouporabe pravnih praznina u pogledu tih društvenih po-

1 „In virto fertilization (IVF)“ je postupak spajanja ženske jajne stanice i sperme u laboratoriju, “izvan tijela”. Enciklopedija medicinskih pojmova Medline Plus: <http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/007279.htm>, 30.1.2013.

Izvorni znanstveni radUDK: 364.6-055.52-

055.2


8 9


java, potom prepoznavanje problema od strane države te ponekad prvotno negacija (tj. apsolut-na zabrana), a kao posljednji stadij, njegova pravna regulacija. Pokušamo li ovaj tijek događanja primijeniti na zamjensko majčinstvo, ovaj će rad ukazati na činjenicu da su danas države uglav-nom na razini negiranja problema ili njegovom prepoznavanju, iako postoji i određeni broj drža-va koje su pravno regulirale ovu društvenu pojavu.

Nesumljivo je da prakticiranje zamjenskog majčinstva postaje globana pojava, kao i to da je ona povezana s brojnim moralnim i etičkim dvojbama. O problematici međunarodnih ugovora o zamjenskom majčinstvu, mišljenja i stavovi kako doktrine i političkih krugova, tako i zakono-davaca, su podijeljenja. Upravo se stoga ovim radom smjera izložiti stav nekolicine zakonodava-ca i postojeće sudske prakse u problematici zamjenskog majčinstva. Ukratko će biti prezentirana i recentna nastojanja Haške konferecnije za međunarodno privatno pravo da regulira ovaj rastu-ći društveni fenomen. Vjerujemo da će izloženi primjeri i praksa pridonijeti boljem razumijeva-nju problematike i zauzimanju što objektivnijeg stajališta hrvatske prakse prema ovim društve-nim pojavama koje niti Hrvatsku zasigurno ne zaobilaze.

2. DefInIRAnje kLjUčnIh PojMovA

Zamjensko majčinstvo je medicinski postupak u kojem žena zatrudni s namjerom ne da za-drži to dijete, već kako bi ga po rođenju predala roditelju ili roditeljima koji to ne mogu postići sa-mi.2 Postupak se provodi postavljanjem oplođene jajne stanice (žene koja želi biti majka ili neke treće žene) u maternicu zamjenske majke koja time de facto postaje živući „inkubator“.

Subjekti su ovog pravnog odnosa3 a) zamjenska majka; b) namjeravani roditelj/i (koji mogu, ali nije nužno, i imati genetsku vezu s djetetom), te u nekim slučajevima i c) donor jajne stanice/sperme (genetski materijal može potjecati od jednog ili oba namjeravana roditelja, ali i od treće osobe).4 Sporazumi o zamjenskom majčinstvu mogu biti dvojake naravi: altruistične i komerci-jalne.5 Kod altruističnog sporazuma između osoba koja žele dijete i zamjenske majke nema na-platnog pravnog posla, iako se zamjenskoj majci mogu naknaditi razumni troškovi koji mogu nastati zamjenskim majčinstvom. Mnogo je kontroverzniji komercijalni sporazum o majčinstvu gdje namjeravani roditelji kao protučinidbu plaćaju određeni iznos novca zamjenskoj majci, a taj iznos je puno veći od razumnih troškova.6 Taj bi se iznos mogao definirati kao naknadu za bol i neugodnosti koje mogu nastati zamjenskoj majci zbog činjenice da je trudna. Oba oblika zamjen-skog majčinstva mogu biti tradicionalno zamjensko majčinstvo ili zamjensko majčinstvo u užem smislu.7 S pravom se može postaviti pitanje razgraničenja u razlikovanju komercijalnog sporazu-

2 B. Stark, Transnational surrogacy and International human rights, u ILSA Journal of International and & Comparative Law, Vol. 18:2, 2012. Dostupno na Internet stranici: <http://ssrn.com/abstract=2118077>, 30.1. 2013. str. 1.

3 V. Todorova, Recognition of parental responsibility: biological parenthood v. legalparenthood, i.e. mutual recognition of surrogacy agreements: What is the current situation in the MS? Need for EU action?, u Policy Department C: Citizens’ Rights and Constitutional Affairs, 2010, str. 14.

4 B. Stark, op. cit. bilj. 2, str. 2.

5 Gruenbaum, D., Foreign Surrogate Motherhood: mater semper certa erat. Vol. 60 AJCL, 2012. str. 479; A preliminary report on the issues arising from international surrogacy arrangements, Prel. Doc. No 10 of March 2012. Permanent Bureau - 2012., str. 9.

6 S. Mortazavi, It takes a Village To Make a Child: Creating Guidelines for International Surrogacy, The Goergetown Law Journal, Vol. 100, 2012, str. 2254.

7 Tradicionalni oblik sporazuma zamjenskog majčinstva podrazumijeva prirodnu oplodnju ili pak proces umjetne oplodnje. Zamjensko majčinstvo u užem smislu podrazumijeva sporazum gdje zamjenska majka nema nikakve genetske veze s djetetom. Degtyareva, V., Defining Family in Immigration Law: Accounting for Nontraditional Families in Citizenship by Descent, 120 Yale Law Journal 2011. str. 862. et seq.


ma od altruističnog, budući da se u oba pojavljuje novčani iznos kao neki oblik naknade.8 Jedan je od mogućih kriterija visina naknade, ali i on nije uvijek dostatan. Uzmemo li za primjer spora-zum o zamjenskom majčinstvu nezaposlene zamjenske majke, razumni troškovi koji joj pripada-ju obuhvaćaju i izgubljenu zaradu – radi li se ovdje i dalje o altruističnom sporazumu ili pak ono-me komercijalne prirode?9

3. UsPoReDnI PRegLeD oDAbRAnIh nAcIonALnIh zAkonoDAvsTAvA

S obzirom na pristup sporazumima o zamjenskom majčinstvu, nacionalna zakonodavsta-va možemo sistematizirati u nekoliko skupina: ona koja eksplicitno zabranjuju sporazume o za-mjenskom majčinstvu, ona koja ostavljaju pitanje nereguliranim; ona u kojima je zamjensko majčinstvo eksplicitno dozvoljeno i regulirano te u konačnici države s liberalnim stavom prema sporazumima o zamjenskom majčinstvu, uključujući i onima komercijalne prirode.10

Države u kojima je sporazum o zamjenskom majčinstvu zabranjen,11 glavni je razlog zabrane spo-razuma o zamjenskom majčinstvu moralne prirode. On počiva na shvaćanju da se takvim spora-zumom vrijeđa ljudsko dostojanstvo zamjenske majke i djeteta te ih se svodi na objekt ugovora. Posljedično se u društvu potencijalno narušavaju etičke vrijednosti. Dalje se argumenitra da sta-tusna pitanja osoba ne mogu biti predmetom privatnih sporazuma.12 U ovim državama će krše-nje propisa o zabrani zamjenskog majčinstva povlačiti kaznene sankcije, kako za same subjek-te tih odnosa tako i za klinike i posrednike u zamjenskom majčinstvu. Pravna posljedica ovoga pristupa očituje se u činjenici da su takvi sporazumi ništetni te nisu utuživi.13 Ukoliko dođe do sklapanja takvog sporazuma on neće imati nikakav pravni učinak te će se na dijete primjenjivati pravne presumpcije majčinstva i očinstva kao da sporazuma nije niti bilo.14 Posljedično, zamjen-ska majka će se smatrati majkom, te će namjeravanim roditeljima kao jedina mogućnost ostati posvojenje djeteta. Niti ta opcija neće uvijek biti moguća jer u nekim sustavima posvojenje neće biti dozvoljeno jer su posvojitelji sudjelovali u postupcima koji su suprotni pozitivnom pravu i javnom poretku države. Unatoč eksplicitnoj zabrani i u ovoj skupini država sporazumi o zamjen-skom majčinstvu sklapaju se u sferi „podzemlja“, odnosno u inozemstvu.15

8 y. Ergas, The Transnationalization of Everyday Life: Cross-Border Reproductive Surrogacy, Human Rights and the Re-visioning of International Law, Columbia University, 2012. str. 33. http://claradoc.gpa.free.fr/doc/444.pdf, 30.1.2013.

9 Iz prespektive našeg pravnog poretka izgubljena zarada do koje je došlo zbog smanjene radne sposobnosti smatra se pozitivnom štetom. P. Klarić i M. Vedriš, Građansko pravo, Narodne novine, d.d. Zagreb, 2009., str. 594.

10 Trimmings, K., Beaumont, P., General report on Surrogacy, u: Trimmings, K., Beaumont, P. (eds.) International Surrogacy Arrangements Legal Regulation at the International Level. Hart Law Publishing, 2013. str. 439-464.

11 To su primjerice: Kina, Francuska, Njemačka, Italija, Meksiko, Švedska, Švicarska te pojedine savezne države Sjedinjenih Američkih Država, primjerice savezna država Arizona. Op.cit. bilj. 5. str. 9.

12 U literaturi se navode i drugi razlozi, poput psiholoških poremećaja i općenito problema koji mogu nastati kada dijete odraste s osobom koja mu nije majka, odnosno s osobom s kojom nije genetski vezano te tako ima dvije majke. Op. cit. bilj. 5, str. 9.

13 Neutuživost ovih sporazuma značila bi da nije moguće putem suda zahtijevati od zamjenske majke predaju djeteta, ukoliko bi se ona predomislila te odlučila da želi zadržati dijete.

14 Uzmemo li za primjer Njemačku, tamošnji propisi dozvoljavaju obaranje presumpcije zakonskog očinstva te će namjeravani (generski) otac moći pred sudom utvrditi svoje očinstvo. S. Gössl, “National Report on Surrogacy: Germany”, op.cit. bilj 5. str. 10.

15 Preliminary draft report, op. cit. bilj. 5, str. 10.


10 11

Države u kojima je zamjensko majčinstvo većinom neregulirano.16 Za ove države je karakteristič-no da ne postoji eksplicitna zabrana sporazuma o zamjenskom majčinstvu, ali bi, s obzirom na odredbe nekih sektorskih propisa odnosno opće pravne principe, takav sporazum svakako bio ništetan te shodno tomu neutuživ. Neke od ovih država neizravno zabranjuju zamjensko majčin-stvo - pozivajući se na kaznenopravne propise o trgovini ljudi, odnosno trgovinu djecom, ili pak zabranjuju samo komercijalne sporazume o zamjenskom majčinstvu.17 U ovoj se skupini država osobni status djeteta rođenog u zamjenskom majčinstvu određuje pravilima obiteljskog prava, dakle, primjenom presumpcija.

Države u kojima je zamjensko majčinstvo eksplicitno dozvoljeno i regulirano18 dozvoljavaju spora-zume o zamjenskom majčinstvu u određenim zakonom propisanim situacijama. Povreda tih pra-vila povlači u pravilu kaznenopravnu odgovornost.19 Mogu se uočiti dva obrasca: ili je potrebno prethodno dopuštenje organa javne vlasti (sud ili odbor/komisija uspostavljena posebno za tu svrhu) ili se pak radi o propisima koji pobliže određuju proces u kojem namjeravani roditelji stje-ču roditeljska prava. U ovim sustavima dopušteni su altruistički sporazumi, odnosno, namjera-vani roditelji plaćaju razumne troškove zamjenskoj majci.20 Nadalje, u većini ovih država zabra-njeno je posredovanje između zamjenskih majki i namjeravanih roditelja te oglašavanje posredo-vanja, koje se smatra nemoralnim. Svaki sustav predviđa pravila o uvjetima koje namjeravani ro-ditelji i zamjenske majke moraju ispuniti, poput: dobi,21 dobrog zdravlja,22 već rođenog djeteta,23 bračnog statusa,24 činjenice da namjeravani roditelji ne mogu sami imati dijete, činjenice da su svi akteri dobili pravne savjete u svezi sa zamjenskim majčinstvom.

U državama gdje je proces zamjenskog majčinstva u potpunosti reguliran, namjeravani rodi-telji se po automatizmu smatraju roditeljima čim se dijete rodi.25 Države koje imaju ex post kon-trolu u većini slučajeva ostavljaju određeni rok u kojem namjeravani roditelji moraju podnijeti zahtjev.26 Postavlja se pitanje, jesu li u ovim državama sporazumi ovakve prirode utuživi? Odgo-

16 Neke od ovih država su: Argentina, sjeverna Australija, Belgija, Brazil, Kanada, Češka, Irska, Japan, Meksiko, Nizozemska, Venezuela te određene savezne države Sjedinjenih Američkih Država, poput Michigana. Preliminary draft report, op. cit. bilj. 5.

17 Kao primjer se može uzeti Kanadski propis (Assisted Human Reproduction Act, 2004.) kojega čl. 6. st. 1. glasi: „No person shall pay consideration to a female person to be a surrogate mother, offer to pay such consideration or advertise that it will be paid.“ Dostupno na Internet stranici: <http://laws-lois.justice.gc.ca/PDF/A-13.4.pdf>, 29.1. 2013.

18 Australija (Teritorij australskog glavnog grada, Queensland, Novi Južni Wales, Južna Australija, Viktorija, Zapadna Australija), Kanada (Alberta i Britanska Kolumbija, Posebna upravna regija Hong Kong, Izrael, Grčka, Južnoafrička Republika, Ujedinjeno Kraljevstvo te donekle Novi Zeland. Preliminary draft report, op. cit. bilj. 5, str. 13.

19 Op. cit. bilj. 5, str. 12.

20 U pozitivnom zakonodavstvu Izraela komisija koja daje „zeleno svjetlo“ sporazumu može ujedno odrediti i plaćanje kompenzacije za bol i patnje zamjenske majke. Iznos naknade ostavljen je na diskreciji komisiji. D. Opolion, Brave new way to have a baby: Surrogacy law in Israel, 2012. Podaci preuzeti s internetske stranice: <http://www.juf.org/news/israel.aspx?id=414137>, 29.1.2013.

21 Australija, Izrael (zamjenska majka mora imati minimalno 22, a maksimalno 38 godina), Južnoafrička Republika (zamjenska majka kod tradicionalnog zamjenskog majčinstva mora imati minimalno 21, a maksimalno 34 godine). Op. cit. bilj. 5, str. 13.

22 Australija (zamjenska majka mora proći fizičko i psihičko ispitivanje), Grčka, Izrael (rezultati fizičkog i psihičkog ispitivanja se dostavljaju komisiji koja daje pristanak za zamjensko majčinstvo), ibidem.

23 Australija (zamjenska majka mora imati živo dijete), Izrael (zamjenska majka mora roditi barem 1 dijete prije, s tim da zamjensko majčinstvo neće biti dozvoljeno ukoliko ima više od 3 djece), Novi Zeland (zamjenska majka mora imati „dovršenu/završenu“ obitelj), ibidem.

24 Izrael - zamjenska majka ne smije biti razvedena, s tim da komisija može u posebnim situacijama dozvoliti i da žena koja se razvela bude zamjenska majka, ibidem.

25 Izuzetak je Izrael, gdje namjeravani roditelji moraju podnijeti zahtjev u roku od 7 dana od rođenja djeteta. D. Opolinon, op. cit. paragraf 34.

26 Ovdje se ubrajaju Australija, Kina i Ujedinjeno Kraljevstvo. Op. cit. bilj. 5, str. 14.

vor je ne. Ukoliko dođe do spora, odlučivat će se u najboljem interesu djeteta.27 Ipak, ukoliko se radi o ex ante kontroli te se dobije pristanak nadležnog tijela, zamjenska majka nema mogućnost nepridržavanja sporazuma.

Države s liberalnim stavom prema sporazumima o zamjenskom majčinstvu, uključujući i onima ko-mercijalne prirode.28 Za ovu je skupinu država karakteristično da su komercijalni sporazumi do-zvoljeni te često i prakticirani. Propisi također omogućuju namjeravanim roditeljima stjecanje roditeljskih prava po rođenju djeteta te često ne postoji uvjet prebivališta ili pak uobičajenog bo-ravišta na teritoriji tih država za namjeravane roditelje. Tako su neke države, poput Indije i Taj-landa postali središta „reproduktivnog turizma“29 ili „turizma rađanja“.30 U nekim državama ove kategorije postoje određeni uvjeti koji se moraju zadovoljiti.31 Nadalje, neke dozvoljavaju auto-matski upis namjeravanih roditelja u matične knjige rođenih prilikom rođenja djeteta, uz uvjet da zamjenska majka da svoj pristanak.32 Rješenja država o utuživosti ovih sporazuma su različi-ta, pa iako primjerice u Ukrajini i Rusiji ti sporazumi nisu utuživi, sud gleda blagonaklono na na-mjeravane roditelje.33 Upravo se države bivšeg SSSR-a stoga smatraju mekom reproduktivnog turizma!34

4. sPoRAzUMI o zAMjenskoM MAjčInsTvU s MeđUnARoDnIM eLeMenToM

S obzirom na gore prikazane materijalnopravne sustave koji bitno različito tretiraju ugovo-re o zamjenskom majčinstvu, osobe koje žele ostvariti roditeljstvo po svaku cijenu, često odla-ze u inozemstvo da bi to postigle. U tom smislu sporazumi o zamjenskom majčinstvu često u sebi kriju međunarodni element. Stoga se pred nacionalnim sudovima problematika zamjenskog majčinstva može javiti u dvojakom smislu. Namjeravani roditelji mogu tražiti pravosudnu zašti-tu radi ispunjenja činidbi sporazuma o zamjenskom majčinstvu35 ili pak mogu težiti reguliranju pravnog odnosa prema djetetu.

27 Za englesku praksu vidi Gamble, N., Gheavaert, L., The Chosen Middle Ground: Engleand, Surrogacy and the International Arena, 2009 International Family Law, str. 223 et.seq.; Gruenbaum, Foreign Surrogate Motherhood, op.cit. str. 484-485.

28 Ovdje ubrajamo: Indiju, Rusiju, Gruziju, Tajland, Uganda, Ukrajina te 18 saveznih država Sjedinjenih Američkih Država (Kalifornija, Maryland, Massachusetts, Ohio, Pennsylvania, Južna Karolina, Alabama, Arkansas, Connecticut, Illinois, Iowa, Nevada, Sjeverna Dakota, Oregon, Tennessee, Texas, Utah i Zapadna Virginia). Op. cit. bilj. 5., str. 16.

29 Bilten Svjetske zdravstvene organizacije. Podaci preuzeti s internetske stranice: <http://www.who.int/bulletin/volumes/85/3/07-010307/en/index.html>, 29.1.2013.

30 Više vidi Zeller, J., Reprodukcijski turizam u Europi, u: Župan, M., (ur.) Pravni aspekti prekogranične suradnje i EU integracija: Mađarska – Hrvatska. Osijek-Pecs, 2011. str. 579-591.

31 Za primjer uzmimo Ukrajinu: 1) samo heteroseksualni bračni drugovi mogu sklopiti sporazum o zamjenskom majčinstvu, 2) mora postojati „medicinska potreba“ za zamjenskim majčinstvom te 3) dijete mora biti genetski povezano s jednim od bračnih drugova. Teško je procijeniti koliko se ti kriteriji provode u praksi: npr., slučaj Jeanette Runyon iz 2007. gdje je par uspio sklopiti sporazum o zamjenskom majčinstvu koristeći donora jajne stanice. Podaci preuzeti s internetske stranice < http://surrogacy.ru/eng/news/news13.php>, 29.1.2013., Preliminary Report, op.cit. bilj. 5. - G. Druzenko, “National Report on Surrogacy: Ukraine“.

32 Na primjer, Rusija i Ukrajina, gdje se taj pristanak daje u upravnom postupku, što znači da ima svojstvo upravnog akta. Podaci preuzeti s internetske stranice < http://surrogacy.ru/eng/news/news14.php>, 29. 1. 2013.

33 G. Druzenko, National Report on Surrogacy: Ukraine. op. cit. bilj. 5, str. 17.

34 Svitnev K., Legal control of surrogacy – international perspectives, u: Schenker J.: Ethical Dilemmas in Assisted Reproductive Technologies. Berlin/Boston, 2011. str. 155.

35 Vidi npr. talijanski predmet Tribunale di Roma, 17.10.2010., Nuova Giur. Civ. Comm. 2000 I 310, Foro Italiano 2000 I 972.



12 13

Hipotetski primjer poslužit će za ilustraciju. Namjeravani roditelji žive u državi A. Saznaju da u državi B postoji mogućnost sklapanja sporazuma o zamjenskom majčinstvu te putem in-terneta ujedno pronalaze ženu u braku, koja želi biti zamjenska majka. Odlaze u državu B i tamo sklapaju s njom sporazum komercijalne prirode, prema kojemu plaćaju zamjenskoj majci novča-nu nagradu koja prelazi iznos razumnih, opravdanih troškova. U sporazumu se navodi da će po rođenju djeteta namjeravani roditelji steći sva roditeljska prava. Po rođenju se djetetu u matični list upisuju imena namjeravanih roditelja, ali po pozitivnom zakonodavstvu države B to dijete ne stječe državljanstvo države B. Zbog tog se razloga namjeravani roditelji obraćaju konzularnom predstavništvu države A u državi B te traže izdavanje putovnice, ili općenito putnih isprava za di-jete kako bi se mogli vratiti u državu A. Međutim, konzularno predstavništvo odbija njihov za-htjev navodeći da pravo države A zabranjuje zamjensko majčinstvo. Dijete je bez državljanstva, a namjeravani roditelji se u državi B ne mogu zadržati beskonačno. Dijete nema putne isprave te može napustiti državu. Rješenje se ovakvih situacija nalazi u suradnji između država koje di-plomatskim putem dogovaraju međudržavno posvojenje, ili pak dijete dobiva jednokratnu vizu kako bi moglo doputovati u državu A. U ovom dugotrajnom postupku postoji opasnost da osob-ni status djeteta ostane upitan.36 Kada se namjeravani roditelji uspiju s djetetom vratiti u državu A, može nastati problem oko priznavanja statusa stečenog u inozemstvu. Sud će inicijalno često prvo odbiti priznati stranu ispravu ili sudsku odluku temeljem koje su u rodni list upisani namje-ravani roditelji, zbog toga što to smatra suprotnim javnom poretku. Ovakva odluka može ima-ti ozbiljne posljedice za dijete: ono ostaje bez roditelja te postaje upitan njegov identitet,37 dije-te istovremeno postaje i apartid.38 Koje mjere ostaju na raspolaganju kada su svi dovedeni pred gotov čin: dijete je rođeno, zamjenska majka ga ne želi, namjeravani roditelji ga žele, ali ne mogu ozakoniti svoj status? Države smišljaju ad hoc rješenja kako bi se uklonile negative posljedice ova-kvih pravnih praznina, sve na dobrobit djeteta. Istraživanja pokazuju da će u pravilu države/a A i dalje pokušati doskočiti situaciji i radi najboljeg interesa djeteta koji bi mogao ostati bez roditelja i dozvoliti „posebno posvojenje“. Čak i ukoliko u tom smislu postoji dobra volja da se ovaj status regulira, rješenja nisu posve zadovoljavajuća: govorimo o dugotrajnom postupku s visokim troš-kovima; takvom mjerom samo jedan namjeravani roditelj - najčešće biološki otac, stječe roditelj-ska prava, dok se to ne osigurava i drugom roditelju.

Pitanje roditeljskog prava nad djetetom rođenim u zamjenskom majčinstvu u drugoj državi rješava se primjenom pravila međunarodnog privatnog prava, poglavito kroz segment priznanja stranih isprava ili stranih odluka.39 Moguće su dvije situacije: namjeravani roditelji traže prizna-nje rodnog lista iz druge države ili priznanje roditeljskog prava, utvrđenog u drugoj državi. Vođe-na najboljim interesom djeteta, nadležna tijela često podržavaju uspostavljanje roditeljskog pra-va između djeteta i oca, jer se u svim pravnim porecima može osporavati očinstvo bračnog oca

36 Preliminary Document No 11 of March 2011 for the attention of the Council of April 2011 on General Affairs and Policy of the Conference Permanent Bureau, Private International Law issues surrounding the status of chilren, including issues arising from international surrogacy arrangments, str. 8-10.

37 Ibidem, čl. 8. 1. Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući državljanstvo, ime i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati. 2. Ako su djetetu nezakonito uskraćene neke ili sve sastavnice identiteta, države stranke osigurat će odgovarajuću pomoć i zaštitu u cilju njegova što bržeg potvrđivanja.

38 Konvencija o pravima djeteta (NN – MU br. 12/93), čl. 7. 1. Odmah nakon rođenja dijete mora biti upisano u matične knjige te mu se mora jamčiti pravo na ime, pravo na državljanstvo i, koliko je to moguće, pravo da zna za svoje roditelje i da uživa njihovu skrb. 2. Države stranke osigurat će primjenu ovih prava u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i obvezama koje proizlaze iz odgovarajućih međunarodnih instrumenata u ovom području, osobito ako bi dijete inače ostalo bez državljanstva.

39 Gruenbaum, Foreign Surrogate Motherhood, op.cit. str. 489.


zamjenske majke.40 S namjeravanom majkom je situacija drugačija jer u većini poredaka stoji ne-oboriva presumpcija „Mater semper certa est“.41 Države common law sustava pitanje roditeljskih prava vide kao činjenično pitanje, a ne kao zaključak prava. Budući da one stoga na pitanja rodi-teljskog prava primjenjuju domaće pravo - lex fori,42 velika je mogućnost da se strana odluka o ro-diteljskom pravu u potpunosti ne prizna. Učestalo se pitanje pravnog odnosa djeteta i namjera-vane majke rješava dozvoljavanjem posvojenja.

5. znAčAjnIjI PReDMeTI zAMjenskog MAjčInsTvA

Analiza sudske prakse sastoji se od dva dijela. U prvom, nacionalnom sektoru obrađuju se po-znati nacionalni predmeti zamjenskog majčinstva. U drugom dijelu analizira se situacija i praksa dvaju najznačajnijih europskih sudova: Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

5.1. zamjensko majčinstvo u nacionalnoj praksi

Jedan od značajnijih slučajeva iz prakse američkih sudova predmet je Baby M.43 Mary White-head je 1985. godine pristala biti zamjenska majka namjeravanim roditeljima, gospodinu i gos-pođi Stern, a zauzvrat je dobila iznos od 10000 dolara. Radilo se o tradicionalnom zamjenskom majčinstvu, a u sporazumu su se zamjenska majka i njen muž odrekli roditeljskih prava. Namje-ravani otac je imao genetsku vezu s djetetom. Problem je nastao kada je po rođenju djeteta gos-podin Whitehead, suprug zamjenske majke, postao suicidalan i očajan pri samoj pomisli da će morati predati dijete Sternovima. On i gospođa Whitehead su s djetetom pobjegli u drugu sa-veznu državu, te su bježali od policije sljedećih nekoliko mjeseci. Po uhićenju je dijete predano Sternovima44 ali su supružnicima Whitehead omogućeni limitirani susreti! Sporazum o zamjen-skom majčinstvu u ovom je slučaju postao utuživ i ovršan jer je dijete dodijeljeno namjeravanim roditeljima, ali nažlost pravnoj priči ovdje nije kraj! Vrhovni sud države New Jersey naknadno je promijenio svoju odluku te je utvrdio da je ovaj sporazum u suprotnosti s javnim poretkom. 45 Sud u svome obrazloženju sporazum ovog tipa izjednačava s trgovinom djecom te sugerira da su Sternovi zapravo platili iznos kupovnine za dijete a ne da su davali naknadu za bol i reproduk-tivne usluge gospođe Whitehead!46 Nadalje je Vrhovni sud tvrdio da takav sporazum nikako nije bio u najboljem interesu djeteta. Zaključio je, iako je sklapanje ovakvih sporazuma dobrovoljno,

40 U švicarskom predmetu namjeravani otac nije imao nikakve genetske veze s djetetom ali je ipak dobio roditeljska prava. Prel. Doc., op. cit. bilj. 5, str. 22.

41 Gruenbaum, Foreign Surrogate Motherhood, op.cit. str. 476.

42 Australija, Irska, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo, op. cit. bilj. 5, str. 23.

43 B. Steinbock, Defining parenthood, u The International Journal of Children’s Rights, 13, Koninklijke Brill NV, 2005, str. 287. i S. Mortazavi, op. cit. bilj. 6, str. 2262-2265.

44 Temeljem sporazuma o zamjensko majčinstvu koji je bio utuživ te su se stoga Sternovi obratili odvjetniku Garyu Skoloffu, koji je pokrenuo postupak za ‘’izvršenjem sporazuma’’. Podatak preuzet s internetske stranice <http://www.gale.cengage.com/free_resources/whm/trials/babym.htm>, 29.1.2013.

45 Sud je naprotiv ustvrdio da u altruističkim sporazumima o zamjenskom majčinstvu nema ničega protivnog pozitivnom pravu New Jerseya.

46 M. Hansen, As Surrogacy Becomes More Popular, Legal Problems Proliferate. ABA Journal Law News. Posted Mar 1, 2011. Podaci preuzeti s internetske stranice: <http://www.abajournal.com/magazine/article/as_surrogacy_becomes_more_popular_legal_problems_proliferate>, 29.1.2013.


14 15

to i dalje ne mijenja činjenicu da je plaćanje zamjenskog majčinstva iskorištavanje te je shodno tomu takav sporazum ništavan! 47 Sud je natoč svemu dodijelio roditeljska prava gospodinu Ster-nu, argumentirajući je zaštitom najboljeg interesa djeteta. Budući da je sam sporazum bio ništa-van, gospođa Whitehead je također imala roditeljska prava te joj je sud dodijelio pravo na susrete s djetetom. Medijska eksponiranost ovog predmeta u konačnici je rezultirala promjenom zako-nodavstva u šest saveznih država, gdje su komercijalni sporazumi o zamjenskom majčinstvu po-stali ništavni.48 Mellisa Elizabeth Stern je u trenutku kada je napunila 18 godina pokrenula pro-ces da bi namjeravanoj majci Elizabeth Stern omogućila posvojenje Mellise, te da bi dokinula sva roditeljska prava zamjenske majke.49

U predmetu Johnson v. Calvert50 činjenice su bile sljedeće: bračni par Mark i Crispini Calvert, namjeravani roditelji oboje genetski vezani uz dijete sporazumjeli su se sa zamjenskom majkom Annom Johnson. Sporazum je bio komercijalne prirode te je isplata naknade od 10,000 USD bila previđena u ratama, s posljednjom ratom 6 tjedana poslije rođenja djeteta. Zamjenska maj-ka još je u vrijeme trudnoće prijetila da se neće odreći roditeljskih prava ukoliko ne dobije cjelo-kupan iznos unaprijed. Istodobno su namjeravani roditelji saznali da je zamjenska majka rani-je imala rizične trudnoće, spontane pobačaje te da je rodila mrtvorođenče. U konačnici je Vrhov-ni sud Kalifornije trebao odlučiti o sankcioniranju komercijalnog sporazuma o zamjenskom maj-činstvu. Utvrdio je da i namjeravani roditelji i zamjenska majka polažu podjednaka prava na ro-diteljska prava.51 Sud je smatrao da se u ovom slučaju ne radi o povredi javnog poretka te da se sporazumom nije kupovalo dijete, već se plaćala „reproduktivna usluga“ zamjenske majke. Stoga sud smatra da se dijete nije dehumaniziralo i svelo na objekt ugovora, a činjenica da je zamjen-ska majka dala pristanak znači da niti ona nije povrijeđena ovim ugovorom. Sud je utvrdio da je ugovor valjan, kao takav odražava volju stranaka – volju namjeravanih roditelja da dobiju dije-te i volju zamjenske majke da rodi ali ne i da stekne roditeljska prava nad djetetom. Ovaj primjer svjedoči drugačiju logiku od one iz prethodnog primjera te upućuje na potpunu liberalizaciju ko-mercijalnih sporazuma što je vrlo upitno iz moralnih razloga.52 Ukoliko sud zapravo dođe u situ-aciju odlučivati o roditeljskom pravu tako da mora izabrati između namjeravanih roditelja ili za-mjenske majke on može primijeniti dva kriterija: test genetske veze ili test namjeravanog rodi-teljstva. Čini se da je u praksi53 država koje dozvoljavaju zamjensko majčinstvo test „namjere“ su-periorniji testu „genetske veze“.54

U predmetu Baby Manji Yamada v. Union of India činjenice su bile sljedeće:55 dijete imenom Manji rodila je 2008. godine zamjenska majka, državljanka Indije Pritiben Mehta. Namjeravani su roditelji bili državljani Japana, Ikufumi yamada i yuki yamada. Gospodin yamada je bio ge-

47 Ibidem

48 To su: Florida, Indiana, Kentucky, Louisiana, Michigan i Nebraska. S. Mortazavi, op. cit. bilj. 6, str. 2262-2265.

49 Podaci preuzeti s internetske stranice <http://www.northjersey.com/news/Whatever_happened_to_Baby_M.html>, 29.1.2013.

50 S. Mortazavi, op. cit. bilj. 6, str. 2265-2266.

51 B. Steinbock, op. cit. bilj. 70, str. 288.

52 Pravo i moral su uvelike povezani budući da su oba sustavi društvenih normi, koje su stalno u sukobu, interakciji i upotpunjavanju. I. Josipović, Pravo i moral. Podatak preuzet s internetske stranice <http://www.ivojosipovic.com/radovi/Pravo%20i%20moral.pdf>, 29.1.2013.

53 Nedvojbeno je nemoralno dozvoliti trgovinu ljudima, posebice djecom pa se stoga s pravom postavlja pitanje, nije li davanje svojstva utuživosti komercijalnim sporazumima o zamjenskom majčinstvu otvaranje trgovine djecom na mala vrata? Primjena standarda namjere omogućuje takav razvoj događaja. S. Mortazavi, op. cit. bilj. 6, str. 2265-2266.


55 S. Mortazavi, op. cit. bilj. 6, str. 2274.


netski vezan za dijete, dok je jajna stanica pripadala trećoj osobi, te stoga gospođa yamada nije imala krvnu vezu s djetetom. Sukladno sporazumu o zamjenskom majčinstvu zamjen-ska majka je dobila iznos od 8,820 američkih dolara. Problem nastaje nekoliko tjedana pri-je rođenja Manji, kada su se gospodin i gospođa yamada razveli. Namjeravana majka je tvr-dila da je izgubila interes za djetetom te ga stoga više nije željela. Kada se pak dijete rodilo, gospodin yamada dolazi u Indiju po dijete ali zbog manjkavosti rodnog lista (dijete nije ima-lo upisanu majku) djetetu je uskraćena putovnica. Majčino ime u rodnom listu bilo je neop-hodno i za ishođenje japanskog državljanstva koje se stječe prema državljanstvu majke. Na-mjeravana majka, bivša gospođa yamada, nije imala niti mogla po bilo kojoj osnovi steći ro-diteljska prava jer nije imala genetsku vezu s djetetom.56 Donorica jajne stanice je osoba koja je imala genetsku vezu s djetetom ali se unaprijed odrekla svojih roditeljskih prava, dok je ista situacija i sa zamjenskom majkom koja je sporazumom iznijela trudnoću, ali nije imala genetsku vezu s djetetom. Manji nije mogla steći niti državljanstvo Indije jer nije imala ro-ditelje iz Indije. U priču se uključila i nevladina organizacija Satya koja je tužila osobu koja je omogućila zamjensko majčinstvo ovom paru, tvrdeći da se ovdje radi o trgovini djecom te je nastojala onemogućiti gospodinu yamadi da napusti zemlju s djetetom. Predmet je ubrzo došao do indijskog Vrhovnog suda te je ujedno bio prvi ovakav slučaj o kome je taj sud odlu-čivao. Sud je u kratkom roku donio odluku kojom je djetetu omogućen izlazak iz zemlje, to jest ovdje se radi o već navedenoj ad hoc mjeri. Japanska je vlada djetetu podijelila humani-tarnu vizu, te se obvezala dati japansko državljanstvo kada se utvrdi očinstvo.

U predmetu Jan Balaz v. Union of India činjenice su slučaja sljedeće:57 zamjenska majka iz Indi-je rodila je blizance Leonarda i Lukasa Balaza. Namjeravani roditelji, ujedno oboje genetski rodi-telji djece, bili su njemački državljani Jan Balaz i Susan Anna Lohlad. Sud pokrajine Gujarat izda-je rješenje kojim dozvoljava izdavanje putovnice djeci, a da bi ih gospodin Balaz odveo iz Indije u Njemačku. Odluka pokrajinskog suda je poništena uz obrazloženje da djeca nemaju pravne osno-ve za dobivanje državaljanstva i putovnice jer nemaju nikakvu vezu s indijskim državljanstvom. Njemačka je pak odbila zahtjev za izdavanjem putovnica jer su po njemačkom pravu sporazumi o zamjenskom majčinstvu eksplicitno zabranjeni, te je ovaj zahtjev smatran suprotnim javnom poretku. Ova je kontroverza trajala pune dvije godine te je to vrijeme gospodin Balaz ostao u In-diji, budući da nije mogao djecu povesti sa sobom izvan države. Konačno je indijska Centralna agencija za posvojenje omogućila gospodinu Balazu ad hoc mjerom posvojenje blizanaca.58 Po za-vršetku postupka posvojenja, djeca su dobila njemačku vizu i dozvolu za boravak u Njemačkoj.

Recentni primjeri Francuskog kasacijskog suda primjer je netolerancije prema zamjenskom majčinstvu.59 U prvom su predmetu francuski državljani podnijeli zahtjev za priznanjem američ-ke presude,60 kako bi namjeravana majka mogla biti upisana kao majka u rodni list djece. Iako je bilo u najboljem interesu djece priznanje strane odluke, sud je iz razloga protivnosti javnom po-retku odbio istu priznati te dati francusko državljanstvo blizankama koje je u Kaliforniji rodi-



58 Podaci preuzeti sa Internet stranice: <http://blog.indiansurrogacylaw.com/tag/surrogacy-jan-balaz>, 29. 1. 2013.

59 S. Mortazavi, op. cit. bilj. 6, str. 2276-2278, R. F.Storrow, Assisted reproduction on treacherous terrain: the legal hazards of cross-border reproductive travel, u Reproductive BioMedicine Online 23, 2011, str. 540; y. Ergas, Thinking ‘Through’ Human Rights: the need for a human rights perspective with respect to the regulation of cross-border reproductive surrogacy., u Trimmings, K, Beaumont, P., National Approaches to Surrogacy. Hart Publishing , str. 4.

60 Radi se o presudi američkog suda, kojom je bilo utvrđeno da je namjeravana majka iz Francuske majka blizanaca. Ibidem.


16 17

la zamjenska majka.61 Isti je sud odbio dati francusko državljanstvo djeci rođenoj od zamjenske majke u SAD-u, iako je postojao američki pravorijek u kojem je utvrđeno da je namjeravana maj-ka iz Francuske majka djeteta. U trećem predmetu ovaj je sud odbio priznati majčinstvo namje-ravane majke u situaciji kada ona nema genetsku vezu s djetetom, odnosno korištena je jajna sta-nica anonimnog donora. Ova tri primjera pokazuju najtvrđi stav koji država može imati prema zamjenskom majčinstvu, a može se pretpostaviti da se takvim stavom želi spriječiti i suzbiti ši-renje zamjenskog majčinstva.

5.2. zamjensko majčinstvo u praksi dvaju europskih sudova

Osvrnimo se kratko i na praksu Europskog suda za ljudska prava i Europskog suda pravde. Trenutno se pred ESLJP nalaze tri zahtjeva po ovom pitanju, dok na aktualnost ove teme ukazu-je recentno pojavljivanje dvaju zahtjeva za odlukom u prethodnom postupku pred Sudom EU. Uz izuzetak jednog zahtjeva, niti u jednom zahtjevu ili predmetu još nije odlučeno niti je objavljeno mišljenje nezavisnog odvjetnika.

Prvi zahtjev za odluku u prethodnom postupku62 odnosi se na uskratu prava iz radnog odno-sa te rodiljnog dopusta. Postavlja se pitanje povrede odredbi Direktive br. 92/85/EEZ o poboljša-nju uvjeta na radu za trudnice63 i Direktive br. 2006/54/EZ. Radni sud64 iz Newcastle-a propitku-je ulazi se namjeravana majka u domašaj termina „majka“ za potrebe tumačenja ovih uredaba; je li status namjeravane majke dovoljan da joj se osigura pravo na rodiljni dopust na temelju njezi-ne povezanosti sa zamjenskom majkom? Predmetom je drugog zahtjeva65 zaštita prava na rodilj-ni dopust namjeravane majke čije je dijete rođeno u zamjenskom majčinstvu, ali i dokidanje dis-kriminacije žena koje su nesposobne same iznijeti trudnoću.66

Trebamo napomenuti da je od Lisabonskog ugovora dijelom primarnoga prava postala i Po-velja temeljnih prava.67 Tumači se da sve politike i pravne akte EU treba promatrati kroz prizmu ljudskih prava! Stoga će s obzirom na strukturu navedenih zahtjeva za odluku o prethodnom pi-tanju očekivano da će broj zahtjeva u pogledu zamjenskog majčinstva rasti.

61 K. J. Saarloos, European private international law on legal parentage? Thoughts on a European instrument implementing the principle of mutual recognition in legal parentage, Maastricht University, 2010, str. 29.

62 Reference for a preliminary ruling from Employment Tribunal Newcastle upon Tyne (United Kingdom) made on 3 April 2012. - C.D. v S.T., Case C-167/12.

63 Council Directive 92/85/EEC of 19 October 1992. on the introduction of measures to encourage improvements in the safety and health at work of pregnant workers and workers who have recently given birth or are breastfeeding (tenth individual Directive within the meaning of Article 16 (1) of Directive 89/391/EEC) OJ L 348, str. 1.

64 Employment Tribunal Newcastle upon Tyne, podaci preuzeti s internetske stranice suda <http://www.justice.gov.uk/tribunals/employment>, 29 .1. 2013

65 Reference for a preliminary ruling from Z v A Government Department and the Board of Management of a Community School, C-363/12.

66 Pravna osnova za ovaj zahtjev nalazi se u čl. 10. Ugovora o funkcioniranju EU, odredbama članaka 21., 26. i 34. Povelje o temeljnim pravima EU, a sve u odnosu na odredbe Direktive 2006/54/EZ o implemetaciji načela jednakih mogućnosti i jednakog tretmana u zapošljavanju muškaraca i žena i Direktive 2000/78/EZ o okviru za jednako postupanje pri zapošljavanju.

67 CHARTER OF FUNDAMENTAL RIGHTS OF THE EUROPEAN UNION (2010/C 83/02), 30.3.2010. Official Journal of the European Union C 83/389.

Pred najznačajnijim europskim sudom za deteminiranje standarda ljudskih prava nekoliko je zanimljivih predmeta.68 U predmetu S.H. i ostali protiv Austrije69 ESLJP prava podržao je zabra-nu zamjenskog majčinstva austrijskog zakonodavca. Sud smatra da je razlog zabrane podvojeno majčinstvo te taj razlog ukazuje na opravdanu bojazan državnih vlasti. Istovremeno, Sud ne na-lazi da bi se takvom zabranom kršilo tužiteljevo pravo na obiteljski život po čl. 8. EKLJP: pravo na poštivanje obiteljskog života ne podrazumijeva da postoji i pravo na zasnivanje obitelji putem sporazuma o zamjenskom majčinstvu niti ono štiti samu želju za osnivanjem obitelji!70

Činjenice su zahtjeva Sylvie Mennesson and others v. France71 (zahtjev br. 65192/11) sljedeće: djeca su rođena u zamjenskom majčinstvu u SAD, Kalifornija. Nakon što su u Nante upisana u maticu, drugostupanjski sud poništio je taj upis s argumentacijom da je protivan francuskom javnom poretku. Pred Vrhovnim sudom argumentiralo se da je nepriznati status stečen u ino-zemstvu povreda temeljnoga ljudskog prava, kako je ESLJP argumenitrao u predmetu Wagner,72 te krši čl. 8. EKLJP. Vrhovni sud je odbio njihovu argumentaciju73 te je sada na ESLJP da odluči postoji li povreda čl. 8., u vezi sa čl. 14. EKLJP.

6. UMjesTo zAkLjUčkA

Nebrojeni sudski sporovi diljem svijeta svjedoče da je zamjensko majčinstvo široko raspro-stranjeno i učestalo. O pravnom normiranju možemo razmišljati na nacionalnoj razini, ili na ra-zini međunarodne zajednice putem međunarodnog sporazuma. Međunarodna je kolizijskoprav-na unifikacija zbog velikih razlika nacionalnih sustava realno još uvijek neizgledna, ali se u nju ulažu značajni napori.74 Argumentira se da bi multilateralni instrument državama i građanima pružio pravni okvir te otklonio pojavljivanje „šepavih“ statusnih odnosa i apatridije. Međuna-rodni instrument o zamjenskom majčinstvu sugerira se oblikovati na način da ne promiče takve sporazume već da pruža zaštitu onima koji se nađu u takvim odnosima. Isto tako, cilj je spriječi-ti dovođenje državnih tijela, poput suda ili uprave, pred svršen čin, gdje onda oni moraju donije-ti odluku koja možda neće nikome odgovarati.75 Minimalni standard koji bi međunarodna kon-vencija o zamjenskom majčinstvu postavila trebao bi poslužiti kao podloga određenom princi-pu „priznanja“ učinka takvih sporazuma, te time sprječavanju nastanka „šepavih“ odnosa.76 Ipak, mnoge države apriori odbijaju ovu mogućnost jer drže da bi samo normiranje osnažilo ovu po-javu i potvrdilo njezinu sveprisutnost, što većina država ne želi. U doktrini se već duže govori o kreiranju „europske tržnice obiteljskopravnih proizvoda“ koja nije poželjna.77

68 Vidi i zahtjev Francis Labassee and others v. France (application no. 65941/11).

69 S.H. and others v. Austria (application no. 57813/00), Strasbourg, 1 April 2010.

70 Kako je ESLJP ranije utvrdio u pogledu prava na posvojenje, E.B. v France.

71 Sylvie Mennesson and others v. France (no. 65192/11), http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-110100

72 Wagner J.M.W.L. v. Luxembourg (no. 76240/01), 28.06.2007. više vidi Župan, M., Izbor mjerodavnog prava u obiteljskim, statusnim i nasljednim stvarima. Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, vol. 33., br. 2. 2012. str. 629-667.

73 Cass. 1e Civ., 6/04/2011, n° 09-66.486; Cass. 1e Civ., 6/04/2011, n° 09-17.130.

74 Netom je odaslan upitnik državama ugovornicama Haške konferencije za međunarodno privatno pravo, vidi Prel. Doc. No 3 of April 2013, više na http://www.hcch.net/index_en.php?act=text.display&tid=178 1.6.2013.

75 Op. cit. bilj. 5, str. 29.

76 K. Trimmings i P. Beaumont, International surrogacy arrangements: an urgent need for legal regulation at the international level, u Journal of Private International law, Vol. 7, No. 3, str. 635.

77 Župan, Izbor mjerodavnog prava, op.cit. bilj. 70.



18 19

U konačnici, kao jedno od ključnih pitanja zamjenskog majčinstva ostaje spektar zaštite ljud-skih prava. Na ovom se pitanju lome koplja i postavlja pitanje stavljanja u ravnotežu različitih ljudskih prava. S jedne se strane ističu argumenti da je sukladno brojnim međunarodnim ugo-vorima o ljudskim pravima zamjensko majčinstvo nespojivo s dostojanstvom žene i djeteta te krši njihova temeljna prava. Povreda ljudskog dostojantsva te uvjeti i okolnosti pod kojima u ne-razvijenim zemljama žene ulaze u ove sporazume zabrinjavaju kako stručnu tako i širu javnost. Temeljna konvencijska načela prava na obiteljski život iz čl. 8. EKLJP kao i čl. 7. Povelje temelj-nih prava treba tumačiti na način da ona obuhvaćaju „pravo na fizički i psihički integritet“ koji podrazumijeva „zabranu učiniti ljudsko tijelo i njegove dijelove kao takve izvorom financijske koristi“.78 Dijete ima pravo znati svoj identitet kako mu to jamči čl. 7. Konvencije o pravima dje-teta. Dijete rođeno kroz surogat majčinstvo ne bi smjelo snositi krivicu za postupke odraslih ak-tera toga postupka; pravni sustavi koji deklarirano štite najbolji interes djeteta trebaju svakom djetetu dati priliku da raste u zdravoj i sretnoj okolini. To djetetu jamče kako konvencijski, tako i sustav EU kroz čl. 24. Povelje temeljnih prava.

Ova znanstvena rasprava ima za cilj otvoriti prostor boljem razumijevanju problematike me-đunarodnih sporazuma o zamjenskom majčinstvu. Nastavno će trebati provesti brojna istraži-vanja i znanstvene rasprave kako bismo utvrdili: a) postoje li u Hrvatskoj predmeti koji pripada-ju ovoj problematici; kako se s njima postupa iz perspektive međunarodnog privatnog i među-narodnog procesnog prava, poglavito koja je snaga strane javne isprave o činjenici rođenja djete-ta u surogat majčinstvu u inozemstvu te kakav je stav naših tijela prema takvim slučajevima; b) u kojem se pravcu kreće praksa Europskog suda za ljudska prava i Suda EU u pitnajima vezanim uz zamjensko majčinstvo.

78 Brunet, L., et.al., A comparative study on a regime of surrogacy in EU member states. European Parliament, Bruxelles, 2013. p. 143.


Mirela Župan, LL.D, assistant professor, Chair of Private International Law, Faculty of Law in OsijekVjekoslav Puljko, LL.D, associate professor, Chair of Private International Law, Faculty of Law in OsijekMarko Sukačić, student, Faculty of Law in Osijek

InTeRnATIonAL conTRAcTs on sURRogATe MoTheRhooD – hAs The mAtEr sEmPEr CErtA Est PARADIgM been DIsAPPeARIng?

summary

Law is a corrective force and the framework for social affairs of the time. Therefore, the legal reflection should not be indifferent to social affairs that go along with its contemporariness: this is the case in practising medical procedures such as surrogate motherhood. Herewith we consider a legal framework in which surrogate motherhood is practised: internationally marked contracts and a problem area of acknowledging foreign certificates and the acquired status abroad. The prerequisite thereto would be the material law conditions knowledge of national legislators and court rulings; the discussion herein 1) defines key notions and fundamental problem area of surrogate motherhood; 2) makes a comparative survey of assorted national legislation division into: a) legislation that explicitly prohibits surrogate motherhood agreements; b) legislation that leaves the issue unregulated; c) legislation that explicitly allows surrogate motherhood and finally d) legislation that takes a liberal attitude towards agreements on surrogate motherhood; 3) represents the most important examples and attitudes of court rulings of national courts and the European Court of Human Rights and the European Court of Justice; 4) deals with possible unification of convention law within the framework of the Hague Conference on Private International Law as well as on conflicting fundamental human rights of the parties to surrogacy agreements. This is the beginning of a broader discussion on a number of issues concerning international agreement on surrogate motherhood.

Key words: Surrogate motherhood, human rights, private international law


20 21

Igor Vuletić, Klara Dumančić: NOVA KONCEPCIJA KAZNENOPRAVNE ZAŠTITE PROMETA U HRVATSKOM KAZNENOM PRAVU

Doc. dr. sc. Igor Vuletić Docent na Katedri kaznenopravnih znanosti Pravnog fakulteta u OsijekuKlara Dumančić, studentica V. godine Pravnog fakulteta u Osijeku

NOVA KONCEPCIJA KAZNENOPRAVNE ZAŠTITE PROMETA U HRVATSKOM KAZNENOM PRAVU

Sažetak: Promatrajući stopu kriminaliteta u RH tijekom godina, vidljivo je kako prometna delinkvencija, u pravilu, zauzima jedno od vodećih mjesta. Značajna društvena opasnost koju ovakva ponašanja predstavljaju, kao i težnja za osuvremenjiva-njem hrvatskoga kaznenog prava u skladu s europskim standardima, potakli su hrvatskog zakonodavca na veliku reformu prometnih kaznenih djela u novom Kaznenom zakonu. Iako je riječ o području koje je vrlo značajno, ne samo teoretski, već i praktično, ova je tema u novijoj domaćoj literaturi relativno slabo zastupljena. U želji da daju svoj do-prinos razjašnjenju navedene problematike, autori u radu najprije ukazuju na bitne odrednice dosadašnjeg razvoja kaznenopravne regulacije prometne delinkvencije u Hrvatskoj, a potom prikazuju i kritički analiziraju nova zakonska rješenja, imajući pritom na umu pojedine slučajeve iz novije hrvatske sudske prakse.

Ključne riječi: promet, prometna nesreća, izazivanje, uzročnost, namjera i nehaj, vještače-nje, posljedica, šteta, reforma, prometna delinkvencija, sigurnost prometa

1. UvoD

Promatrajući stopu kriminaliteta u RH tijekom godina, vidljivo je kako prometna delinkven-cija u pravilu zauzima jedno od vodećih mjesta. Značajna društvena opasnost koju ovakva po-našanja predstavljaju, kao i težnja za osuvremenjivanjem hrvatskoga kaznenog prava u skladu s europskim standardima, potakli su hrvatskoga zakonodavca na veliku reformu prometnih kaznenih djela u novom Kaznenom zakonu koji je stupio na snagu početkom 2013. godine. Neadekvatan pristup i evidentna podnormiranost ovog praktično vrlo važnog dijela kazne-nog prava doveli su do značajnog proširenja kruga inkriminacija te do postroženja kazneno-pravne represije na ovom području. Kako kazneno pravo predstavlja najstroži oblik ograniča-vanja ljudskih sloboda, ne čudi da su se u javnosti odmah pojavili oponenti novog uređenja, koji su ga označili nepotrebno prestrogim. Držimo da je takav načelan stav rezultat nedovolj-ne upućenosti u problematiku prometne delinkvencije, posebno ako se uzme u obzir da ovo područje u Hrvatskoj još nije dovoljno teoretski obrađeno te da su domaći znanstveni radovi koji obrađuju ovu problematiku tek sporadični. Imajući u vidu relativno čestu prisutnost pro-metnih kaznenih djela u sudskoj praksi, cilj nam je prikazati najvažnije značajke njihovog novog uređenja u hrvatskom kaznenopravnom sustavu. Nadamo se da ćemo time pripomoći otklanjanju skepticizma prema novim zakonskim rješenjima te dati skroman doprinos u ra-

Stručni radUDK: 368.2(497.5)

Dr. jur. Mirela Župan, Dozentin am Lehrstuhl für Internationales Privatrecht, Fakultät für Rechtswissenschaften, OsijekDr. jur. Vjekoslav Puljko, Ausserordentlicher Professor am Lehrstuhl für Internationales Privatrecht, Fakultät für Rechtswissenschaften, OsijekMarko Sukačić, ehemaliger Student, Fakultät für Rechtswissenschaften, Osijek

InTeRnATIonALe veRTRÄge ÜbeR LeIMUTTeRschAfT – veRschWInDeT DeR PARADIgMA mAtEr sEmPEr CErtA Est ?

zusammenfassung

Das Recht bildet ein Korrektiv und einen Rahmen der gesellschaftlichen Phänomene. Aus diesem Grunde sollte rechtswissenschaftliches Denken gegenüber zeitgenössische gesellschaft-liche Erscheinungen nicht gleichgültig bleiben: heute kommt dies insbesondere zum Ausdruck, wenn um mediziniche Vorgänge wie Leimutterschaft die Rede ist. Unsere Erörterungen sind nach dem Rechtsrahmen gerichtet, in welchem die Leimutterschaft in der Regel prakiziert wird: internationales Vertragsverhältnis und die Problematik der Anerkennung ausländischer Urkun-den und des im Außland erlangten Status. Eine Voraussetzung dafür ist die Kenntniss über die materiell-rechtlichen Umstände der jeweiligen Gesetzebung und Justiz. Aus diesem Grunde sind die Aufgaben dieser Erörterung: 1) Hauptbegriffe und grundlegende Problematik der Leimutterschaft zu definieren;2) eine vergleichende Übersicht über die ausgewählten Nationalgesetzgebungen zu geben, wobei diese in folgende Gruppen eingeteilt werden: a) diejenigen, die die Abkommen über Leimutter-schaft ausdrücklich verbieten; b) diejenigen, die diese Frage ungerelegt lassen; c) diejnigen, die die Leimutterschaft ausdrücklich zulassen, und d) diejenigen, die eine liberale Einstellung zu den Abkommen über die Leimutterschaft haben;3) die wichtigsten Beispiele und Auffassungen der Gerichtspraxis darzustellen – sowohl der Nati-onalgerichte, als auch des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte und des Gerichtshofs der Europäischen Gemeinschaften;4) über die Möglichkeit der Unifizierung der Konventionsrechte im Rahmen der Konferenz für das Internationale Privatrecht in den Hague und über die gegenüberstellten Menschenrechte der Beteiligten im Vertrag über

Leimutterschaft zu polemisieren.Diese Erörterung stellt die Eröffnung einer breiten Disskusion über zahlreiche Fragen des

internationalrechtlich ausgeprägten Abkommens über die Leimutterschaft dar.

Schlüsselwörter: die Leimutterschaft, Menschenrechte, Internationales Privatrecht.


22 23

zjašnjenju ključnih spornih pitanja i tumačenju pojedinih obilježja ovih kaznenih djela.Rad ćemo započeti povijesnim pristupom, u kojem ćemo se osvrnuti na bitne odrednice

dosadašnjeg razvoja kaznenopravne zaštite prometa u našoj državi. To će nam pomoći da, na kraju ovog rada, izvedemo znanstveno utemeljen zaključak o tome približavaju li se nova zakonska rješenja hrvatskoj kaznenopravnoj tradiciji kada su u pitanju prometni delikti. Po-tom ćemo prikazati novu glavu kaznenih djela protiv sigurnosti prometa, pri čemu ćemo kod pojedinih djela istaknuti određena pitanja koja smatramo spornim i ponuditi naša rješenja. Na mjestima gdje to bude svrhovito, ukazat ćemo i na stajališta iz dosadašnje prakse hrvat-skih sudova. Zaključno, sažet ćemo rezultate istraživanja i ocijeniti je li najnovijim izmjenama hrvatsko zakonodavstvo krenulo u dobrom smjeru.

Prije nego prijeđemo na povijesni prikaz, važno je dati jednu terminološku napomenu. Naime, u radu ćemo često koristiti izraze «prometna delinkvencija», «prometni kriminalitet» i «prometna kaznena djela». Želimo razjasniti da, za potrebe ovog rada, termin «prometna delinkvencija» koristimo u širem smislu, tako da obuhvati i prometne prekršaje. Za razliku od toga, potonja dva termina koristimo u užem smislu, podrazumijevajući samo ponašanja koja su sadržana u Kaznenom zakonu.

2. bITne oDReDnIce PovIjesnog RAzvojA PRoMeTnIh kAznenIh DjeLA U hRvATskoM PRAvU

Zakonsko uređenje prometnih kaznenih djela, na način koji poznajemo danas, prvi put se javlja na našim prostorima u jugoslavenskom Krivičnom zakonu iz 1929. U navedenom Za-konu prometna kaznena djela bila su uređena kao tipična djela ugrožavanja, s tim da je ugro-žavanje svih vrsta prometa bilo regulirano zasebno.1 Daljnji razvoj donio je nekoliko važnih prekretnica u kaznenopravnoj regulaciji prometnih djela u hrvatskom kaznenom pravu. U tom smislu, treba posebno istaknuti Krivični zakon SR Hrvatske iz 1977. (dalje: KZRH), Kazneni zakon iz 1997. (dalje: KZ/97) te najnoviji Kazneni zakon iz 2013. godine (dalje: KZ).

U KZRH prometna kaznena djela bila su propisana u sklopu „Krivičnih djela protiv sigur-nosti javnog prometa“ u glavi XV. članak 163. KZRH2 razlikovao je ugrožavanje prometa na putovima (st. 1.) i u svim drugim vrstama prometa (st. 2.), uz uvjet da je nastupila laka tjelesna povreda ili imovinska šteta preko određenog iznosa. Pritom je za ugrožavanje u drugim vrsta-ma prometa bila zapriječena stroža kazna. U literaturi ondašnjeg vremena Bačić je držao kako nema opravdanog razloga konstrukcijski razlikovati ovo djelo s obzirom na pojedine vrste pro-meta, ne videći razloge zbog kojih bi se počinitelji djela navedenih u čl. 163. st. 1. kažnjavali ra-zličito od onih koji su isto djelo počinili u nekoj drugoj vrsti prometa (željezničkom, brodskom, tramvajskom, trolejbusnom, autobusnom ili prometu žičarom). On se tada zalagao da se ta djela treba izjednačiti, tj. podvesti ih pod jedno kazneno djelo s istim uređenjem i propisanom

1 Mršić – Orehovec, Prometna kaznena djela; Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (dalje: HLJKPP), 2/2010, str. 643.

2 Čl.163. KZRH :„(1) Sudionik u prometu na putovima koji se ne pridržava prometnih propisa i time tako ugrozi javni promet da dovede u opasnost

život ili tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega, pa uslijed toga od drugog nastupi laka tjelesna povreda, ili imovinska šteta preko petnaest tisuća dinara, kaznit će se zatvorom do tri godine.

(2) Tko ugrožavanjem željezničkog, brodskog, tramvajskog, trolejbuskog, autobusnog prometa ili prometa žičarom izazove opasnost za život ili tijelo ili za imovinu većeg opsega, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako su djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjena iz nehata, počinitelj će se kazniti zatvorom do jedne godine.“

kaznom.3 Oba oblika ugrožavanja prometa bili su kažnjivi i u nehajnom obliku. Poseban oblik ugrožavanja bio je propisan u čl.164.4, koji je regulirao ugrožavanje prometa

motornim vozilom u stanju alkoholiziranosti ili omamljenosti. Kaznenim djelom smatralo se već samo ugrožavanje, bez tjelesne povrede ili imovinske štete. Za razliku od čl. 163., u ovom slučaju je bilo kažnjivo samo ugrožavanje i nije se tražio nastup dodatnih posljedica. U tom smislu, zbunjuje da je zakonodavac, iako se radilo o lakšem kaznenom djelu, propisao istu kaznu kao i za djelo iz čl. 163. I ovo djelo bilo je moguće počiniti iz nehaja te je i u tom slučaju kazna bila ista kao i za nehajni oblik čl. 163.

Člankom 167.5 bilo je uređeno ugrožavanje sigurnosti prometa opasnom radnjom ili sred-stvom, s ciljem da se obuhvate postupci osoba koje nisu sudionici u prometu. Bačić je kritizirao koncepciju ovoga kaznenog djela, ističući kako bi ga trebalo jasnije razgraničiti od djela iz čl. 163.6 U čl. 168. KZRH bila su propisana „Teška djela protiv sigurnosti javnog prometa“. Radilo se zapravo o kaznenim djelima koja su u zakonu već bila normirana te su ovom odredbom kva-lificirana teškom tjelesnom povredom, imovinskom štetom velikih razmjera ili smrću jedne ili više osoba, uz težu propisanu kaznu.7

Uređenje prometnih kaznenih djela nije se znatnije mijenjalo sve do 1997. kada je u ovom području provedena djelomična dekriminalizacija. Novi propis je objedinio zaštitu sigurnosti prometa sa zaštitom opće sigurnosti u jedinstvenoj glavi XX., pod naslovom „Kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa“. Prometna kaznena djela su u su-štini svedena na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, pri čemu je i to kazneno djelo u velikoj mjeri dekriminilizirano jer se za njegovo postojanje sad tražio nastup teške tjelesne oz-ljede ili imovinske štete velikih razmjera.8 Takvo rješenje naišlo je na kritike u dijelu literature,

3 Bačić, Što bi se trebalo mijenjati u posebnom dijelu KZ SR Hrvatske, Naša zakonitost, 2-3/89, str. 215 – 216.

4 čl.164. KZRH„(1) Tko upravlja motornim vozilom pod utjecajem alkohola ili omamljujućih sredstava, i ako je uslijed toga očigledno nesposoban za

sigurnu vožnju, i time tako ugrozi javni promet na putovima da dovede u opasnost život ili tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega, kaznit će se zatvorom do tri godine.

(2) Tko djelo iz stavka 1. ovog članka počini iz nehata, kaznit će se zatvorom do jedne godine.“

5 čl.167. KZRH:„(1) Tko uništenjem, uklanjanjem ili težim oštećenjem prometnih uređaja, sredstava, znakova ili uređaja za signalizaciju koji služe

sigurnosti prometa, ili davanjem pogrešnih znakova ili signala, postavljanjem zapreka na prometnicama ili na drugi način izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu velikih razmjera, kaznit će se zatvorom do tri godine.

6 Bačić, Što bi se trebalo mijenjati u posebnom dijelu KZ SR Hrvatske, Naša zakonitost, 2-3/89, str. 215 – 216.

7 čl.168. KZRH: (1) Ako je uslijed djela iz članka 156. stavak 1. i 2. članka 157. stavak 1., članka 159. stavak 1. i 2. i članka 160. stavak 1. ovoga Zakona

nastupila teška tjelesna povreda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera, počinitelj će se kazniti zatvorom do deset godina.(2) Ako je uslijed djela iz članka 156. stavka 1. i 2., članka 157. stavka 1., članka 159. stavka 1. i 2. i članka 160. stavka 1. ovoga Zakona

nastupila smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje tri godine.(3) Ako je uslijed djela iz članka 156. stavka 3., članka 157. stavka 2., članka 159. stavka 3. i članka 160. stavka 2. ovoga Zakona nastupila

teška tjelesna povreda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera, počinitelj će se kazniti zatvorom do pet godina.(4) Ako je uslijed djela iz članka 156. stavka 3., članka 157. stavka 2., članka 159. stavka 3. i članka 160. stavka 2. ovoga Zakona nastupila

smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti zatvorom do osam godina.

8 čl.272. KZ/97:„(1) Tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno

ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

jedne do deset godina.(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

šest mjeseci do pet godina.“



24 25

koja ga je držala nedorečenim i neopravdanim.9 U teoriji se vodila rasprava oko pravne naravi teških posljedica koje spominje zakon. Neki autori zastupali su stajalište da se radi o objek-tivnim uvjetima kažnjivosti, što podrazumijeva da se nalaze izvan neprava i krivnje.10 Takvo stajalište je s pravom otklonio Novoselec, upozoravajući da ono krši načelo krivnje s obzirom na to da upravo «težina posljedice određuje težinu neprava». Stoga se u ovom slučaju radi o težim posljedicama koje moraju biti obuhvaćene počiniteljevim nehajem.11 Iako je još u dijelu jugoslavenske literature osporavana mogućnost namjernog počinjenja prometnih delikata,12 KZ/97 je zadržao je namjerni i nehajni oblik. Pritom se namjera zaustavlja na ugrožavanju. U praksi se takva namjera najčešće javljala kao neizravna.13

Za razliku od prijašnjeg uređenja, KZ/97 nije razlikovao prometne delikte u cestovnom prometu od onih u ostalim vrstama prometa. Zadržano je samo kazneno djelo „ugrožavanja sigurnosti međunarodnog zračnog prometa i međunarodne plovidbe“. Problematično je što se u slučaju kaznenih djela protiv zračnog, željezničkog, brodskog i prometa žičarama treba predvidjeti kažnjavanje i za samo ugrožavanje tog prometa, što u ovom uređenju nije bio slu-čaj.14 Kazneno djelo ugrožavanja javnog prometa uslijed omamljenosti također nije imalo svoj ekvivalent u novom KZ/97, što znači da se vožnja u alkoholiziranom stanju imala tretirati u okviru prekršajne odgovornosti. Postojala su još dva prometna djela u širem smislu, a to su bili uništenje ili oštećenje znakova za opasnost (čl. 268.) i nepružanje pomoći osobi koja je teško tjelesno ozlijeđena u prometnoj nesreći (čl. 273.). Potonje djelo zapravo predstavlja spe-cijalizirani oblik kaznenog djela nepružanja pomoći 15 pa je dio literature zagovarao brisanje ovoga članka pod objašnjenjem da je predmetna inkriminacija pokrivena upravo nepružanjem pomoći te nema potrebe za specijaliziranjem u ovom obliku.16

Iz opisanog se može zaključiti kako je zakonodavac u KZ/97 odustao od kažnjavanja za konkretno ugrožavanje bez povrjeđivanja te lakše oblike povrjeđivanja koji se vrlo često javljaju kao posljedica prometnih nesreća.17 Time je neopravdano suzio kažnjivost. Opi-sani režim trajao je gotovo petnaest godina, sve do 1. siječnja 2013. i stupanja na snagu najnovijeg KZ-a. Novi je zakon donio prilično radikalan zaokret u dosadašnjoj kriminalnoj politici po pitanju zaštite prometa. U nastavku ćemo prikazati novi režim kaznenih djela protiv sigurnosti prometa.

9 Usp. npr. Bačić, Marginalije uz novi Kazneni zakon, HLJKPP, 1/1998, str. 135.

10 Usp. Bačić – Šeparović, Krivično pravo – posebni dio, Zagreb, 1997, str. 207.

11 Novoselec u Novoselec (ur.), Posebni dio kaznenog prava, Zagreb, 2007., str. 300.

12 Usp. npr. Kobe, Krivična dela ugrožavanja javnog saobraćaja u sudskoj praksi i krivičnopravnoj, Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo, 1/1964., str. 131.

13 Za više o tome v. Novoselec u Novoselec (ur.), Posebni dio kaznenog prava, Zagreb, 2007., str. 301 i 302.

14 Novoselec, Novo hrvatsko prometno pravo, HLJKPP, 2/1997, str.439.

15 čl.104. KZ/97:„(1) Tko ne pruži pomoć osobi koja se nalazi u izravnoj životnoj opasnosti iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili

drugoga, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci.“

16 Mršić-Orehovec, Prometna kaznena djela, HLJKPP, 2/2010; str.648.

17 Tako i Piškorec, 8. radionica: Novo kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, HLJKPP, 1/1998, str. 218.

3. kAznenA DjeLA PRoTIv sIgURnosTI PRoMeTA U novoM kz-U

Prometna kaznena djela jedno su od kaznenopravnih područja u kojima dolazi do izraža-ja načelo supsidijarnosti. Prema tom načelu, kaznenopravna zaštita mora biti ultima ratio ili posljednje sredstvo zaštite društva od štetnih ponašanja. Ako se zaštita može postići blažim sredstvom, uvijek valja pribjeći tom sredstvu. Vođen ovim postulatom, zakonodavac odlučuje zavrjeđuje li neko ponašanje biti kaznenim djelom ili ne. Kod prometnih delikata radi se o vaganju između kaznenog i prekršajnog prava. Kako smo već istakli, dosadašnje uređenje favo-riziralo je prekršajnu regulaciju pa su kaznenom pravu ostavljene tek one situacije u kojima je došlo do teških posljedica.18 Prilikom donošenja novog KZ-a odstupilo se od takvog stajališta te je značajno proširen krug inkriminacija protiv sigurnosti prometa. Ranije uređenje ocije-njeno je nezadovoljavajućim jer je cjelokupnu problematiku u praksi svodilo na jedno kazneno djelo (izazivanje prometne nesreće iz čl. 272. KZ/97), što je predstavljalo neopravdano pojed-nostavljenje uz nedovoljno poštivanje specifičnosti prometnih kaznenih djela.19

U novom KZ-u sigurnosti prometa je posvećena zasebna glava (glava XXII.), čime su ova djela jasno razgraničena od kaznenih djela protiv opće sigurnosti (glava XXI.). Takvu odluku zakonodavca svakako valja odobriti, s obzirom na to da su u pitanju različita pravna dobra. Novi režim prometnih kaznenih djela temelji se na tri osnovne značajke. Kao prvo, razgra-ničena je kaznenopravna zaštita prema pojedinim vrstama prometa. Kao drugo, izvršeno je odgovarajuće razlikovanje prometnih djela prema tome radi li se o «vanjskim» ili «unutarnjim» napadima. Kao treće, uvođenjem kaznenog djela obijesne vožnje u cestovnom prometu (čl. 226.) kaznenopravna zaštita proširena je i na konkretno ugrožavanje koje nije dovelo do po-vrjeđivanja.20 Nova glava sadrži pet kaznenih djela, koncipiranih po uzoru na suvremeno po-redbeno pravo. U nastavku ćemo prikazati osnovna obilježja tih kaznenih djela i ukazati na neka sporna pitanja.

3. 1. nAPAD nA zRAkoPLov, bRoD ILI nePokReTnU PLATfoRMU (čL. 223. kz21)

Smještanje ovoga kaznenog djela u glavu kaznenih djela protiv sigurnosti prometa predstavlja novost u hrvatskom kaznenom pravu. U dosadašnjem uređenju taj oblik kaznenopravne zaštite

18 O načelu supsidijarnosti kod prometne delinkvencije v. Novoselec - Bojanić, Opći dio kaznenog prava, Zagreb, 2013., str. 9.

19 Turković i dr., Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 2013., str. 292.

20 O tim značajkama v. ibid.

21 čl. 223. KZ:(1) Tko primijeni silu ili ozbiljnu prijetnju u cilju da ostvari vlast nad civilnim zrakoplovom u letu, civilnim brodom u plovidbi ili

nepokretnom platformom, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina.(2) Tko primjeni silu ili ozbiljnu prijetnju u civilnom zrakoplovu u letu, na civilnom brodu u plovidbi ili nepokretnoj platformi ili postavi

na civilni zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu uređaj ili tvari kojima ih se može razoriti ili izazvati šteta, ako takav čin može ugroziti sigurnost leta ili plovidbe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Tko u cilju da uništi ili ošteti civilni zrakoplov u letu, civilni brod u plovidbi ili njegov teret ili nepokretnu platformu uporabi vatreno oružje ili izazove eksploziju ili požar, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(4) Tko s ciljem prekidanja odvijanja rada u zračnoj luci ili dovođenja u opasnost sigurnosti zračnog prometa počini nasilje prema osobi zaposlenoj u međunarodnoj zračnoj luci, ili teže ošteti ili uništi naprave zračne luke, ili ošteti zrakoplov koji nije u prometu, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba ili je uništen zrakoplov ili brod ili je prouzročena druga imovinska šteta velikih razmjera, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina.



26 27

bio je reguliran u okviru glave kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Novo djelo ima uzore u njemačkom (§ 316. njemačkog KZ-a) i slovenskom (čl. 329. slovenskog KZ-a) pravu i usklađeno je sa zahtjevima međunarodnih konvencija. Ipak, ono se ne ograničava samo na međunarodni, nego vrijedi i u domaćem prometu.22

Novom inkriminacijom djelomično su pokrivena prijašnja djela otmice zrakoplova ili broda (čl. 179. KZ/97), razbojništva na brodu ili zrakoplovu (čl. 180. KZ/97) i zračne i brodske sabotaže (čl. 181. KZ/97). Pritom je opseg kaznenopravne zaštite značajno proširen jer je novo kazneno djelo koncipirano kao delikt apstraktnog ugrožavanja jer se više ne traži nastup konkretne opasnosti.23 Može se primijetiti kako se ovom promjenom dobilo na preglednosti i sažetosti.

Ovo kazneno djelo je ujedno i najteže iz glave kaznenih djela protiv sigurnosti prometa, što se može jasno vidjeti iz vrlo strogih propisanih kazni. Posebice to dolazi do izražaja kod st. 6., koji inkriminira namjerno usmrćivanje jedne ili više osoba prilikom počinjenja djela iz st. 1., 2., 3. i 4., i za koji je propisana kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora. Radi se o rijetkoj kombinaciji «namjera+namjera» kod odgovornosti za težu posljedicu.24 Može se postaviti pitanje odnosa st. 6. s općim kaznenim djelom ubojstva iz čl. 110. i kaznenim djelom teškog ubojstva iz čl. 111. KZ-a. Naime, čl. 223. st. 6. odnosi se na situaciju namjernog usmrćivanja jedne ili više osoba, čime će u pravilu biti udovoljeno i obilježjima nekog od navedenih djela iz glave protiv života i tijela (glava X.). Treba li u tom slučaju osuditi za stjecaj ili je, s obzirom na visoku propisanu kaznu, dovoljno osuditi samo za djelo iz čl. 223. st. 6.? Smatramo da bi trebalo prihvatiti stjecaj jer su u pitanju kaznena djela upravljena protiv različitih pravnih dobara. Kod čl. 223. se prvenstveno radi o pojačanoj zaštiti posebnih oblika prometa, dok su čl. 110. i čl. 111. posvećeni zaštiti života kao najvišeg pravnog dobra. Ako bi se to izgubilo iz vida, tada bi se javila opasnost da se ostvarena količina neprava ne obuhvati na adekvatan način. To nikako ne može biti opravdano jer se radi o vrlo teškim kaznenim djelima. Rečeno ima i veliku praktičnu posljedicu s obzirom na to da se prema novom uređenju za stjecaj kazni dugotrajnog zatvora čiji zbroj prelazi pedeset godina može izreći jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pedeset godina (čl. 51. st. 3.). Takav stjecaj će biti moguć ako se u konkretnom slučaju, primjerice, ostvare obilježja čl. 223. st. 6. i čl. 111. st. 5. (ubojstvo radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela). K tome, otklanjanje stjecaja dovelo bi do neopravdanog privilegiranja počinitelja čl. 223. st. 6. koji je s namjerom usmrtio više osoba u odnosu na počinitelja koji je počinio više ubojstava ili teških ubojstava iz čl. 110. i 111. KZ-a. Naime, čl. 223. st. 6. predviđa mogućnost da počinitelj «s namjerom usmrti jednu ili više osoba», pri čemu se usmrćenje više osoba tretira samo kao jedno kazneno djelo. Drugim rječima, tko s namjerom usmrti više osoba, ali ne prilikom napada na zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu, odgovarat će uvijek za stjecaj onoliko kaznenih djela ubojstava koliko ima oštećenika. S druge strane, onaj tko usmrti više osoba s namjerom tijekom napada na navedene objekte, odgovarat će samo za jedno kazneno djelo. Takvo rješenje je očigledno neodrživo. U kontekstu iznesenog, smatramo i da bi bilo prikladnije da zakonodavac, u skladu s terminologijom čl. 110. i 111. u čl. 223. st. 6. koristi izraz «ubije», umjesto «usmrti».

(6) Ako počinitelj prigodom počinjenja kaznenog djela iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka s namjerom usmrti jednu ili više osoba, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

(7) Smatra se da je zrakoplov u letu od trenutka kada su nakon završetka ukrcavanja sva vanjska vrata zatvorena do trenutka kada jedna od ovih vrata budu otvorena radi iskrcavanja. U slučaju prisilnog spuštanja, smatra se da let traje sve dok nadležno tijelo ne preuzme na sebe brigu o zrakoplovu, osobama i imovini na njemu.


23 Ibid, str. 293 i 294.

24 O kombinacijama oblika krivnje kod odgovornosti za težu posljedicu v. Novoselec – Bojanić, Opći dio kaznenog prava, Zagreb, 2013., str. 257 – 259.

3. 2. UgRožAvAnje PRoMeTA oPAsnoM RADnjoM ILI sReDsTvoM (čL. 224. 25)

Ovaj članak obuhvaća ugrožavanje svih vrsta prometa u slučaju kada ugrožavanje čine osobe koje nisu sudionici u prometu. Takav oblik ugrožavanja u stručnoj literaturi se još susreće i pod nazivom ugrožavanja «izvana». Ovakvi postupci i radnje smatraju se težim oblikom ugrožavanja javnog prometa od napada «iznutra» pa su za njih propisane i strože kazne, a ugrožavanje se kažnjava i kad nije dovelo do povrjeđivanja.

Tijekom izrade zakonskog teksta javljala su se mišljenja o tome kako ovo kazneno djelo nije bilo potrebno s obzirom na to da su ti postupci već obuhvaćeni kaznenim djelima uništenja, oštećenja ili zlouporabe znakova za opasnost (čl. 218.), odnosno teškim kaznenim djelima protiv opće sigurnosti (čl. 222.). Zakonodavac se ipak odlučio normirati ovo djelo, smatrajući pogrešnim podvoditi ovdje opisana ponašanja pod čl. 218. i 222. Sva kaznena djela protiv sigurnosti prometa trebaju biti smještena u okviru iste glave, posebno ako se ima u vidu da čl. 218. ne govori o opasnim radnjama u prometu. Uz to, pobližim opisivanjem tih radnji, na način kako je to učinjeno u čl. 224., ostvaruje se načelo određenosti kaznenog zakona.26

3. 3. UgRožAvAnje PosebnIh vRsTA PRoMeTA (čL. 225.27)

Regulacija posebnih vrsta prometa kao što su zračni, brodski, željeznički ili promet žičarom bila je nužna u našem zakonodavstvu. Kako je istaknuto niže (v. pod 2.), KZRH je poznavao

25 čl. 224. KZ:(1) Tko uništi, ošteti, ukloni ili na bilo koji način učini neuporabljivim ili neuočljivim znak ili napravu koja služi za sigurnost

željezničkog, morskog, vodenog ili zračnog prometa, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.(2) Tko uništi, ošteti, ukloni ili učini neuporabljivim ili neuočljivim znak, napravu ili prometni uređaj koji služi za sigurnost bilo koje

vrste prometa ili postavlja prepreke, daje lažne obavijesti, znakove ili signale ili na drugi način ugrozi promet i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili imovinu velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

tri do petnaest godina.(6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.(7) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

jedne do deset godina.


27 čl. 225. KZ:(1) Sudionik u zračnom, brodskom ili željezničkom prometu ili prometu žičarom koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako

ugrozi promet da izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmjera,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

tri do petnaest godina.(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe ili imovinska šteta velikih razmje-

ra, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.(6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne

do deset godina.(7) Brodski promet podrazumijeva plovidbu morem ili unutarnjim vodama brodom, ratnim brodom, jahtom, brodicom ili drugim plovilom.



28 29

ovu vrstu kaznenopravne zaštite. Navedene vrste prometa traže pojačani nadzor i strože krite-rije kažnjavanja jer se radi o vrstama prometa u kojima nesreće izazivaju puno veći broj žrtava. Upravo zbog tog razloga pribjeglo se kažnjivosti i u slučajevima ugrožavanja bez posljedica. Sli-jedom toga, u slučajevima u kojima dolazi do posljedice, kazne su više nego u slučaju ugrožava-nja cestovnog prometa. Smatramo takvo rješenje opravdanim, posebice ako se uzme u obzir da su se posljednjih godina u RH događale nesreće u željezničkom prometu s više ljudskih žrtava. I ovo rješenje ima svoje uzore u njemačkom i slovenskom zakonodavstvu (§ 315a njemačkog, odnosno čl. 325. slovenskog KZ-a).28

Novost u ovom članku čini i definiranje pojma brodskog prometa koji podrazumijeva plo-vidbu brodom, ratnim brodovima, jahtama, brodicom ili drugim plovilom, dok se pod pojmom „drugo plovilo“ smatra ono koje pripada nekom drugom plovnom objektu, za natjecanje: kanu, kajak, gondola, pedalina, daska za jedrenje i daska za jahanje na valovima. Ti pojmovi su sad usklađeni s posebnim zakonodavstvom koje regulira plovidbu brodovima.29

Važno je za napomenuti kako ovaj članak omogućuje kažnjavanje „divljanja gliserima“ koje dosad nije bilo regulirano, a često je znalo imati za posljedicu teške žrtve. Ovo kazneno djelo stoji u izvjesnoj vezi s kaznenim djelom obijesne vožnje, no ugrožavanje posebnih vrsta pro-meta, u koje ubrajamo i brodski promet, je teže kazneno djelo kod kojeg zakonodavac kažnjava i samo ugrožavanje te ne traži posljedicu kao uvjet za postojanje tog kaznenog djela.30

3. 4. obIjesnA vožnjA U cesTovnoM PRoMeTU (čL. 226.31)

Obijesna vožnja u cestovnom prometu predstavlja možda i najznačajniju novost u kazne-nopravnoj zaštiti prometa u KZ-u. Za razliku od ranije opisanih djela, ovdje se kažnjavaju oblici ponašanja koji su vrlo česti u svakodnevnom životu i koji su do sada bili tretirani u okvirima prekršajne odgovornosti. Stoga ne čudi da je uvođenje ovog djela u domaći kaznenopravni sustav izazvalo veliko zanimanje javnosti. Kod njega najviše dolazi do izražaja odustajanje od prijašnje dekriminalizacije i zaoštravanje represije u području kaznenopravne zaštite prometa. Odgovara-juća kaznena djela postoje i u njemačkom (§ 315c) te slovenskom (čl. 324.) KZ-u.

Novi zakon uvodi pojam «obijesti», koji do sada nije bio sadržan u zakonskom tekstu. U dijelu literature obijest se definira kao svojevrsna bezobzirnost u upravljanju vozilom.32 Inzistiranjem na obijesnom postupanju zakonopisci su željeli ograničiti odgovornost samo na radnje počinjene s izrav-nom namjerom.33 Ovdje treba upozoriti da pojam obijesti u kontekstu prometnih delikata nije posve nepoznat hrvatskoj sudskoj praksi. Naime, sudska praksa je do sada, u pravilu, smatrala da je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz bivšeg čl. 272. KZ/97 počinjeno s namjerom u slučajevima tzv.


29 Ibid, str. 297.

30 Ibid.

31 čl. 226. KZ:„Sudionik u cestovnom prometu koji iz obijesti teško krši propise o sigurnosti prometa vozeći u stanju nesposobnosti za vožnju izazvanoj trošenjem alkohola uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi, ili droge ili psihoaktivnih lijekova, ili vozeći u zabranjenom smjeru, ili pretječući na nepreglednom mjestu kolonu vozila, ili vozeći brzinom koja prelazi pedeset km/h iznad dopuštene u naseljenom mjestu ili području s naznačenim ograničenjem brzine i time izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“

32 http://www.znet.hr/2011/10/sime-pavlovic-obijesti-je-svojstvena-neobuzdanost-i-bezobzirnost-u-upravljanju-vozilom/; 10. 6. 2013.


bezobzirne vožnje, koja se definirala kao «obijesno i grubo kršenje prometnih propisa» (VSH, I Kž-1130/72). Pod obijest su se podvodili slučajevi poput pretjecanja u naseljenom mjestu kad u susret dolazi teretno vozilo, vožnja drastično preko ograničenja, nezaustavljanje na pješačkom prijelazu kad se vozilo iz suprotnog smjera zaustavilo da propusti pješaka i sl.34 Zanimljivo je da su takvi primjeri u praksi gotovo uvijek kvalificirani kao slučajevi neizravne namjere35 pa nije sasvim jasno zašto bi se kod obijesne vožnje inzistiralo isključivo na izravnoj namjeri. Smatramo da bi trebalo prihvatiti i mogućnost počinjenja ovog djela s neizravnom namjerom, što bi značilo da počinitelj pristaje na ugrožavanje prometa na obijestan način. U suprotnom, mogle bi se javiti poteškoće u dokazivanju.

Ovo kazneno djelo je vrlo značajno jer obuhvaća vožnju u pijanom stanju koja dosad nije bila posebno regulirana, iako se alkohol najčešće ističe kao dominantan problem sa stajališta promet-nih nesreća. Prema Statističkom pregledu MUP-a za 2012. godinu nadzorom prometa utvrđen broj alkoholiziranih vozača u toj godini iznosi 40 588.36 Takve i slične brojke su zastrašujuće te je ovakva regulacija, koja kažnjava i samo ugrožavanje, bila neizbježna. Slijedom toga, svaka osoba koja ugrozi promet čineći neko od djela opisanih u čl. 226. KZ-a podložna je kaznenom progonu bez obzira na to je li taj postupak izazvao kakvu posljedicu. Kazneno djelo postoji i kad je ugrožen život ili tijelo samo jednog čovjeka, ali ne i samog počinitelja kaznenog djela. Ugrožavanje i izazi-vanje opasnosti nastaje u onom trenu kada počinitelj više nije u mogućnosti vladati prometnom situacijom.37 Ovo se djelo ipak razlikuje od odgovarajućeg prekršaja po tome što se ovdje traži konkretno ugrožavanje.38

Oblici obijesne vožnje su taksativno navedeni u čl. 226. KZ-a. To znači da onaj oblik ugro-žavanja prometa koji ne možemo podvesti pod jedan od u zakonu opisanih ne može biti okva-lificiran kao obijesna vožnja u smislu KZ-a. Na taj je način zakonodavac ovo djelo ograničio i objektivno, samo na «drastične oblike kršenja prometnih propisa» kad nisu nastupila određena povrjeđivanja kao posljedice.39 Iz tog obrazloženja se, međutim, ne vidi kojim se kriterijem ru-kovodio zakonodavac kad je uvrstio baš te oblike kršenja prometnih propisa u biće ovog djela. Možemo primijetiti da ovakav oblik kazuističke metode do sada nije bio svojstven hrvatskom kaznenom pravu. Neki autori kritiziraju ovakvo zakonsko rješenje ukazujući da iz svakodnev-nih životnih situacija proizlazi kako postoje još brojniji i teži oblici ugrožavanja prometa. Pri-mjerice, upravljanje u stanju umora, bolesti, upravljanje vozilom bez ikakva iskustva itd. Isti autori također prigovaraju i ograničenosti ovog kaznenog djela samo na cestovni promet iz čega proizlazi kako se sudionik neke druge vrste prometa neće dovesti u opasnost da bude ka-žnjen za obijesnu vožnju bez obzira na to što je svojim postupcima možda ugrozio život ili tijelo nekog drugog čovjeka što možda može dovesti i do težih posljedica nego što su one u cestovnom prometu.40 Potonji prigovor držimo opravdanim jer smatramo da tu prazninu ne bi bilo moguće popuniti pozivom na čl. 225. To bi predstavljalo oblik zabranjene analogije.

U pogledu odnosa kaznenih djela obijesne vožnje u cestovnom prometu i izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu (v. dalje, pod 3. 5.), valja reći kako, po našem

34 Za više o tome v. Novoselec u Novoselec, Posebni dio kaznenog prava, Zagreb, 2007., str. 302.

35 Ibid, str. 301.

36 http://www.mup.hr/UserDocsImages/statistika/2013/statistika_2012_3.pdf; 10. 6. 2013.



39 Ibid.




30 31

mišljenju, ta djela stoje u odnosu prividnog stjecaja na temelju konsumpcije pa će potonje djelo kao teže uvijek isključiti odgovornost za obijesnu vožnju, koja će u tom slučaju predstavljati nekažnjivo prethodno djelo. Ipak bi obijest trebalo tretirati kao otegotnu okolnost pri odmjeravanju kazne.41

3. 5. IzAzIvAnje PRoMeTne nesReće U cesTovnoM PRoMeTU (čL. 227.42)

Prema novom zakonskom uređenju, kaznenim djelom izazivanja prometne nesreće štiti se isključivo sigurnost cestovnog prometa i to isključivo od sudionika u prometu. Time je zakonodavac u cijelosti realizirao zamisao o jasnom razgraničenju prometnih djela prema kriteriju tko je počinitelj i o kojoj se vrsti prometa radi. Za postojanje ovog kaznenog djela je i prema novom KZ-u potreban nastup teške tjelesne ozljede ili imovinske štete velikih razmjera.

Koncepcijski ovo djelo odgovara starom kaznenom djelu izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. KZ/97, ali su predviđene i određene novosti. Uz veće navedene promjene koje se odnose na vrstu prometa i krug počinitelja, izmijenjeni su i pojedini dijelovi zakonskog opisa. Izostavljen je termin «prometna nesreća». To je učinjeno kako bi se pojednostavila ranija regulacija koja je mogla dovesti do pogrešnog tumačenja da teška tjelesna ozljeda i imovinska šteta velikih razmjera moraju biti obuhvaćene počiniteljevom namjerom. Kako takvo rješenje nije dogmatski održivo, novi je propis razjasnio da je temeljna posljedica ovog djela konkretno ugrožavanje prometa koje se sastoji u izazivanju opasnosti za život ili tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega. Samo ta posljedica može biti obuhvaćena namjerom (ili nehajem), dok glede težih posljedica (teške tjelesne ozljede i imovinske štete) mora uvijek postojati nehaj. Inače, prema najnovijem shvaćanju Kaznenog odjela VSRH od 27. 12. 2012., imovinska šteta velikih razmjera kod ovog kaznenog djela postoji kad vrijednost imovinske štete prelazi 600.000,00 kn.43 Čini nam se da će ovako visoko postavljena granica imovinske štete velikih razmjera umanjiti praktičnu važnost ove okolnosti.

Nova odredba uvodi i novu kvalifikatornu okolnost u vidu osobito teške tjelesne ozljede, za koju je propisana osjetno stroža kazna od jedne do osam godina zatvora (za temeljni oblik, koji podrazumijeva običnu tešku tjelesnu ozljedu je od jedne do pet godina). Pitanje je je li tolika razlika opravdana ako se uzme u obzir da je u oba slučaja teža posljedica obuhvaćena

41 Za tretiranje obijesti kao otegotne okolnosti v. i u Turković i dr., Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 2013., str. 298.

42 čl. 227. KZ RH NN/12:(1) Sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu

velikih razmjera, pa zbog toga prouzroči tešku tjelesnu ozljedu druge osobe ili imovinsku štetu velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena drugoj osobi osobito teška tjelesna ozljeda, počinitelj će se kazniti

kaznom zatvora od jedne do osam godina.(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

tri do dvanaest godina. (5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena drugoj osobi osobito teška tjelesna ozljeda, počinitelj će se kazniti

kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. (6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

jedne do osam godina.

43 Za više o opisanim promjenama usp. Turković i dr., Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 2013., str. 299.

počiniteljevim nehajem i da je oblik teške tjelesne ozljede zapravo stvar slučaja. S druge strane, upitno je i je li bilo opravdano propisati za temeljni oblik ovog kaznenog djela kaznu od šest mjeseci do pet godina ako se ima u vidu da je ista kazna propisana i za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. KZ-a. Naime, kod izazivanja prometne nesreće je u pitanju dvojstvo povrijeđenih dobara pa bi se ta djela svakako trebala tretirati strože od odgovarajućih djela protiv života i tijela.44 Povišene su kazne za smrtnu posljedicu, ali se i dalje ne pravi razlika prema tome radi li se o smrti jedne ili više osoba, nego je to pitanje ostavljeno na rješavanje sudu u sferi odmjeravanja kazne. Smatramo da bi to ipak trebalo jasnije razgraničiti na zakonskoj razini.

4. zAkLjUčAk

Novo hrvatsko prometno kazneno pravo donosi značajne promjene. Uređenje ove problematike u okviru posebne glave, značajno proširenje kruga kaznenih djela i protezanje kaznenopravne zaštite i na situacije obijesne vožnje jasan su znak kako je zakonodavac prepoznao veliku društvenu opasnost ovih kaznenih djela.

Smještanjem svih kaznenih djela ove vrste u jednu glavu kaznenih djela protiv sigurnosti prometa dobilo se na preglednosti i sustavnosti te je jasno označen primarni objekt zaštite. Stoga tu promjenu svakako treba pozdraviti. Jasno razgraničenje kaznenopravne zaštite s obzirom na vrstu prometa predstavlja povratak hrvatskoj kaznenopravnoj tradiciji. Kako smo u prvom dijelu ovog rada i prikazali, takvo rješenje je u našem sustavu bilo prisutno sve do 1998. godine, kada je bez valjanog obrazloženja ukinuto. Zato je i ovaj potez zakonodavca zaslužio odobravanje. Isto vrijedi i za razgraničavanje zaštite s obzirom na okolnost radi li se o napadu «izvana» ili «iznutra». Na taj način se u većoj mjeri ostvaruje načelo lex certa te se doprinosi pravnoj sigurnosti.

Uvođenje kaznenog djela obijesne vožnje u cestovnom prometu smatramo vrlo važnim za hrvatsko kazneno pravo. Ovim kaznenim djelom značajno se proširuje domet kaznenopravne zaštite cestovnog prometa, što je od velikog značenja za sigurnost društva i ispunjenje preventivne zadaće kaznenog prava. Osim toga, ovo djelo svojstveno je i suvremenim zakonodavstvima poput njemačkog. Iako će ono u praksi jamačno naići na određene poteškoće u primjeni, držimo ga velikim korakom naprijed.

Na temelju iznesenog, možemo zaključiti da je novim KZ-om ovaj važni dio kaznenog prava osuvremenjen i približen razvijenim europskim zakonodavstvima. Također, možemo reći da je kaznenim djelima protiv sigurnosti prometa posvećeno puno veće značenje nego u starom zakonodavstvu, zbog čega vjerujemo da će u bližoj budućnosti još više porasti udio ovih djela u statistikama pravomoćnih presuda. Pozitivni dojam ne mogu umanjiti niti sitne proturječnosti u koje je zakonodavac na nekim mjestima upao i koje smo istaknuli u odgovarajućim dijelovima ovog rada. Vjerujemo da će novo uređenje staviti hrvatsku sudsku praksu pred nove izazove te će biti važno vidjeti kako će praksa tim izazovima odgovoriti. O nekima od tih izazova, poput pitanja stjecaja ili pitanja oblika krivnje, iznijeli smo i naše stavove. U tom kontekstu, ovaj rad predstavlja skromni doprinos problematici prometnih kaznenih djela, koji treba poslužiti prvenstveno kao poticaj intenzivnijem razvoju stručne i znanstvene debate u ovom vrlo važnom području.

44 Na taj problem je u hrvatskoj literaturi već upozoravao Novoselec, vezano uz KZ/97. V. Novoselec u Novoselec (ur.), Posebni dio kaznenog prava, Zagreb, 2007., str. 297.



32 33

LITeRATURA

Udžbenici i članci:

1. Bačić, Što bi se trebalo mijenjati u posebnom dijelu KZ SR Hrvatske, Naša zakonitost, 2-3/89

2. Bačić, Marginalije uz novi Kazneni zakon, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 1/1998

3. Bačić - Šeparović, Krivično pravo – posebni dio, Zagreb, 1997.4. Kobe, Krivična dela ugrožavanja javnog saobraćaja u sudskoj praksi i krivičnopravnoj

teoriji, Jugoslovenska revija za kriminologiju i kazneno pravo, 1/1964.5. Mršić-Orehovec, Prometna kaznena djela, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/20106. Novoselec, Novo hrvatsko prometno pravo, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,

2/1997, str.439.7. Novoselec (ur.), Posebni dio kaznenog prava, Zagreb, 2007.8. Novoselec - Bojanić, Opći dio kaznenog prava, Zagreb, 2013.9. Piškorec, 8. radionica: Novo kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, Hrvatski ljetopis

za kazneno pravo i praksu, 1/199810. Turković i dr., Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 2013.

Web izvori:1. http://www.znet.hr/2011/10/sime-pavlovic-obijesti-je-svojstvena-neobuzdanost-i-bezob-

zirnost-u-upravljanju-vozilom/2. http://www.mup.hr/UserDocsImages/statistika/2013/statistika_2012_3.pdf

Igor Vuletić, LL.D, assistant professor, Chair of Criminal Law, Faculty of Law in OsijekKlara Dumančić, 5th year student, Faculty of Law in Osijek

neW concePT of cRIMInAL LAW PRoTecTIon of TRAffIc In cRoATIAn cRIMInAL LAW

summary

The analysis of crime rate in Croatia has shown that traffic delinquency takes up the leading position. Significant danger for the society from such behaviour as well as an aspiration to harmonize Croatian criminal law with European standards have motivated Croatian legislator to a substantial reform of criminal acts in traffic in the new Criminal Code.

In spite of the fact that theoretically and in practice it is a significant issue it has been relatively less covered in the recent Croatian scientific literature. In order to give contribution to resolving this problem area the authors analyse the essential points of the former development of the criminal law regulation concerning traffic delinquency in Croatia and then present and critically deal with new legal solutions, bearing in mind particular cases of the recent Croatian court rulings.

Key words: Traffic, traffic accident, causing, causality, intention and negligence, expertise, consequence, damage, reform, traffic delinquency, traffic safety



34 35

Dr. jur. Igor Vuletić, Dozent am Lehrstuhl für Strafrecht der Fakultät für Rechtswissenschaften, OsijekKlara Dumančić, Studentin am 5. Studienjahr der Fakultät für Rechtswissenschaften, Osijek

neUe konzePTIon Des sTRAfRechTLIchen schUTzes Des veRkehRs IM kRoATIschen sTRAfRechT

zusammenfassung

Mit Rücksicht auf die Kriminalitätsrate in der Republik Kroatien im Laufe der Jahre ist es ersichtlich, dass die Delinquenz im Verkehr in der Regel eine der führenden Positionen hält. Solche Verhaltensweisen stellen eine gesellschaftliche Gefahr dar, wie auch einen Versuch, kroatisches Strafrecht in Einklang mit europäischen Standards zu modernisieren. Das hat den kroatischen Gesetzgeber auf eine große Reform der Straftaten innerhalb des neuen Strafgesetzes angeregt.

Obwohl es sich um einen Rechtsgebiet handelt, dass nicht nur theoretisch, sondern auch praktisch sehr wichtig ist, ist dieses Thema in der einheimischen Fachliteratur relativ schwach vertreten. Mit dem Wunsch, ihren Beitrag zur Erörterung dieser Problematik zu leisten, weisen die Autoren in dieser Arbeit zunächst auf wesentliche Merkamle der Entwicklung strafrechtlicher Regelung der Verkehrsdelinquenz in Kroatien hin, wonach neue gesetzliche Lösungen dargestellt und kritisch analysiert werden, in Hinblick auf einige Fälle aus der neueren kroatischen Gerichtspraxis.

Schlüsselwörter: der Verkehr, der Verkehrsunfall, die Herbeiführung, die Kausalität, Vorsatz und Fahrlässigkeit, das Gutachten, die Folge, der Schaden, die Reform, die Verkehrsdelinquenz, die Verkehrssicherheit

Damir Juras, Diana Jakšić: ODOBRENJE ZA NABAVU ORUŽJA

Dr. sc. Damir Juras, Ministarstvo unutarnjih poslovaDiana Jakšić, dipl. iur., Policijska uprava splitsko-dalmatinska

ODOBRENJE ZA NABAVU ORUŽJA

Sažetak: U radu se navode i objašnjavaju zakonski uvjeti za izdavanje odobrenja za na-bavu oružja fizičkoj ili pravnoj osobi, te postupak oduzimanja oružja, strelji-va i isprava o oružju od fizičke ili pravne osobe koja prestane ispunjavati neke od zakonom propisanih uvjeta. Uz pojedine zakonske institute prikazana je i relevantna,većim dijelom neobjavljena, sudska praksa.

Tijelo nadležno za izdavanje odobrenja za nabavu oružja i oduzimanje oružja u upravnom postupku je policijska postaja odnosno policijska uprava prema mjestu prebivališta odnosno sjedišta podnositelja zahtjeva, čije rješenje u prvom stupnju je upravni akt, a o njemu u drugom stupnju odlučuje Povje-renstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske.

Autori smatraju da je oružje opasna stvar i da je zakonodavac s razlogom propisao: stroge uvjete za njegovo posjedovanje i odredbe koje omogućuju brzu reakciju nadležnog tijela kako bi se spriječila zlouporaba oružja. Sta-tistički podaci, objavljeni u radu, potvrđuju da veliki broj osoba legalno po-sjeduje oružje, kao i da određeni broj osoba ne ispunjava uvjete za dobivanje odobrenja za nabavu oružja odnosno da određeni broj osoba tijekom vreme-na prestane ispunjavati uvjete za posjedovanje oružja.

Ključne riječi: oružje, oružni list, policija, upravni akt

1. UvoD

Oružje je opasna stvar i često sredstvo izvršenja kaznenih djela i prekršaja pa zakonodavac s razlogom propisuje obvezu ispunjavanja više uvjeta kako bi fizičke ili pravne osobe mogle do-biti odobrenje za nabavu oružja i takvo oružje držati u svom posjedu. Zakonodavac razlikuje 4 kategorije oružja (A, B, C i D), a za nabavu oružja B kategorije zahtijeva dobivanje prethodnoga odobrenja (čl. 6. i 7. Zakona o oružju1).

Građani i pravne osobe mogu nabavljati oružje B kategorije ako ispunjavaju opće i posebne uvjete propisane čl. 10. odnosno čl. 16. ZO-a.

Policija je građanima i pravnim osobama dužna oduzeti oružje za koje imaju odobrenje ako prestanu ispunjavati neki od uvjeta propisanih zakonom (čl. 44. ZO-a).

Oružje B kategorije je: 1. poluautomatsko ili repetirajuće kratkocijevno vatreno oružje, 2. jednostrijelno kratkocijevno oružje sa središnjom udarnom iglom,3. jednostrijelno kratkocijevno oružje s rubnim paljenjem, ukupne dužine do 28 cm,

1 Zakon o oružju, Narodne novine (u nastavku teksta: NN), broj 63/07, 146/08, 59/12, u nastavku teksta: ZO

Stručni radUDK: 624.4:33>(497.5)

342.9:623.4>(497.5)


36 37

4. poluautomatsko dugocijevno vatreno oružje sa spremnikom i ležištem naboja za više od tri naboja,

5. poluautomatsko dugocijevno vatreno oružje sa spremnikom i ležištem naboja za naj-više tri naboja, kod kojeg se spremnik može skinuti, odnosno nije sigurno je li oružje takve konstrukcije da ga je moguće uobičajenim alatom preinačiti u više nego trostrijel-no oružje s jednim punjenjem,

6. repetirajuće i poluautomatsko dugocijevno vatreno oružje s glatkom cijevi ukupne du-žine do 60 centimetara,

7.repetirajuće dugocijevno vatreno oružje koje nije obuhvaćeno u točki 6.,8.dugocijevno oružje s jednom ili više jednostrijelnih užlijebljenih cijevi,9. poluautomatsko dugocijevno vatreno oružje koje nije obuhvaćeno u točkama 4. do 6. i

točki 10. kategorije A,10. jednostrijelno kratkocijevno oružje za streljivo s rubnim paljenjem ukupne dužine

iznad 28 cm.,11. jednostrijelno dugocijevno oružje s jednom ili više glatkih cijevi,12. staro oružje,13. jednostrijelno dugocijevno oružje s kombinacijom glatkih i užlijebljenih cijevi.

U smislu ZO-a oružjem se smatraju i bitni dijelovi oružja: cijev s ležištem metka, cijevni umetak, zatvarač, navlaka, rukohvat s mehanizmom za okidanje te bubanj kod revolvera (čl.3. st. 2. i 3. ZO-a).

2. IzDAvAnje oDobRenjA zA nAbAvU oRUžjA b kATegoRIje

Odluka kojom se odlučuje o izdavanju odobrenja za nabavu oružja ili oduzimanje oružja u upravnom postupku je upravni akt, pa se nadležno tijelo (policijska postaja/uprava prema prebivalištu ili sjedištu podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika oružja) u vođenju postupka i prilikom donošenja odluke odnosno pisanja obrazloženja odluke mora pridržavati odredaba ZO-a i Zakona o općem upravnom postupku2.

2.1.opći i posebni uvjeti fizičkim osobama za izdavanje odobrenja za nabavu oružja b kategorije

Opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja B kategorije fizičkoj osobi su:

1) Da ima opravdani razlog za nabavu oružja

Fizička osoba ima opravdani razlog za nabavu oružja za samoobranu ukoliko dokaže da je njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba oružje te ukoliko zbog naravi posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjera-ma se ne bi mogla osigurati dostatna zaštita.Ukoliko je podnositelj zahtjeva već vlasnik jed-

2 Zakon o općem upravnom postupku, NN,broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP


nog ili dva komada oružja, ne bi bilo opravdanog razloga da mu se odobri nabavka dodatnog oružja u svrhu samoobrane jer ni najbolje obučena fizička osoba ne može istodobno koristiti više od dva komada oružja.

Opravdani razlog za nabavu lovačkog oružja fizička osoba ima ukoliko posjeduje lovačku iskaznicu.Fizička osoba ima opravdani razlog za nabavu športskog oružja ukoliko se aktivno bavi športskim streljaštvom (čl. 13. st.1.-3. ZO-a).

2) Da je navršila 21 godinu života

Ova činjenica utvrđuje se uvidom u evidencije državnih tijela odnosno uvidom u isprave o identitetu podnositelja zahtjeva.

Iznimno, odobrenje za nabavu oružja može se izdati policijskim službenicima Ministarstva unutarnjih poslova, pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske i pravosudne policije s navršenih 18 godina života, koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oruž-je, zaštitarima koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oružje, članovima športske streljačke udruge koji se aktivno natječu u streljaštvu i osobama s položenim lovač-kim ispitom (čl.10. st.4. ZO-a).

3) Da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv republike Hrvatske, za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, za kaznena djela protiv života i tijela, kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine te kaznena djela koja u sebi sadrže elemente nasilja, a sadržani su u kaznenim djelima protiv imovine, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv službene dužnosti, protiv Oružanih snaga republike Hrvatske, protiv okoliša koja se odnose na mučenje ili ubijanje životinja, ili ako je za takvo kazneno djelo pokrenut postupak

Zakon izrijekom navodi kaznena djela kojima se Kaznenim zakonom3 štite posebne vrijed-nosti odnosno zaštićena dobra te kaznena djela koja u sebi sadrže elemente nasilja, a koja djela su propisana u različitim poglavljima Kaznenog zakona.

Osuđivanost pretpostavlja pravomoćnu osuđujuću presudu koja nije brisana odnosno za koju nije nastupila rehabilitacija (čl. 17.-21. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji)4. Činjenica osuđivanosti utvrđuje se pribavljanjem izvoda iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa (čl. 3., 10., 11. i 15. ZPPOKER-a)

Kazneni postupak započinje: 1.potvrđivanjem optužnice, 2. određivanjem rasprave na te-melju privatne tužbe ili 3. donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga (čl.17. st.1. Za-kona o kaznenom postupku5).Iz odredbe čl. 17. ZKP-a jasno proizlazi da kazneni postupak u Republici Hrvatskoj započinje tek nakon što je sudbeno tijelo, ocijenivši zahtjev za pokretanje postupka, utvrdilo da postoje uvjeti za njegovo započinjanje6.

Od započinjanja kaznenog postupka treba razlikovati započinjanje kaznenog progona koji

3 Kazneni zakon, NN , broj 125/11, 144/12

4 Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, NN, broj 143/12, u nastavku teksta: ZPPOKER

5 Zakon o kaznenom postupku, NN, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12

6 ZO je donesen prije važećeg ZKP-a pa koristi izraz „pokrenut“ umjesto „započet“, što bi trebalo izmijeniti.


38 39

započinje upisom kaznene prijave u upisnik ili svakom radnjom ili mjerom ograničenja osob-nih prava i sloboda koju poduzima nadležno tijelo, a usmjerena je razjašnjavanju sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo (čl.2. st.5. ZKP-a).

Propisivanjem činjenice započinjanja kaznenog postupka kao zapreke za izdavanje odo-brenja za nabavku oružja zakonodavac ističe da se u slučaju kaznenog djela radi o ozbiljnoj ugrozi odnosno povredi društvenih vrijednosti zaštićenih Ustavom i međunarodnim pravom, te je u odnosu na osnovano sumnjivog počinitelja takvog djela potrebno djelovati preventivno već u fazi započinjanja kaznenog postupka, jer bi podnositelj zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavu oružja, ako bi mu zahtjev bio pozitivno riješen, do okončanja kaznenog postupka mogao zloupotrijebiti oružje7.

„Pravomoćnim okončanjem prekršajnog odnosno kaznenog postupka tijekom upravnog spora, odlukom kojom tužitelj nije osuđen, utječe se na zakonitost rješenja kojim je oružje oduzeto.“ (Za-ključak o pravnom shvaćanju sa sjednice Imovinsko-pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2011., broj: 6 Su-662/2011-3, www.upravnisudrh.hr/praksanov/ZsI-IIo20110705.htm,pregledano 22.03.2013.). Ovakvim stavom Upravnog suda činjenica da je nakon izvršnosti upravnog akta, kojim je negativno odlučeno o zahtjevu za izdavanje odobre-nja za nabavu oružja ili je vlasniku oduzeto registrirano oružje, obustavljen kazneni postupak odnosno donesena odbijajuća ili oslobađajuća presuda protiv podnositelja zahtjeva ili vlasnika oružja, postaje relevantna i u upravnom sporu se takva činjenica treba tumačiti kao nepostoja-nje zapreke iz čl. 10. st.1. t.3. ZO-a. Iz istog razloga pravno relevantna postaje i činjenica da je tijekom upravnog spora u odnosu na osuđenu osobu nastupila rehabilitacija.

Navedenim pravnim stajalištem Upravni sud Republike Hrvatske odstupio je od dosa-dašnjeg pravnog stajališta da obustava kaznenog postupka (ili donošenje odbijajuće ili oslo-bađajuće presude) nakon izvršnosti upravnog akta kojim je odlučeno o izdavanju odobrenja za nabavku oružja ili o oduzimanju oružnog lista, ne utječe na zakonitost izvršnog upravnog akta. Takvo (prethodno) stajalište, primjerice iskazano u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9469/2001-6 od 1. veljače 2006., potvrdio je kao valjano i Ustavni sud Repu-blike Hrvatske u odluci broj: U-III-1759/2006 od 15. travnja 2010., www.usud.hr , pregledano 04.04.2013.

4) Da nije pravomoćno kažnjena za prekršaj, odnosno da nije pokrenut postupak za prekršaj koji ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, posebice za prekršaje iz područja nasilja u obitelji, te da joj nije izrečena zaštitna mjera zbog nasilja u obitelji

U svakom konkretnom slučaju treba izvršiti uvid u presudu odnosno prekršajni spis te procijeniti ukazuju li prekršaj i okolnosti njegovog počinjenja na mogućnost zlouporabe oruž-ja. U pravilu, radi se o prekršajima s elementima nasilja normiranim u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira8, Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima9, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji10, kao i prekršajima počinjenima nezakonitom uporabom oružja

7 „Svrha zakonske odredbe o oduzimanju oružja u slučaju kad je protiv određene osobe pokrenut kazneni postupak, usmjerena je k prevenciji, odnosno onemogućavanju osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo s elementima nasilja, da upotrijebi oružje na nedopušteni način.“, Otočan S., Ustavnopravni učinci oduzimanja oružja (zbog pokretanja kaznenog postupka) u slučaju pravomoćnog oslobođenja od optužbe, Hrvatska pravna revija, broj 10/2010, Inženjerski biro, Zagreb, 2010., str.61.

8 Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, NN, broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94

9 Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, NN, broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11

10 Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, NN, broj 137/09, 14/10, 60/10

ili eksplozivnih tvari koji su propisani u Zakonu o oružju, Zakonu o lovstvu11 i Zakonu o ek-splozivnim tvarima12, te različitim prekršajima počinjenima pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, koji su primjerice normirani u Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga13 i Zakonu o si-gurnosti prometa na cestama14.

Izraz „pokrenut“ treba tumačiti u smislu članka 157. st.2. Prekršajnog zakona15, kojim je propisano da se prekršajni postupak, ako Prekršajnim zakonom nije drukčije određeno, pokre-će:1. izdavanjem prekršajnog naloga,2. podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog tužite-lja. Ako tijelo prekršajnog postupka vodi prekršajni postupak po službenoj dužnosti, postupak se pokreće donošenjem rješenja o provođenju prekršajnog postupka16.

Činjenica kažnjavanosti za prekršaj utvrđuje se pribavljanjem izvoda iz prekršajne eviden-cije Ministarstva pravosuđa17.

Nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora odnosno maloljetničkog zatvora, osuđenik ima sva prava utvrđena Ustavom, zakonom ili drugim propisom i može stjecati sva prava osim onih koja su mu ograničena zaštitnom mjerom, a jednako se to odnosi i na počini-telja prekršaja kojem je primijenjena mjera upozorenja ili je odlukom o prekršaju oslobođen kazne. Protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, počinitelj prekršaja smatra se neosuđivanim po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počini-telju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak. Rehabilitirani osuđenik ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice. Rehabilitacija nastupa po sili zakona (čl. 77. Prekršajnog zakona).Slijedom navedenog, po nastupanju rehabilitacije nema osnove ni da se inkriminirano ponaša-nje koristi kao „druga okolnost“ koja ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno.

Ako tijekom žalbenog postupka protiv upravnog akta, kojim je odbijen zahtjev za izdava-nje odobrenja za nabavku oružja ili je odlučeno o oduzimanju oružja u upravnom postupku zbog pokrenutog prekršajnog postupka, bude donesena presuda kojom se optužba odbija ili se okrivljenik oslobađa optužbe (čl.181. i 182. Prekršajnog zakona), tu činjenicu žalbeno tijelo treba uzeti u obzir prilikom rješavanja žalbe odnosno tada prestaje postojati činjenična osno-va za donošenje rješenja zbog pokrenutog prekršajnog postupka. Isto vrijedi i za pokrenuti kazneni postupak.

Zbog činjenice da je u prekršajnom odnosno kaznenom postupku nastupila zastara prava na progon koja nije deklarirana odgovarajućom sudskom odlukom, ne može se tvoriti zaklju-čak odnosno tvrditi da je postupak u tijeku i da zbog toga utječe i na postupak odlučivanja o izdavanju odobrenja za nabavku oružja. „Zbog toga utjecaj zastare postupaka o čijem ishodu i tijeku ovise druga i daljnja prava ili obveze mora biti jasno izražen u odlukama Suda.“18

11 Zakon o lovstvu, NN, 140/05, 75/09, 153/09

12 Zakon o eksplozivnim tvarima, NN, 178/04, 109/07, 67/08, 144/10

13 Zakon o suzbijanju zlouporabe droga, NN171/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/08, 84/11

14 Zakon o sigurnosti prometa na cestama, 67/08, 48/10, 74/11

15 Prekršajni zakon, Narodne novine, broj 107/07, 39/13

16 Prekršajni postupak započinje:1. otvaranjem glavne rasprave,2. u postupku bez glavne rasprave, ispitivanjem okrivljenika ili izvođenjem drugog dokaza (čl.157. st.2. Prekršajnog zakona).

17 Pravilnik o prekršajnoj evidenciji, NN, broj 27/08

18 Orlić-Zaninović S., Utjecaj zastare u kaznenim i prekršajnim postupcima na postupak oduzimanja oružja, Aktualnosti upravnog sudovanja i upravne prakse-2009., Inženjerski biro, Zagreb, 2009., str. 258.



40 41


5) da ne postoje druge okolnosti koje ukazuju na to da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito: češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili športskom streljaštvu i sl.

Zakon navodi određene okolnosti koje mogu biti zapreke za izdavanje odobrenja za na-bavku oružja, ali nadležnom tijelu ostavlja mogućnost da u konkretnom slučaju i druga nepri-mjerena ponašanja ocijeni kao okolnost koja ukazuje da bi oružje moglo biti zlouporabljeno. Iz opisa navedenih okolnosti vidljivo je da se, u pravilu, zahtijeva ponavljanje istovjetnih ili sličnih ponašanja kroz određeno vremensko razdoblje19.

Dok je u odnosu na činjenicu kažnjavanja odnosno pokretanja određenog postupka bit-no pribaviti dokaz iz kaznene ili prekršajne evidencije odnosno od nadležnog suda, te nakon izjašnjavanja stranke na temelju čl. 30. i 52. ZUP-a obrazložiti odluku, prilikom donošenja ne-gativnog (odbijajućeg) rješenja na temelju čl. 10. st.2. t. 5. ZO-a, potrebno je provesti detaljan ispitni postupak (čl.51. ZUP-a), a obrazloženje rješenja sačiniti sukladno zakonu.20

19 Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-1217/2009-5 od 19. travnja 2012.g. :„Iz podataka spisa predmeta, naročito iskaza samog tužitelja danog na zapisnik prvostupanjskom tijelu dana 26. svinja 2008., proizlazi kako niti sam tužitelj ne osporava poremećene obiteljske odnose sa svojom kćeri. Naime, tužitelj je tom prigodom izjavio da se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi ostavinski postupak iza njegove pokojne supruge, a da njegova kći koristi silu i njegovom mlađem sinu nameće svoju volju. Tako su se, prilikom očevida na njegovoj kući, on i njegova kći porječkali pred sutkinjom Općinskog suda u Zagrebu te je tužitelj sutkinji rekao da bi u slučaju kada bi morao izići van iz svoje kuće, čime mu kći stalno prijeti, on kuću srušio. Osim toga, izjavio je kako tada nije spominjao nikakve mine, već je rekao kako bi za to bile dovoljne dvije plinske boce. Također je izjavio da on i kći ne kontaktiraju. Zapisnik od 26. svibnja 2008. godine tužitelj je potpisao bez primjedbi.(…)iz spisa predmeta nesporno proizlazi da na strani tužitelja postoje poremećeni obiteljski odnosi, koja okolnost predstavlja smetnju za posjedovanje oružja.“Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-14033/2009-4 od 15. ožujka 2012.g.:„Prema ocjeni Suda radi se o takvim okolnostima koje upućuju na mogućnost zlouporabe oružja, pa je bilo osnove za oduzimanje oružja temeljem navedene odredbe zakona kojoj je svrha spriječiti zlouporabu oružja. Pri tome nije odlučno koja je od osoba u poremećenom odnosu uzrokovala takav odnos, već postojanje poremećenog odnosa koji može dovesti do situacije zlouporabe oružja“.Iz obrazloženja presude Upravnog suda u Osijeku, broj: UsI-510/12-9 od 30. svibnja 2012.g.:„Budući da tužiteljica u tužbi uopće ne osporava ekscesno ponašanje svog supruga niti u tužbi iznosi činjenice koje govore u prilog tome da ne postoje okolnosti zbog kojih bi oružje moglo biti zlouporabljeno, niti osporava vođenje prekršajnog i kaznenog postupka protiv svog supruga, a što je razvidno i iz Zapisnika o saslušanju iste pred prvostupanjskim tijelom od 4. listopada 2011., već samo osporava mogućnost da itko dođe do njenog oružja, sud nije raspolagao niti jednim dokazom u prilog činjenici da suprug tužiteljice nije sklon ekscesnom ponašanju.S obzirom na činjenicu , a koja je utvrđena uvidom u spis da je suprug tužiteljice sam dragovoljno izručio oružje u vlasništvu svoje supruge, iz tog je razvidno da ima nesmetani pristup tome, te je neosnovan navod tužiteljice iz tužbe da nitko ne može doći do oružja osim nje, pogotovo zbog činjenice da sa suprugom živi u skladnim obiteljskim odnosima u istoj kući.(…) Svrha odredbe o oduzimanju oružja koja je primijenjena u ovom upravnom postupku jer je suprug tužiteljice sklon ekscesnom ponašanju i postoji mogućnost da zlouporabi oružje tužiteljice, usmjerena je na prevenciju, odnosno onemogućavanje osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo s elementima nasilja, odnosno prekršaj koji ukazuje na mogućnost zlouporabe oružja, da upotrijebi oružje na nedopušteni način.“Iz obrazloženja presude Upravnog suda u Splitu, broj UsI-2/12 od 15. svibnja 2012.g.:„(…)sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da u konkretnom slučaju postoje poremećeni susjedski odnosi, odnosno sukobi tužitelja s okolinom, odnosno jedna od okolnosti propisanih člankom 10. stavkom 2. točkom 5. Zakona, koja predstavlja zapreku za nabavu, odnosno držanje i nošenje oružja od strane tužitelja.(…)U izloženim okolnostima, a posebno uzimajući u obzir preventivnu svrhu zakonskih odredaba o oduzimanju oružja, čiji je glavni cilj spriječiti moguću zlouporabu oružja i time zaštiti temeljne ljudske vrijednosti (život, zdravlje i tjelesni integritet svakog čovjeka), u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje-produženje oružnog lista i vraćanje oružja tužitelju, a osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito(…)“.Sve presude upravnih sudova u ovom radu, za koje se ne navodi publikacija objavljivanja, nisu do sada objavljene, a autori su ih dobili u Ministarstvu unutarnjih poslova, koje je u konkretnim predmetima bilo tužena strana u upravnom sporu).

20 „Obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje“., čl.98.st.5. ZUP-a. U više odluka Ustavni sud Republike Hrvatske je ukazao na obvezu tijela državne uprave da obrazloženje upravnog akta sačine sukladno zakonu: U-III-751/1999, U-III-749/1995, U-III-807/2003, U-III-581/2003, www.usud.hr, pregledano 4.04.2013.

Navedene okolnosti mogu se dokazivati svim sredstvima prikladnim za dokazivanje, pa nadležno tijelo u tu svrhu može pribaviti isprave (npr. zapisnik o alkotestiranju, rješenje Cen-tra za socijalnu skrb, sudska odluka, liječnička potvrda, odluka disciplinske komisije, otkaz ugovora o radu zbog alkoholiziranosti,…), saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vješta-ka i obaviti očevid (čl.58. st.1. ZUP-a). Zakon samo primjerice navodi dokazna sredstva koja se najčešće koriste u upravnom postupku.21 Svi dokazi načelno imaju jednaku dokaznu snagu odnosno u upravnom postupku nema stupnjevanja dokaza.

Operativna provjera o podnositelju zahtjeva, koju u životnoj i radnoj sredini podnositelja sačinjava policijski službenik, nije dokaz, već jest i treba biti putokaz voditelju upravnog po-stupka koji građani mogu dati relevantan svjedočki iskaz.

Ponašanja koja ukazuju na moguću zlouporabu oružja ne sadrže nužno obilježja kaznenog djela ili prekršaja, ali su sa stajališta posjedovanja oružja neprihvatljiva. Takva ponašanja zbog svog karaktera i učestalosti upućuju na realnu mogućnost da oružje bude zlouporabljeno.

6. da ima uvjete za siguran smještaj i čuvanje oružja

Oružje i streljivo moraju se čuvati tako da nisu dostupni osobi koja nije ovlaštena posjedovati ga, a osobito djeci, zaključani i odvojeni u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe.

Oružje i streljivo moraju se čuvati u stambenom ili drugom prostoru koji se nalaze u mjestu prebi-vališta, odnosno sjedišta vlasnika ili korisnika oružja i streljiva. Iznimno, fizička osoba kojoj je izdan

Iz obrazloženja odluke Upravnog suda u Rijeci, broj UsI-638/12-12 od 24. listopada 2012.g.:„Uvidom u optužni prijedlog Policijske postaje P. od 6. rujna 2011., utvrđeno je da je navedenim prijedlogom tužitelju na teret stavljeno to što nije pravilno čuvao oružje, niti držao oružje tako da ne bude dostupno neovlaštenim osobama, slijedom čega mu je prilikom provale u obiteljsku kuću otuđen pištolj, pobliže označen u prijedlogu. U optužnom prijedlogu navedeno je i da se pištolj, prema izjavi vlasnika, nalazio nezaključan u drvenoj ladici na ormaru u spavaćoj sobi.(…)Utvrđeno je da su se javnopravna tijela u upravnom postupku pogrešno pozvala na odredbu članka 10. stavak 2. točka 4. Zakona o oružju (Nar. nov., br.63/07, 146/08-ispr. i 59/12), koja nije primjenjiva u predmetnom slučaju, jer protiv tužitelja nije vođen postupak za prekršaj iz područja javnog reda i mira i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja, već prekršajni postupak koji ne potpada pod navedenu normu.Stoga je za rješenje predmetne upravne stvari bilo potrebno utvrditi je li na strani tužitelja bilo propusta koji ukazuju na to da bi oružje moglo biti zloporabljeno, u smislu pretpostavke za oduzimanje oružja, propisane odredbama članka 10. stavka 2. točka 5. , vezano uz članak 44. stavak 1. Zakona o oružju.Za razliku od kogentno propisanih pretpostavki za oduzimanje oružja iz čl. 10. stavak 2. točka 4. Zakona o oružju, ocjena mogućnosti zloporabe oružja, kao pretpostavka za oduzimanje oružja, osobito u slučajevima koji nisu primjerično navedeni u članku 10. stavak 2. točka 5. tog Zakona, kao što nije naveden ni predmetni slučaj, zahtijeva znatno temeljitije obrazloženje.Nadalje, sud je, odlučujući u okviru tužbenog zahtjeva, ali nevezan razlozima tužbe (čl.31. st.1. Zakona o upravnim sporovima-Nar. nov., br. 20/10-u nastavku teksta: ZUS), utvrdio procesnu nezakonitost koja se sastoji u nedovoljnom obrazloženju prvostupanjskoga i drugostupanjskoga rješenja, čime su javnopravna tijela postupila protivno odredbama članka 98. stavak 5. i članka 120. stavak 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09-u nastavku teksta: ZUP). Naime, spomenuta obrazloženja ne sadržavaju nedvojbenu poveznicu između utvrđenoga činjeničnog stanja (osobito tužiteljeve izjave) i mjerodavnoga materijalnog prava, ne sadržavaju osvrt na tužiteljeve navode da se otuđeno oružje nalazilo u metalnoj kutiji te da je ostalo oružje u njegovom vlasništvu bilo čuvano u skladu s propisima, te su, općenito, navedena obrazloženja nedostatna uzevši u obzir navedene odredbe ZUP-a . Stoga spomenuta obrazloženja nisu, zasad, dovoljna za utvrđenje da su javnopravna tijela u upravnom postupku u toj stvari postupala zakonito.“, Informator, broj 6149 od 9. veljače 2013., str.4.

21 “Dašto, upravni postupnik naznačuje samo najvažnije vrste dokaznih sredstava, ona za koja bi se moglo tvrditi da su tipična, te ponajčešće porabljena, i s razloga takvoga podesnim da ih se u Zakonu izrijekom naznači. To znači da je službena osoba koja postupak vodi, glasom one iste dokazne maxime, vlasna porabiti i kakva druga, moglo bi se reći, atipična dokazna sredstva – kada smatra da su “podesna za utvrđivanje pravoga stanja stvari ili da odgovaraju pojedinomu slučaju”, Babac B., Upravno pravo, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 2004., str. 885.; „Zakonodavac je Zakonom o općem upravnom postupku javnopravnom tijelu otvorio mogućnost utvrđivanja činjeničnog stanja svakim sredstvom prikladnim za dokazivanje. Međutim, i izričito je naveo neka dokazna sredstva i to: isprave, saslušanje svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka te očevid. Može se ustvrditi kako su izričito navedena samo u praksi najkorištenija dokazna sredstva među kojima će se za dokazivanje neke činjenice odabrati u svakom konkretnom slučaju najpogodnije sredstvo. Stoga, tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze ne može neko dokazno sredstvo vrednovati kao sredstvo s jačom ili slabijom dokaznom snagom u odnosu na druga, jer su sva dokazna sredstva prema pravnoj snazi izjednačena.“, Đerđa D., Opći upravni postupak u Republici Hrvatskoj, Inženjerski biro, Zagreb, 2010., str.151.


42 43


oružni list za držanje oružja smije nositi takvo oružje samo radi popravljanja ili prepravljanja te korištenja na strelištu, nenapunjeno u odgovarajućim navlakama ili kovčezima (čl.30. ZO-a).

Posebni uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja B kategorije fizičkoj osobi su:

1. da je na zdravstvenom pregledu utvrđeno da je zdravstveno sposobna za držanje i nošenje oružja

Zdravstvenu sposobnost za držanje i nošenje oružja podnositelj zahtjeva dokazuje uvjere-njem o zdravstvenoj sposobnosti. Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja izdaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju djelatnost medicine rada i specijalisti medicine rada u privatnoj praksi koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstve-nih pregleda uz prethodno pribavljeno mišljenje izabranog liječnika primarne zdravstvene za-štite. Fizička osoba kojoj je izdano navedeno uvjerenje dužna je svakih pet godina pristupiti zdravstvenom pregledu radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja.

Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti izdaje se s rokom važenja od pet godina. Fizička osoba ili nadležno tijelo koje nije zadovoljno izdanim uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, može izjaviti žalbu drugostupanjskoj zdravstve-noj komisiji koju imenuje ministar nadležan za zdravstvo.

Nadležno tijelo izvijestit će izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite o osobama kojima je izdan oružni list. Izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite, kao i svaki drugi liječnik koji ima saznanja o promjeni zdravstvenog stanja ili tijeku liječenja vlasnika oružja, a koje utječe na zdrav-stvenu sposobnost za držanje i nošenje oružja, dužan je odmah po saznanju za takvu promjenu izvijestiti nadležno tijelo (čl.11. ZO-a).

Rješenje nadležnog tijela o upućivanju na zdravstveni pregled vlasnika oružja, nije upravni akt22.

2. da raspolaže tehničkim znanjem i vještinom za pravilnu uporabu oružja i da poznaje propise koji se odnose na držanje ili držanje i nošenje oružja

Tehničko znanje i vještinu odnosno poznavanje propisa podnositelj zahtjeva dokazuje:a) za oružje kategorije B – potvrdom o osposobljenosti za držanje i nošenje i pravilnu upo-

rabu oružja koju izdaje nadležno tijelo Ministarstva unutarnjih poslova ili ustanove i druge pravne osobe koja ima odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje djelatnosti osposobljavanja građana za pravilnu uporabu vatrenog oružja,

b) za lovačko oružje kategorije B – lovačkom iskaznicom kojom se dokazuje položeni lovač-ki ispit i bavljenje lovom,

22 Iz obrazloženja presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-10559/99 od 12. lipnja 2002.g.:„Prema odredbi čl. 48. st.1. Zakona o oružju (Nar. nov., br. 46/97-proč. tekst, 27/99 i 12/01) nadležno tijelo uputit će na zdravstveni pregled vlasnika, odnosno korisnika oružja za kojeg se opravdano sumnja da zbog zdravstvenih razloga više nije zdravstveno sposoban za držanje ili nošenje ili držanje i nošenje oružja. U konkretnom slučaju prvostupanjskim rješenjem tužitelj je pozivom na navedenu odredbu upućen na zdravstveni pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja. Prema odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov.., br. 53/91, 9/92 i 77/92), upravni spor može se voditi samo protiv upravnog akta, pod kojim se, prema ovom Zakonu podrazumijeva akt kojem tijelo iz čl. 5. ovog Zakona, u obavljanju javnih ovlasti, rješava o određenom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. budući da rješenjem tijela prvog stupnja, a dosljedno tome ni osporenim drugostupanjskim rješenjem, nije odlučeno ni o kakvom sporu tužitelja, već je tužitelj upućen na zdravstveni pregled za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja, navedeno rješenje ne predstavlja upravni akt u smislu navedene zakonske odredbe protiv kojeg bi bio dopušten upravni spor. Nije ni upravni akt, akt liječničke komisije donesen nakon izvršenog pregleda. Ako bi tužitelju nakon zdravstvenog pregleda sukladno čl. 48. st. 3. Zakona o oružju, bilo oduzeto oružje, streljivo , oružani list ili odobrenje za skupljanje oružja, tada će tužitelj u tom postupku moći iznositi prigovore koji se odnose na njegovu obvezu podvrgavanja liječničkom pregledu.“, Informator, broj 5251-5252 od 3. srpnja 2004., www.novi-informator.net/informator/5251

c) za športsko oružje – članovima športske streljačke udruge koji se aktivno natječu u stre-ljaštvu, uz pisanu potvrdu krovne udruge koja vodi evidenciju članova svih hrvatskih športskih streljačkih udruga.

Policijski službenici Ministarstva unutarnjih poslova, pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske i pravosudne policije koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oružje, postojanje posebnih uvjeta iz ZO-a dokazuju ispravom izdanom od nadležnog ministarstva iz koje je vidljivo da su zdravstveno sposobni i osposobljeni za držanje i nošenje oružja. Zaštitari koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oružje postojanje posebnih uvjeta iz ZO-a do-kazuju dopuštenjem za obavljanje poslova privatne zaštite (čl. 12. ZO-a).

2.2.UvjeTI PRAvnIM osobAMA zA IzDAvAnje oDobRenjA zA nAbAvU oRUžjA b kATegoRIje

Nadležno tijelo izdat će pravnoj osobi odobrenje za nabavu oružja kategorije B ukoliko ispunjava sljedeće uvjete:

1. da ima opravdani razlog za nabavu oružja

Opravdani razlog za nabavu oružja ima pravna osoba koja je pri nadležnom tijelu registrirana za obavljanje djelatnosti lovstva, uzgoja divljači, športskog streljaštva, vođenje civilnih strelišta, za obavljanje poslova tjelesne zaštite, osposobljavanja djelatnika i građana za pravilnu uporabu vatre-nog oružja, znanstvenog istraživanja za koje je potrebno oružje, prikupljanja stručnih podataka o životinjskim vrstama, snimanja filmskih i prikazivanja kazališnih predstava, muzeji te zračne luke radi odstrjela, plašenja i rastjerivanja divljači i slično (čl. 16. st.2. ZO-a).

2.da odgovorna osoba u pravnoj osobi ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 10. ZO-a

3.da ima prostor za siguran smještaj i čuvanje oružja

Pravna osoba ima prostor za siguran smještaj i čuvanje oružja ukoliko ispunjava uvjete propisane posebnim propisom (čl.16. st.3.ZO-a)23.

Odobrenje za nabavu oružja fizičkoj i pravnoj osobi izdaje nadležno tijelo s rokom važenja od šest mjeseci od dana izdavanja. Odobrenje za nabavu oružja koje nije iskorišteno u nave-denom roku fizička ili pravna osoba vratit će nadležnom tijelu u roku od osam dana od isteka roka važenja (čl. 19. ZO-a).

23 Pravne osobe koje se bave snimanjem filmskih djela, prikazivanjem kazališnih predstava ili održavanjem tradicionalnih viteških igara i drugih priredbi koje predstavljaju kulturno nasljeđe smiju bez odobrenja nabavljati, držati i koristiti hladno oružje, kao i oružje kategorije A, B i C koje je prilagođeno tako da može ispaljivati samo lažno streljivo (čl. 18. ZO-a).


44 45


2.3. sTATIsTIčkI PoDAcI o IzDAnIM oDobRenjIMA

U Republici Hrvatskoj je na dan 10. travnja 2013. evidentirano 136 012 vlasnika oružja B kate-gorije, od čega je 131 926 fizičkih osoba (128 858 muškaraca i 3 568 žena) i 4 086 pravnih osoba24.

Od 2008. do 2012. u Republici Hrvatskoj je podneseno 90 450 zahtjeva za izdavanje odo-brenja za nabavu oružja od čega je pozitivno riješeno 83 113 zahtjeva.

Tablica 1. Zahtjevi za izdavanje odobrenja za nabavu oružja i njihovo rješavanje u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2012. godine

godina Podneseno zahtjeva

odluke po zahtjevimaodobreno U postupku odbijeno odbačeno obustavljeno

2008. 17331 15727 104 840 175 4852009. 19417 17750 113 917 136 5012010. 20076 18688 96 810 72 4102011. 16975 15923 153 590 24 2852012. 16651 15025 913 488 38 187

UKUPNO 90450 83113 1379 3645 445 1868

3.oRUžnI LIsTovI I oDobRenjA zA DRžAnje oRUžjA

Za oružje koje je nabavljeno na temelju odobrenja za nabavu oružja fizička ili pravna osoba mora podnijeti zahtjev za registraciju oružja nadležnom tijelu u roku od osam dana od dana nabave. Za oružje koje je nabavljeno na temelju odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi iz-daje se oružni list za držanje ili oružni list za držanje i nošenje oružja, a pravnoj osobi izdaje se odobrenje za držanje oružja (čl. 20. ZO-a).

Oružni list za držanje ili oružni list za držanje i nošenje oružja izdaje se s rokom važenja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti. Nadležno tijelo će na zahtjev podnositelja produžiti rok važenja oružnog lista za pet godina ukoliko utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 2. točke 1., 3., 4., 5. i 6. i stavka 3. točke 1. ZO-a.

Odobrenje za držanje oružja pravnoj osobi izdaje se s rokom važenja od deset godina. Nadležno tijelo će na zahtjev podnositelja produžiti rok važenja odobrenja za deset godina, ukoliko utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 16. ovoga Zakona (čl. 21. ZO-a).

Nadležno tijelo odbit će izdati oružni list za oružje za koje se ne može dokazati podri-jetlo, koje prije stavljanja u promet nije označeno žigom ili obilježeno u skladu s propisima o prokušavanju, označavanju žigom i obilježavanju ručnog vatrenog oružja, kao i u sluča-ju kada se u postupku registracije utvrdi postojanje razloga za odbijanje zahtjeva za naba-vu oružja. U navedenim slučajevima oduzet će se oružje i odobrenje za nabavu oružja. Oružje za koje se ne može dokazati podrijetlo, koje prije stavljanja u promet nije označeno žigom ili obilježeno u skladu s propisima o prokušavanju, označavanju žigom i obilježavanju ručnog vatrenog oružja i koje je tehnički neispravno, a nije onesposobljeno, oduzet će se bez prava na naknadu (čl. 22. ZO-a).

24 Izvor podataka: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, dopis broj: 511-01-43-152-27/1-2013 23 od 16. travnja 2013. U navedenom dopisu sadržani su i drugi brojčani podaci navedeni u ovom radu.

4.oDUzIMAnje oRUžjA, sTReLjIvA I IsPRAvA o oRUžjU

Nadležno tijelo oduzet će oružje, streljivo, odobrenje za nabavu oružja, oružni list i dopu-snicu za neposredno rukovanje vatrenim oružjem od fizičke osobe koja prestane ispunjavati neki od općih uvjeta iz ZO-a ili izgubi zdravstvenu sposobnost za držanje i nošenje oružja.

Iznimno, u slučaju prestanka opravdanog razloga, fizičkim osobama se može oduzeti oruž-ni list za držanje i nošenje oružja i izdati oružni list za držanje oružja. Nadležno tijelo će uz lovačko oružje, streljivo, odobrenje za nabavu oružja i oružni list oduzeti i lovačku iskaznicu (čl. 44. st. 1., 2. i 4. ZO-a).

U Republici Hrvatskoj je od 2008. do 2012.godine, s pravom na naknadu, temeljem čl. 44. ZO-a, oduzeto 17 975 komada oružja.

Tablica 2. Oružje oduzeto od vlasnika oružja s pravom na naknadu u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2012. godine

godina oduzeto komada oružja2008. 30042009. 31842010. 43312011. 40592012. 3397

UkUPno 17975

Nadležno tijelo uputit će rješenjem na izvanredni zdravstveni pregled vlasnika oružja za kojeg se opravdano sumnja da više nije zdravstveno sposoban za držanje i nošenje oruž-ja. Zdravstveni pregled obavlja se u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju djelatnost medicine rada i kod specijalista medicine rada u privatnoj praksi, koji su ovlašteni za obavljanje takvih zdravstvenih pregleda, uz prilaganje rješenja o upućivanju na izvanredni zdravstveni pregled. Vlasnik oružja dužan je u roku od 15 dana od dana primitka rješenja o upućivanju na izvanredni zdravstveni pregled dostaviti nadležnom tijelu uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja.Troškove zdravstvenog pregleda vlasni-ka oružja koji je proglašen zdravstveno sposobnim za držanje i nošenje oružja, snosi nadlež-no tijelo koje ga je uputilo na zdravstveni pregled.Vlasnik oružja za kojeg se na izvanrednom zdravstvenom pregledu utvrdi da nije zdravstveno sposoban za držanje i nošenje oružja, sam snosi troškove izvanrednog zdravstvenog pregleda.Nadležno tijelo oduzet će oružje i oružni list vlasniku oružja koji je na izvanrednom zdravstvenom pregledu ocijenjen nesposobnim za držanje i nošenje oružja ili koji ne dostavi uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja u zadanom roku. (čl. 45. ZO-a).

Nadležno tijelo oduzet će oružje, streljivo, odobrenje za nabavu oružja i odobrenje za drža-nje oružja pravnoj osobi ako prestane postojati neki od zakonom propisanih uvjeta za izdava-nje odobrenja za nabavu oružja (čl. 46. ZO-a).

Rješenje o oduzimanju oružja, odobrenja za nabavu oružja i oružnog lista, te odobrenja za držanje oružja i dopusnice za neposredno rukovanje vatrenim oružjem donosi nadležno tijelo.O žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja odlučuje Povjerenstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske.Žalba protiv takvog rješenja ne odgađa izvršenje (čl. 47. ZO-a).

Oružje, streljivo, odobrenje za nabavu oružja, oružni list, odobrenje za držanje oružja i dopusnica za neposredno rukovanje vatrenim oružjem oduzet će se odmah i prije okonča-


46 47

nja upravnog, prekršajnog i kaznenog postupka, ako se radi o okolnostima koje ukazuju na to da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, a osobito češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga ili drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi te poduzimanju hitnih mjera radi zaštite od nasilja u obitelji ili zbog zaštite javnog poretka koje se ne mogu odlagati, a činjenice na kojima treba biti utemeljeno rješenje utvrđene su ili barem učinjene vjerojatnim.Nadležno tijelo izdat će potvrdu o privremeno oduzetom oružju, streljivu, odobrenju za nabavu oružja, oružnom listu i odobrenju za sakupljanje starog oružja i odobrenju za držanje oružja.Oduzeto oružje i streljivo čuvaju se kod nadležnog tijela kod ko-jeg se vodi postupak oduzimanja oružja.Nadležno tijelo mora čuvati oduzeto oružje i streljivo pažnjom dobrog domaćina (čl. 48. i 49. ZO-a).

Oružje i streljivo oduzeto u upravnom postupku može njihov vlasnik proda-ti ili pokloniti fizičkoj ili pravnoj osobi koja ispunjava uvjete propisane ovim Zako-nom u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o oduzimanju oružja i streljiva. Ako vlasnik oduzetog oružja i streljiva ne proda oružje i streljivo u navedenom roku nadležno tijelo predat će oružje i streljivo ovlaštenom trgovcu oružjem radi prodaje. Oružje i streljivo mogu biti izloženi na prodaji najviše šest mjeseci od dana njiho-ve predaje ovlaštenom trgovcu oružjem.Za prodano oružje i streljivo vlasniku oruž-ja i streljiva pripada naknada u iznosu koji je dogovorio s ovlaštenim trgovcem oružja. Ako ovlašteni trgovac oružjem ne proda oružje i streljivo u propisanom roku vratit će ih nad-ležnom tijelu u roku od osam dana.Oružje i streljivo oduzeto u upravnom postupku koje ne bude prodano nakon godinu dana od pravomoćnosti rješenja o oduzimanju, vlasnik oruž-ja može onesposobiti i zadržati ga kao uspomenu ili predati u korist Republike Hrvatske. Oružje i streljivo oduzeto u pravomoćno okončanom kaznenom ili prekršajnom postup-ku nadležno tijelo dostavit će Ministarstvu unutarnjih poslova na daljnje raspolaganje. O načinu raspolaganja s oružjem i streljivom koje je predano u korist Republike Hrvat-ske ili je oduzeto u pravomoćno oknočanom kaznenom ili prekršajnom postupku, odlučuje povjerenstvo Ministarstva unutarnjih poslova koje imenuje ministar unutarnjih poslova. Za takvo oružje i streljivo vlasniku ne pripada naknada (čl. 50. i 51. ZO-a).

5.zAkLjUčAk

Oružje, kao važan čimbenik osobne i opće sigurnosti, jest i treba biti u prvom redu predmet pozornosti službenika Ministarstva unutarnjih poslova, koji su ZO-om ovlašteni za provedbu i nadzor nad primjenom ZO-a. Oružje je vrijedna i opasna stvar, pa je opravdano propisati stroge uvjete za dobivanje odobrenja za njegovu nabavu. Dobivanje i zadržavanje odobrenja fizičke i prav-ne osobe moraju opravdati besprijekornim ponašanjem koje ničim ne ukazuje ili izaziva sumnju u moguću zlouporabu oružja.

Zakonitost postupanja nadležnog tijela provjerava se putem žalbe, kao redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku, a potom putem tužbe u upravnom sporu, nakon čega se pravomoćni akt može pobijati tužbom pred Ustavnim sudom i zahtjevom pred Europskim sudom za ljudska prava.

Odredbe o oduzimanju oružja i isprava o oružju omogućuju brzu, a time i učinkovitu, re-akciju nadležnog tijela radi oduzimanja oružja osobi koja više ne ispunjava uvjete za njegovo posjedovanje.

Opravdano je propisano da već i pokretanje kaznenog ili prekršajnog postupka predstavlja


zapreku za posjedovanje oružja, jer bi čekanje pravomoćne odluke u takvim postupcima trajalo predugo, a zlouporabom oružja mogle bi nastati neotklonjive štetne posljedice. U tom smislu je, ako se radi o poduzimanju hitnih mjera, propisano da se oružje može oduzeti i prije okon-čanja upravnog, prekršajnog ili kaznenog postupka.

Nadležno tijelo dužno je reagirati u slučaju ako dobije relevantna saznanja koja upućuju na to da bi vlasniku trebalo oduzeti oružje za koje posjeduje valjanu dozvolu, a ukoliko bi službena osoba propustila u takvom slučaju poduzeti dužne radnje tada bi ostvarila obilježja zlouporabe položaja što je kažnjivo kao kazneno djelo prema čl. 291. Kaznenog zakona i kao teška povreda službene dužnosti prema čl. 99. st.1. t.4. Zakona o državnim službenicima25.

U slučaju oduzimanja oružja i streljiva u upravnom postupku, vlasnik oružja je u do-voljnoj mjeri zaštićen time što on oružje može prodati ili pokloniti u roku od 6 mjese-ci od pravomoćnosti rješenja. Dakle, prodaji oduzetog oružja pristupa se tek nakon što nadležni upravni sud potvrdi zakonitost izvršnog rješenja nadležnog upravnog tijela.

25 Zakon o državnim službenicima, NN, broj 92/05, 142/06, 77/07, 127/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13


48 49

LITeRATURA:

Babac B., Upravno pravo, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 2004., str. 885.Đerđa D., Opći upravni postupak u Republici Hrvatskoj, Inženjerski biro, Zagreb, 2010., str.151.Informator, broj 5251-5252 od 3. srpnja 2004., www.novi-informator.net/informator/5251 Informator, broj 6149 od 9. veljače 2013., str.4.Kazneni zakon, NN , broj 125/11, 144/12Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, dopis broj: 511-01-43-152-27/1-2013 23 od 16. travnja 2013.Otočan S., Ustavnopravni učinci oduzimanja oružja (zbog pokretanja kaznenog postupka) u slučaju pravomoćnog oslobođenja od optužbe, Hrvatska pravna revija, broj 10/2010, Inženjer-ski biro, Zagreb, 2010., str.61.Orlić-Zaninović S., Utjecaj zastare u kaznenim i prekršajnim postupcima na postupak oduzi-manja oružja, Aktualnosti upravnog sudovanja i upravne prakse-2009., Inženjerski biro, Za-greb, 2009., str. 258.Pravilnik o prekršajnoj evidenciji, NN, broj 27/08.Prekršajni zakon, Narodne novine, broj 107/07., 39/13Zakon o državnim službenicima, NN, broj 92/05., 142/06., 77/07., 127/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13.Zakon o eksplozivnim tvarima, NN, 178/04., 109/07., 67/08., 144/10.Zakon o kaznenom postupku, NN, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12.Zakon o lovstvu, NN, 140/05., 75/09., 153/09.Zakon o općem upravnom postupku, NN,broj 47/09.Zakon o oružju, Narodne novine, broj 63/07., 146/08., 59/12.Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, NN, broj 143/12.Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, NN, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.Zakon o sigurnosti prometa na cestama, 67/08., 48/10., 74/11.Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, NN, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.Zakon o suzbijanju zlouporabe droga, NN171/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/08., 84/11.Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, NN, broj 137/09., 14/10., 60/10.www.upravnisudrh.hr/praksanov/ZsIIIo20110705.htmwww.usud.hr

Damir Juras, LL.D, Ministry of Internal Affairs, SplitDiana Jakšić, LL.B, Police Department of the Split-Dalmatia county,Split

fIReARM ceRTIfIcATe gRAnT

summary

The paper deals with legal conditions for granting firearm certificate to a natural or a legal person, a procedure to seize firearms, ammunition and revoke firearms cerificate from a natural or a legal person that ceases to fulfil conditions prescribed by law. In addition to specific legal institutes the paper deals with mostly unpublished but relevant court rulings. The body of authority to grant firearm certificate and seize firearms in administrative procedure is a police department, police office of the requesting party residence; its decision is a first instance administrative act and the Commission for Complaints appointed by the Croatian government decides in the second instance.

Firearms are dangerous and in this context the legislator has passed strict legislation with reason: strict conditions for possession of firearms and provisions enabling the authority to take a quick action in order to prevent firearms abuse. Statistic data confirm, as published in this paper, that a great number of persons legally possess firearms but there is also a certain number of persons who do not fulfill conditions for granting firearm certificate i.e. a certain number of persons cease to fulfill conditions for possessing firearms with time.

Key words: Firearms, firearms certificate, police, administrative act



50 51

Dr. jur. Damir Juras, Innenministerium, SplitDiana Jakšić, dipl. Jur., Polizeiverwaltung Split-Dalmatien

WAffenRechTLIche eRLAUbnIs

zusammenfassung

In der Arbeit werden die gesetzlichen Voraussetzungen für die Herausgabe der waffenrechtlichen Erlaubnis für eine natürliche oder juristische Person angeführt und geklärt, sowie das Verfahren der Wegnahme von Waffen, Munition und Waffenurkunden von einer natürlichen oder juristischen Person, die aufgehört hat, einige der vom Gesetz vorgeschriebenen Voraussetzungen zu erfüllen.

Neben den bestimmten Gesetzesinstituten wird auch die relevante, größtenteils unveröffentlichte Gerichtspraxis dargestellt. Die in einem Verwaltungsverfahren zur Herausgabe der Waffenbesitzkarte oder – wegnahme zuständige Körperschaft ist die Polizeistation, bzw. Polizeiverwaltung, je nach dem Wohnort oder Wohnsitz des Antragstellers. Die Antwort auf den Antrag ist ein Verwaltungsakt, über welchen in zweiter Instanz ein Beschwerdenausschuss entscheidet, der von der Regierung der Republik Kroatien ernnant wird.

Die Autoren sind der Meinung, dass der Besitz von Waffen gefährlich ist, und der Gesetzgeber absichtlich Folgendes vorgeshrieben hat: strenge Voraussetzungen für den Waffenbesitz und die Bestimmungen, die eine schnelle Reaktion der zuständigen Körperschaft ermöglichen, um Missbrauch von Waffen zu verhindern. Die in der Arbeit veröffentlichten statistischen Daten bestätigen, dass eine große Anzahl der Personen die Waffen gesetzmäßig besitzt, sowie dass eine bestimmte Anzahl der Personen die Voraussetzungen für die waffenrechtliche Erlaubnis nicht erfüllt, bzw. dass eine bestimmte Anzahl der Personen mit der Zeit die Voraussetzungen für Waffenbesitz zu erfüllen aufhört.

Schlüsselwörter: Waffen, die Waffenbesitzkarte, die Polizei, der Verwaltungsakt

PhD Candidate Blerton Sinani1

Assistant-Professor at the Department of the Public LawFaculty of Law of the South East European University, Tetovo

A CRITICAL-LEGAL OVERVIEW OF THE CONCEPT OF CONSTITUTION AS THE HIGHEST LEGAL-POLITICAL ACT OF THE STATE IN THE LIGHT OF CONSTITUTIONAL-JURIDICAL DOCTRINE

Abstract: Constitution is a set of rules which governs a nation state. It is considered a government’s antecedent because it gives legitimacy to the government and defines the powers under which a government may act. As such, the constitution sets con-straints both to the powers which can be exercise and to manner in which they may be exercise. Hence, the constitution defines the legality of power and that is the re-ason why it can be defined as a legal and political act. Two fundamental concepts (meanings) of the constitution represented in the constitutional legal theory are for-mal and material notion of the constitution. Author have focused on elaborating and explaining the constitution as a fundamental and a supreme legal-political act in ge-neral and on the comparison of the formal and material concept of the constitution in particular. The extent of the correspondence between this two concepts and their relation with the notions of written/unwritten and rigid/flexible constitution is also analyzed.

Key words: constitution, formal concept of the constitution, material concept of the con-stitution, written and unwritten constitution, rigid and flexible constitution, contents relation between constitution in formal and material sense.

I. geneRAL consIDeRATIons

There are certain topics and issues that for a long time concern a human intellect and arouse its scientific curiosity and attention. Facing this challenge, in a front of every new scientific researcher stands the “Hamlet’s dilemma”, to write or not about the treatment of a particular theme, no matter how much it is already theoretically treated. Even if the topic is theoretically treated, it is never finished nor perfected. This kind of dilemma faced author of this article: accept or not the challenge of the theoretical-legal treatment of the constitution as a substantial juridical doctrinal concept, that in contemporary conditions and circumstances is not of any less interest and importance than earlier conceptions and issues in the constitutional legal theory. Although scholars have already analyzed and explored this issue, it will always be interesting because of the specific value and crucial social relevance of the constitution as a main fundamental legal and political act of the state.

1 Ilindenska n.335, Tetovo, Republic of Macedonia. Phone: 00389 44 356 142; Fax: 00389 44 356 000; Corresponding author: [email protected]

Blerton Sinani: A CRITICAL-LEGAL OVERVIEW OF THE CONCEPT OF CONSTITUTION AS THE HIGHEST LEGAL-POLITICAL ACT OF THE STATE IN THE LIGHT OF CONSTITUTIONAL-JURIDICAL DOCTRINE

Pregledni znanstveni radUDK: 342.4 342.2


52 53

The study treatment of the theme presents a special interest, in the first place, for a devel-opment of both the constitutional theory and constitutional practice because the constitution is a “fundamental” and not an “ordinary” law. As a fundamental law, the constitution is a legal act with a stronger legal force than other legal acts. In fact, the constitution represents the basic political - legal act that plays an important role in building of a state. On the other hand, it represents a supreme normative act within the legal order of a certain state. Behind this, the constitution is the main legal regulator of the most important fundamental social and politi-cal relations within the state.

The adoption of the constitution as the main and “primary” legal act has, realistically and practically, a number of consequences: firstly, political and legal subjectivity of an independent and sovereign state are expressed in a certain territory; secondly, it sets the cornerstone of national legal order; thirdly, it inaugurates and reflects the sovereignty of the people; fourth, fundamental freedoms and rights of man and citizen are proclaimed, guaranteed and real-ized (they are natural, inalienable and not accorded by the state). Therefore, the constitution represents an initial legal and political substrate on whose adoption depends the building of the state and of the law. The state and the national legal system could not exist without the constitution because of its role as an “interlocutory” or a “bridge connection” between the state and the law. In the most ideal case, the constitution is contributing to “sublimation” of the relationship between the state and the law. On the one hand, the constitution establishes the basis of the organization and functioning of the state itself and, on the other hand, it determines entities that generate and create “law”, regulates procedures and legal form of expressing the law. Hence, it is correct the assertion that the constitution is a legal fundament and framework for building, developing and functioning of the state and its legal system. 2

The “central axis of a consideration” in this article is the notion of the constitution as the capital legal notion of the science of a constitutional law. Before presenting a panorama of views regarding the notion of the constitution, it is interesting to note that it does not ex-ist a “constitutional definition of the constitution”, in a contrast to a large number of other legal concepts and categories whose definitions can be found within the framework of a legal system. The vast majority of constitutional texts, former and existing, do not contain the integral definition of the constitution.3 However, most constitutions contain a substrate, i.e., immanent elements for the definition, so we can identify formulas or phrases that can be qualified as an attempt to define the constitution. Thus, for example, the Constitution of the Republic of Albania of 1998 states: “The Constitution is the highest law in the Republic of Albania” (article 4, paragraph 2);4 the Constitution of the Republic of Bulgaria of 1991, states: “The Constitution shall be the supreme law, and no other law shall contravene it” (article 5, paragraph 1);5 the Colombian Constitution of 1991, states: “ The Constitution is the supreme law” (article 4, paragraph 1).6 Such concise definitions on the notion of the constitution, as it is expressed within its normative textual content by creators of the constitution, are qualified as “juridical authentic positive definitions of constitution”.7 Otherwise, such constitutional

2 Jovičić, M., O ustavu, Beograd, 1977, p. 7 – 8.

3 Enciklopedija političke kulture, Beograd, 1993, p. 1217.

4 The Constitution of the Republic of Albania of 1998,http://www.ipls.org/services/kusht/cp1.html.

5 The Constitution of the Republic of Bulgaria of 1991, http://www.parliament.bg/en/const.

6 The Colombian Constitution of 1991, http://confinder.richmond.edu/admin/docs/colombia_const2.pdf.

7 Vračar, S., Osnovni problemi konstruisanja naučne i pozitivno-pravne definicije ustava, Arhiv za društvene i pravne nauke, 3-4/1962, Beograd, p. 228.


norms that make an explanation or give a definition of a certain constitutional notion are qualified as interpretative constitutional norms.8

In the most general sense, within the constitutional legal theory, the constitution repre-sents “a fundamental and a supreme normative legal-political act of a certain state that regu-lates and determines the organization and functioning of the state power, as well as funda-mental freedoms and rights of man and citizen”. In fact, the constitution is a legal form (act) with an important content, because it “dresses the main legal norms”, norms that “regulates the most important social relations in a certain state”.9 Expressed in the simplest possible way, the constitution represents a supreme and “leading” law over state power and determines and guarantees a wide spectrum of fundamental freedoms and rights of man and citizen. This might be one of the simplest, but also the most general definition of the constitution.

The constitution, in the encyclopaedic sense, represents a legal act that has a specific juridi-cal attributes, namely an act with a supreme legal force, approved and amended according to the special procedure, containing norms that regulate fundamental social and political rela-tions in general and determining the organization of state power and a legal status of citizen in relation to the state throughout fundamental freedoms, rights and duties of citizens in particular.10

In the classic constitutional doctrine is affirmed that there are two fundamental concepts (meanings) of the constitution as a legal act: formal and material notion.11 These two concepts, emphasizing the norms of the constitution as a legal act form the so-called normative notion of the constitution.12 Even though the “common denominator” of the material and formal sense of the constitution is that the constitution is exclusively observed as a specific legal normative phenomenon.

2. foRMAL concePT of The consTITUTIon

In a formal sense, the constitution represents “a unique legal act, written and codified, with the highest legal force, approved by the highest organ or special state body, according to the special procedure that differs from the procedure of enacting laws and other legal acts”.13 From this definition we can separate the elements (attributes) that define the constitution in its formal meaning. In general, there are three elements, which put together, according to the constitutional legal theory, summarize the constitution’s formal notion: the constitution’s written form, codified form and the highest legal force.

The specificity of the constitution in a formal meaning is a form as the main instrument in the creation of the legal-normative act by which the law is expressed. In fact, the form of the legal-normative act a priori defines the very essence of it. This is best proven with the Latin le-gal maxim: Forma dat esse rei (form determines the content of a legal act). This allows the abil-

8 Visković, N., Teorija drzhave i prava, Zagreb, 2001, p. 174.

9 Dhima, D., E drejta kushtetuese e Republikës Popullore të Shqipërisë, Tiranë, 1963, p. 28.

10 Fira, A., Ustavnost i politika, Novi Sad, 1984, p. 13 – 14.

11 Observation and treatment of constitution in the formal and material sense stems from a traditional defining of any juridical act by formal and material sense.

12 Vračar, op. cit., p. 223.

13 Vidaković Mukić, M., Opći pravni rječnik, Zagreb, 2006, p. 1251.


54 55

ity to understand that the form of the legal – normative act determines and conditions its own content. While drafting constitutional norms, creators of the constitution are actually trans-forming a socio – political reality into a juridical reality.14 Unlike the constitution in a material sense, the constitution in a formal sense exists only if it has a written form.15 A written form makes transparent the content of the constitution as a fundamental and a highest legal act.

The main purpose of a written form is informing citizens with the content of the con-stitutional norms which are considered as the strongest guarantee of their own liberty and autonomy. Insisting on a written form also relates to the constitutional-legal education of citizens and officials concerning a democratic decision-making process and resolving the con-flict of interest. Well-formed constitutional norms significantly facilitate the interpretation of their meaning and thus is avoided potentially ambiguously interpretation of the constitution. A written constitution provides basic rules. But, for understanding of the whole “constitu-tional picture” it is also necessary to examine subsequent interpretation of the constitution contained in case law and the political practices.16 Finally, the written form is the main prereq-uisite for legal safety and equality, which are one of the most significant principles of the con-stitution and the rule of law.17 The organization of the central and local government, relations and cooperation between them, as well as a legal position of citizens are realms of the highest importance and, as such, require a regulation in a written form.18

Second element of the constitution in a formal sense is the codification of legal norms that regulate the constitutional matter. The written constitution is a unique and a singular (only) legal act (codified or homogeneous constitution) where a normative matter with a fun-damental constitutional value and relevance is compiled and systemized, i.e. in a framework of one legal act are concentrated the most important constitutional norms.19 Codified consti-tution is more consistent by its legal nature and more coherent by its content what makes its implementation easier and more efficient. As an exception, the constitution may consist of a number of various legal acts, as was the case with the French Constitution of 1875, which con-sisted of three constitutional laws: the Law on the organization of the Senate, the Law on the organization of public powers and the Law on the relationship between public powers.20 This is the case of the so–called non-codified or heterogeneous constitution. The codification is not a monopolistic element that belongs to the constitution only, but may also be a feature of laws, especially laws with special value and importance (criminal code, civil code, the electoral code, etc.). Therefore, codification is not identifying but still a very important element of the con-stitution in a formal sense.21 It should be warned that the written and codified forms are the constitutive elements of the constitution in a formal meaning according to the assumption of the highest degree of generality and the supra legal force of constitutional norms. Seen from a strictly formal perspective, United Kingdom has no constitution in a formal sense. In other words, the United Kingdom does not really have a constitution; there is no text or document

14 Lukić, R., Metodologija prava, Beograd, 1979, p. 213-218.

15 Kelsen, H., Opšta teorija prava, Beograd, 1951, p. 130.

16 Barnett, H., Constitutional and administrative law, Oxon/New york, 2006, p. 9.

17 Trnka, K., Ustavno pravo, Sarajevo, 2000, p. 30.

18 Stefanović, J., Ustavno pravo, Zagreb, 1956, p. 21.

19 Hejvud, E., Politika, Beograd, 2004, p. 546.

20 Stojanović, D., Ustavno pravo, Niš, 2004, p. 39.

21 Đurđev, A., Pajvančić, M., Ustavno pravo, Novi Sad, 1991, p. 33.


which can clearly be identified as having that status. Although there are many laws which in terms of their content have a constitutional character, they have never been incorporated or codified in a single authoritative text. Moreover, it is probable that the United Kingdom Parliament is always free to amend laws which in other countries would be found in the con-stitutional text and which, therefore, could not be changed by ordinary legislation. This is one aspect of the principle of parliamentary supremacy or sovereignty, that Parliament is always free to make any law it likes. Besides this, parliamentary legislative supremacy as the most fundamental constitutional principle in the United Kingdom means in practice that the con-stitutional checks on government are feeble. The United Kingdom constitution fails to provide that balance of power between different institutions which, albeit in different forms, is to be found in the constitutions of France, Germany, and the United States of America.22 Instead of a written constitution, a sovereign legislative body represents the ultimate law making power in the state. The written form dominates in the world, while codified form emerges as a result of the need for the existence of a unique and singular constitutional document that should be formulated in a good technical and legal point of view, in a clear and accurate way, in order to be useful for a longer time.23

The supreme legal force of the constitution is the third element determining the constitu-tion in its formal meaning. In fact, the highest legal force is an immanent attribute and a pre-rogative that belongs only to the constitution. That gives the constitution a special, supreme status in the hierarchy of legal acts, but also, differentiates it from laws and other legal acts. Where does the higher legal force of constitutional norms (comparing to other acts) derive from? There are at least two reasons highlighted: first, it derives from the position and qual-ity of the state body that posses the power to enact or amend the constitution, and second, it derives from special and more complex procedure by which the constitution is adopted or amended (particularly, the qualified majority vote or the popular sanction, if the constitution is approved by a referendum).24 This is also related to another classification of constitutions. We can distinguish rigid and flexible constitutions. Rigid constitutions, may only be amended by a particular procedure set out in the constitution itself, such as a referendum or the vote of a special majority, perhaps two-thirds, of the members of each house of the legislature. Flex-ible are constitutions that can be revised following ordinary legislative procedure, i.e. there is no difference between ordinary and constitutional laws. In most cases creators of the constitu-tion will seek to protect its constitutional provisions from subsequent repeal or amendment. Therefore, the constitution will stipulate stringent procedures to amend its provisions. For example, the federal Commonwealth of Australia Constitution Act can be amended only by specified majority in at least one House of Parliament and endorsed in a referendum which approves the proposed amendment by an overall majority in at least four of the six states. The United States’ constitution amendments may be proposed by a two-thirds majority of both Houses of Congress or by two-thirds of the States. To be accepted, proposed amendments

22 Barendt, E., An introduction to constitutional law, New york, 1998, p. 1. A draft constitution for the United Kingdom prepared by the Institute of Public Research in 1991 has 136 pages. These differences are explicable in terms of both the range of topics covered and the degree of detail of their regulation. Some set out only the most important principles, leaving the legislature to implement the,. While others attempt comprehensive regulation of a range of diverse matters such as the conduct of elections, parliamentary procedures, public finance, and the court structure. On the whole, short constitutions are preferable. They are easier to understand, and they are more likely on that account to enjoy widespread acceptance.

23 Shkariq, S., Ustavno pravo, Skopje, 2007, p. 158.

24 Omari, L., Anastasi, A., E drejta kushtetuese, Tiranë, 2008, p. 43.


56 57

must be approved by three-quarters of the States. On the other hand, the United Kingdom’s constitution is very flexible. Parliament is the supreme law making body and can enact laws on any subject matter by a simple majority vote.25 Constitutional matters are regulated by the law as a legal act with the highest legal force. Hence, flexible constitutions can be amended in the same legislative procedure as other ordinary laws.

Among the general legal acts, the constitution is a unique legal act that, on the one hand autonomously determines its own legal force and on the other hand, the legal force of other legal acts. This is because the constitution is an initial (preliminary) normative act in the en-tire legal system. That is the reason why no other legal act has a higher legal force, except the so-called constitutional laws if they appear as a substitution for the constitution, as is the case in some countries.26 This means that, all of the laws and other legal acts should be consistent (not contradictory) with the constitution. Accordingly, written constitutions worldwide con-tain the provision on the invalidity of unconstitutional legal acts. For example, the Constitu-tion of the Republic of Croatia in 2001, expressed: “In the Republic of Croatia laws shall conform with the Constitution, and other rules and regulations shall conform with the Constitution and law” (article 5).27 Alexander Hamilton, one of the “founding – fathers” of the U.S. Constitution, in 1788 declared: “No legislative act contrary to the Constitution can be valid. To deny this would mean to affirm that the dependence is greater than the superior, that the servant is above his master ... The interpretation of the laws is the proper and special function of courts. A Constitution is viewed in fact, and must be viewed by judges as fundamental law. So far they should be the one specifying its meaning, and the meaning of every particular act, enacted by the state organs. When the will of the legislature, expressed in its laws, is contrary to the will of the people, expressed in the Constitution, judges should be guided by the latter and not the laws. They must give their decisions on the basis of the Basic Law, before they give them according to laws that are not essential.28 This is expressed by two principles: one, the principle of hierarchy, it means that the legal norm with lower legal force is subordinate and should be in an accordance to the norm with a higher legal force, and two, the principle of validity, it means that the validity of the legal norm with a highest legal force serves as a legal basis to transmit (give) validity to legal norms with a lower legal force.29 The fundamental criteria for evaluating democratic processes and a qualification of a country as a state of law are compliance of laws and regulations to the constitution and existence of the institutionalized control of a constitutionality realized by a special court. In other words, an important instrument of ensuring the supremacy (primacy) of the constitution is the ex-istence of a constitutional justice.30 Constitutional justice is the institution and techniques that guarantee and supervise respecting the hierarchy of sources of law and the supremacy of constitutional norms as superior legal norms within a legal order.31

There is a variety of viewpoints regarding a formal meaning of the constitution. According to Burdeau, the constitution in its formal meaning constitutes rules that the state body sets within a specific procedure established for enacting and amending of the constitution. The

25 Barendt, E, An introduction to Constitutional Law, New york, 1998, p. 8 – 9.

26 Vračar, S., op. cit., p. 225.

27 The Constitution of the Republic of Croatia, Official Gazette No. 85/2010 (consolidated version).

28 Sadushi, S., Kontrolli kushtetues, Tiranë, 2004, p. 6.

29 Omari, L., Anastasi, A., op. cit., p. 43.

30 Omari, L., Shteti i së drejtës, Tiranë, 2004, p. 24.

31 Traja, K., Drejtësia kushtetuese, Tiranë, 2000, p. 13.

constitutional character of norms derives exclusively from the position of its creator, which is a supreme power within the state. Therefore, constitutional norms are set on the top of the hierarchical pyramid.32 Kelsen considers that the constitution in a formal sense is a set of legal norms that can be changed only if proceeding (acting) by accordance to “special” norms. The purpose of these “special” norms is to make more difficult the procedure of amending con-stitutional norms. This procedure differs from the “ordinary” legislative process.33 Đorđević claims that the constitution in a formal sense is a public act or a document that presents fun-damental and the highest law of the state.34 Another well-known author that deals with the theory of state and law, Radomir Lukić, considers the constitution as the highest legal act, i.e., an act which has the highest legal force and, therefore, can not be amended with any other legal act. It should be adopted by a special state body and a special procedure. Again, the constitution in a formal meaning is determined with two elements: first, the jurisdiction of the entity authorized to enact it, and second, the special procedure for its adopting and amending.35

According to a viewpoint presented by Jovičić, the constitution in a formal sense represents a written legal act with the highest legal force that regulates basis of social relationships and state order.36 Similarly, Smerdel defines it as a unique, written, general legal act that contains all of the fundamental and the most of other provisions that regulate the constitutional matters.37 Nikolić has defined the constitution as following: “observing from the formal point of view, the constitu-tion is a written legal act, solemnly proclaimed, adopted and modified according to a special pro-cedure that is more rigid and more complex than the procedure for enacting laws and other acts”. The constitution is adopted and changed by a special constitutional convention, but that is not a general rule considering the fact that it can also be approved and changed by another state body or a popular referendum.38

Based on the above stated, can be concluded that the constitution, in formal sense, highlighting and differential characteristic has the position of the constitutional norms in the legal order of the certain state. In conformity with the formal sense, it results that constitution consists of only those legal norms that are “located at the top or pedestal” of the hierarchical pyramid of legal order of a certain state. This means we are dealing with norms that have a prevalent-superior legal force and represent a base for valuing other legal norms, although they are not adopted on the basis of any other legal norms. In fact, the Constitution, in the formal sense, means the legal hierarchy and the supremacy of the Constitution over all other legal acts within the internal or national legal order.

The study of the constitution in a formal sense does not pay any attention to the ontological (substantial) aspect of constitutional norms, to be precise not pay any attention to the relation-ships and issues that are object to regulation of constitutional norms, but the center of attention has formal elements (attributes) of the constitutional norms, such as, first, competences of the au-thorized subjects – state organs that approved constitutional norms; second, extraction procedure of the constitutional norms; and third, their supreme legal force.

32 loc. cit.

33 Kelsen, H., op. cit., p. 129.

34 Đorđević, J., Ustavno pravo, Beograd, 1975, p. 18.

35 Lukić, R., Ustavnost i zakonitost, Beograd, 1966, p. 19.

36 Jovičić, M., op. cit., p. 29.

37 Smerdel, B., Sokol, S., Ustavno pravo, Zagreb, 2006, p. 22.

38 Nikolić, P., Ustavno pravo, Beograd, 1997, p. 38 – 39.



58 59

3. MATeRIAL concePT of The consTITUTIon

The constitution in a material sense can be defined as a set of rules or norms that regulate basis of legal and public order of a certain state.39 Of course, this definition is too general, so a further elaboration is required. For the treatment of the constitution in a material sense it is not important whether the constitution has a written form or not and whether it is codified or not. This view is based on the premise that each country has a constitution, because there is no state without a constitution, irrespective of its form. Setting up a legal order implies the existence of some obliga-tory rules that constitute the foundation for its creating, developing and implementing. With the development of a state, basic rules are transformed into a complex system of rules. These rules represent an expression of the “will of the state” and, as such, are proclaimed as constitutional rules.40 The constitution is an integral part of the national legal system and a reflection of the unity between the state and its law.41 It turns out that a material meaning of the constitution is based on substantial aspects. The content of these rules and norms are issues of a particular importance for the state and society. In fact, the material meaning of constitution focuses on the content of the relationships that are object regulation by the constitutional norms, i.e. constitutional matter content sanctioned by constitutional norms.

Smerdel emphasizes that constitution in a material sense includes all sources of constitutional law (both material and formal) as a branch of the law, regardless of the fact if it comes to the con-stitution as a general normative act, an organic law, an ordinary law, a by laws or a constitutional custom.42 This allows the understanding that the constitution in a material sense is defined as a unique whole of unwritten rules and written legal norms that regulates constitutional matters within the legal system of a certain state.

It follows that all modern states have constitution in the material sense. One conclusion that can be drawn in this regard, fair, logical and consistent, is that the constitution, in the material sense, has a inclusive nature, because at the same time includes as unwritten non-legal/meta-rules, as well as written legal norms that regulate constitutional matter regardless of the form they have (written norms or unwritten rules) and their legal power. In fact, the constitution in a material sense consist of a set of rules that determine and regulate basis of a state order, form of state rule/governance, manner of creating and organizing the highest organs of state power, correlation be-tween them and their scope, form and substantive framework of general normative acts, particu-larly laws, limitations of a state power by fundamental freedoms and rights and by the rights of local government units, and other issues important to the state. This extensive definition contains different views affirmed by various authors (Georg Jellinek, Maurice Duverger, Joseph Barthe-lemy, Jacques Cadart, Hans Kelsen) in order to create a unique understanding of the constitution in a material sense.

39 Mratović, V., Filipović, N., Sokol, S., Ustavno pravo, Zagreb, 1986, p. 72.

40 Lukić, R., op. cit., p. 22.

41 Vračar, op. cit., p. 232.

42 Smerdel, B., Sokol, S., op. cit., p. 21.

4. conTenT coRReLATIon beTWeen foRMAL AnD MATeRIAL sense/MeAnIng of The consTITUTIon

It is possible that the constitution in a formal and material meaning correspond. Theoreti-cally seen, constitution in a formal sense may contain basic legal norms that regulate all the relevant bases complex of the state and social order, or it may include all those relationships and issues that are inherent and fundamental for the constitutional matter in the legal system of the given state. The congruence between formal and material meaning of the constitution exists, if what is essential and fundamental for the social and state order of certain state, are incorporated in the constitution in a formal sense.43 Practically and realistically seen, it is very difficult to achieve the congruence of the constitution in formal and material sense. Indeed, in order to be consistent these meanings to each other, constitutional maker should be as alert and sober, as well as attentive and careful, not to “transpose” or incorporate provisions that has nothing to do with constitutional matter and vice versa, there are written legal norms that regulate constitutional matter, but are not included in the constitution as general legal norma-tive act with supra legal force.44

There are numerous and a variety of examples of the constitutions of different countries of the world, that within the constitutional normative text have transposed provisions whose content absolutely do not have nothing to do with classic/traditional constitutional matter.

Thus, for example, the U.S. Constitution of 1787, XVIII Amendment, adopted in 1919, contains the provision on “banning the production, sale and transportation of alcoholic beverages for consumption purposes in the United States, their importation into and their export outside the United States, as well as to all the territories that are under their jurisdiction”. Also, the Constitu-tion of New york prohibits cutting the wood for construction in the area of national forests. Finally, the Louisiana Constitution contains provisions that regulate a highway area and a payment of fees for their use (it even includes the map of highways)! 45

Objectively seen, “clothing” these relevant issues with a “constitutional costume” by con-stitutional maker of respective states is in an absolute discordance with the constitutional logic. Therefore, constitutional regulation of mentioned issues is inappropriate. A better solu-tion would be if they are regulated by legal acts, not by constitutional acts.

The above demonstrate, that the constitution in formal sense can regulate a mosaic of issues, and also shows how omnipotent is, constitutional maker. In other words, having avail-able and using constitutional form as a powerful instrument in accordance with his view, will and freedom conceives normative content of the constitution, perchance under the “constitu-tional umbrella” may establish whatever provision from the substantive point of view.

Seen from a formal aspect, the above mentioned provisions are constitutional norms be-cause they are formulated within the framework of the constitutional normative text and therefore, positioned at the top of the hierarchic pyramid within the legal order of those coun-tries. But, seen from a material aspect, namely the object of a constitutional law, such provi-sions are not constitutional norms, because they do not regulate a constitutional matter.

On the other hand, the French Constitution of 1875 represents an example of a constitu-tion that misses to regulate a constitutional matter, which has not dedicated any constitution-

43 Nikolić, P., op. cit., p. 36.

44 loc. cit.

45 Jovičić, M., op. cit., p. 162 – 163.



60 61

al norms to the judicial system leaving it to be regulated by norms of the legal act. It is about the de iure and de facto deconstitutionalisation of the judiciary as a standard constitutional-juridical field, although traditionally, even in comparative constitutional law prevails the at-titude that both organizational and functional dimension of the judiciary is regulated within the normative composition of the constitution as a fundamental act with a supra legal force and not by legal act.46

Moreover, the constitution-maker everywhere during the constitution-making process can and should extend the scope of their normative regulation to core legal principles of the organization and functioning of the judiciary as a “constituent segment and a very important component” of every state. Meanwhile, the law as a general normative act regulates more closely and more detailed issues relating to the scope of the judiciary in a certain state. Fur-thermore, it is an undisputable fact that the judiciary has a constitutional character, because it is guaranteed by the constitution, and, consequently it is category of constitutional law.

The leading example of the lack of constitutional matters is the Constitution of France of 1875, which the issues concerning the judicial system does regulate with statutory norms rather than constitutional norms.47 According to this Constitution, the number and mandate of members/representatives of the French parliament, as well as the conditions for their elec-tion, are determined by the electoral law and not by the constitution, as it is common for other states. Regulation of these issues in France is regulated by law, as a general normative legal act with lower legal force than the constitution.48

Seen from a material perspective, the electoral law is constitutional norm, because elec-tions are constitutional matter. However, from the formal perspective, the electoral law is not constitutional norm, because the law has lower legal force than the constitution, and from the formal point of view as well as from the material point of view it is subordinate to the constitution.

5. cLosIng RevIeWs

From the theoretical and legal review of the formal and material concept of the constitu-tion and their interrelationship several conclusions can be made:

First, constitutionalism is more concerned with the organization of political structures to prevent the exercise of authoritarian power by any individual, group, or political party. Most of the time, the constitution is considered an “agreement/contract” which is concluded between citizens and the bearer of the state power. Observed as an “agreement/contract”, the purpose of constitution is to guarantee freedoms and rights of citizens;

Second, having in mind various points of view expressed in the constitutional legal theory regarding the definition of the constitution, we finally present our authorial definition about the constitution according to which constitution is a unique legal act, written and codified, with the supreme legal force, adopted by the sovereign or a special state body within a special procedure different from the “ordinary” law-making process that regulates basic and the most

46 Stefanovic, J., Ustavno pravo, 1965, Zagreb, p. 60 – 63.

47 Compare: Constitution of the Republic of Macedonia (1991) articles 62, 63, 64, 65, 66; Constitution of the Republic of Croatia (2001) articles 71, 72, 73, 74, 75, 76; Constitution of the Republic of Montenegro (2007) articles 83, 84, 85, 86, 87.

48 Duhamel, O., Ustavno pravo, Skopje, 2004, p. 21.


important social-political relations and issues referring primarily to the institutionalization of the organization and the functioning of state power and the guarantee of freedoms and rights of the citizens, and, as such, it is an instrument for limiting the political power of the bearers of state power;

Third, constitution as a normative act with the superior legal force is not an act through which law is applied, but is an act through law is created, because there is no higher legal act above the constitution which must be implemented. On contrary, statutes are based on the constitution and with the aim of its implementation;

Fourth, the constitution as the supreme, fundamental law of a certain state lays down the foundation stone of a legal order. Figuratively expressed, a legal order without constitution is like a “rooftop without foundation” in which it could rely and stand. Consequently, the consti-tution is the main instrument for the assurance and implementation of justice, it is the base for the harmonization of different normative acts and a legal expression and guarantee of the existence and realization of constitutionality in a certain state;

Fifth, the key element of the constitution is its supra legal force, its supreme privilege, its trademark, because only constitution determines in a autonomous manner its legal force and the legal force of other normative acts. Expressed in the simplest possible way, the supra legal force is “the emblem of the constitution”;

Sixth, the supra legal force of the constitution derives from two legal-formal relevant fac-tors. The first is the position and the quality of the state body empowered to adopt and revise the constitution. The second is a specific and complex procedure for adopting and amending of the constitution (qualified majority vote or the popular sanction, if the constitution is adopted by a constitutional referendum). Moreover, the greater legal force of the constitution derives from another factor with considerable relevance: the regulation of constitutional issues, i.e., the most important political-social relations within the legal system of a certain state, more exactly, it regulates the organization of a state power and determines and guarantees the pro-tection of fundamental freedoms and rights of man and citizen. Moreover, norms on funda-mental freedoms and rights of man and citizens and norms that regulate the organization, structure and powers of the central state bodies have a decisive importance and value in giving “the physiognomy of constitution” as a legal act and justification of its superior legal force in legal-logical aspect;

Seventh, the constitution as the main formal and the most important source of consti-tutional law, but also of every branch of law in general and of the legal system in particular, regulates the most relevant issues related to constitutional law in an original and authentic manner (well correlated with the influence of the international law). Therefore, within the framework of the substance of the constitution only crucial legal norms and legal principles of the constitutional matter are systematized and incorporated, because otherwise it would be too extensive and voluminous from normative quantity and as a consequence too inadequate and impractical. The key mission or the leitmotif of the constitution is not to regulate directly and tightly all groups of social relations, but to determine only “basis and framework of legal regulation of all social relations”. So, the constitution “forms the skeleton of the legal order”, but this skeleton should get life, first of all, by normative legal acts;

Eighth, seen from the perspective of comparative constitutional law, all states have a con-stitution in formal sense. Only 4 (four) states have constitution in a material sense: England, Israel, Singapore, and New Zealand;


62 63

Ninth, as more extensive notion, the constitution in a material sense “includes” the con-stitution in a formal sense. It is illusory and objectively impossible for a written legal act to include all constitutional norms. Besides the written constitution, constitutional matters are regulated by legal acts, by laws and many customary rules that enable the adaptation of the constitution to the dynamic social variable conditions and circumstances. Legal acts and customary rules change easier than formal constitutions. Indeed, with their change the need for formal constitutional change is reduced, perhaps even political tensions that follows the change of constitution in the formal sense;

Tenth, constitutionalism is more concerned with the organization of political structures to prevent the exercise of authoritarian power by any individual, group, or political party. The essence of the constitution consists of mutual limitation between state power and freedom of the individual: state power is limited by the freedom of the individual and vice versa, the freedom of the individual is limited by the state power. It is about establishing the balance between state power and individual freedom within the framework of state organization. In this regard, the balance between individual freedom and state power is very delicate issue. This is because individual freedom without state power becomes chaos, anarchy, and state power without the freedom of the individual becomes oppressive or totalitarian power. From this it can be concluded that deep substantial and social understanding of constitution and its inher-ent democratic importance is that within the state, is to organize the peaceful and harmoni-ous coexistence between state power and freedom of the individual;

Eleventh, in comparative constitutional law prevails the idea that every constitution must necessarily regulate two principal issues: first, fundamental freedoms and human rights and, second, the organization and functioning of the state power. This is because the fundamental human rights and freedoms of citizens as well as the organization and functioning of state power traditionally are constitutional standard matter, and, as such, constitute its backbone. Furthermore, the reason and the fundamental intention of drafting and adopting the consti-tution is to regulate them in the normative-juridical plan.

Closing Reviews in this article will be concluded with two aphoristic:

1) “WheRe Is The sTATe AnD The LAW TheRe Is The consTITUTIon”;2) “The consTITUTIon WIThoUT consTITUTIonAL coURT Is LIke A bRAIn

WIThoUT skULL.”


bIbLIogRAPhY

a) Books and articles1. Barnett, H., Constitutional and administrative law, Oxon/New york, 2006.2. Barendt, E., An introduction to constitutional law, New york, 1998;3. Dhima, D., E drejta kushtetuese e Republikës Popullore të Shqipërisë, Tiranë, 1963.4. Đorđević, J., Ustavno pravo, Beograd, 1975.5. Duhamel, O., E drejta kushtetuese, Skopje, 2004.6. Đurđev, A., Pajvančić, M., Ustavno pravo, Novi Sad, 1991.7. Enciklopedija političke kulture, Beograd, 1993.8. Fira, A., Ustavnost i politika, Novi Sad, 1984.9. Hejvud, E., Politika, Beograd, 2004.10. Jovičić, M., O ustavu, Beograd, 1977.11. Kelsen, H., Opšta teorija prava, Beograd, 1951.12. Lukić, R., Metodologija prava, Beograd, 1979.13. Lukić, R., Ustavnost i zakonitost, Beograd, 1966.14. Mratović, V., Filipović, N., Sokol, S., Ustavno pravo, Zagreb, 1986.15. Nikolić, P., Ustavno pravo, Beograd, 1997.16. Omari, L., Anastasi, A., E drejta kushtetuese, Tiranë, 2008.17. Omari, L., Shteti i së drejtës, Tiranë, 2004.18. Ostrom, V., Politička teorija složene republike, Zagreb, 1989.19. Sadushi, S., Kontrolli kushtetues, Tiranë, 2004.20. Shkariq, S., Ustavno pravo, Skopje, 2007.21. Smerdel, B., Sokol, S., Ustavno pravo, Zagreb, 2006.22. Stefanović, J., Ustavno pravo, Zagreb, 1956.23. Stefanović, J., Ustavno pravo, Zagreb, 1965.24. Stojanović, D., Ustavno pravo, Niš, 2004.25. Traja, K., Drejtësia kushtetuese, Tiranë, 2000.26. Trnka, K., Ustavno pravo, Sarajevo, 2000.27. Vidaković Mukić, M., Opći pravni rječnik, Zagreb, 2006.28. Visković, N., Teorija drzhave i prava, Zagreb, 2001.29. Vračar, S., Osnovni problemi konstruisanja naučne i pozitivno-pravne definicije ustava, Arhiv

za društvene i pravne nauke, 3-4/1962, Beograd, p. ?-?

b) Constitutions1. The Constitution of the Republic of Albania (1998), http://www.ipls.org/services/kusht/cp1.html.2. The Constitution of the Republic of Bulgaria (1991), http://www.parliament.bg/en/const.3. The Colombian Constitution (1991), http://confinder.richmond.edu/admin/docs/colom-

bia_const2.pdf.4. The Constitution of the Republic of Croatia, Official Gazette No. 85/2010 (consolidated version).5. The Constitution of the Republic of Macedonia (1991), http://www.uni-graz.at/opv1w-

ww_ustav_makedonija_mak.pdf.6. The Constitution of the Rpublic of Montenegro (2007), http://www.skupstina.me/cms/

site_data/ustav/Ustav%20Crne%20Gore.pdf.


64 65

Blerton Sinani, PhD candidate, assistant professor, Department of Public Law, Faculty of Law of the South East European University, Tetovo, Republic of Macedonia

A cRITIcAL-LegAL RevIeW of The concePT of consTITUTIon As The hIghesT LegAL PoLITIcAL AcT of The sTATe In The LIghT of consTITUTIonAL-jURIDIcAL DocTRIne

summary

Constitution is a set of rules that govern a nation state. It is considered a government’s antecedent because it gives legitimacy to the government and defines the powers under which a government may act. As such, the constitution sets constraints both to the powers which can be exercised and to manner in which they may be exercised. Hence, the constitution defines the legality of power and that is the reason why it can be defined as a legal and political act. Two fundamental concepts (meanings) of the constitution represented in the constitutional legal theory are formal and material notion of the constitution. The paper focuses on elaborating and explaining the constitution as a fundamental and a supreme legal-political act in general and on the comparison of the formal and material concept of the constitution in particular. The extent of the correspondence between these two concepts and their relation with the notions of written/unwritten and rigid/flexible constitution is also analysed.

Key words: constitution, formal concept of the constitution, material concept of the constitu-tion, written and unwritten constitution, rigid and flexible constitution, contents relation between constitution in formal and material sense.


Blerton Sinani, Doktorand, Assisstent am Lehrstuhl für Öffentliches Recht der Fakultät für Rechtswissen-schaften, Südost-Europa-Universität Tetovo, Republik Mazedonien

RechTskRITIsche eRÖRTeRUng Des veRfAssUngskonzeP-Tes ALs obeRsTen RechTsPoLITIschen AkTes Des sTAATes IM LIchTe DeR veRfAssUngsRechTLIchen DokTRIn

zusammenfassung

Die Verfassung ist eine Sammlung von Bestimmungen, die den gesamten Zustand eines Sta-ates regelt. Sie wird als Vorgänger der Regierung betrachtet, weil sie diese mit der Legitimität versieht und deren Befugnisse bestimmt. Als solche, schränkt die Verfassung die Zustän-digkeiten, die durchzuführen sind, sowie die Formen und Weisen deren Durchfüchrung ein. Die Verfassung definiert die Legalität dieser Zuständigkeiten und aus diesem Grunde kann sie als ein rectspolitischer Akt bestimmt werden. Es bestehen zwei grundlegende Konzepte der Verfassung in der Rechtstheorie: formelles und materielles Kozept. Der Autor fokussiert sich weiter auf die Erörterung und Erklärung der Verfassung als grundlegenden und ober-sten rechtspolitischen Aktes im allgemeinen, und insbesondere auf die Komparation des formellen und materiellen Konzeptes der Verfassung. Derüber hinaus werden die Überein-stimmungen dieser Konzepte analysiert, sowie ihr Verhältnis mit den Begriffen geschriebene/ ugeschriebene bzw. rigide/flexible Verfassung.

Schlüsselwörter: die Verfassung, formelles Verfassungskonzept, materielles Verfassungskonz-ept, geschriebene/ ugeschriebene bzw. rigide/ flexible Verfassung, inhaltli-ches Verhältnis zwischen der Verfassung im formellen und der Verfassung im materiellen Sinn.

67

Dr. sc. Ante Vuković, Split, stečajni upraviteljDr. sc. Sanja Grbić, viši asistent, Katedra za teoriju prava i države, filozofiju prava, ljudska prava i javnu politiku, Pravni fakultet, RijekaMr. sc. Dejan Bodul,, asistent, Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet, Rijeka, stečajni upravitelj

ODNOS STEČAJNOGA POSTUPKA I MEDIJA U HRVATSKOM PRAVUIZ PERSPEKTIVE EUROPSKE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA- NEKA PROMIŠLJANJA -Sažetak: Teorija i praksa ukazuje na to da prijedlozi za otvaranje stečajnog postupka,

pogotovu oni koji uključuju velike poslovne subjekte s mnogo radnika, imaju veliku mogućnost privući pažnju medija. Nažalost, većina medija, kao i šira javnost, ne shvaćaju složenost stečajnog postupka i njegovih implikacija na društveno-ekonomske odnose. Problem proizlazi iz raznolikosti ciljeva koji nastanu pokretanjem stečajne procedure, ali i iz činjenice da efikasni stečajni postupak treba ostvariti mnoge, ne često kompatibilne, ciljeve. Šira javnost će, vjerojatno, promatrati otvaranje stečaja i ulazak stečajnih upravitelja u trgovačka društva kao neposredni uzrok zatvaranja poslovnih subjekata, ot-puštanja radnika, nerijetko percipirajući sve navedeno kroz prijevarno pona-šanje itd., ne shvaćajući pritom da je problem, zapravo, insolventnost, a da je rješenje tog problema stečajni postupak, kao i postupak predstečajne nagod-be i financijskog restrukturiranja. Stoga, u nastavku rada, cilj je analizirati odnos (tijela) stečajnog postupka i medija. Polazna teza, štoviše i osnovno pravilo u svezi s odnosom stečaj-mediji je zapravo opće pravilo i može se sa-žeti u sljedeće - mediji imaju pravo istraživati stajališta o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima u svezi sa stečajevima, no, imaju i dužnost provjeravati istinitost činjenica o kojima pišu te poštivati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast tijela stečajnog postupka, a nakladnik treba voditi računa da objavljenom informacijom ne nanosi drugome štetu jer u protivnom, u smislu odredaba Zakona o medijima (NN, br. 59/04. i 84/11. – dalje: ZM) odgovara za štetu koja je takvim propuštanjem nastala (arg. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1261/97 od 29. kolovoza 2001.).

Ključne riječi: stečaj, mediji, studija slučaja, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava

Stručni radUDK: 347.736(4:497.5)

(094.5.072)

Ante Vuković, Sanja Grbić, Dejan Bodul: ODNOS STEČAJNOGA POSTUPKA I MEDIJA U HRVATSKOM PRAVU IZ PERSPEKTIVE EUROPSKE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA - NEKA PROMIŠLJANJA -


68 69

1. UvoDnA RAzMATRAnjA

U našim prilikama „kulture estrade i spektakla“1 svaki stečajni postupak potencijalno je medijski vrlo zanimljiv i mogući razlog za povredu spomenutog pravila. Hoće li i kako će događaj vezan za pojedini stečaj biti i javno prezentiran ovisi isključivo o volji medi-ja.2 Razlozi za (ne)objavljivanje mogu se svesti na dva osnovna: 1.) ispunjavanje funkci-je izvješćivanja o objektivnoj stvarnosti te 2.) komercijalni učinak. Ako su oba kriterija kumulativno ispunjena događaj će dobiti primjeren medijski prostor. Drugim riječima, ako događaj nije i komercijalno atraktivan za ciljanu publiku, bit će potpuno medijski zanemaren. Takve su, primjerice, javne informacije od službenih tijela stečajnog postupka kao i informacije iz sudskih rasprava i odluka koje ponajčešće nisu medijski interesantan materijal pa ih urednici u pravilu ignoriraju sukladno prastarom načelu novinarstva „nije vijest da je pas ugrizao čovjeka nego je vijest da je čovjek ugrizao psa“. Neatraktivne služ-bene informacije mogu u najboljem slučaju dobiti vizualno gotovo neprimjetan prostor. U kontekstu rečenog neka od pitanja koja će vjerojatno pobuditi pozornost medija i ispro-vocirati kontroverze u javnosti su sljedeća: otkrivanje prijevare ili korupcije; štrajkovi za-poslenih i sporovi sa sindikatima; otkazi zaposlenima uslijed reduciranja sistematizacije radnih mjesta; zatvaranje poslovnih subjekata; planovi za reorganizaciju; i pojava poten-cijalnih investitora ili kupaca. Stečajni upravitelj će često biti metom javne kritike. Neki će iz posebnih interesa napadati na njegov kredibilitet ili nepristranost. Dužnici i vjerovnici će se možda žaliti da stečajni upravitelj “previše zahtijeva”, da je težak ili blagonaklon pre-ma jednoj strani. Ovim javnim kritikama se možda pridruže i političari. Većina stečajnih upravitelja nije navikla na rad s medijima. Izloženost medijima za stečajnog upravitelja i sud predstavlja mnogo rizika i vrlo malo koristi ili prilika.

2. o svRsI sTečAjnog PosTUPkA

Povijest prošlog lošeg financijskog poslovanja, uključujući konkretne informacije o priho-dima i troškovima i o tomu posluje li ili ne dužnik; loši proizvodi i usluge – nedostatak kon-kurentnosti; trendovi pada prodaje; slabljenje udjela i pozicije subjekta na tržištu; sužavanje ukupne potražnje na tržištu; loše cijene u odnosu na konkurenciju; visoki troškovi proizvodnje u usporedbi s konkurencijom; poteškoće s dostavom; nedostatak ili loše organizirana prodaja; prijevara, rasipanje, neučinkovitost; neuspjeh u pogledu privlačenja kapitala; i druge prepreke i slabosti je ono što se može ispraviti u stečajnom postupku. Dakle, stečajna regulativa dopušta vjerovnicima, uključujući i radnike, primjerice kroz model radničkog dioničarstva, prijenosnog plana ili postupak predstečajne nagodbe, da odluče kako najbolje riješiti problem insolventno-sti i vratiti sredstva dužnika u produktivnu uporabu radi stvaranja radnih mjesta i ekonom-skog rasta. Iz teorijske, ali i praktične perspektive vrlo je teško naći ravnotežu između interesa vjerovnika i interesa dužnika u stečajnom postupku, pa za svaku stranku egzistira pro i contra argumentacija. Iz takve perspektive i diskusija o optimalnoj proceduri za postizanje stečajnih

1 Tako KUSIĆ, Zvonko, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na otvaranju 24. po redu znanstvene manifestacije „Knjiga Mediterana“ u Splitu 23. rujna 2012.

2 Prema čl. 2. ZM mediju su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja ured nički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

ciljeva nije jedinstvena. Stoga stečaj reprezentira savršen primjer ekonomske racionalnosti, budući da reflektira osjetljivu, često neodrživu, interakciju između zakonske regulative i pri-vatnih interesa, pravila tržišta i interesa društva.

3. oDnos sTečAj - MeDIjI

Odnos stečaj-mediji nije moguće jednoznačno odrediti jer je pristup rješavanju proble-matike različit.3 S jedne strane su stečajni sudac i stečajni upravitelj kao tijela stečajnog postupka čiji je osnovni zadatak na zakonit i relativno miran način što prije okončati slo-ženu proceduru dok su s druge strane mediji s vrlo oskudnim znanjem o samom stečaju (neznanje međutim nije i opravdanje) i željom izvlačenja što veće materijalne koristi od pisanja o stečaju. Moglo bi se stoga zaključiti da su u većini slučajeva interesi stečajnog postupka i interesi medija potpuno suprotstavljeni. Iznimke, kada postoje samo potvrđu-ju ovo pravilo.

U fokusu zanimanja su posebno stečajni upravitelji. Oni su osobe koje odrađuju „naj-prljaviji“ dio posla i dolaze na kraju tužne priče koju su im elegantno servirale nesposob-ne uprave i političari. Prema odredbama Stečajnog zakona,4 stečajni upravitelj je glavno operativno tijelo svakog stečajnog postupka i zastupnik je po zakonu stečajnog dužnika. Za najširu javnost, pa i medije, upravitelj je osoba s krajnje opasnim namjerama. Za njega kao da ne vrijedi presumpcija nedužnosti sadržana u čl. 28. Ustava RH.5 Koliko nam je poznato, u RH ipak ne postoji još niti jedna pravomoćna sudska presuda s kojom je ste-čajni upravitelj proglašen krivim. U blažoj varijanti, za medije je upravitelj samo službena osoba koja tehnički obavlja poslove u svezi s posljednjim ispraćajem dužnika za kojeg je već odavno utvrđeno da je terminalni bolesnik što znači da mu više nema spasa za život. Daljnja percepcija je i da je stečajni upravitelj teret za državni proračun što apsolutno ne stoji budući je on samo vanjski suradnik trgovačkog suda („produžena ruka suda“), znači osoba koja nije u radnom odnosu sa sudom nego obavlja dužnost temeljem ugovora o djelu sui generis pa je podložan volji stečajnog suca koji nadzire njegov rad te volji stečaj-nih vjerovnika koji, bez velikih problema i procedure mogu umjesto postojećeg predlo-žiti imenovanje novog stečajnog upravitelja (čl. 23. SZ),6 a protiv rješenja o razrješenju stečajni upravitelj nema pravo na žalbu „jer se polazi od toga da biti stečajnim upraviteljem nije subjektivno pravo određene osobe“(čl. 27. SZ).7 U pitanju je, dakle, temeljno nepozna-vanje pravnog statusa stečajnog upravitelja pa se stoga u javnosti širi sasvim iskrivljena slika kako je stečajni upravitelj državni službenik zadužen za rasprodaju visokovrijedne imovine stečajnog dužnika.8 Takvu negativnu sliku šire čak i ministri u Vladi Republike

3 Vidi JACOBy, Melissa B., Negotiating bankruptcy legislation through the news media, Houston Law Review, vol. 41, 2004., no. 4, str. 1092-1143.

4 NN, br. 44/96., 29/99., 129/00. 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12. - dalje: SZ.

5 NN, br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01. 41/01., 55/01., 76/10. i 85/10. – dalje: Ustav RH.

6 U stečajnom postupku nad dužnikom JADRANTEKSTIL d.d. u stečaju iz Splita novinarka Hrvatske radio televizije autoru ovog rada postavila je davne 2003. sljedeće pitanje: „Javnost zanima kolika je Vaša mjesečna plaća jer je primate na teret poreznih obveznika“? Odgovorio sam joj: „Javnost može zanimati jedino moja mjesečna nagrada za rad koju dobivam na teret stečajne mase, a ne na teret državnog proračuna jer ja nisam u radnom odnosu s državom.“ Nakon toga više nije postavljala ista ili slična pitanja.

7 Tako ERAKOVIĆ, Andrija, Neke novosti u stečajnom pravu, Računovodstvo, revizija i financije, br. 2/2001., Zagreb, str. 194.-195.

8 „Ovo nije kruh sa sedam već puno više kora. Uvijek ste krivi i tomu se morate “sportski” prilagoditi. U trenutku kada tvrtka ode u stečaj, kada prestaje s radom, to je na neki način katastrofa za njezine djelatnike. Tvrtka užasno puno duguje, račun joj je blokiran u



70 71


Hrvatske čija funkcija pretpostavlja određenu količinu znanja i kulture o stečajno-pravnoj proceduri, a koju oni nažalost nemaju.9

Odnos stečaj - mediji najviše „iskri“ kada su u pitanju radnici. Otkazivanje ugovora o radu ozbiljna je trauma za radnike, ali i za stečajne upravitelje. Primiti otkaz nije lako, ali nije lako niti podijeliti otkaz. Mediji prihvaćaju logiku i pravilo prema kojem su radnici a priori u pravu i da nisu odgovorni za stanje u tvrtkama s ozbiljnim poteškoćama u poslovanju što naravno nije uvijek i točno.10 Radnici na naslovne stranice dolaze i zbog toga jer su i najglasniji i naj-izravniji u svojim zahtjevima i prozivkama što apsolutno godi publici te utječe na nakladu i gledanost. Dodatan jaz između stečajnog upravitelja i radnika produbljuju pojedine sindikal-ne vođe koje u medijima neovlašteno revidiraju rad bivše uprave stečajnog dužnika kao i rad stečajnog suca te stečajnog upravitelja. Bit će zbog toga u budućnosti vrlo zanimljivo istražiti koliko su sindikati pridonijeli tome da se svaki stečaj pretvori u „pakao“ u kojem su najviše stradali upravo oni koje sindikati štite, tj. radnici. Daljnje istraživanje trebalo bi odgovoriti i na pitanje o identifikaciji sindikalnih čelnika koji su do usijanja dovodili određeni stečajni postu-pak itd. Iz petnaestogodišnjeg iskustva bavljenja stečajno-upraviteljskom službom zapažamo da su najglasniji bili istovremeno i najneunčikovitiji glasnogovornici u obrani prava radnika. Zato je jedini oblik zaštite od neopravdanih napada i javnih poziva na linč pravodobna sudska zaštita putem tužbe za naknadu štete.11 No, kada sudska pravda i stigne na vrijeme ona ipak nije potpuna satisfakcija za sve pretrpljeno.12

Pored stečajnih upravitelja i stečajni suci su izloženi visokom medijskom pritisku. U takvim okolnostima vođenje stečajnog postupka objektivno je vrlo otežano. U stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom „Salonit“ d.d. u stečaju iz Vranjica (predmet br. 13/02 na Trgovačkom sudu u Splitu) promijenili su se, u desetak godina trajanja stečaja stečajni

prosjeku duže od tisuću dana ili skoro tri godine, mjesecima unatrag nisu isplaćene plaće, proizvodnja stala...”. Tako posao stečajnog upravitelja opisuje pok. Blanka TUĐEN-MAZUTH u razgovoru za „Slobodnu Dalmaciju” u broju od 6. rujna 2003. u tekstu pod naslovom „Srušit ću Dalmaciju”.

9 U javnosti je bio zapažen nimalo diplomatski i stručan istup Ivana Šukera, bivšeg ministra financija Republike Hrvatske u slučaju stečaja nad dužnikom IMOSTROJ d.d. u stečaju, Imotski. On je javno prozvao tijela stečajnog postupka (stečajnog upravitelja posebno) kako su „raskrmčili“ imovinu stečajnog dužnika (v. http://www.index.hr /vijesti/clanak/radnici-imostroja...svih.../248250.aspx). Miješanje izvršne vlasti u sudbenu dogodilo se i povodom otvaranja stečajnog postupka nad tvrtkom JADRANKAMEN d.d. u stečaju iz Pučišća. Ivo BUČAN, stečajni upravitelj tog stečajnog sudužnika podnio je 10. svibnja 2012. neopozivi zahtjev za razrješenje s dužnosti nakon saznanja da se u Zagrebu sindikalnog čelnika Tončija DRPIĆA primili potpredsjednik Vlade Branko GRČIĆ, ministri Rajko OSTOJIĆ i Arsen BAUK, pomoćnik ministra Vanja BILIĆ te tajnik Ostojićeva kabineta Vlado DOMINIĆ: „Ostavku sam dao potaknut objavljenim tekstovima i fotografijama na kojima se prikazuju najviši državni dužnosnici na sastanku s osobama prema kojima su već davno podnesene kaznene prijave. I što rade štetu stečajnom dužniku i radnicima stečajnog dužnika. Da pravna država funkcionira oni bi trebali biti u pritvoru, a ne na ovom sastanku” – komentirao je BUČAN (vidi „Slobodna Dalmacija” od 11. svibnja 2012. tekst pod naslovom: „Stečajni upravitelj Jadrankamena Ivo Bučan podnio ostavku; Drpić: On je običan kriminalac”.

10 „Srušili su Šegvić i njegovi škverani strašni socijalizam, no problem je što je njihova ideološka borba bila selektivna: oni su, naime, socijalizam srušili svima osim sebi, a kapitalizam uveli svima osim svom vlastitom poduzeću. U idućih dvadeset i kusur godina nebrojeni deseci tisuća splitskih radnika i (naročito) tvornica mogli su iskusiti divote sustava za koji se Šegvić 91. izborio“. Tako Jurica PAVIČIĆ, Slobodna Dalmacija od 28. ožujka 2012. tekst pod naslovom: „Škverani, dobrodošli na slobodno tržište!“

11 Stečajni upravitelj POMGRAD d.d. u stečaju iz Splita Ivo Jukić tužio je nakladnika „Slobodnu Dalmaciju“ iz Splita pred nadležnim Općinskim sudom u Splitu radi naknade štete u iznosu od 50.000,00 zbog nanesene nematerijalne štete objavom neprovjerenih činjenica u objavljenim tekstovima u 2010.

12 Županijski sud u Splitu u pred. br. Gžx-1174/2011 od 27. 10. 2011. radi naknade štete preinačio je presudu Općinskog suda u Splitu br. II P-951/04 od 19. 5. 2011. te sudio da je tuženik dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 30.000,00 kuna sa zzk od dana donošenja presude Općinskog suda u Splitu te mu u istom roku naložio i plaćanje parničnog troška u iznosu od 20.479,20 kuna. Zanimljivost navedene sudske odluke sastoji se u tome što je tuženik voditelj Županijskog ureda Hrvatske udruge sindikata – Županijski ured Split dok je tužitelj bivši član uprave DALMACIJA d.d. Dugi Rat. Prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da je tuženik nezakonitim iznošenjem i prenošenjem neistinitih činjeničnih tvrdnji na konferenciji za tisak (medije) iz 2003. nanio štetu časti, ugledu i dostojanstvu tužitelja te tuženiku naložio isplatu tužitelju iznosa od 40.000,00 kuna.

upravitelji, ali i stečajni suci.13 Veliko je pitanje jesu li time postignuti ciljevi stečajnog po-stupka: 1) hitnost, 2) maksimalizacija stečajne mase i 3) najveći mogući stupanj namirenja stečajnih vjerovnika.

4. PRAvo nA sLoboDU IzRAžAvAnjA PReMA eURoPskoj konvencIjI zA zAšTITU LjUDskIh PRAvA I TeMeLjnIh sLoboDA (DALje: konvencIjA) I MeDIjI

4.1. opći pregled

Čl. 10. Konvencije14 posvećen je slobodi izražavanja. U kontekstu djelotvorne političke de-mokracije i poštivanja ljudskih prava koja se spominju u Preambuli Konvencije, sloboda izra-žavanja ima i ključnu ulogu u zaštiti drugih prava po Konvenciji. Bez širokog jamstva prava na slobodu izražavanja koju štite nezavisni i nepristrani sudovi, nema ni slobodne zemlje, a nema ni demokracije.

U predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva15, Sud je rekao :˝Sloboda izražava-nja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog društva, jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za razvoj svakog ljudskog bića.˝ U Castells protiv Španjolske16 istaknuo je: ˝Mediji imaju vrlo važnu ulogu u državi u kojoj se poštuje vladavina prava,˝17 a u predmetu Association Ekin protiv Francuske18 utvrdio je da prava koja priznaje čl. 10. vrijede ˝bez obzira na granice.˝19

Sud daje široku interpretaciju pojmova sadržanih u čl. 10., st. 1., te kontinuirano pro-širuje parametre zaštite prema navedenom članku. Istaknuo je važnu ulogu i značenja medija kao prijenosnika ideja, informacija i mišljenja, a ujedno je naglasio i da su time oni najčešći objekti izricanja ograničenja i zabrana slobode izražavanja pa se sudska praksa Suda u ovoj materiji najvećim dijelom odnosi na novinare.20 Mediji tako postaju svojevr-

13 Od mnogobrojnih naslova izdvojit ćemo recentne: „Salonit: Ćaleta i Kozina su namještali poslove“ („Slobodna Dalmacija“ od 12. srpnja 2010.); „Radnici Salonita razbili staklo i zauzeli tvornicu“ („Večernji list od 22. ožujka 2010.); „Radnici Salonita zahvalili Kosor, Matijašević joj darovao broš“ („Večernji list“ od 29. prosinca 2011.) itd. Je li se izvršna vlast umiješala i u ovaj postupak?

14 Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) čl. 10.: Sloboda izražavanja: 1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvolu ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost; 2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

15 Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 47. prosinca 1976., br. 5493/72.16 Castells protiv Španjolske, presuda, 23. travnja 1992., br. 11798/85, Prager protiv Austrije, presuda, 26. travnja 1995., br. 15974/90 i Oberschlick

protiv Austrije, presuda, 23. svibnja 1991., br. 11662/85.

17 MACOVEI, Monica, Freedom of expression, A guide to the implementation of Article 10 of the European Convention on Human Rights. Human rights handbooks, No. 2, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 2008., str. 6-7.

18 Association Ekin protiv Francuske, presuda, 17. srpnja 2001., br. 39288/98.19 OETHEIMER, Mario, KURUCZ, Marion, MORAIS DE COSTA Thales, Case law concerning Article 10 of the European Convention

on Human Rights, Human rights file, No. 1 a, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 2001., str. 7.

20 Thorgeir Thorgeirson protiv Islanda, presuda, 25. lipnja 1992., br. 13778/88.


72 73

sni čuvari demokracije što dovodi do postojanja čvrste presumpcije o nužnosti slobodnog rada medija. Razvojem sudske prakse sve su manje mogućnosti nametanja ograničenja kada se radi o političkim govorima ili raspravama koje se vode oko značajnih pitanja za javni interes. To vrijedi i za izabrane dužnosnike, novinare i aktiviste koji sudjeluju u javnoj raspravi.21 Time važnost medija dovodi i do prava na primanje informacija, a sloboda izražavanja postaje osnovni uvjet za ispunjenje prava pojedinaca.22

Pravo na slobodu izražavanja jamči se ˝svakome˝ prema čl. 10. Konvencije. Kao rezultat toga, uključuje pravne i fizičke osobe što je Sud jasno objasnio u predmetu Autronic AG protiv Švicarske.23 Sud je tumačio prava sadržana u čl. 10. kao dostupna privatnim osobama, pri-mjerice novinarima,24 državnim službenicima,25 djelatnim pripadnicima vojske.26 Također je utvrđena primjena na izdavače i novine.27

U okolnostima koje uključuju slobodu tiska jasno je da prava prema čl. 10. obuhvaćaju novinare koji mogu biti autori ili urednici publikacija ili emisija, ali isto tako, i novinsku ili ra-dio-televizijsku organizaciju u kojoj je ona objavljena ili prenesena.28 Nadalje, ne postoji pravo novinara ili drugih osoba na objavljivanje njihovih stajališta u medijima. Novine objavljuju informacije prema vlastitoj uredničkoj koncepciji i ne može se od njih tražiti da objave svačije stavove. U tom smislu pravo na pristup medijima je ograničeno pravo. Međutim, ukoliko je čla-nak prihvaćen i objavljen, mjere poduzete za njegovo povlačenje mogu dovesti do miješanja u pravo na slobodu izražavanja.29 Sud pažljivo proučava mjere kojima se kažnjavaju mediji. Kako bi prihvatio da su tako poduzete mjere u skladu s legitimnim ciljevima, on zahtijeva uvjerljivo opravdanje za njihovo poduzimanje. Ukoliko se radi o pitanju od javnog interesa, presumpcija uvijek ide u korist slobode izražavanja. Tako javni interes dobiva široku interpretaciju, ali ipak poštuje se i zaštita privatnih interesa30 osoba gdje je takva zaštita nužna.31

4.2. Područje primjene prava na slobodu izražavanja

Prema tumačenju Suda, sloboda izražavanja obuhvaća sve oblike izražavanja i proteže se ne sve oblike mišljenja i stavova.32 Karakteristično je za čl. 10. da štiti izražavanje koje nosi rizik ugroža-vanja, ili stvarno ugrožava interese drugih. Obično je mali rizik da će se država miješati u mišljenja većine ili velikih grupa. Upravo zato, zaštita koju pruža čl. 10. pokriva i informacije i mišljenja koja izražavaju manje grupe ili samo jedna osoba, čak i ako takva mišljenja šokiraju većinu. Toleriranje

21 REID, Karen, A practitioner’s guide to the European Convention on Human Rights, Sweet & Maxwell, London, 2012., str. 464-465.

22 LEACH, Philip, Taking a case to the European Court of Human rights, Oxford University press, Oxford, 2011. str. 316.

23 Autronic AG protiv Švicarske, presuda, 22. svibnja 1990., br. 12726/87.

24 Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 27. ožujka 1996., br. 17488/90.

25 Vogt protiv Njemačke, presuda, 2. rujna 1996., br. 17851/91.

26 Engel protiv Nizozemske, presuda, 8. lipnja 1976., br. 5100/71., 5101/71., 5102/71., 5354/72., 5370/72.

27 Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 26. travnja 1979., br. 6538/74 6538/74.

28 FOTTRELL, Deirdre, et al., Pravo na slobodu izražavanja prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (članak 10.) Interights, London, str. 10-11.

29 Saliyev protiv Rusije, presuda, 21. listopada 2010., br. 35016/03.

30 Hachette Filipacchi Associe protiv Francuske, presuda, 23. srpnja 2009., br. 12268/03.

31 REID, Karen, op. cit., str. 467-468.

32 FOTTRELL, Deirdre, et al., op. cit., str. 11.


stava pojedinaca bitna je komponenta demokratskog političkog sustava. U tom smislu Sud je rekao u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva33 da čl. 10. štiti ne samo:

˝informacije i ideje koje su primljene pozitivno, ili se smatraju bezopasnima, neuvredljivima ili indiferentnima, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju državu ili bilo koji dio stanov-ništva. Takve su potrebe pluralizma, tolerancije i liberalnosti bez kojih demokratsko društvo ne može postojati. To, između ostalog, znači da svaka formalnost, uvjet, ograničenje ili kazna nametnuta na tom području mora biti razmjerna zakonskom cilju koji se želi ostvariti.˝34

4.2.1. zabranjeni oblici izražavanja

Treba uspostaviti osjetljivu ravnotežu između širokog tumačenja slobode izražavanja pre-ma čl. 10., st. 1. i načina na koji ekstreman govor ili govor mržnje predstavlja miješanje ili narušava prava drugih. Sud se u pojedinim slučajevima oslanjao na čl. 17.35 Konvencije koji zabranjuje bilo kojoj grupi ili osobi sudjelovanje u aktivnosti koja uništava prava iz Konvencije. U kontekstu ekstremnog govora, čl. 17. je bio tumačen tako da isključuje izražavanje koje bi moglo potaknuti mržnju ili koje je toliko ekstremno da negira prava drugih.36 Međutim, u slje-dećim odlukama, Sud je zauzeo drugačiji pristup i čini se da zauzima stav da je čl. 17. najbolje primjenjiv na čl. 10., st. 2. te posebno da utječe na odlučivanje o tome je li miješanje nužno u demokratskom društvu.37 Primjenjujući ovaj pristup Sud ostavlja netaknutim široko tumače-nje čl. 10., st. 1. u odnosu na pravo na slobodu izražavanja, uključujući pravo na izražavanje i primanje stavova i mišljenja koji su uvredljivi ili uznemirujući.

Razmatrajući kontekst u kojem su stavovi izraženi, Sud zadržava svoju poziciju da mora postojati razlikovanje između onih koji izražavaju ekstremne stavove i koji ne uživaju uvijek zaštitu iz čl. 10., st. 1. i medija, koji praćenjem izražavanja takvih stavova mogu djelovati kao javni čuvar.38

Zaključno možemo reći da u odnosu na parametre slobode izražavanja pristup Suda zago-vara što je moguće širu interpretaciju čl. 10., st. 1. Međutim, preporučuje se određeni oprez prilikom bavljenja ekstremnim stavovima i govorom mržnje te ih treba promatrati u kontek-stu razlikovanja između onih koji priznaju stavove i onih koji o njima izvješćuju.39

33 Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 47. prosinca 1976., br. 5493/72.

34 MACOVEI, Monica, Sloboda izražavanja, Vodič za implementaciju članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, Grafičar promet, Sarajevo, 2002., str. 14-15.

35 Članak 17. Konvencije glasi: Zabrana zlouporabe prava „Ništa se u ovoj Konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje za bilo koju državu, skupinu ili pojedinca neko pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji bi smjerali na uništenje prava ili sloboda priznatih u ovoj Konvenciji ili na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa.“

36 Glimmerveen i Hagenbeek protiv Nizozemske, odluka, 11. listopada 1979., br. 8348/78 8406/78.

37 OVEy, Clare, WHITE, Robin, Jacobs and White: The European Convention on Human Rights, Oxford, Oxford Univesity Press, 2006., str. 321.

38 Jersild protiv Danske, presuda, 23. rujna 1994., br. 15890/89.

39 FOTTRELL, Deirdre, et al., op. cit., str. 12-14.


74 75

4.3. zaštita slobode izražavanja – čl. 10., st. 1.

Sud je utvrdio da čl. 10., st. 1. obuhvaća većinu oblika izražavanja kroz bilo koji medij. Sto-ga on uključuje sljedeće: slobodu mišljenja, slobodu prenošenja informacija i ideja i slobodu primanja informacija i ideja. Ove slobode moraju se ostvarivati slobodno, bez uplitanja organa vlasti40 i bez obzira na granice.41

4.3.1. sloboda mišljenja

Čl. 10. utvrđuje da sloboda izražavanja obuhvaća slobodu mišljenja. Iako je imanje mišljenja preduvjet za izražavanje ostalih sloboda koje se jamče navedenim člankom, ono nije izražavanje samo po sebi.42 Čl. 10. štiti osobe od nepovoljnih posljedica pripisivanja određenog mišljenja na osnovi njihovog prethodnog javnog izražavanja, a negativna sloboda ih štiti od prinude da otkriju mišljenje koje imaju.43 Također, sloboda mišljenja uključuje i negativnu slobodu da se ne bude prisiljen iznositi mišljenje.

4.3.2. sloboda prenošenja informacija i ideja

Sloboda prenošenja informacija i ideja od velikog je značenja za politički život i demokratsku strukturu jedne zemlje.44 Međutim, Sud je bio pažljiv u tome da slobodu prenošenja informacija i ideja ne protumači na taj način da Konvencija jamči pravo na slobodu informiranja. Tako je Sud u predmetu Leander protiv Švedske,45 utvrdio: ˝…pravo na primanje informacija u osnovi zabranjuje državi ograničavanje osobe u primanju informacija koju drugi žele ili su spremni s njom podijeliti.˝46

Slično tome u predmetu Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva47 Sud je naveo: ˝Čl. 10. ne uk-ljučuje obvezu da država podijeli informaciju s individuom.˝ Stoga on pruža pravo na primanje in-formacije kroz tisak, televiziju ili drugi izvor ili sredstvo, ali pravo u čl. 10. pretpostavlja voljnog pružatelja informacije.48

Budući da se sloboda o kojoj se ovdje govori odnosi na informacije i ideje, razlika koju ističe Sud postaje značajna u ovoj ranoj fazi. Praveći jasnu razliku između činjeničnih izjava (informa-cija) i vrijednosnih prosudba (mišljenja) Sud je utvrdio sljedeće:

˝Postojanje činjenica može se dokazati, dok se istinitost vrijednosnih sudova ne može lako dokaza-ti… Što se tiče vrijednosnih prosudba, ovaj uvjet je nemoguće ispuniti i on dovodi do povrede slobode

40 Osim u skladu s ograničenjima iz čl. 10., st .2.

41 MACOVEI, Monnica, Freedom of expression, op. cit., str. 7.

42 Barthold protiv Njemačke, presuda, 25. ožujka 1985., br. 8734/79.



45 Leander protiv Švedske, presuda, 26. ožujka 1987., br. 9248/81.

46 Freedom of expression in Europe, Case-law concerning Article 10 of the European Convention on Human Rights, Strasbourg, Council of Europe Publishing, str. 75.

47 Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 7. srpnja 1989., br. 10454/83.



mišljenja, koja je temeljni dio prava koje se jamči čl. 10.˝49

Dok vrijednosne prosudbe predstavljaju stavove ili osobne procjene nekog događaja ili situ-acije i nije moguće dokazivati jesu li istinite ili ne, činjenice na kojima se vrijednosna prosudba temelji mogu se dokazati ili dokazima negirati. Tako je u predmetu Dalban protiv Rumunjske50 Sud ustanovio: ˝neprihvatljivo bi bilo da se novinaru zabrani iznošenje svojih kritičkih vrijednosnih prosudbi ako ih ne može dokazati.˝51 Stoga će sud uvijek pažljivo ispitivati radi li se o vrijednosnim prosudbama ili činjenicama.52

Zbog toga su zajedno s činjeničnim izjavama ili podacima koji se mogu potvrditi, mišljenja, kritike ili špekulacije, koji se ne mogu potkrijepiti dokazom, također zaštićeni čl. 10. Uz to, vri-jednosne prosudbe, posebno one koje se iznose u političkoj sferi, uživaju posebnu zaštitu kao dio zahtjeva za pluralizmom mišljenja, koji je neophodan u demokratskom društvu. Zaštićena su i mišljenja izražena jakim ili pretjeranim govorom, a stupanj zaštite ovdje ovisi o kontekstu i cilju kritike. Teške riječi ili stroga kritika mogu se očekivati kod pitanja koja u javnosti izazivaju kon-troverzu, ili su od interesa za javnost kao i u tijeku političkih debata, predizbornim kampanjama, ili tamo gdje je kritika usmjerena k vladi, političarima53 ili javnim organima,54 te ih onda Sud tu i u većoj mjeri tolerira.55

4.3.3. sloboda primanja informacija i ideja

Sloboda primanja informacija i ideja podrazumijeva pravo prikupljanja i traženja informa-cija putem svih zakonitih izvora. Ona se odnosi na medije i omogućuje im prenošenje infor-macija i mišljenja u javnost. Sud je također ovu slobodu proširio i na pravo javnosti da bude adekvatno informirana, posebno o pitanjima koja su joj od interesa. 56

U predmetu Társaság a Szabadsagjogokert protiv Mađarske57 Sud je usporedio ulogu nevladi-nih organizacija s ulogom tiska u promoviranju prava na pristup informacijama. U navedenom predmetu se Mađarska unija građanskih sloboda uspješno pozvala na čl. 10. jer joj je Ustavni sud odbio pristup informacijama o postupku u tijeku. Tu je Sud istaknuo da je nevladina orga-nizacija legitimno prikupljala informacije koje su bile važne za javnost te se zbog toga država nije smjela miješati u njezino pravo na primanje informacija. Odluka Ustavnog suda dovela je tako do nerazmjernog miješanja u prava zajamčena čl. 10.58

49 Vidi, Lingens protiv Austrije, presuda, 8. srpnja 1986., br. 9815/82, Jerusalem protiv Austrije, presuda, 27. veljače 2001. i Dichand i drugi protiv Austrije, presuda, 26. veljače 2002., br. 29271/95.

50 Dalban protiv Rumunjske, presuda, 28. rujna 1999., br. 28114/95.


52 OVEY, Clare, WHITE, Robin, op. cit., str. 327.

53 Worm protiv Austrije, presuda, 29. kolovoza 1997., br. 22714/93.

54 Novaya Gazeta i Borodyanskiy protiv Rusije, presuda, 28. ožujka 2013., br. 14087/08.

55 Vidi, Thorgeir Thorgeirson protiv Islanda, presuda, 25. lipnja 1992., br. 13778/88 i Jersild protiv Danske, presuda, 23. rujna 1994., br. 15890/89.

56 MACOVEI, Monnica, Freedom of expression, op. cit., str. 9-10.

57 Társaság a Szabadsagjogokert protiv Mađarske, presuda, 14. travnja 2009., br. 37374/05.

58 LEACH, Philip, op. cit., str. 378-379.


76 77


4.4. opća načela čl. 10., st. 2.

Prema čl. 10., st. 2. miješanje u prava iz čl. 10., st. 1. mora zadovoljiti sljedeće kriteri-je: a) mora biti propisano zakonom, b) mora biti dokazano da je nužno u demokratskom društvu, c) mora težiti legitimnom cilju u skladu s čl. 10., st. 2., konkretno u interesu nacionalne sigurnosti, radi zaštite zdravlja i morala, radi zaštite prava ili ugleda drugih, sprječavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili zbog očuvanja nepristranosti i nezavi-snosti sudbene vlasti i d) poduzete mjere moraju biti razmjerne cilju kojem se teži. Ovi kriteriji detaljno su razrađeni kroz sudsku praksu Suda.59 Međutim, ta ograničenja mo-raju biti restriktivno tumačena te potreba za miješanjem u pravo uvjerljivo utvrđena, tj. u skladu sa zakonom i legitimnim ciljevima.60 Također, prema čl. 10., st. 2. ostvarivanje prava sadržanih u čl. 10., st. 1. od pojedinaca mora biti u skladu s osobnim dužnostima i odgovornostima.61

Iako Sud još nije odlučivao o zaštiti koju bi i stečajni upravitelji mogli imati zbog ko-rištenja slobode izražavanja suprotno načelima čl. 10., kao i o važnosti koju sam stečaj-ni postupak ima, tu treba poštivati ista načela koja je sud postavio za vođenje sudskih postupaka. Za potrebe ovog rada bitne su i povrede do kojih može doći zbog prenošenja i objavljivanja informacija i mišljenja u medijima koja se mogu okvalificirati kao povrede ugleda političara, državnih službenika, sudaca i odvjetnika jer su one bliske takvim povredama koje se mogu nanijeti stečajnim upraviteljima. Također, posebna se pažnja treba posvetiti sprječa-vanju otkrivanja povjerljivih informacija vezanih uz stečajni postupak. Tako će ona biti dalje razrađena u ovom radu.

4.4.1. sloboda izražavanja i ugled i prava drugih

Zaštita ugleda i prava drugih je legitimni cilj koji domaće vlasti daleko najviše koriste za ogra-ničavanje slobode izražavanja. Na to se često poziva radi zaštite političara i državnih službenika od kritike, upravo je zato ovdje Sud razvio opsežnu sudsku praksu, potvrđujući visok stupanj zaštite slobode izražavanja posebno za tisak. Privilegirani položaj medija proizlazi iz stajališta Suda da po-litičko izražavanje ima jednu od ključnih uloga u demokratskom društvu, kako i u pogledu izbornog postupka tako i u pogledu svakodnevnih pitanja od javnog interesa.62

Kada se radi o slobodi izražavanja u odnosu na državne službenike, sud mora pažljivo is-pitati njihove ˝dužnosti i odgovornosti˝ koje im daju ˝posebnu važnost˝.63 Sud će ovdje uzeti u obzir ravnotežu između prava pojedinca i interesa države da osigura rad državne uprave.64 Državni službenici, uključujući suce, državne odvjetnike, i policiju trebali bi uživati povjerenje

59 OETHEIMER, Mario, KURUCZ, Marion, MORAIS DE COSTA Thales, op. cit., str. 8.

60 REID, Karen, op. cit., str. 465.

61 FOTTRELL, Deirdre, et al., op. cit., str. 26-27.

62 Vidi više u LOUCAIDES, G. Loukis, The european Convention on human Rights, Collected Essays, Leiden, Boston, Martinus Nijhoff Publishers, 2007. str. 152-156.

63 Vidi, Ahmed i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 12. rujna 1995., br. 22954/93, Glasenapp protiv Njemačke, presuda, 28. kolovoza 1986., br. 9228/80, Kosiek protiv Njemačke, presuda, 28. kolovoza 1986., br. 9704/82 i De Diego Nafria protiv Španjolske, presuda, 14. ožujka 2002., br. 46833/99.

64 Vogt protiv Njemačke, presuda, 2. rujna 1996., br. 17851/91, Otto protiv Njemačke, presuda, 24. studeni 2005., br. 27574/02 i Kern protiv Njemačke, odluka, 29. svibnja 2007., br. 26870/04.

javnosti te ih je stoga nužno zaštititi od verbalnih napada i uvreda. Međutim, Sud je istaknuo i da se ipak državne službenike može puno više kritizirati kada se radi o obavljanju njihovih službenih dužnosti nego što je to dopušteno u odnosu na ostale građane.65 Sud je u predmetu Yankov protiv Bugarske66 istaknuo da, iako mogu biti suočeni s uvredama, ˝državni službenici moraju postupati u skladu sa svojim profesionalnim dužnostima, zanemarujući neopravdane povrede njihovih privatnih osjećaja.˝67

4.4.2. sprječavanje otkrivanja povjerljivih informacija

U predmetu Stoll protiv Švicarske68 radilo se o osudi novinara, podnositelja zahtjeva, zbog objavljivanja podataka iz povjerljivog diplomatskog dokumenta švicarske vlade o strategiji isplate naknade žrtvama holokausta iz sredstava deponiranih u švicarskim bankama. Veliko vijeće je smatralo da se izraz ˝sprječavanja otkrivanja informacija dobivenih u povjerenju˝ prema čl. 10., st. 2. primjenjuje na informacije koje može otkriti bilo osoba koja ih je dužna čuvati u okviru svoje profesije, bilo treća osoba, primjerice novinar. Sud je ovdje naglasio da ˝sloboda tiska ima još veće značenje u okolnostima u kojima država određene podatke tretira kao po-vjerljive ili tajne. Međutim, većinom od 12 naprama 10 glasova, Sud je ustanovio da ovdje nije došlo do povrede čl. 10. Većina sudaca je zauzela kritički stav u odnosu na članak podnositelja te ga okarakterizirala uvredljivim i nepreciznim čime je naveo čitatelje na pogrešno mišljenje i smanjio njegov doprinos javnoj raspravi zaštićenoj čl. 10.

4.5. očuvanje nepristranosti i nezavisnosti sudbene vlasti

Ovdje je naglasak stavljen na potrebu zaštite sudaca od nepotrebnog ponižavanja. Iako je Sud istaknuo da su sudovi kao i drugi državni organi podložni kritici i preispitivanju, tu mora postojati jasna razlika između kritike i uvrede. Također, istaknuo je da izricanje odgovarajuće kazne onome tko je nanio uvredu ne predstavlja povredu čl. 10.69 Time se ˝posebna uloga sud-stva˝ kao nositelja pravde očituje u povjerenju javnosti i to je jedan od uvjeta za njegov pravilan rad. Time se Sud vodio u predmetu Barfod protiv Danske70 gdje je novinar napisao članak u kojem je kritizirao suce laike te tako bio osuđen zbog klevete. Također, do povrede čl. 10. nije došlo niti u predmetu Prager i Oberschlick protiv Austrije71 gdje su podnositelji objavili članak u kojemu su kritizirali suce kaznenog suda u Beču, te je Sud tu utvrdio da su prešli granicu dopu-stive kritike. Sud je ovdje odmah prihvatio klasifikaciju činjenica i vrijednosnih prosudbi koje su dale nacionalne vlasti.72 Međutim, a Sud je utvrdio da je došlo do povrede čl. 10.u predmetu

65 Mamere protiv Francuske, presuda, 7. studeni 2006., br. 12697/03.

66 Yankov protiv Bugarske, presuda, 11. prosinca 2003., br. 39084/97.

67 LEACH, Philip, op. cit., str. 366.

68 Stoll protiv Švicarske, presuda, 10. studeni 2007., br. 69698/01 i Bojolyan protiv Armenije, presuda, 3. studeni 2009., br. 23693/03.

69 Skalka protiv Poljske, presuda, 27. svibnja 2003., br. 43425/98.

70 Barfod protiv Danske, presuda, 22. veljače 1989., br. 11508/85.

71 Prager i Oberschlick protiv Austrije, presuda, 26. travnja 1995., br. 15974/90.

72 VAN DIJK, Paul, et. al., Teorija i praksa Europske konvencije o ljudskim pravima, Sarajevo, Muller, 2001., str. 538.


78 79


De Haes i Gijsels protiv Belgije73 gdje je novinar osuđen zbog uvrede suca jer se članak kojeg je objavio, a koji je sadržavao provokativne navode, temeljio na čvrstim činjenicama.74

5. UMjesTo zAkLjUčkA

Usprkos samostalnosti pravnih disciplina medijskog i stečajnog prava, u kompleksnim uvjetima „post“ tranzicijskog gospodarstva, prema mišljenju autora radi se zapravo o uzaja-mno međuovisnim sustavima. U pravnoj realnosti Republike Hrvatske ta se međuovisnost očituje i u dubini krize koja zahvaća oba sustava. U okviru razmatrane problematike zamjetna je kriza ostvarivanja ciljeva stečajnog zakonodavstva. Iz perspektive medija zamjetan je tablo-itizam, senzacionalizam, gubitak vjerodostojnosti, pad profesionalnosti te narušavanje etičkih normi i standarda.

Ipak, moć masovnih medija u suvremenom društvu je neupitna. Možda bi bilo „najpamet-nije“ reći da treba izbjegavati pažnju medija i da ne treba odgovarati na provokacije koje će se povremeno pojavljivati te da treba pokušati minimizirati kontakte s medijima, osim ako pokušava ostvariti neki vlastiti cilj. Međutim, postoje situacije kada to nije moguće. Shodno tomu, tijela stečajnog postupka, prvenstveno stečajni upravitelj bi trebao biti spreman na rad s medijima od samog početka i trebao bi imati jasnu politiku prema medijima kao i plan.

Iz pravne perspektive na odnos stečaj-mediji treba gledati s aspekta odgovornosti za šte-tu.75 Štoviše, Ustav RH vrlo detaljno govori o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. S jedne strane je ustavno pravo kojim se jamči sloboda mišljenja i izražavanja kao i pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti (čl. 38. Ustava),76 dok je s druge strane ustavno pravo kojim se jamči poštivanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (čl. 35. Ustava).77 Stoga je potrebno pronaći ravnotežu između prava da se u sredstvima javnog informiranja istinito i potpuno izvješćuje o postupcima svake osobe i pravu te osobe na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Korištenje prvog prava ne smije dokinuti ono drugo.78

Zaključno, problemi stečajnog zakonodavstva su legitimni i, načelno, znanstveno neutra-lan predmet analize. Ne treba ih miješati s diskursom političkih rasprava, medijskim senzaci-onalizmom, i ne treba ih svoditi na kaznenopravni aspekt ili širi pristup pozitivno empiristič-kog utvrđenja broja slučajeva. Međutim, iako masovnim medijima nije dopušteno prekoračiti

73 De Haes i Gijsels protiv Belgije, presuda, 24. veljače 1997., br. 19983/92.

74 REID, Karen, op. cit., str. 471-472.

75 RADOLOVIĆ, Aldo, Odnos prava osobnosti i medijskog prava, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 28, 2007., br. 1, str. 267-315.

76 Naravno tu treba spomenuti i Zakon o sudovima (NN, br. 28/13.) čl. 6., st. 1. „Zabranjen je svaki oblik utjecaja na donošenje sudske odluke, posebno … korištenje medija i javnih istupanja na način suprotan načelima demokratskog društva, a koje ima za svrhu utjecaj na tijek i ishod sudskih postupaka“. Svakako pogledati UZELAC, Alan, Mediji u sudskom postupku, Istraživanje Hrvatskog novinarskog društva, Izvještaj i konačni rezultati projekta. Dostupno na mrežnim stranicama: http://alanuzelac.from.hr/Pdf/hnd-finalrep.pdf (12. 02. 2012.).

77 RH obvezuju međunarodni ugovori (čl. 141., st. 1. Ustava RH). Među međunarodnim ugovorima ističe se, prije objašnjeni čl. 10, ali i čl. 8. Konvencije (Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) prema kojem: 1.) svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, te 2.) javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

78 CRNIĆ, Ivica, odštetno pravo, zbirka sudskih rješidbi s napomenama i propisima, Zgombić & Partneri, Zagreb, 2004., str. 240.

granice postavljene u interesu odgovarajućeg vršenja pravde, oni su pozvani širiti informacije i ideje o sudskim slučajevima kao i ostalim temama od javnog interesa.79 U konačnici, da bi se povećala i/ili očuvala točnost i preciznost kojom mediji izvješćuju javnost o stečajnim postup-cima, potrebno je razraditi sustav informiranja i edukacije medija, a posebno onih njihovih predstavnika koji su izravno zaduženi za ovo područje. Koncepcijski, to ne treba biti jedno-smjeran proces, već proces razmjene, jer obje strane imaju što naučiti i pružiti.

PRAvnA vReLA

1. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.)

2. Stečajni zakon (NN, br. 44/96., 29/99., 129/00. 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12.)

3. Ustav Republike Hrvatske, (NN, br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01.

41/01., 55/01., 76/10. i 85/10.)

4. Zakon o medijima (NN, br. 59/04. i 84/11.)5. Zakon o sudovima (NN, br. 28/13.) 6. CRNIĆ, Ivica, Odštetno pravo, zbirka sudskih rješidbi s napomenama i propisima, Zgombić

& Partneri, Zagreb, 2004., str. 240. 7. ERAKOVIĆ, Andrija, Neke novosti u stečajnom pravu, ”Računovodstvo, revizija i financi-

je”, br. 2/2001, Zagreb, str. 194.-195.8. FOTTRELL, Deirdre, et al., Pravo na slobodu izražavanja prema Europskoj konvenciji o

ljudskim pravima (članak 10.) Interights, London, str. 10-11.9. Freedom of expression in Europe, Case-law concerning Article 10 of the European Conven-

tion on Human Rights, Strasbourg, Council of Europe Publishing, str. 75.10. JACOBy, Melissa B., Negotiating bankruptcy legislation through the news media, Houston

Law Review, vol. 41, 2004., no. 4, str. 1092-1143.11. KUSIĆ, Zvonko, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na otvaranju 24.

po redu znanstvene manifestacije „Knjiga Mediterana“ u Splitu 23. rujna 2012. 12. LEACH, Philip, Taking a case to the European Court of Human rights, Oxford University

press, Oxford, 2011. str. 316.13. LOUCAIDES, G. Loukis, The european Convention on human Rights, Collected Essays,

Leiden, Boston, Martinus Nijhoff Publishers, 2007. str. 152-156.14. MACOVEI, Monica, Freedom of expression, A guide to the implementation of Article 10 of

the European Convention on Human Rights. Human rights handbooks, No. 2, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 2008., str. 6-7.

15. MACOVEI, Monica, Sloboda izražavanja, Vodič za implementaciju članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, Grafičar promet, Sarajevo, 2002., str. 14-15.

16. OETHEIMER, Mario, KURUCZ, Marion, MORAIS DE COSTA Thales, Case law concerning Article 10 of the European Convention on Human Rights, Human rights file, No. 1 a, Co-uncil of Europe Publishing, Strasbourg, 2001., str. 7.

17. OVEy, Clare, WHITE, Robin, Jacobs and White: The European Convention on Human Rights, Oxford, Oxford Univesity Press, 2006., str. 321.

79 Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 26. travnja 1979., br. 6538/74.


80 81

18. RADOLOVIĆ, Aldo, Odnos prava osobnosti i medijskog prava, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 28, 2007., br. 1, str. 267-315.

19. REID, Karen, A practitioner’s guide to the European Convention on Human Rights, Sweet & Maxwell, London, 2012., str. 464-465.

20. UZELAC, Alan, Mediji u sudskom postupku, Istraživanje Hrvatskoga novinarskog društva, Izvještaj i konačni rezultati projekta. Dostupno na mrežni stranicama: http://alanuzelac.from.hr/Pdf/hnd-finalrep.pdf (12.02.2012.).

21. VAN DIJK, Paul, et. al., Teorija i praksa Europske konvencije o ljudskim pravima, Sarajevo, Muller, 2001., str. 538.

22. Odluka Općinskog suda u Splitu, br. II P-951/04. od 19.5.2011.23. Odluka Županijskog suda u Splitu, br. Gžx-1174/2011 od 27.10.2011. 24. Ahmed i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 12. rujna 1995., br. 22954/93. 25. Association Ekin protiv Francuske, presuda, 17. srpnja 2001., br. 39288/98.26. Autronic AG protiv Švicarske, presuda, 22. svibnja 1990., br. 12726/87.27. Barfod protiv Danske, presuda, 22. veljače 1989., br. 11508/85.28. Barthold protiv Njemačke, presuda, 25. ožujka 1985., br. 8734/79.29. Bojolyan protiv Armenije, presuda, 3. studeni 2009., br. 23693/03.30. Castells protiv Španjolske, presuda, 23. travnja 1992., br. 11798/85. 31. Dalban protiv Rumunjske, presuda, 28. rujna 1999., br. 28114/95.32. De Diego Nafria protiv Španjolske, presuda, 14. ožujka 2002., br. 46833/99.33. De Haes i Gijsels protiv Belgije, presuda, 24. veljače 1997., br. 19983/92. 34. Dichand i drugi protiv Austrije, presuda, 26. veljače 2002., br. 29271/95.35. Engel protiv Nizozemske, presuda, 8. lipnja 1976., br. 5100/71 5101/71 5102/71 5354/72 5370/72.36. Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 7. srpnja 1989., br. 10454/83.37. Glasenapp protiv Njemačke, presuda, 28. kolovoza 1986., br. 9228/80. 38. Glimmerveen i Hagenbeek protiv Nizozemske, odluka, 11. listopada 1979., br. 8348/78 8406/78.39. Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 27. ožujka 1996., br. 17488/90.40. Hachette Filipacchi Associe protiv Francuske, presuda, 23. srpnja 2009., br. 12268/03.41. Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 47. prosinca 1976., br. 5493/72.42. Jersild protiv Danske, presuda, 23. rujna 1994., br. 15890/89.43. Jerusalem protiv Austrije, presuda, 27. veljače 2001. br. 29271/95.44. Kern protiv Njemačke, odluka, 29. svibnja 2007., br. 26870/04.45. Kosiek protiv Njemačke, presuda, 28. kolovoza 1986., br. 9704/82. 46. Leander protiv Švedske, presuda, 26. ožujka 1987., br. 9248/81.47. Lingens protiv Austrije, presuda, 8. srpnja 1986., br. 9815/82.48. Mamere protiv Francuske, presuda, 7. studeni 2006., br. 12697/03.49. Novaya Gazeta i Borodyanskiy protiv Rusije, presuda, 28. ožujka 2013., br. 14087/08. 50. Oberschlick protiv Austrije, presuda, 23. svibnja 1991., br. 11662/85.51. Otto protiv Njemačke, presuda, 24. studeni 2005., br. 27574/02. 52. Prager i Oberschlick protiv Austrije, presuda, 26. travnja 1995., br. 15974/90.53. Prager protiv Austrije, presuda, 26. travnja 1995., br. 15974/90.54. Saliyev protiv Rusije, presuda, 21. listopada 2010., br. 35016/03. 55. Skalka protiv Poljske, presuda, 27. svibnja 2003., br. 43425/98.56. Stoll protiv Švicarske, presuda, 10. studeni 2007., br. 69698/01.57. Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 26. travnja 1979., br. 6538/74 6538/74.

58. Társaság a Szabadsagjogokert protiv Mađarske, presuda, 14. travnja 2009., br. 37374/05.59. Thorgeir Thorgeirson protiv Islanda, presuda, 25. lipnja 1992., br. 13778/88.60. Vogt protiv Njemačke, presuda, 2. rujna 1996., br. 17851/91. 61. Worm protiv Austrije, presuda, 29. kolovoza 1997., br. 22714/93. 62. Yankov protiv Bugarske, presuda, 11. prosinca 2003., br. 39084/97. Ante Vuković, LL.D,

bankruptcy estate manager, Split

Sanja Grbić, LL.D, senior assistant, Chair of Theory of Law and State, Legal Philosophy, Human Rights and Public Policy, Faculty of Law in RijekaDejan Bodul, LL.M, assistant, The Chair of Civil Procedural Law, Faculty of Law in Rijeka, bankruptcy estate manager

ReLATIon beTWeen bAnkRUPTcY PRoceeDIngs AnD MeDIA In cRoATIAn LAW conceRnIng The eURoPeAn convenTIon foR The PRoTecTIon of hUMAn RIghTs

summary

Both theory and practice show that suggestions for starting a bankruptcy proceedings, especially the ones for big business entities with a lot of employees, attract media. Unfortunately, majority of media and general public do not understand the complexity of bankruptcy proceedings and its implications on social-economic relations.The problem arises not only from diversity of goals that emerge in opening of bankruptcy proceeding but also from the fact that effective bankruptcy proceedings should execute many goals that are rarely compatible. General public will probably consider the starting of bankruptcy proceedings and bankruptcy estate managers in companies as an immediate cause for closing down of the businesses, dismissal, often perceiving it as an imposture and so on but without realizing that a real problem is insolvency and without understanding that the solution to the problem are the bankruptcy proceeding, bankruptcy settlement and financial restructuring. Furtheron, the paper aims at analysis of the relation between bankruptcy proceedings (body) and media. The initial thesis and a general rule regarding the bankruptcy-media relation, is actually a general rule and can be summarized into the following thesis – media have right to investigate the points of view of all events, appearances, persons, cases and activities concerning bankruptcy but they also have duty to check for authentic facts they are writing about and also respect privacy, dignity, reputation and dignity of a bankruptcy procedure body; the publisher should care that the published information should not do harm to anyone since pursuant to provisions of the Media Law (Official Gazette, No. 59/04 and 84/11) he shall be responsible for the damage caused (Supreme Court of the Republic of Croatia, Rev-1261/97 of 29 August 2001).

Key words: Bankruptcy procedeedings, case study, the European Convention for the Protection of Human Rights



82 83

Barbara Pisker, Zrinka Mustapić, Predrag Zima: PRAVO – PRAVEDNOST: ANALOGIJA JEDNE ANTINOMIJE

Dr. jur. Ante Vuković, Zwangsvollstreckungsbeauftragter, Split Dr. jur. Sanja Grbić, Höhere Assisstentin am Lehrstuhl für die Rechts- und Staatstheorie, Rechtsphilosophie, Menschenrechte und die Staatspolitik, Fakultät für Rechtswissenschaften, Rijeka Mag. jur. Dejan Bodul, Assisstent am Lehrstuhl für Zivilprozessrecht, Fakultät für Rechtswissenschaften, Rijeka, ein Zwangsvollstreckungsbeauftragter

veRhÄLTnIs Des zWAngsvoLLsTReckUngsveRfAhRens UnD DeR MeDIen IM kRoATIschen RechT AUs DeR sIchT DeR eURoPÄIschen MenschenRechTskonvenTIon – eInIge ÜbeRLegUngen

zusammenfassung

Theorie und Praxis weisen darauf hin, dass die Vorschläge für die Eröffnung eines Zwan-gsvollstreckungsverfahrens, insbesondere diejenigen, die große Gaschäftssubjekte mit viel Ar-beitnehmer einschließen, haben eine große Chance, die Aufmerksamkeit der Medin anzuziehen. Leider erkennt die Mehrheit der Medien, wie auch die breite Öffentlichkeit , die Komplexität der Zwangsvollstreckung und ihrer Implikationen auf Gesellschafts- und Wirtschatsverhältnis-se nicht. Das Problem kommt aus der Verschiedenheit der auf Grund von Zwangsvollstreckung entstandenen Ziele, aber auch aus der Tatsache hervor, dass wirkungsvolle Zwangsvollstreckung zahlreiche, nicht immer damit zusammenpassende Ziele hat.

Breite Öffentlichkeit wird wahrscheinlich die Eröffnung der Zwangsvollstreckung und Ein-tritt der Zwangsvollsreckungsbeauftragten in Handelsgesellschaften als eine unmittelbare Ur-sache der Verschließung von Geschäftssubjekten und der Entlassung von Arbeitnehmern beo-bachten, all dies häufig als betrügerisches Verhalten perzipierend, und dabei nicht begreifend, dass das Problem eigentlich in der Insolvenz liege und seine Lösung ein Zwangsvollstreckun-gsverfahren, bzw. das Verfahren des vorläufigen Zwangsvollstreckungsausgleichs und der Fi-nanzrestrukturierung sei. Aus diesen Gründen ist in der Fortsetzung der Arbeit unser Ziel, das Verhältnis der Organen des Zwangsvollstreckungsverfahrens und der Medien zu analysieren. Die Ausgangsthese, vielmehr die Grundregel des Verhältnisses zwischen Zwangsvollstreckung und Medien, kann folgenderweise zusammengefasst werden: den Medien steht das Recht zu, Einstellungen zu allen Ereignissen, Erscheinungen, Personen, Gegenständen und Tätigkeiten bezüglich der Zwangsvollstreckung zu erforschen; sie sind aber auch verpflichtet, Wahrhafti-gkeit der Tatsachen, über welche sie berichten, zu überprüfen und die Privatsphäre, Würde, Ehre und Ansehen der Organen des Zwangsvollstrackungsverfahrens zu achten, während der Verle-ger Rechnung tragen sollte, dass keiner anderen Person durch die veröffentlichte Information der Schaden zugefügt wird, denn widrigenfalls haftet er im Sinne der Bestimmungen des Me-diengesetzes (NN [Volksblatt] Nr. 59/04 und 84/11 – danach: Mediengesetz) für die Schäden, die durch solche Unterlassungen zugefügt wurden (Argumentation des Obersten Gerichtshofs der Republik Kroatien, Rev-1261/97 vom 29. August 2001). Schlüsselwörter: die Zwangsvollstreckung, Medien, die Fallanalyse, Europäische Menschenrecht-

skonvention

Dr. sc. Barbara Pisker, Veleučilište u PožegiMr. sc. Zrinka Mustapić, Zagrebačka škola ekonomije i managementaDoc. dr. sc. Predrag Zima, Pravni fakultet u Osijeku

PRAVO – PRAVEDNOST: ANALOGIJA JEDNE ANTINOMIJE

1. UvoD

Pojam pravednosti inherentan je kako političkoj i moralnoj filozofiji, tako i ekonomskoj zna-nosti, te pravnoj filozofiji. Ističe se kako je pravednost određeni princip (načelo) odnosa među ljudima, koji na temelju općeg (većinskog) prihvaćanja, čuva subjektivnost, autonomnost i digni-tet ljudi u zajednici.1 Kada se govori o regulaciji odnosa u društvima, obično se regulacijom (lat. regulatio, upravljanje, uređivanje) naziva2 djelatnost sistematskog legitimnog utjecaja na ponaša-nje ljudi prema prethodno postavljenim kriterijima. Odkada postoje, ljudska društva pokušava-la su regulirati ponašanje svojih pripadnika, uglavnom na tri3 načina: 1/ uspostavljanjem pravila i njihovom stabilizacijom u očekivanja pod pritiskom neizvjesnosti u prirodnoj okolini; 2/ uspo-stavljanjem pravila i njihovim selekcioniranjem od strane vlasti u političkom podsustavu druš-tva; 3/ uspostavljanjem pravila i njihovim prihvaćanjem iz razumnih razloga.

Ističe se da su sva tri načina jednako izvorna i ne isključuju se međusobno, nego suprotno, djeluju usporedno. Samo pak reguliranje, djelovanje je koga obilježava trajnost, a proistječe iz svijesti ljudi, pa nosi tragove svih podsistema svijesti: normativnog, kognitivnog, estetskog, sto-pljene u konativnu motivaciju, prema okolnostima, često nabijenu emocijama4.

Međutim, svaka pojedina disciplina izučava samo dio tog pojma. Ukoliko govorimo o učinci-ma koje bi pravednost trebala proizvoditi, tada je proučavamo u okviru ekonomije i političke fi-lozofije (npr. pravedna raspodjela dobara ili što odlikuje pravednog vladara). S druge strane, mo-ralna i pravna filozofija proučavaju samu bit pojmova pravda i pravo i njihovu povezanost sa za-konom.

Cilj je ovog rada je utvrditi neke elemente pojma pravednosti i povezanosti tog pojma sa prav-nim normama kao temeljnim načinom reguliranja odnosa među ljudima i ogranizacijama.

2. RAzUMIjevAnje PRAvA I PRAveDnosTI U MIToLogIjI

Pretpovijesno razumijevanje „čarobnosti svijeta“ i sila prirode u jedan poredak stapa običa-je, moral, religiju, politiku, pravo, ideologiju i filozofiju. Sva pravila društvenog ponašanja objedi-njena su u jedan „normativni poredak“ za koji se vjerovalo da je božanskog podrijetla, a koji da-nas nazivamo mitskom slikom svijeta. Karakteristika je takvog društvenog poretka funkcional-na ekvivalentnost današnjim društvenim porecima u području zadovoljavanja potreba društva

1 Leksikon temeljnih pojmova politike, (1990) Zagreb, str.9.

2 Vidi Pusić, E.: Društvena regulacija, Globus, Zagreb, 1989:149

3 Vidi Pusić, E.: Država kao institucija, RAD-HAZU, 473/1986

4 Op.cit.,Pusić, E.: 1989:149

Stručni radUDK: 340.12


84 85

za redukcijom neizvjesnosti i tjeskobe, opravdanja svijeta i objašnjavanja čovjekova mjesta u nje-mu; zasnivanja zajedničkog života i načina očuvanja i ozbiljenja društvenih vrijednosti; zadovo-ljenja potreba za identitetom, kontinuitetom i orijentacijom čovjeka u svijetu, ujedinjenje druš-tvene grupe skupom vjerovanja, načela i vrijednosti. Logička matrica mita ima za cilj objašnjava-nje i razumijevanje svijeta i pronalaženje čovjekova mjesta u njemu.

2.1. Pravo i pravednost u antičkom mitu klasične grčke

Već se u mitovima stare antike istovremeno zbivaju jedinstvo pokoravanja silama prirode, podnošenje žrtve, te poricanje tih sila; jedinstvo priklanjanja prirodi i ovladavanja njome. Bogovi antičkih mitova stare Grčke puno su bliži ljudima nego bogovi iz drugih mitologija, te su s čovje-kom u neprestanoj interakciji: prvenstveni cilj grčkog mita bio je poštovanje i velikodušnost pre-ma čovjeku jer “nitko nikada nije mogao biti siguran tko je ljudsko biće, a tko je bog.”5

U grčkoj se mitologiji pojavljuju tri božanstva koja možemo usko povezati uz pojmove razu-mijevanja prava i pravednosti: Temida, Dika i vrhovni bog grčke mitologije Zeus. Temida (grč. Themis, lat. Themis ili Iustitia) kći je boga neba Urana i božice zemlje Geje, božica zakonitog po-retka. Katkad se nazivala i drugom Zeusovom ženom i imala s najvišim bogom sedam kćeri: tri Moire, koje su postale božice sudbine, tri Hore, božicee godišnjih doba i Diku božicu pravde. Za-jedno s Dikom stajala je uvijek pored Zeusa kad je sjedao na svoje zlatno prijestolje u funkciji najvišeg suca. Nazočnost obiju ovih božica bila mu je potrebna pri suđenju, iako su zakoniti po-redak i pravda često dvije različite stvari, ali kod pravedne presude obje se moraju stopiti u jed-no. U prikazima klasične Grčke Temida nije imala povez oko očiju niti je držala mač, za razliku od Justicije. Suci su u antičkoj Grčkoj bili često znani kao themistopoloi, odnosno „Temidine sluge”. Dika (grč. Dike, lat. Iustitia) kći je najvišeg boga Zeusa i božice Temide, božica pravednosti. Perso-nifikacija je prirodnog zakona ili pravde. Kad je Zeus obavljao svoju dužnost najvećeg suca, uvi-jek je stajala uz njega zajedno sa svojom majkom Temidom, božicom zakonitog poretka. Zajed-nička nazočnost obiju ovih božica imala je duboko simbolično značenje: Grci su, naime, spozna-li da pravednost i zakoniti poredak često nisu jedno, ali da se u pravednoj presudi moraju stopi-ti u jedno. Obje božice ravnopravno su bile zaštitnice prava: Dika, prava u smislu pravednosti, a Temida u smislu zakonitosti. Dika je prikazivana kako nosi vagu, a njena suprotnost bila je Adi-ka (nepravda). Njihova je međusobna borba često prikazivana u starogrčkim dramama Euripida i Sofokla u kojima je Dika prikazana kao lijepa božica koja jednom rukom davi Adiku, a u drugoj drži štap kojim ju tuče.6

2.2. Pravo i pravednost u rimskoj mitologiji

Za razliku od grčke u rimskoj mitologiji postulat prava i pravednosti je poistovijećen. Očito-valo se to u jednom božanstvu koje je u sebi spajalo ta dva pojma. Dika i Temida stopljene su u jednu božicu prava i pravde - Justiciju. Justicia (lat. Iustitia) rimska je božica prava i pravedno-sti - alegorijska personifikacija morala u odnosu prema pravnom poretku. Rimljani su je prikazi-vali kao časnu ženu s vagom u njenoj lijevoj ruci koja simbolizira snagu argumenata tužiteljstva

5 Zamarovsky, V., Junaci antičkih mitova, Dušević & Kršovnik, d.o.o., Rijeka, 2004., str. 12.

6 Čuveljak, J., O simbolima pravde, Hrvatska pravna revija, br. 7-8., 2008. str. 119.


i okrivljenika kojom bi točno odvagnula krivicu i nevinost. Mač s oštricama na obje strane koji drži u desnoj ruci simbolizira moć provođenja prava, pa čak i pod prisilom. Također je prikazana s povezom preko očiju kako bi se indiciralo kako je pravda (ili bi barem trebala biti) mjerena objek-tivno, bez straha ili usluge, bez obzira na identitet, moć ili slabost. No prikazuje se slijepom tek od kraja 15. stoljeća, kad se povez postavlja na njene oči s obzirom na to da se u antici smatralo da pravda ima bistro oko, povez je označavao nedostatak prosudbe kao kod božice Fortune npr. Rimski novčić iz pretpovijesnog vremena prikazuje ju bez poveza.7 U početku 16. stoljeća kada se povez stavlja na njen lik imao je sarkastično značenje označavajući kritiku na nepristranost sudova, kao i slijepost prema nepravdi. Danas se povez oko očiju kod Justicije smatra simbolom nepristranosti i pravednosti.

3. PojAM PRAvA

Pravo se kao pojam često koristi u svakodnevnom govoru i koristeći jezičnu slobodu značenje te riječi upotrebljava se metaforično. Tako se npr. riječ „pravo“ javlja u značenju smjera ili stra-ne; u smislu načina, pristupa – „ispravno“, pravo; kao „objektivno pravo“; kao „subjektivno pra-vo“; u značenju istovjetnosti s pravdom (korijen iz latinskog jezika isti je za „pravo“ i „pravdu“ – ius, iustitia (grč. dike)); kasnije u nekim jezicima „pravo“ se označava različito (s različitim korije-nom) od pravde (npr. droit, diritto, derecho)); u smislu znanosti o pravu, ili studija prava; kao za-htjev za poštovanjem, odnosno imperativ; kao oznaka profesije (sudac, odvjetnik, tužilac) i dr.8

Etimologijski objašnjenje riječi „pravo“ dolazi od baltosl., svesl., prasl. pridjeva prav; prava, a prvobitno mu je značenje konkretno - upravljanje naprijed.9 Termini koji označavaju riječ pravo u indoeuropskim su jezicima najčešće izvedeni iz latinske riječi directum koja izražava predodž-bu o prostoru (ravno) ili pak o načinu djelovanja (ispravno). U engleskom jeziku riječ law upućuje na shvaćanje da je pravo u biti zakon (grč. nomos; lat. lex). U antici se pojam prava nerijetko svodi i na „pravednost“ (grč. dika;, dikaion) ili na običajnost uopće (lat. mores; consuetudo). Tako hrvat-skom izrazu „pravo“ odgovara u drugim jezicima termin: recht (njem.), droit (franc.), diritto (tal.), derecho (španj.) te u engleskom right koji pak znači subjektivno pravo, dok se za objektivno pra-vo upotrebljava riječ law.10

Iako na pojmu prava počiva cjelokupna pravna znanost (iurisprudencija), a napose teorija i filozo-fija prava, o njemu još uvijek postoje oprečna mišljenja, i u pravnika i u pisaca iz drugih područja zna-nja. Pravna znanost bezuvjetno već više od 2000 godina traži (što je utvrdio i I. Kant „pravnici još tra-že definiciju za svoj pojam prava“11) precizno određenje osnovnog pojma u pojavnosti svog predme-ta i stvaranje sustava specifičnih značenja u teoriji o pojmu prava koja je tijekom povijesti bila jedan od povlaštenih predmeta raznih društvenih znanosti. Do pojave modernog doba to su opća filozofija i teologija, a kasnije specijalizirane discipline s različitim pristupima ili usmjerene na različite pojave: filozofija prava, opća teorija prava, pravna etnologija, sociologija prava.12 S obzirom na činjenicu da

7 Lamoine G., ed.: Images et representations de la justice du XVie au XIXe siecle, Toullouse: University of Toulouse-Le Mirail, 1983., str. 8., navedeno prema: Zamarovsky, V., Junaci antičkih mitova, Dušević & Kršovnik, d.o.o., Rijeka, 2004., str. 386.

8 Miličić, V., Pravo i metodologija prava: stvaranje i ostvarenje prava, Alinea, Zagreb, 1992., str. 19.

9 Ibid.

10 Vrban, D., Država i pravo, Golden marketing, Zagreb, 2003., str. 235.

11 Kant, E., Kritika čistog uma, Kultura, Beograd, 1990., str. 585.

12 Visković, N., Pojam prava: prilog integralnog teoriji prava, Logos, Split, 1981., str. 5.


86 87

je pravo složena pojava, s jedne strane, dok se s druge strane različite pojave nazivaju ovim istim pojmom, prijepori oko srži značenja pojma prava nisu nerazumljivi, te su prije svega objektivno-društvene naravi, a odnose se na: složenost predmeta koji se promatra, ideološki karakter pred-meta i samog razmatranja, te razlike u pristupu definiciji.13

3.1. višesložnost pojma prava

Na složenost i teškoće pri određenju pojma pravo ukazuje i opći stav da je svaka definicija istovremeno i determinacija, čime se osiromašuje predmet definiranja (omnis definitio periculose est).14 No u svrhu daljnjih rasprava kojima ćemo se baviti u ovome radu dužnost nam je postaviti preliminarnu definiciju prava. Krenut ćemo od nabrajanja pojava koje se u suvremenom poima-nju prava označavaju tim pojmom (kako u pravnom tako i u laičkom poimanju):

a) jedna vrsta društvenih normi: ili formalno važeće norme, ili efektivno primjenjive norme, ili idealno važeće norme;

b) ovlaštenje poteklo iz norme, tzv. „subjektivno pravo“;c) princip da svakome treba dati ono što mu pripada, tj. princip pravde;d) stanovita vrsta društvenih odnosa: intersubjektivnih, klasnih, robnonovčanih itd.;e) stanovita forma iskustva: atributivno-imperativne emocije, iskustvo „normativnih faka-

ta“ ili ideje pravde;f) samo ponašanje i odlučivanje sudaca;g) jedna profesija, ili studij, ili znanstvena disciplina15

U našoj raspravi o pojmu prava utvrdit ćemo kako je pravo prije svega „idealna pojava – kao skup misli, ali istovremeno i realna pojava – jer je iskazano nekim realnim iskazima koji stvar-no postoje u ljudskom društvu“.16 Osim toga svakako je sigurno da je shvaćanje pojma prava po-vijesno određena i ograničena spoznaja, koja odgovara društvenim odnosima i spoznajnim mo-ćima svoga doba. Iako postoji opće slaganje da je izvanredno teško odrediti što je pravo, jer „kri-terij pravnosti bježi“17 napori da se to ipak učini u povijesti pravne misli ne prestaju. To „traže-nje sebe“ u pravnoj znanosti izaziva stalne preobrazbe i sukobe, pa se samim time povijesno mi-jenjao i sam temelj pravne misli – pojam prava.

Pravo je, prema latinskoj poslovici „umijeće dobrog i pravičnog“ (Ius est ars boni et aequi). U toj staroj, u osnovi jednostavnoj, definiciji pojma prava jezgrovito je sažet zahtjev koji pred pravo postavlja svako, pa i današnje suvremeno društvo, bez obzira na vremensku distancu iz koje ova definicija potječe. Ona, prema E. Pusiću, čini bit problema razvoja društvene analize prava: „Pri-je svega pravo se u starom Rimu smatralo umijećem, vještinom, kao što su bile retorika, muzika, medicina onoga vremena. U čemu je umijeće? Od samog početka ne samo u identifikaciji pravnih propisa, odnosno njihovih legitimnih izvora, ne samo u konstataciji faktičkih situacija na koje valja primijeniti propise, ne samo u operacijama supsumpcije faktičke situacije pod normu koja se na nju primjenjuje. I od najjednostavnijeg prava traži se više: da pronađe u nekom smislu za-

13 Cf. ibid., str. 4.

14 Miličić, op.cit. (bilj.7), str. 18.

15 Visković, op.cit. (bilj. 11), str. 3.

16 Pravni informator, online izdanje časopisa, Ljiljana Milanković Vasović: „Poznavanje prava“ http://www.informator.co.yu/informa-tor/tekstovi/poznavanje_304.htm, 03.10.2007.

17 Pusić, E., Društvena regulacija: granice znanosti i iskustva, Globus, Zagreb, 1989., str. 241.


dovoljavajuća rješenja u situacijama koje nastaju među ljudima u društvu, u sporovima među nji-ma, u sukobima…Pravo je instrument društvene regulacije. Zadovoljavajuća rješenja za pravo su, prema tome, ona koja su u skladu sa svakodnevnim društvenim interesnim kriterijima regulaci-je. Takav sklad doživljava se u svakom pojedinom društvu kao „dobar i pravičan“. No to je, u naj-boljem slučaju, tek polazna točka za razmišljanje.“18

Pravo je pozvano da predstavlja balans i pronalazi rješenja u nebrojenim interesnim situaci-jama (suradnje ili konflikata) koji čine osnovu svakog društvenog sustava. Pravo je prema tome društveni fenomen; naročit, specifičan i autonoman oblik regulacije društvenog života. Njego-vu bit treba tražiti u normi i njenom odnosu prema temeljnim društvenim vrijednostima (idea-lima) koje upućuju na najvažnija društvena dobra, materijalna i nematerijalna, čija se zaštita po-stavlja kao cilj prava.19

Pravo je za narode Europe u ranim stadijima njihove povijesti bilo, ne prvenstveno stvar stva-ranja i primjene pravila da bi se utvrdila krivnja i presudilo, ne oruđe razdvajanja ljudi, već više način da se ljudi povežu, da se pomire.20

Za E. Dürkheima su religija, moral i pravo „tri velika oblika regulacije u društvu“. M. Weber pravo definira kao „poredak…jamčen izvana vjerojatnošću prinude (fizičke ili psihičke) jednog posebno na to usmjerenog stožera ljudi, kojim se prisiljava na pokoravanje ili kažnjava povreda,“

21 dok N. Luhmann pravo i politiku smatra regulacijskim mehanizmima koji su potrebni zbog po-stojanja proturječja i sukoba u društvu. 22 Pravo su očekivanja koja su generalizirana sukladno po sve tri dimenzije, po vremenskoj kao norma, po društvenoj kroz institucionalno zgušnjavanje i po stvarnoj putem smisla, s tim da u slučaju razočaranja dolazi do sankcije u krajnjoj liniji fizič-kom silom, a čitavo je odvijanje razočaranja utvrđeno u obliku posebnih postupaka. Sam pojam prava definira kao „strukturirani sustav procesa odlučivanja“.23

Za R. Lukića je sustav prava „logički sređena, neproturječna cjelina mnogobrojnih normi, koje se sve drže međusobno i zavise jedna o drugoj, a služe kao sustav orijentaciji prakse u rješa-vanju pojedinog slučaja, u stvaranju novog prava, u razvijanju pravne znanosti”24, dok L.L. Fuller, smatra da je dovoljno definirati pravo kao „pothvat podvrgavanja ljudskog ponašanja vladavini pravila“25, E. Dürkheim misli da „svaka pravna zapovijed može biti definirana – sankcionirano pravilo vladanja“26, a M. Weber zahtijeva postojanje „posebnog skupa ljudi“ koji će primjenjivati sankcije, ali ne specificira da taj skup mora imati karakteristike države;27 dotle se opći konsenzus sve više pomiče prema shvaćanju da je pravo onaj normativni sustav koji stvara ili koji bar svojim monopolom fizičke prinude jamči država.

Prema D. Vrbanu pravo (ius) s jedne strane obuhvaća važeće zakone i običaje (engl. law), a s druge strane i privatnu sferu u kojoj pojedinac nešto prisvaja ili s nečim raspolaže (engl. rights,

18 Cf.ibid., str. 6.

19 Vrban, op.cit., (bilj. 9), str. 229.

20 Berman, H. J., Law and Revolution, The Transformation of the Western Legal Tradiotion, HUP, Cambridge, Massachusetts and London, England, 1983., str. 78.

21 Weber, M., Grundriss der Sozialoekonomik, III Abteilung, Wirtschatf und Gesellschaft, J.C.B. Mohr-Paul Siebeck, Tübingen, 1921., navedeno prema: Pusić, op.cit. (bilj. 16), str. 34

22 Luhmann, N., Rechssoziologie, Band 1, Rowoholt, Hamburg, 1972., navedeno prema: Pusić, op.cit. (bilj. 16), str. 187.

23 Ibid.

24 Lukić, R., Teorije države i prava, Naučna knjiga, Beograd, 1954., str. 23.

25 Berman, op.cit. (bilj. 19), str. 4.

26 Dürkheim, E., O podeli društvenog rada, Prosveta, Beograd, 1972., str. 109.

27 Sahay, A., et.al., Max Weber and Modern Socioloy, R&KP, London, 1971., str. 17.


88 89

lat. iura, fr. les droits).28 Neki idu dalje i zahtijevaju da i nužno klasni karakter države uđe među definitorne značajke prava, ili preciziraju da pravo potječe od države kao temelj odlučivanja sudo-va i podloga pravne prinude.29 Drugi nastoje pravo, bar u definiciji osamostaliti od države: „Pra-vo je u prvom redu društveni mehanizam pomoću kojeg se pojedine osobe u društvenoj interak-ciji orijentiraju jedna prema drugoj,“30 da bi ga zatim mogli postaviti u opoziciju prema državi i prikazati kao „presudno kroćenje vlasti“. Postaje jasno da različiti autori, u vidu definicije, zapra-vo iskazuju svoje političko i ideološko uvjerenje o poželjnoj funkciji prava: „Pravo vrijedi ne samo snagom odluka donesenih u društvenom i političkom postupku, ono vrijedi i snagom životnih odluka pojedinih djelujućih osoba. A ove odluke imaju, za volju identiteta samih osoba, nepore-civi zahtjev za apsolutnošću, koji se ni u mišljenju pojedinaca ne može svesti na funkcionalnost sustava.“ Stav s kojim će se mnogi složiti, ali ujedno i granica gdje pojmovna analiza prava i pre-ciziranje njegova pojmovnog određenja prestaje biti korisno.31

Ono što razlikuje suvremeno pravo, kao društvenu pojavu, od ostalih društvenih pojava (mo-rala, običaja, religije) je njegova neposredna ovisnost o dominantnoj društvenoj grupi, vladaju-ćim grupama. U ovom kontekstu važno je istaknuti kako adresat ostvarivanja prava nije nužno država, kao apstrakcija vlasti, već se središte moći može nalaziti u stvarnoj (ekonomskoj i poli-tičkoj) dominantnoj grupi. Time njegovo stvaranje, učinkovitost i važenje, analogijom i ostvare-nje ovise o dominantnoj grupi – „Oko zakona sjedi u licu vladajuće klase“32 ili pozitivno pravo, ius scriptum, služi često bez uljepšavanja – pa i bez ideološkog prikrivanja – interesima vladajuće kla-se, „jer pravo je postavila vladajuća klasa i puno je predviđenih zasjeda.”33 S druge strane, za ne-dominantne društvene grupe poredak je heteronoman, a vladajuće ga grupe čine djelotvornom prisilom. Pravo je time prije svega „instrument društvene stabilnosti“, a jedna od važnijih funk-cija pravnog poretka upravo je zaštita dominantnih društveno-političkih vrijednosti.34

3.2. Rascjep teorije o pojmu prava i pravne znanosti

Pravna teorija, u stalnom nastojanju ispravnog određenja pojmova, dospjela je u neobičnu si-tuaciju. Autoriteti teorije prava iznose sasvim različite teze o pravu, služeći se istim terminom „pravo” raspravljaju o sasvim drugačijim stvarima, te se ponekad čini kao da se uopće niti ne ra-zumiju.35 Polazeći od određenih ideoloških okvira i metodoloških modela, te sudjelujući u proce-su specijalizacije spoznaje, pravni se teoretičari u odgovoru na pitanje o pojmu prava dijele u tri suprotstavljena tabora:

• Iusnaturalisti, za koje je pravo prije svega etička pojava, sustav vrijednosti, a tek zatim norma i ponašanje;

28 Vrban, op.cit. (bilj. 9), str. 375.

29 Erlich, E., Fundamental Principles of the Sociology of Law, Transaction Publishers, New Brunswick and London, 2000., str. 137.

30 Schelsky, H., Die Soziologen and das Recht, Abhandlungen und Vorträge zur Soziologie von Recht, Institution und Planung, Opla-den, 1980., str. 77.

31 Pusić, E., Društvena regulacija: granice znanosti i iskustva, loc.cit.

32 Bloch, E., Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, loc.cit.

33 Ibid.

34 Vrban, D., Država i pravo, loc.cit.



• Legalisti i normativisti, za koje je pravo sustav normi kao psiholoških ili logično – jezič-nih pojava koje važe neovisno o njihovoj vrijednosti i efikasnosti;

• Sociolozi, za koje je pravo socijalno – materijalna pojava, poredak društvenih odnosa gdje nastaju i gdje se ostvaruju vrijednosti i norme kao zavisni čimbenici. 36

Premda se posredno ili neposredno uvijek tematiziraju i norme i vrijednosti i društveni od-nosi, ipak se u svakom od tih tabora naglašava ili čak apsolutizira jedan od navedenih elemena-ta kao temeljni sadržaj prava i kriterij pravnosti. Prema M. Rehbinderu „Idealnost prava (aksio-logija, vrijednosti, npr. pravednost) je područje pravne filozofije, normativnost pripada pravnoj dogmatici, a stvarnost sociologiji prava koja može biti genetička (pravo kao rezultat društvenih procesa) ili operacionalna (pravo kao regulator društvenih akcija).“37

3.3. vrijednosti u pravu

Pravednost kao pojam pripada u područje vrijednosti, samim time promišljanja o njoj pripa-daju u područje filozofije prava, točnije aksiologiju (grč. aksios – vrijedan), kao opću teoriju vri-jednosti i vrjednovanja. Vrijednosti pripadaju u područje idealnih kategorija (dobro, istina, jed-nakost, sloboda, pravednost,), a možemo ih shvatiti kao „funkciju zadovoljenja potreba.“38 „Vri-jednost je način postojanja ljudske realnosti, ona je sama i činjenica ljudskog života i kriterij iz-bora u postavljanju ciljeva ljudske prakse.“39 Vrijednosti imaju širu kulturalnu osnovu, te su kao takve dio zajedničkog kulturnog dobra. Sve društvene grupe koriste pozitivne vrijednosti koje određuju moralni poredak društva ili kulture ne samo kao kriterij vrjednovanja već i kao osnovu za legitimiranje osobnih interesa i ciljeva. Dominantne grupe u društvu koriste tako ideološku integraciju vrijednosti kako bi legitimirale svoju dominaciju, a nedominantne grupe kako bi le-gitimirale svoje suprotstavljanje, neslaganje ili otpor. Tako su demokracija, sloboda, ravnoprav-nost, neovisnost, pravednost neke od temeljnih društvenih vrijednosti koje promovira liberalna ideologija kao prevladavajući okvir današnjih društava zapadne civilizacije.40

Vrijednosti nisu združene samo u ideologije, one vladaju općim društvenim uvjerenjima. Tako se stavovi skupine specifičnih društvenih područja mogu koristiti vrijednostima kao mje-rilom vrjednovanja, opravdanja i legitimiranja različitih društvenih procesa, postupaka i odluka.

Potrebno je ovdje reći kako je prije svega „čovjek izvor, osadrženje i mjera vrijednosnih nače-la“, a sukladno tomu i mjera svojih prava.41 Moralni stavovi određuju idealni temelj našeg djelova-nja kao i rasuđivanja tuđih djelovanja izravno određujući naše koncepcije društvene pravednosti.


37 Rehbinder, M., Sociology of Law, A Trend Report and Bibliography, Current Sociology, XX, 3, 1972., str. 13-14.

38 Petković, S., Varijacije vrijednosnih orijentacija kao funkcija društveno – ekonomske razvijenosti, Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976., str. 332.

39 Životić, M., Aksiologija, Naprijed, Zagreb, 1986., str. 9.

40 Opširnije o odnosu vrijednosti i ideologije V.: Van Dijk, T.A., Ideologija: multidisciplinaran pristup, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2006., str. 107 – 111.

41 Miličić, V., Opća teorija prava i države, V. Miličić, Zagreb, 2003., str. 70.


90 91

4. PRAveDnosT kAo sReDIšnjA vRIjeDnosT PRAvnog PoReTkA

U razmatranju odnosa između prava i pravednosti neophodno je prije svega naglasiti trodi-menzionalnost prava: u pravu činjenica ili bitak (zbiljski društveni život) treba biti trebanje (nor-mativnost) i vrijednost (osobito pravednost) u odnosu uzajamnog prožimanja.42 Na isti način koncepciju prava vidi i Visković – prema njemu pravo je integralno i sastoji se od tri dimenzije koje inkorporira u svojoj strukturi: odnos, vrijednost i normu. Prema ovim određenjima, pravna filozofija bavi se vrijednosnim područjem prava, pravna dogmatika normativnim, a činjenicama ili bitkom (zbiljskim društvenim životom), odnosima u pravu bavi se sociologija prava.

Pravo je, možemo se kategorički opredijeliti, utvrđena pravednost.43 Najvažniji je stav, odno-sno istina o pravu, a što je istodobno i ključna tvrdnja aksiologije prava, da je zakonsku praved-nost (dakle, pravo) potrebno trajno prosuđivati (na svim razinama i u svim područjima iskustva o pravu), prema naravi stvari zbiljskih stanja nejednakosti sustavima vrijednosti izvan prava.

4.1. John Rawls: pravednost kao pravičnostJednu od najvećih mana utilitarističkoj koncepciji pravednosti44 izriče John Rawls (1921. –

2002.) u svojoj „Teoriji pravednosti“ 1971. Rawls tvrdi kako je glavna manjkavost utilitarizma u tome što je njegov cilj najveće ukupne sreće nedopustivo neosoban. S utilitarnog stajališta, naime, manje je značajno što netko prolazi gore, sve dok je dobrobit drugih veća od tog gubit-ka. Rawls vjeruje kako je to načelo u suprotnosti s intuitivnim sudovima o pravednosti mno-gih ljudi, jer nitko ne može biti pukim sredstvom za ostvarivanje ciljeva društva: svatko je od nas „odjelita“osoba, a ne puka brojka u računu društvenih interesa. Upravo je to razlog iz kojeg Rawls smatra da utilitarizam kao načelo treba odbaciti, te nudi osobitu koncepciju „pravednosti kao pravičnosti“.45 „Pravda je prva vrijednost društvenih ustanova… zakoni i ustanove, ma koli-ko djelotvorni i dobro uređeni, ako nisu pravični, moraju se reformirati ili napustiti. Čak ni do-brobit cjelokupnog društva ne može prevagnuti nad nepovrjedivošću osobe koja je zasnovana na pravdi. Stoga, pravda ne priznaje da se gubitak nečije slobode može opravdati većim dobrom drugih ljudi“.46 Raspravlja o društvenoj pravdi, čija teorija kako tvrdi „ovisi o teoriji društva“ a tiče se „načina na koji ključne društvene ustanove raspodjeljuju osnovna prava i dužnosti“.47 Pri-roda i ciljevi savršeno pravednog društva temeljni su dio teorije pravednosti. Oživljavajući na-

42 Lacambra, 1970., str. 112., cit prema Miličić, op.cit. (bilj. 668), str. 66.

43 „Pravo jer je naređeno, ne jer je pravedno“ (ius quia jussum, non quia justum) – prema filozofiji juridičkog pozitivizma i tradiciji njegovog naučavanja, pravo i pravednost nisu istoznačni pojmovi, pravo je ono što je ozakonjeno, naređeno kroz pozitivne zakone, a ne ono što je pravedno.

44 Utilitarizam je bio dominantna etička i politička teorija zapadnih društava 19. i 20. stoljeća, a poslužila je kao etičko “opravdanje nejednakosti” kapitalističkog društvenog sustava. Utemeljiteljem ove doktrine smatra se Jeremy Bentham koji je 1789., u godini kada je u Francuskoj buknula prva politička revolucija uspostavljanja novog kapitalističkog društvenog poretka, objavio svoje djelo “Načela morala i zakonodavstva”. Utilitarizam je najjednostavnije definirati kao načelo korisnosti, a Bentham ga definira na sljedeći način: “Kada govorim o načelu korisnosti mislim na načelo koje opravdava neko djelo prema njegovoj tendenciji da poveća ili smanji sreću subjekta čiji je interes u pitanju; ili, što je ista stvar rečena drugim riječima, prema tome, hoće li unaprijediti ili spriječiti tu sreću. To kažem za svako djelo; dakle, ne samo za djelo pojedinca nego i za svaku mjeru vlade.” Prema tomu djelo treba učiniti onda i samo onda kada maksimira ugodu ili blagostanje subjekta ili zajednice. Stavom o maksimiranju opće koristi utilitaristi se na prvi pogled suprotstavljaju egalitaristima i etičkim deontolozima, koji postupke mjere prema dobroti namjera. Dok se vrijednost djela prema utilitaristima mjeri njegovim rezultatom, prema deontolozima se ona mjeri dobrotom namjere kojom se vrši to djelo.

45 Matulović, M.: Rawlsov politički liberalizam, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991.) v. 21, br. 2 (2000), str. 556.

46 Rawls, J., Teorija pravde (I), Naše teme, Zagreb, 1990., 34(5), str. 1155.

47 Pod ključnim ustanovama Rawls podrazumijeva politički sustav, temeljne dijelove privrednog i društvenog života. U tom smislu , primjeri ključnih društvenih ustanova su zakonska zaštita slobode mišljenja i slobode svijesti, konkurentska tržišta, privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i monogamna obitelj. Cf.ibid., str. 1158.

sljeđe teorije društvenog ugovora čiji su predstavnici bili John Locke, J.J. Rousseau i Immanuel Kant, donosi potpuno novu koncepciju pravednosti, čiji je cilj pružiti uvjerljiv i cjelovit teorijski okvir za liberalizam. Tu koncepciju naziva justice as fairness („pravednost kao pravičnost“48) u ko-joj središnju ulogu imaju dva načela:

Prvo, zahtijeva da svaka osoba ima jednako pravo na najširi potpuni sustav jednakih osnov-nih sloboda sukladan sa sličnim sustavom slobode za sve (načelo jednakih osnovnih sloboda)

Drugo, zahtijeva da se socijalne i ekonomske nejednakosti imaju tako urediti da se one od-nose na službe i položaje koje su dostupne svima pod uvjetima pravične jednakosti mogućno-sti (načelo pravične jednakosti mogućnosti), i da su one na najveću dobit najgore stojećih (nače-lo razlike).49

Rawls vjeruje kako su navedena načela temelj vladajuće moralne i političke ideologije suvre-menog zapadnog svijeta te nastoji pokazati da su rezultat postupka rasuđivanja za koji se svi ra-zložni ljudi mogu složiti da je pravičan.50 Dobro uređeno društvo djelotvorno provodi opću kon-cepciju pravednosti, odnosno ono je uređeno tako da svi njegovi pripadnici prihvaćaju ista nače-la (istu koncepciju) pravednosti koja je zasnovana na racionalnim vjerovanjima do kojih se dola-zi općeprihvaćenim postupkom odlučivanja, a primjena tih načela podrazumijeva se i na osnov-ne društvene institucije.51 Ideja dobrog društva pretpostavlja da je poglaviti predmet pravedno-sti uređenje osnovne strukture društva, tj. najvažnijih društvenih institucija i njihovo spajanje u jedinstvenu shemu. Pravednost analogno navedenomu mora prije svega biti ugrađena u osnov-nu strukturu društva. Za Rawlsovu teoriju pravde, kao i za najvažnije liberalne filozofe politike, bitna je tzv. početna pozicija, nekoć poznata konstrukcija društvenog ugovora nastala iz prirod-noga stanja, u kojoj se funkcioniranje društva, posebno dobrog društva, rekonstruira tako da se svi zamišljeni članovi društva dogovaraju da izaberu načela koja će ih naknadno, kada ih izabe-ru, ograničavati u njihovoj apsolutnoj slobodi. Ona obuhvaća nekoliko bitnih pretpostavki: prvo, da su ljudi racionalni i da slobodno odlučuju o vlastitoj sudbini. Drugo, da je potpuno sporedno u kakvom ili iz kakvog miljea dolaze osobe koje sklapaju taj zamišljeni društveni ugovor, kakve su njihove strasti i njihovi pojedinačni interesi. Tu pretpostavku Rawls zove velom neznanja odno-sno ignorancije. Treće, Rawls pretpostavlja da bi takve osobe izabrale dva načela pravednosti ko-jim će se rukovoditi u prosudbi pojedinačnih sudova i djela. Prvo, da svi moraju imati ista prava i dužnosti, i drugo, da su sve društvene i ekonomske nejednakosti pravedne samo ako najdepri-vilegiranijim članovima odnosno slojevima društva mogu kompenzirati nejednakosti, što znači da razmjer društvene nejednakosti mora biti proporcionalna količini beneficija za deprivilegira-ne.52 Dodatno obilježje Rawlsove teorije pravde jest tzv. reflektivni ekvilibrijum, ili refleksivna rav-noteža. Refleksivna ravnoteža zastupa tezu prema kojoj koncepciju pravde za pravedno društvo možemo postići kretanjem u dva smjera, procesom uzajamnog prilagođavanja principa i sudova koji se odnose na stvarnost, odnosno prilagođavanjem načela u skladu sa sudovima, ili tako da sudove prilagođavamo izabranim načelima, pa bismo na kraju postigli ravnotežu izabranih nače-la koja bi i dalje vrijedila premda su se konkretne okolnosti promijenile. Rawls smatra kako je, da bi društvo bilo pravičan i stabilan sustav kooperacije među slobodnim i jednakim građanima koji

48 Pojam pravednost kao pravičnost nosi ideju kako se do dogovora o načelima pravednosti dolazi u početnom stanju koje je pravično. To prvobitno stanje jednakosti odgovara prirodnom stanju u tradicionalnoj teoriji društvenog ugovora. Cf.ibid., str. 1162.

49 Rawls, J., Načela pravde, Naše teme, Zagreb, 1990., 34(6), str. 1428. Isto: Matulović, op.cit. (bilj. 672), str. 556.

50 Izražavajući svoje filozofsko – političko gledište o pravednosti među narodima Rawls je pisao u svom djelu The Law of Peoples, with „The Idea of Public Reason Revisited iz 2001. posebice na str. 131 – 138. nazivajući ju „distributivnom pravednošću“.

51 Rawls, J.: O liberalizmu i pravednosti, Hrvatsko kulturni dom Rijeka, Rijeka, 1993. str. 11.

52 Rawls, J., Teorija pravde (I), Naše teme, Zagreb, 1990., 34(5), str. 1165-1168.



92 93

su duboko podijeljeni u svojim razložnim obuhvatnim učenjima, potrebno da osnovna struktu-ra društva bude uređena političkom koncepcijom pravednosti, da postoji preklapajući konsenzus razložnih obuhvatnih učenja o toj političkoj koncepciji, te da se javna rasprava o ustavnim bit-nostima i pitanjima osnovne pravednosti vodi u kategorijama političke koncepcije pravednosti.53

Liberalizam, kao prevladavajuća ideologije današnjeg zapadnog svijeta, često se karakterizira pravnim ili moralnim formalizmom. Stoga su neki filozofi Rawlsu i liberalima ubrzo uputili pri-govor kako osiguranje pravednoga društva putem formalne procedure ne može biti jamstvo da će društvo zbog toga postati dobro društvo. Ljudi, naime, uvijek imaju neke svoje interese, nagone, stavove, tradicije kojima se priklanjaju, i nije jasno bi li se liberalni društveni ugovor, kada bi bio stvaran, ikada mogao potpisati, bez obzira ili unatoč njegovoj nagoviještenoj i racionalnoj pra-vednosti. Osim toga, brojni ljudi misle da se dobro društvo može uspostaviti na druge načine, na primjer kršćanskim odgojem u obitelji ili društvenom solidarnošću prema bližnjima, a ne samo i isključivo formalnom, najčešće pravnom procedurom. Rawls stoga navodni formalno-pravni li-beralizam nadopunjuje formalističkom koncepcijom morala. Refleksivna ravnoteža u formali-stičkoj koncepciji morala želi izbjeći onaj poznati i trivijalni dualizam načela i činjenica, ili ono što se obično izražava tvrdnjom: ‘to može vrijediti u teoriji, ali ne i u praksi.’ Ravnoteža se za lai-ke, za sve nas koji se ne nalazimo u originalnoj, početnoj poziciji prirodnoga stanja, već u stvar-nom i proturječnom svijetu, postiže tako da stalno preispitujemo izabrana načela pravde pomo-ću činjenica ili pak tako da činjenice pokušamo vidjeti u kontekstu izabranih načela.54

4.2. Ronald Dworkin: pravo kao dosljednost

Dworkinova teorija (prirodnog) „prava kao dosljednosti“ spoj je pravnog naturalizma i libe-ralnog egalitarizma. Dworkin nastoji ponovno oživjeti ideju prirodnih prava tvrdeći kako su ona „politički aduti“ pojedinaca koje mogu koristiti protiv kolektivnih ciljeva društva ili zajednice kao cjeline.55 Prirodno pravo pojedinaca na jednakost njihovo je temeljno prirodno pravo, te ga posje-duju sva bića „ne na osnovi rođenja ili naravi ili zasluge ili izvrsnosti, nego samo kao ljudska bića koja imaju sposobnost planirati i biti pravedni.“56

Svoju teoriju prava temelji na dvjema postavkama: postavci o pravima i postavci o isprav-nom odgovoru,57 koje su sukladne s njegovom pretpostavkom o prirodnim pravima pojedinaca i temeljnom pravu na jednakost. Prema postavci o pravima (the rights-thesis) suci priznaju i šti-te subjektivna prava pojedinaca, i imaju obvezu to činiti tako da svoje odluke opravdaju, i treba-

53 Matulović, op.cit. (bilj. 672), str. 556.

54 Habermas, J. tako u raspravi s Rawlsom iz 1995. (V. Matulović, M., Rasprava Habermas – Rawls, Politička misao, Vol XXXIII, (1996.), br. 1., str 207 – 246.) premda izražava načelnu suglasnost s njegovim stajalištem političkog liberalizma, tvrdi kako stranke u izvor-nom položaju ne mogu shvatiti interese najvišeg reda koje imaju njihovi klijenti jedino na osnovi racionalnog egoizma, drugo, da se osnovna prava ne mogu pridružiti prvotnim dobrima, i treće da veo neznanja ne može jamčiti nepristranost prosudbe. Osim toga on odustaje od marksističkog stajališta prema kojemu je svaka teorija pravednosti ideologija. U svojem odgovoru na Habermasov pri-govor Rawls tvrdi kako je jedina novost koju Habermas uvodi transcendentalni elemenat koji ne dopušta kompromis: „taj element forces ili moralni sukob moderated jedino okolnostima ili exhaustion, ili jednaku slobodu savjesti i slobodu mišljenja. Osim na osnovi tih potonjih, čvrsto zasnovanih i javno priznatih, nikakva razložna koncepcija pravednosti nije moguća. Politički liberalizam polazi, uzimajući to heart aspolutnu dubinu tog nespojivog latentnog sukoba.“

55 Dworkin, op.cit. (bilj. 492), str. 6.

56 „Pojedinci imaju prava kada iz nekog razloga kolektivni cilj nije dovoljno opravdanje da im se niječe nešto što oni kao pojedinci žele imati ili činiti, ili nije dovoljno opravdanje da im se nanese neki gubitak ili šteta“ Ibid.

57 Cf. ibid., str. 95-107; 301-315.

ju opravdati, načelnim, a ne političkim argumentima. Prema postavci o ispravnom odgovoru (the right-answer-thesis) postoji ispravan odgovor na pitanje koja od stranaka u sporu ima subjektiv-no pravo, odnosno pravnu obvezu, čak i u teškim slučajevima u kojima se razložni pravnici ne slažu oko toga.

Dworkin tvrdi kako se pravo ne sastoji samo od pravnih pravila nego i od pravnih načela, te da se potonja ne mogu identificirati i razlikovati od drugih društvenih standarda na osnovi bilo kojeg kriterija podrijetla, nego su nazočna „u osjećaju prikladnosti koji se razvio u struci i javno-sti tijekom vremena.“58

Smatra kako je teorijsko neslaganje u društvenim praksama općenito, i pravu napose, ne samo moguće nego i uobičajeno, te je znak zdravlja i snage tih praksi. Pravo je, navodi, tumačenj-ski pojam, a ne jasna činjenica. Neslaganja u pravu najčešća su teorijska (tumačenjska) neslaga-nja oko ispravnih kriterija pravnosti, a ne oko moralnosti postojećih pravnih pravila.

4.3. Idealno-ideološke koncepcije pravednosti

Prema Viskoviću pet je glavnih, teorijskih, idealno - ideoloških koncepcija pravednosti:• Koncepcija položajne pravednosti - koja pripada konzervativnoj političko-pravnoj ideo-

logiji jer argumentom pravednosti opravdava održavanje postojećih odnosa društvenih nejednakosti i vlasti (vladajućih klasa). Samopredstavlja se kao „meritokratska“ (praved-nost prema zaslugama), ali poimanje zasluga uvelike je pristrano gdje se pridonosi druš-tveno podčinjenih subjekata (ratom pokoreni, žene, puk, siromašni, neobrazovani, ne-vjernici, obojene rase) podcjenjuju. Ovaj je tip ideologije kroz čitavu povijest čovječan-stva određivao sadržaj većine pravnih normi, te joj tek u novije vrijeme počinju uspješni-je konkurirati ostala shvaćanja pravednosti.

• Koncepcija razmjenske (prema Aristotelu – komutativne) pravednosti – liberalna je nad-gradnja položajne pravednosti s prednošću kod uvažavanja vrijednosti rada i tržišnog natjecanja. Ona promovira ekvivalentnu podjelu na temelju tržišne i krivične pravedno-sti. Njena je prednost u uvažavanju vrijednosti rada i tržišnog natjecanja. Ideološki joj nedostatak nameće prikrivanje stvarne neekvivalentnosti razmjena koje se odvijaju na zatečenim odnosima moći (prikriva da rad proizvodi više vrijednosti nego što radnik pri-ma plaće, te postavljanje nekih delikta po klasnom mjerilu, a krivične kazne za iste delik-te često ovise o društvenom položaju počinitelja delikta - diskriminacija)

• Koncepcija radne pravednosti – bliska je socijalističkoj ideologiji. Prema njoj svatko tre-ba dobiti onoliko dobara koliko je ostvario radom (a ne spolom, socijalnim podrijetlom, imovinskim stanjem, etničkom, vjerskom ili rasnom pripadnošću), a razmjerno tome i tereta. Tomu načelu „svakome prema radu“ primarni cilj je ukidanje društvenih diskri-minacija sadržanih u konceptu položajne pravednosti.

• Koncepcija solidarne pravednosti – nastoji ispraviti ili dopuniti nedostatke radne pra-vednosti. Temeljno polazište ove koncepcije je činjenica kako su radne sposobnosti bit-no nejednake (između odraslih i djece, mladih i starih, zdravih i bolesnih, obrazovanih i neobrazovanih) sukladno čemu primjena radne pravednosti stvara velike razlike u ras-podjeli dobara koje su etički neopravdane. Kako bi se takve neopravdane nejednakosti ispravile predlaže se ustupanje dijela svog dobitka od strane onih koji u raspodjeli dobara




94 95


dobivaju više zbog svojih većih radnih sposobnosti za uzdržavanje i unaprjeđivanje po-ložaja onih koji imaju slabije „startne pozicije“. Važno je pri tome napomenuti kako cilj nije milosrđe, nego popravljanje, poticanje i osposobljavanje onih slabije radne sposob-nosti radi izjednačavanja radnih uvjeta.

• Koncepcija egalitarističke pravednosti – bliska je revolucionarnim narodnim (seljač-kim, proleterskim) pokretima i nekim vjerskim zajednicama koje žive u siromaštvu i jednakosti. Idejna vodilja ove koncepcije je osiguranje „minimalnog standarda“ (za-dovoljenje osnovne materijalne i duhovne potrebe). Na tom načelu primjenjuje se raspodjela „svakome jednako“ neovisno o svim drugim razlikama u sposobnostima i radu među ljudima. Iako etički dobronamjerno, nedostatak ovog shvaćanja je nedo-voljan poticaj razvoja sposobnosti i radnog učinka kao osnove za društvenu raspo-djelu. Povijesno je korištena u kriznim i ratnim prilikama, revolucionarnom komu-nizmu, a u suvremenim društvima je važna osnova u određivanju „minimalne plaće“, osnovnog obrazovanja i zdravstvene zaštite.59

Niti u jednom društvu ne djeluje isključivo jedan čisti oblik navedenih koncepcija pravedno-sti. Civilizacijski i demokratski napredak društva, države i prava odvija se kroz stoljeća borbe za više jednakosti i pravednosti čemu je i ovaj rad i doprinos. Zakone stvaraju ljudi za ljude... no pri tome se negdje, putem, često događalo da se izgubi ljudskost. Onaj tko se nađe u žrvnju pravila i zakona vrlo često ne vidi izlaza…a on se nalazi u neprepuštanju, aktivnoj borbi za svoja, ali i tuđa prava. U svakom trenu se kolo sreće može okrenuti, možemo postati žrtve. Stoga, ne trebamo če-kati... ništa se ne događa samo drugima. Mi živimo u društvu, ne smijemo biti samo pasivni pro-matrači. Trebamo činiti pomake k pravednosti ne samo za sebe, nego i za druge.

5. TočkA konveRgencIje: RefLeksIvno PRAvo

Metoda imanentne kritike prisutna je u europskoj kritičkoj misli Frankfurtske škole, a po-stiže se mjerenjem izvedbe društvenih institucija referencirajući se na vrijednosti koje instituci-je nose po sebi kao svoje ideale i standarde.60 Podvrgnute takvoj analizi društvene institucije kao reprezentanti prisutnog društvenog poretka otkrit će diskrepanciju koja se širi između onoga što je njihovo stvarno stanje stvari i vrijednosti koje prihvaćaju kao svoja temeljna načela u dje-lovanju. Primarni je cilj imanentne kritike analizirati razliku između zahtjeva i realnosti: zada-tak je izmjeriti koliko su daleko temeljni zahtjevi, vrijednosti i teorijske pretpostavke ostvare-ne u pravnoj praksi. Druga je mogućnost primjene imanentne kritike u ispitivanju logičnih me-đuodnosa unutar posebnog teorijskog područja u pravu, odnosno provjeravanja njihove podu-darnosti.

Ovakva teorijska pretpostavka potiče razmišljanje o pravu kao agensu transformacije druš-tva koju pronalazimo u G. Teubnerovoj neoevolucionarnoj teoriji prava.61 Taubnerov je cilj kom-binirati interne organizacijske karakteristike prava i eksterne karakteristike društva u modelu

59 Detaljnije V.: Visković, op.cit. (bilj. 48), str. 142-144.

60 Opsežan prilog povratku kritičke pravne teorije metodologiji Frankfurtske škole, kao pokušaj očuvanja i primjene njenog radikal-nog potencijala dao je J.E.Whitehead u svom eseju From Criticism to Critique: Preserving the Radical Potential of Critical Legal Studies Through a Reexamination of Frankfurt School Critical Theory, dostupno : http://www.law.fsu.edu/journals/lawreview/downloads/263/whit.pdf., 25.10.2008.

61 Teubner, G., Substantive and Reflexive Elements in Modern Law, 17 Law and Society Review, 1983., str. 239, 266-281., Također V.: Teubner, G., Autopoetic Law: A New Approach to Law and Society, European University Institute, 1988.

njihove kovarijacije vodeći računa o razvojnom potencijalu sadržanom u pravu, kao i ogradama i potrebama suvremenih društava. Obećavajući moment ove teorije je u premošćivanju proble-ma s kojima se susreće tradicija američke kritičke pravne teorije (problem dekonstrukcije i kon-stitutivne kritičke teorije). Taubner polazi u svojim razmatranjima odbacivanjem ideje autono-mije prava i stvaranjem nove vrste odnosa između prava i društva. Druga je faza njegovih razma-tranja povezana uz proces pojave i međusobne uzročnosti promjena u društvu i pravu. Njegova je temeljna teza kako se takva promjena pojavljuje kao rezultat krize legitimiteta u pravu (koja je kriza organizacijskih principa u pravu), te krize pravnih kapaciteta postojećeg pravnog susta-va u pronalaženju rješenja krize legitimiteta. Teubner donosi koncepciju samoreferencijalnosti prema kojoj se pravo mijenja kao rezultat procesa u kojemu su društveni činitelji infiltrirani u pravo i primijenjeni u skladu s internim karakteristikama pravnoga sustava. Takav proces mije-nja ne samo pravo, već i njegovo društveno okružje: „Even the strongest social pressures influence legal development only insofar as they first shape „legal constructions of social reality“…legal change reflects an internal dynamic, which nevertheless is affected by external stimuli, and in turn, influences the external environment“62

Ključ razumijevanja odnosa pravo-društvo leži u otkrivanju mehanizama koje pravo koristi kako bi odgovorilo na kompleksnost društvenog života filtrirajući društvene pritiske u teorije, a interne organizacijske strukture u tijelo prava. Što su pravni mehanizmi efikasniji i fleksibilnost organizacijske strukture izraženija, pravni sustav može bolje odgovoriti zahtjevima koje pred njega postavlja složenost suvremenih društava današnjice.

Teubnerova analiza krize pravnog legitimiteta temelji se na unutarnjoj strukturi prava. Pra-vo, prema Teubneru, posjeduje sustav organizacijskih principa koji predstavljaju način na koji pravo organizira kompleksnost društva koje želi regulirati.63 Što sustav postaje napredniji, nje-govi organizacijski principi bit će na višoj razini sposobnosti regulacije složenih društvenih po-našanja. Uz raspravu o krizi organizacijskih principa i krizi legitimiteta u pravu Teubner rasprav-lja i o krizi u mogućnost prava da odgovori izazovima organizacijskih principa. Središnji dio ove analize veže se uz mehanizme pomoću kojih pravo institucionalizira i kanalizira pritiske prema društvu,64a postojanje takvih mehanizama objašnjava s obzirom na temeljnu razliku komplek-snosti između pravnog sustava i društvene stvarnosti: pravo je daleko jednostavnije nego veli-ka količina društvenog ponašanja koje treba regulirati zbog čega pravni sustav mora razviti me-hanizme za upravljanje i odgovor na navedenu kompleksnost. Ključni je moment širina moguć-nosti prava u odgovoru na krizu organizacijskih principa koja će ovisiti o učinkovitosti mehani-zama institucionalizacije u procjeni društvenog problema. Rigidan karakter mehanizama insti-tucionalizacije suvremenog pravnog sustava smanjuje mu kapacitet fleksibilnog i inteligentnog odgovora na potrebe društvene okoline. Suvremenom pravnom sustavu nedostaje konceptual-no orijentirana društvena politika koja bi mu dopustila komparaciju posljedica primjene različi-

62 Cf.ibid. 1., str. 249-250.

63 Ideju „organizacijskog principa društva“ preuzima od J. Habermasa koje on naziva social organisational principles , a uključuju pravne institucije koje konstruiraju nivo učenja određenog društva. V. Habermas, J., Problemi legitimacije u kasnom kapitalizmu, Naprijed, Zagreb, 1982.

64 Druga komponenta Teubnerova modela prezueta je od N. Luhnamma: evolucija društvenog sustava zahtijeva razvoj specifičnih evolutivnih mehanizama „varijacije, selekcije i stabilizacije“. Prema Luhmannu pravni sustav suvremenih društava mora posjedo-vati mehanizme koji mu dopuštaju da prikladno djeluje u kompleksnoj okolini drugih društvenih sustava (kao što su politika ili obrazovanje na primjer). V.: Luhmann, N., Legitimacija kroz proceduru, Naprijed, Zagreb, 1992., Teorija sustava, Globus, Zagreb, 1981., Znanost društva, Politička kultura, Zagreb, 2001.


96 97

tih rješenja problema, prikupljanje kritičkog iskustva, komparaciju različitih iskustava iz različi-tih područja: ukratko proces učenja.65

Teubner se ograničava na instalaciju, ispravak i redefiniranje procedura demokratske samo-regulacije u pravu. Tu koncepciju naziva refleksivnim pravom.66 Ono je najviši stupanj postojeće evolucije pravnog sustava te obećava poboljšanje postojećeg stanja, poklanjajući posebnu pozor-nost, u sustavu prava, sljedećem:

Refleksivno pravo traži model prema kojemu će društvene institucije biti sklonije procesu au-tonomnog društvenog razvoja dok istovremeno osiguravaju pravu mogućnost regulacije kom-pleksnosti suvremenog društvenog života. Njegov je naglasak na demokratizaciji javnih interesa i povećanju kapaciteta učenja u pravu.

• Naglasak je refleksivnog prava na proceduri, prije no na supstanci. Cilja promicanju pro-cedura i organizacijskih struktura u različitim područjima društvenog života predajući mjesto diskusiji u odlučivanju pri donošenju odluka. Opredjeljuje se za indirektne oblike društvene kontrole, izbjegava pretjeranu opsesiju regulatornim detaljima i usredotoču-je se na sustav voluntarizma koji je stvoren kako bi poticao participaciju svih uključenih. Legitimitet refleksivnog prava nije povezan sa setom supstantivnih pravnih vrijednosti, kao što je pravednost, suradnja ili altruizam, usmjerava se k potrazi za osiguranjem pro-cedure pravnog i javnog donošenja odluka. Priznaje i vrjednuje autonoman društveni ra-zvoj, traži regulaciju autonomije oblikujući procedure internih diskursa javnih institucija dok istovremeno koordinira institucionalne interese i administrativnu učinkovitost. Cilj je naglasiti implikacije prava u kojem liberalni ideal društvenog razvoja doživljavamo u punini pojma autonomno. U sustavu refleksivnog prava pravna kontrola društvenih ak-cija je apstraktna i indirektna jer pravni sustav determinira samo i isključivo „organiza-cijske i proceduralne pretpostavke buduće društvene akcije.“67

• Sljedeća karakteristika refleksivnog prava cilja na poticanje demokratizacije u procesu donošenja odluka u različitim područjima društvenog života, što nužno ne podrazumi-jeva proces donošenja zakona (legislativu). Prijedlozi za liberalizaciju postojećih pozici-ja (locus standi) i građanskih inicijativa dopuštali bi pojedincima zaštitu javnog interesa u okviru administrativnih odluka bez nanošenja štete široj društvenoj zajednici, rezul-tat čega bi bilo sudjelovanje šire javnosti u donošenju administrativnih odluka. Pravo ui-stinu ne treba imati ulogu u nametanju demokratskih interesa u javnim institucijama: naglasak je na samoregulaciji i osobnoj demokratskoj organizaciji. Ovime se prevlada-va problem neefikasnosti korištenja prava čime se često narušavaju tradicionalni oblici i obrasci društvenog života. Temeljni je naglasak na „diskurzivnoj racionalnosti javnih in-stitucija“ pri čemu istinska demokratizacija ne može značiti apriornu preferenciju odre-đenog tipa organizacije.68

• Zaključno, refleksivno pravo ima značajnu ulogu u reguliranju složenosti suvremenog ži-vota društava različitih dimenzija. S razvojem društva razvija se i povećava stupanj nje-gove kompleksnosti, posljedično pravo mora razviti i prilagoditi prikladna sredstva re-gulacije novostvorene kompleksnosti. Visoka razina unutarnje, regulirane kompleksno-sti u pravu uključivat će „dopuštanje alternativa, mogućnosti varijacija, nesuglasja i unu-

65 Teubner, op.cit. (bilj. 647:1), str. 264.

66 Cf.ibid., str. 256-257.


68 Cf.ibid., str. 269-271.


tarnje sukobe.“69 Sukladno navedenomu, stupanje nesuglasja pravnih institucija je posti-gnuće, a ne hendikep.70

Ostaje činjenica kako je navedeni koncept refleksivnog prava teorijski konstrukt visoke razi-ne apstrakcije. No, već se u današnjim pravnim sustavima i pojedinim njegovim dijelovima na-ziru pojedini elementi, obrisi koji tvore zalog za budućnost. Područja kolektivnog pregovaranja u radnom i socijalnom pravu, pravno administriranje voluntarnog rada, područje arbitraže, kla-sne akcije i reprezentativne akcije predstavljaju dobre primjere. Pravo preuzima postupno novu ulogu u organizacijskoj strukturi autonomnih društvenih procesa: stvara se pravo čiji je cilj dati glas korisnicima.

Refleksivno pravo pod pojmom rekonstrukcije prava ne podrazumijeva zamjenu jednog seta vrijednosti potpuno novim, već poboljšavajući pravne procedure u cilju maksimalizacije između kompetitivnih društvenih vrijednosti radi nadogradnje Habermasova institucionalnog liberaliz-ma donoseći daljnju demokratizaciju u procesu regulacije društva pravom.71

Zadatak je kritičke pravne teorije stvoriti novu koncepciju prava koja će pokazati na koji je na-čin pravo spremno utjecati na i regulirati društvenu promjenu. Potrebno nam je više kritike, uk-ljučujući i samokritiku u području prava, jer „ušutkati kritiku znači ušutkati slobodu.“72Kritička misao slična je demokraciji: ne priznaje krajnosti, isključivosti i „ili-ili“ rješenja. Obje u povijesti nježno rastu između diktatura i između krajnosti nametnutih odozgo ili odozdo, iz ureda vlasti ili iz pobješnjele ulice.73

6. vRIjeDnosT UToPIje

G. Kateb navodi tri bitne vrijednosti utopije i utopizma. Ističe prije svega kako utopistič-ka literatura pridonosi oblikovanju svijesti o društvu.“Ona može stvarati i širiti nezadovoljstvo. Može poticati duh da nemilosrdno preispituje postojeće slabosti. To su osobito dobro pokazali utopistički radovi u Europi osamnaestog i devetnaestog stoljeća“ Kao drugo, ističu da utopistič-ka literatura, gledana u cjelini, „obogaćuje smisao ljudske mogućnosti“. Ona pokazuje kako sva-ki čovjek i svako društvo u sebi nose različite mogućnosti, potiče ih da o tim mogućnostima mi-sle, da ih zamišljaju izvan ili protiv postojećeg konteksta. „Ukratko, utopizam pomaže da se mi-šljenjem iz kontrasta otkrije drugačija perspektiva“. I naposljetku, kao treće, „utopističke su knji-ge svojevrsne sociologije i one unaprjeđuju naše razumijevanje društvenih odnosa gotovo na isti način kao zamašne studije o stvarnim odnosima“. Dakako, „utopističke sociologije“ karakterizi-ra isključivost i pretjerani simplicizam. To je cijena koju one „plaćaju apstrakciji, ali cijena koju ne plaćaju samo utopijski pisci i cijena koju ponekad vrijedi platiti.“74

69 Murphy, W.T., Modern Times: Niklas Luhmann on Law, Politics and Social Theory, 47 The Modern Law Review 5, str. 604.

70 Ibid.

71 Jabbari, op.cit. (bilj. 619), str. 541.

72 Hook, S., dostupno na: http://www.brainyquote.com/quotes/quotes/s/sidneyhook195695.html, 22.09.2010.

73 Prilagođeno prema: Katunarić, V., Weberov presjek društva i politike, predgovor djela: Weber, op.cit. (bilj. 483), str. 45.

74 Kateb, G., Utopias and Utopianism. U: International Encyclopedia of Social Science, The Macmillan Company and the Free Pre-ss,1968., str. 269. Navedeno prema: Kalanj, R., Ideologija, utopija, moć, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2010., str. 114.


98 99

6.1. Pojam utopije: od optimizma do utopističkog relativizma (pesimizma)

Utopija bi najšire shvaćeno podrazumijevala buduću viziju društva, drugačijeg uređenja druš-tvenih odnosa od onog sadašnjeg. Sam pojam dolazi od grčkih riječi ou topos u značenju ne mje-sto. U Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika stoje dva temeljna značenja: 1. idealna zamišljena ze-mlja ili zajednica u kojoj vladaju savršeni društveni odnosi, blagostanje i sreća (Th. More, T. Cam-panela, F. Bacon, F. Petrić); rjeđe, u literaturi ironično ili satirički tretirana (J. Swift, G. Orwell); 2. neostvariva zamisao, zamisao bez podloge, idealno stanje koje se ne može ostvariti.75

Razumijevanje pojma utopije u suvremenim društvenim znanostima temelji se na istoime-nom djelu Thomasa Morea izvorno iz 1516. godine u kojoj predlaže dvovrsno čitanje i razumije-vanje riječi: kao eu-topiau u značenju dobro mjesto, te kao ou-topiau u značenju ne-mjesto ili pre-ciznije nepostojeće mjesto.76

U povijesti književnosti javljaju se neka književna djela koja donose prikaz tzv. negativnih utopija kao što su „Mi“ Jevgenija Zamjatina, „Vrli novi svijet“ Aldousa Huxleya ili „1984.“ Geor-gea Orwella.77 No ovdje nas zanima isključivo opredmećenje ideje o pozitivnoj aktivnoj utopi-ji kakvu opisuje Karl Mannheim u svome djelu “Ideologija i utopija“ definirajući ju kao onu koja transcendira stvarnost i prelazeći u djelovanje u isti mah djelomično ili potpuno razara posto-jeći egzistencijalni poredak.78 U našoj raspravi o utopiji radi se dakle o zbivajućoj, perpetuiraju-ćoj, proizvodnoj utopističkoj tendenciji. Takva utopijska vizija traga za opredmećenjem i ozbilje-njem. Ona pretpostavlja prije svega temeljnu kritiku postojećih društvenih odnosa, noseći sa so-bom stalan zahtjev za njihovom promjenom u skladu s aktivističkim djelovanjem.79 Utopističke tendencije ovakvog usmjerenja karakteristične su za lijevo pozicionirane orijentacije od utopij-skog socijalizma, preko marksizma i anarhizma. Aktivistička utopijska tendencija artikulirala se gotovo isključivo u lijevom „registru“ gdje uistinu i započinje naša priča o utopiji.

6.2. Utopija: od rezignacije do aktivacije

U današnjem „vrlom novom svijetu“ događa nam se „Vlastito posustajanje budućnosti (J. Rif-kin) koje upozorava čovjeka ne samo na demografsko – ekološki slom (Z. Roca) nego da je zaista došlo vrijeme preokreta (F. Capra) i da moramo prihvatiti budućnost koja je započela (M. Pečuj-lić) kao treći val (A. Toffler) i da možda nije svijet bez granica (B.R. Lester) već je u sljedećih 200 godina (H. Kahn) čovjeku potrebna obnova utopijskih energija (V. Pavlović, ur.) za koju nije do-voljna dijalektika prirode (F. Engels), već čovjek mora razmišljati i o prirodi dijalektike jer je suo-čen i s problemom budućnosti vlastitih utopijskih energija.„80

75 Anić, V., Veliki rječnik hrvatskog jezika, Novi liber, Zagreb, 2003., str. 1696.

76 More, T., Utopija, Nakladni zavod Globus, 2003.

77 Osim opisa u književnim djelima nalazimo opis utopija i kroz tzv. „pasivne utopije“ koje pružaju viziju budućnosti unutar okvira samog djela, no ne sugeriraju načine prevladavanja jaza između zbilje i utopije kao npr. Platonova „Država“, Campanellina „Grad sunca“, Petrićev „Sretan grad“ ili Moreova „Utopija“, te se određuju kao eu-topije, odnosno ne-mjesta, općenito kao neostvarive.

78 Mannheim, K., Ideologija i utopija, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 2007. str. 157.

79 Pod pojmom aktivizma podrazumijevamo u najširem smislu korištenje određene društvene akcije, odnosno planirano ponašanje u svrhu ostvarenja određenog cilja; kao što su podizanje svijesti, demonstracije, štrajkovi i drugi različiti oblici građanske neposluš-nosti koji mogu imati za cilj promociju ili isticanje opozicije prema određenom pitanju od društvenog značenja.

80 Cifrić, I., Socijalna ekologija, Globus, Zagreb, 1989., str. 11.


Unatoč naslovima djela poznatih autora koje sumarno na početku svog djela „Socijalna eko-logija“ Ivan Cifrić donosi kao preporuku budućeg djelovanja neosporno možemo tvrditi kako je utopijska energija čovječanstva danas diskreditirana, a čini se kako je i utopijski duh iščeznuo.

Današnje značenje pojma utopija udaljilo se od pojma eu-topiae te se odnosi na teorijski neu-temeljeno i bezopasno, uglavnom adolescentsko, te praktično neobvezno i neučinkovito „mašta-nje“ o drugačijem i boljem svijetu.

Početak „kraja utopije“ postupno se događa s uobličavanjem i intenziviranjem anti-utopij-ske kritike, koja je utopiju, utopijsku ideju, utopijsku orijentaciju i utopijsko mišljenje podvrgnu-la kritici, vežući je s kritikom totalitarnih režima koji su se deklarirali kao marksistički, a time, u određenom smislu, i kao realizacije jedne utopijske ideje. Početak „kraja utopije“ možemo prona-ći u povezivanju utopijskoga mišljenja i postrevolucionarnih državnih tvorevina, koje se - kako su pokazali upravo neki marksistički teoretičari - ne smije vezivati niti uz Karla Marxa, niti uz utopizam, nego jedino uz Lenjina, Staljina, Maoa i druge slične “prevoditelje” i “provoditelje” utopijskog ideala. Cijenu tog pogrješnog povezivanja platila je utopijska misao u cjelini, ma koli-ko i sama bila kritična prema takvim režimima.81

No, bez obzira na kritiku teze o utopiji pretpostavimo ipak da je doista nastupilo “post-uto-pijsko doba”, koje koincidira s famoznim “krajem povijesti” Francisa Fukuyame i povijesnom po-bjedom liberalne demokracije, koja je donijela svijest o tome da “nema alternative”, da stojimo pred izborom “između statusa quo i nečega goreg”,82 da živimo u vremenu i prostoru s onu stra-nu utopijskog, u određenom toposu, u kojem je doista sve već tu, prisutno. Pretpostavimo da znanost i tehnologija, liberalna demokracija i kapitalistička ekonomija čine mogućim ostvarenje svih ljudskih potreba i želja. Da su teorijske predodžbe liberalne ideologije o ostvarenju slobode, demokracije, vladavine prava, tolerancije i jednakosti ostvarene globalno i da je čovječanstvo do-segnulo ideal svoje povijesti. No kritički duh nam i tada još uvijek postavlja pitanje: Što nam je to donio epohalni poraz utopije? Neizostavno se dalje nastavlja: je li svijet postao bolji?

Promatrajući činjenično stanje i odnose na globalnoj razini ne možemo potvrdno odgovori-ti na postavljeno pitanje. Podaci pokazuju kako u apsolutnim veličinama nikada do sada nije na planetu Zemlji bilo toliko potlačenih, izgladnjelih, porobljenih i poniženih ljudi. Radnici koji mje-secima rade bez naknade, seljaci koji radikalno osiromašuju zbog pritiska multinacionalnih kom-panija, stanovništvo zemalja involviranih u ratove za naftu, kao i svi oni koji izlaze na parlamen-tarne izbore, znajući kako malo što mogu uistinu promijeniti - znaju da svijet nažalost nije po-stao bolji.

Iz pera liberalnog teoretičara Roberta Nozicka utopiju danas čini minimalna država jer: „Mi-nimalna se država prema nama odnosi kao prema nepovredivim pojedincima koje drugi ne smiju izrabljivati na određene načine kao sredstva, oruđe, instrumente ili resurse; ona se odnosi prema nama kao prema osobama koje imaju prava, i to s dostojanstvom koje se na njima temelji. Time što se spram nas odnosi s poštovanjem jer poštuje naša prava, ona nam dopušta, pojedinačno ili s

81 Odumiranje utopije i utopijskog povezano s odumiranjem Sovjetskog Saveza ipak se nije odvijalo pravocrtno. Antiutopistička kritika bila je također praćena otporima. Primjerice kroz opus Ernsta Blocha, njemačkog filozofa dvadesetog stoljeća koji u svojim djelima izražava napor oko promišljanja utopije u tom vremenu. Usp. tri djela Ernsta Blocha: Duh utopije, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1982.; Princip nada (I-III), Naprijed, Zagreb, 1981.; Oproštaj od utopije?, Izdavački centar Komunist, Beograd, 1986.

82 „Od nas se“, kaže R. Jackoby, „sve češće traži da biramo između status quo i nečeg goreg. Izgleda alternativa ne postoji…drugačije rečeno, utopistički duh – osjećanje da bi budućnost mogla nadmašiti sadašnjost – iščezao je…ja riječ utopijski koristim u njezinom najširem i najmanje prijetećem značenju: vjerovanje da bi budućnost fundamentalno mogla nadići sadašnjost. Govorim o shvaćanju da bi buduća tekstura života, rada i, čak, ljubavi mogla vrlo malo nalikovati onome što nam je danas poznato. Aludiram na ideju da povijest sadrži mogućnosti za slobodu i zadovoljstvo koje nisu ni načete…“ Jacoby, R., Kraj utopije. Politika i kultura u doba apatije, Beogradski krug, Beograd, 2001., str. 10-11.


100 101

nekim koga odaberemo, da odaberemo svoj život i ostvarimo svoje ciljeve i svoju koncepciju sebe samih koliko god možemo, uz pomoć dobrovoljne suradnje drugih pojedinaca koji posjeduju isto dostojanstvo. Kako bi se neka država ili skupina pojedinaca usudila učiniti više? Ili manje.“83

Globaliziranom i demokratiziranom svijetu odustajanje od utopijske vizije nije donijelo ništa dobro, proglašenjem kraja utopije čini se kako je vrijeme svijeta ozbiljno skraćeno. Kada utopij-ske oaze presuše, širi se pustinja banalnosti i bespomoćnosti, kaže J. Habermas. Čini se kako su prekinute prirodne socijalne veze među pojedincima koje zahtijevaju redefiniranje i restrukturi-ranje kako u društvenom, tako i u prirodnom okolišu. Nužan je novi utopizam koji zahtijeva sin-tezu utopijske teorije i prakse. Potrebno je u toj novoj viziji utopizma razotkriti vladajuće diskri-minacijske obrasce, dopuštajući izrastanje konkretnog humanizma. Na takvoj društvenoj podlo-zi izrasta stav koji nije usko individualistički i atomistički već anticipira modele organizacije me-đuljudskih odnosa pomirujući prirodni i društveni svijet. Organizacijski model ovakvog društva protivi se hijerarhiji u vertikalnom smislu, zagovara horizontalnost, odnosno ne moć nego od-govornost, te solidarnost (kao koncept koji tendira od općeg k pojedinačnom), koncept koji pro-movira odgovorni individualizam, odnosno solidarni kolektivizam. Iza mainstreama i teorijskog i praktičnog establishmenta živi i izrasta jedna nova utopija. Uz teorijske koncepcije koje se či-tav niz godina uozbiljuju u Društvu za utopijske studije84, važnu ulogu imaju supkulturne, kon-trakulturne i alternativne mase koje se pojavljuju na antikorporacijskim, antiratnim, ekološkim i drugim alterglobalističkim protestima širom svijeta, krajem devedesetih godina dvadesetog sto-ljeća i početkom ovog stoljeća artikulirajući jedno globalno nezadovoljstvo, kao i potrebu za glo-balnim promjenama.

Koncept privremenih autonomnih zona (TAZ) koji razrađuje Hakim Bey u „Privremenim au-tonomnim zonama, ontoloških anarhija i poetskom terorizmu“ koristan je vodič u razumijeva-nju fenomena nove utopije. Ova utopija slična je spontanitetu „šezdesetosme“, no umjesto pa-role „Budimo realni, tražimo nemoguće“, tvrdi „Drugačiji svijet je moguć“. Dakle, pomak od ne-mogućeg k mogućem kao potrebnom i ostvarivom temelj je današnje nove utopije, no temeljno nezadovoljstvo postojećim stanjem, bespoštedna kritika i zahtjev za radikalnom promjenom, te spremnost na aktivno djelovanje daje joj poveznicu s klasičnim utopizmom. Duh utopije dono-si „zagovor novog života“ (incipit vita nova)85 čija se „odvojena realnost“ aktualizira u razdobljima kada pod prividnim, ali difuznim redom tinjaju, a pokatkad se i rasplamsavaju mnogovrsna ža-rišta nereda. “Rasprave o idealnim državama“ kako navodi L. Mumford “crpe okus i miris iz vre-mena svog nastanka.“86 Mumford zagovara duhovnu esenciju utopije upućujući na reforme koje drže do duhovnih vrijednosti k stvaranju „dobre okoline za dobar život.“87

Još uvijek je istinita ona latinska: Non progredi est regredi i posve je točno, a to potvrđuje cje-lokupno povijesno iskustvo, da čovjek ono moguće ne postiže kada se ne bi u svijetu uvijek izno-va posezalo za onim nemogućim. „Prava ljudska sloboda uključuje slobodu od ideološke kontrole i jednakosti uvjeta u onoj mjeri u kojoj svaki pojedinac može razvijati vlastite sposobnosti u naj-većoj mjeri, tako da bi ispunio unutarnje potrebe koje svaka individua posjeduje“88

83 Nozick, R., Anarhija, država, utopija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003., str. 430.

84 Jurić, H., Utopija – anti-utopija – post-utopija – utopija, dostupno na: http://www.zamirnet.hr/stocitas/hrvoje o utopiji.htm#0

85 Bloch, E., 1998., str. 43., Redeker, 2003., str. 99-111. Navedeno prema: Kalanj, R., Ideologija, utopija, moć, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2010., str. 118.

86 Mumford, L., Povijest utopija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2008., str. 10.


88 Chomsky, N., Revija za sociologiju, Vol. XXI, No. 4/1990; 685.


Danas se, prema R. Kalanju, nalazimo upravo u razdoblju unutarnje utopije: „Utopijska se svijest vratila svome izvorištu. Vratila se u okrilje prirodnog prava iz kojeg je, u doba Th. Morea, i proizašla iscrtavajući slike slobodne i pravedne zajednice pojedinaca. Više se, dakako, ne radi o iscrtavanju slika budućnosti, ali pritom valja imati na umu da se ni prirodno pravo više ne kreće na razini teorijske fikcije te da je postalo praktičnim pravnim uporištem modernih društava. To im praktično uporište zadaje veliki problem zbog jaza između njihovog stvarnog funkciniranja i načela na koja se pozivaju. Utopijska je svijest sada čvrsto ukotvljena upravo u tom međuprosto-ru. Ona radi na neprekidnom „prokazivanju“ i obznanjuje da bi funkciniranje suvremenih dru-štava moralo biti drugačije.“89

Ponekad nam se možda čini kako je utopija na obzoru. Napravimo li korak bliže obzoru, ona se odmakne dva koraka dalje, te se čini koliko god hodali prema njoj kako ju nikada nećemo do-stići. U skladu s tim često se postavlja pitanje kakvog uopće smisla ima utopija? Smisao je u na-stavku hodanja, u neposustajanju, u upornosti: stoga - nastavimo hodati.

7. zAkLjUčAk

Rasprave o pravednosti bile su prisutne kod velikog broja autora iz područja prava i filozofije kako kroz povijest (više) tako i danas (manje). Unatoč nesuglasju oko izvora pravednosti, većina se slaže sa svrhom koja se želi postići načelom pravednosti: ključan atribut pravednosti je jedna-kost, a neizbježan je odnos pozitivnog prava, pravne znanosti i pravednosti.

Svi autori dovode u vezu pravednost s pravom, kao jedinim načinom ostvarivanja (ozbilje-nja) pravednosti, diskutirajući o tome jesu li norme pravedne i trebaju li one to uopće biti. Ako pretpostavimo da je načelo pravednosti jedina vodilja svakog zakonodavca pri stvaranju pozitiv-nog prava (neovisno o tome je li zakon uistinu pravedan prema svakome) preostaje nam zaklju-čiti kako zakonodavac, isključivo uz pomoć načela pravednosti, stvara pravo i daje mogućnost njegove interpretacije. Time priznajemo da je zakon ništa drugo nego sluškinja pravednosti (An-cilla Iustitiae). Osim toga pravednost kao načelo primjenjuje se i u donošenju pravnih odluka u konkretnim slučajevima. Velika je uloga pojedinačnih akata kod rješavanja onih slučajeva za koje nema normativnog uporišta u zakonu ili u drugom općem aktu, odnosno onda kada postoji tzv. “pravna praznina”. Tada se rasuđivanjem putom analogije ili pak temeljem načela pravednosti stvara nova norma koja će neizbježno imati i značaj presedana, tj. važit će i za budućnost. U an-gloameričkom sustavu prava, upravo u onom njegovom dijelu koji se obilježavao kao “common law”, sudske odluke imaju značaj općih akata iako se njima rješava konkretan slučaj (preceden-tno pravo). Ali i u kontinentalnom europskom sustavu presude kao pojedinačni akti, ukoliko po-tječu od viših sudova, mogu imati taj značaj90. Zbog toga uloga suca nije ona pukog registratora koji bi automatski primjenjivao propise, nego i aktivnog sudionika u stvaranju i primjeni prava. To dolazi posebno do izražaja u tzv. procedentima i procedentnom pravu, ali i u „pravu Europske unije“, odnosno u međunarodnom, kako javnom, tako i u privatnom pravu.

Imajući na umu čovjekovu težnju za prožimanjem pozitivnog prava i pravednosti, te stvara-njem ideala, a ujedno i njegovu svijest o zbilji u kojoj vladfa nejednakost, tj. nepravednost, po-tiče čovjeka da svojim doktrinama podari praktičnu svrhu. Izdanak takvog načina razmišljanja

89 Kalanj, op.cit. (bilj. 698), str. 159.

90 I b i d . o p . c i t . 2 0 0 3 .


102

svakako je jedan od najznačajnijih autora XX. Stoljeća John Rawls koji nudi koncept ostvarenja pravednosti.

No, već iz današnje perspekive, mišljenja su autori, nemoguće je postići duh i stanje prisut-ne u sintagmama „veo neznanja“ ili „refleksivni ekvilibrij“, ali nije možda nemoguće postojećoj nejednakosti nametnuti strože jednoznačne kriterije kakve danas npr. imaju ljudska prava. Mo-ramo si i dalje postavljati pitanja o o-pravdanosti pojedinih pozitivnopravnih rješenja, odnosno analizirati njihove učinke. Bilo bi bolje to činiti prije donošenja pojedinih pravnih normi, a sva-kako i tijekom njihove primjene. Pravednost danas, u kontekstu ukupnog ponašanja u pravu na-stoji u pravednu zajednicu ili pravednu državu unijeti pravično ponašanje kao imanentno svoj-stvo primjenjivo u suvremenom životu. Pitanje koje si svi trebamo postaviti je, da li je to nasto-janje dovoljno, imajući u vidu recentna političko-ekonomska zbivanja, koja su nužno pravnom normom kao ogrtačem.

PoPIs koRIšTene LITeRATURe

Ackerman, B.: Social Justice in the Liberal State, New Haven, 1980.Alexy, Robert: A Theory of Legal Argumentation. The Theory of Rational Discourse as Theory of Legal Justification, Oxford Clarendon Press, 1989.Akvinski, T., Izbor iz djela, Sv. II., Naprijed , Zagreb, 1990., str. 612.Chomsky, N., Revija za sociologiju, Vol. XXI, No. 4/1990Ćupurdija M./Subašić S.: O pravu i pravednosti, Osijek, 2013.Dworkin, R. Taking Rights Seriously, Cambridge, Mass., HUP, 1977., str. 6.Finnis, J.: Natural Law and Natural Rights, Oxford, 1980Hart, H.L.A.: The Concept of Law, Sec.ed. Oxford Univer.Press, (1961.1997);Humboldt, v.W. Ideje za pokušaj određenja granica djelotvornosti države, Informator, Zagreb;1993Igličar, Albin (ur.): Pravo in družba: Hrestomatija sociologije prava, Ljubljana,; 2000.Jabbari,D., From Criticism to Construction in MOdern Critical Legal Theory, Oxford Journal of Legal Studies, Vol. 12, No. 4, 1992., str. 541.Kalanj, R., Ideologija, utopija, moć, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2010Kolaković, J., Historija političkih teorija, I. knjiga (od XVII stolj. do 1848. g.), Jedinstvo, Sisak, 1969., str. 37.Macan I., „Socijalna etika i druge studije“, Biblioteka filozofski niz, Filozofsko-teološki institut Družbe, Zagreb 2002.Matulović, Miomir: Jezik, pravo i moral, Izdavački centar Rijeka, 1986.Matulović, Miomir: (ur): Ljudska prava, zbornik tekstova iz suvremenih teorija ljudskih prava, Rijeka, 1989 (1.izd) / 1992 (2. izd);Miličić, Vjekoslav (1992) Pravo i metodologija prava, Zagreb, 1992.Murphy, W.T., Modern Times: Niklas Luhmann on Law, Politics and Social Theory, 47 The Mo-dern Law Review 5, Nozick, R., Anarhija, država, utopija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003Padjen, I.: Nerazvijenost problemskog mišljenja, Vijenac br. 172;2000.Padjen, I.: Granice strategije pravnog razvoja, Politička misao, 3 (30); 1993.Perelman, C.: Pravo, moral i filozofija, Nolit, Beograd; 1983.

Pusić, E..: Društvena regulacija, Globus, Zagreb, 1989Pusić, E.: Država kao institucija, RAD-HAZU, 473/1986Radbrauch, G., Filozofija prava, Nolit, Beograd, 1980., str. 14.Rawls, J.: A Theory of Justice, Cambridge, MA.; 1971.Rawls, J., Načela pravde, Naše teme, Zagreb, 1990., 34(6), str. 1428. Isto: Matulović, op.cit. (bilj. 41), str. 556.Rawls, J.: O liberalizmu i pravednosti, Hrvatsko kulturni dom Rijeka, Rijeka, 1993. str. 11.Rehbinder, M., Sociology of Law, A Trend Report and Bibliography, Current Sociology, XX, 3, 1972., str. 13-14.Schneewind, J.B., Moral Philosophy from Montaigne to Kant, C.U.P., Cambridge, 2003., str. 88-110.Šimonović, I.: Uloga prava u društvenoj stabilnosti i društvenim promjenama, Zbornik PFZ, 40 (5-6) 691-701; 1990Teubner, G., Substantive and Reflexive Elements in Modern Law, 17 Law and Society Review, 1983Visković, N., Pojam prava: prilog integralnoj teoriji prava, Logos, Split, 1981.Visković, N.: Država i pravo, Zagreb;1995.Visković, N.: Argumentacija i pravo, Split; 1997.Vrban, D.: Država i pravo, Golden marketing, Zagreb; 2003.Vrban, D.: O državnom razlogu pravednosti, Pravni vjesnik PFO, 1-4,1994Leksikon temeljnih pojmova politike, (1990) Zagreb, http://books.google.hr/books?id=0gOm51etij0C&printsec=frontcover&dq=Summa+theologiae&hl=hr&ei=fV5ETPqSGpKTjAfV0PQV&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CCkQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false, 19.07.2012.http://books.google.hr/books?id=ytHn2t8JaFAC&pg=PA1&dq=Christian+Thomasius&hl=hr&ei=XIlFTPeAHpqlsQbZrbmVAQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=4&ved=0CDUQ6AEwAw#v=onepage&q&f=false, 17.06.2012.http://www.brainyquote.com/quotes/quotes/s/sidneyhook195695.html, 22.09.2012.http://www.law.fsu.edu/journals/lawreview/downloads/263/whit.pdf., 25.10.2012http://www.newadvent.org/cathen/08571c.htm 29.08.2012.

PRIKAZI

107

Ljiljana Siber, mag. bibl., mag. iur, Pravni fakultet u Osijeku

sTRUčnI skUP (konfeRencIjA): 13. DAnI sPecIjALnIh I vIsokoškoLskIh knjIžnIcA – «knjIžnIce: kAMo I kAko DALje», oPATIjA, 15. – 18. svIbnjA 2013.

U Opatiji, od 15. – 18. svibnja održani su Dani specijalnih i visokoškolskih knjižnica na temu «Knjižnice: kamo i kako dalje?».

Sekcija za specijalne i visokoškolske knjižnice Hrvatskoga knjižničarskoga društva u suorga-nizaciji sa Sveučilišnom knjižnicom Rijeka i Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom Zagreb po trinaesti puta je organizator ovog stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem.

Kroz izvrsno osmišljen trodnevni program u okviru četiri podteme, skup je okupio veliki broj sudionika, domaćih i stranih izlagača, koji su kroz 36 predavanja, 5 radionica, dva okrugla stola te 18 poster izlaganja pokušali odgovoriti na trendove i izazove u razvoju knjižničarstva.

Zbog promjena u obrazovnome procesu uvođenjem bolonjskoga procesa s posebnim nagla-skom na cjeloživotno učenje, visokoškolske knjižnice našle su se pred novim izazovima obrazova-nja korisnika. U okviru ove teme, istraživanja koja su predstavljena pokazala su da su knjižničari visokoškolskih i specijalnih knjižnica svjesni uloge na tom području te da u ustanovama, u čijem sastavu djeluju, imaju ulogu partnera u nastavnim i znanstveno-istraživačkim procesima. Pred-stavljena su istraživanja informacijskog opismenjavanja korisnika knjižnica osječkoga Sveučili-šta, između ostalih i predstavnica Knjižnice Pravnog fakulteta Osijek, više knjižničarke Blanke Salatić s istraživanjem: «Razina informacijske pismenosti studenta osječkoga Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera» i voditeljice Knjižnice Ljiljane Siber, koja je kroz poster izlaganje predstavila pilot projekt Fakulteta «Programom informacijskog opismenjavanja studenata do vrednovanja dostupnih izvora informacija». U organizaciji Komisije za obrazovanje i stalno stručno usavršavanje održan je okrugli stol na temu «Razvijanje informacijske pismenosti – knjižnice kao obrazovni centri». Mo-deli obrazovanja korisnika kroz primjere dobre prakse doveli su do zaključka da informacijsko opismenjavanje korisnika visokoškolskih i specijalnih knjižnica treba sustavno provoditi uvođe-njem samostalnog kolegija informacijske pismenosti ili integriranog kolegija u suradnji s nastav-nim osobljem postojećih odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti na hrvatskim učili-štima. Permanentno stručno usavršavnje knjižničara u području informacijskih tehnologija do-prinijeti će uvođenju i razvoju novih pravaca u informacijskom opismenjavanju.

U okviru teme «Produktivnost znanstvene zajednice», izlagači su naglasili da se pred knjižni-čare sve češće postavljaju zahtjevi za provođenjem bibliometrijskih istraživanja. U posljednjem desetljeću , znanstvena produktivnost se izuzetno povećala. U skoroj budućnosti će istraživanje bibliometrijskih pokazatelja, citiranosti i indeksiranosti znanstvenika, ustanova, časopisa, ra-zličitih metričkih pokazatelja, analiza produktivnosti postati svakodnevni dio posla knjižniča-ra i redovna usluga knjižničara u svrhu što boljeg pregleda institucijske i nacionalne znanstvene produktivnosti. Izlagači smatraju da se knjižničari trebaju prilagoditi i savjetodavnom ulogom znanstvenike podučavati o citiranosti i indeksiranosti, pomoći im i usmjeravati gdje da objavlju-ju svoje radove, kako bi što kvalitenije zadovoljavali uvjetima za svoja napredovanja u viša zva-nja. Kroz predavanja i poster izlaganja prikazane su analize znanstvene produktivnosti pojedi-

Ljiljana Siber: STRUČNI SKUP (KONFERENCIJA): 13. DANI SPECIJALNIH I VISOKOŠKOLSKIH KNJIŽNICA – «KNJIŽNICE: KAMO I KAKO DALJE», OPATIJA, 15. – 18. SVIBNJA 2013.


108 109


nih ustanova, pojedinih područja znanosti te zastupljenost hrvatskih časopisa u citatnim bazama. Izražena je potreba za dodatnom edukacijom knjižničara i čelnika ustanova glede provođenja i primjene bibliometrijskih alata. Zbog problema pri pretraživanju baza podata-ka, knjižničari, u svojim ustanovama trebaju zagovarati navođenje jedinstvenog naziva ma-tične ustanove.

Kako bi praćenje i mjerenja znanstvene produktivnosti bilo što učinkovitije, na skupu je zaključeno da osnovno polazište treba biti u stvaranju nacionalnog znanstvenog informa-cijskog sustava , koji treba uključiti postojeće biografske podatke i bibliografske baze. Pre-ma čelnicima ustanova treba zagovarati i poticati izgradnju institucijskih repozitorija, koji bi bili uključeni u nacionalni znanstveni sustav. U ostvarenju ovoga cilja trebaju sudjelova-ti, zajedno, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike u Hrvatskoj i stručnja-ci iz različitih područja: knjižničari, akademska zajednica i čelnici visokoškolskih i znanstve-nih ustanova Republike Hrvatske.

Budući da smo u vrijeme održavanja skupa bili pred vratima ulaska u Europsku uniju, u okvi-ru teme «Članstvo u EU- knjižničari gdje smo?» kroz radionice o primjeni EU zakonodavstva u na-bavi e-izvora i baza podataka dat je pregled zakonskih propisa i smjernica te knjižničnih stan-darda EU, koji su od interesa za suvremeno poslovanje u nabavi i međuknjižničnoj posudbi. Isku-stva slovenskih kolega primjenom modela konzorcijske nabave u Sloveniji i nabava e-izvora s ob-zirom na direktivu Vijeća EU 2006/112/EZ , daje nam izvrstan primjer i smjer primjene na naci-onalnoj razini. Nadalje, predstavljeni su zakonski propisi i statistika prikupljanja obveznog pri-mjerka publikacija u zemljama članicama Europske unije, mogućnosti i načini korištenja publi-kacija nakladnika službenih statističkih obavijesnih podataka: EUROSTAT-a, OECD-a i Držav-nog zavoda za statistiku Republike Hrvatske u svrhu izrade stručnih i znanstvenih radova. Za-ključno, u okviru ove teme sudionicima su predstavljeni i EU-fondovi, nova pravila financira-nja te primjeri uspješno provedenih europskih projekata u državama Europske unije (digitalna knjižnica, Češka, Rumunjska) i Hrvatski državni arhiv. Iskustva predstavljenih projekata ujedi-nila su sudionike u zaključku da knjižnice trebaju poticati svoje ustanove na osnivanje konzorci-ja putem kojih bi bilo moguće aplicirati projekte za strukturne fondove Europske unije te se pri-javljivati nadležnom ministarstvu ili ministarstvima.

Brojna predavanja dotakla su se teme: «Knjižnice u vremenu recesije: kako preživjeti» nudeći do-bre primjere uspješnog snalaženja knjižnica u kriznim vremenima.

Tijekom skupa predstvaili su se i sponzori kroz radionice: EBSCO, WILEy, ELSEVIER, SPRIN-GER, EMERALD, PROQUEST.

Stručni skup je završio stručnom ekskurzijom u Senj, gdje su djelatnici Gradske knjižnice Senj srdačno dočekali sudionike, nakon čega su sve prisutne poveli u obilazak kulturno-znan-stvenih ustanova Grada Senja. Sudionici su u organiziranome druženju imali priliku još jednom rezimirati završne zaključke proizašlih iz stručnih rasprava te uspostaviti kontakte za individu-alnu suradnju i suradnju među institucijama.

UPUTsTvA AUToRIMA

Pravni vjesnik preferira radove do 30 stranica, zajedno s popisom literature (bibliografijom).Radovi trebaju biti pisani na formatu A4, s jednostrukim proredom (uključivo fusnote i re-

ference), širim marginama i konsekutivno numeriranim stranicama. Na prvoj stranici treba pi-sati ime i prezime autora, naziv i adresa ustanove u kojoj autor radi, e-mail adresa, telefon, i na-slov rada. O detaljnijem izgledu rada molimo pogledati uputstva za pisanje radova na web stra-nici http://vjesnik.pravos.hr. Sažetak kojeg se prilaže na hrvatskom i engleskom jeziku, na 10-15 redaka iznosi svrhu rada, metodologiju, rezultate i zaključak. Potrebno je navesti i ključne riječi na hrvatskom i engleskom jeziku.

Objavljuju se oni radovi koji su pozitivno ocijenjeni. Ti se radovi kategoriziraju kako slijedi:• izvorni znanstveni rad (sadrži dosad još neobjavljene rezultate izvornih• znanstvenih istraživanja);• prethodno priopćenje (sadrži rezultate novih istraživanja na projektima u tijeku, i ne

mora imati dovoljno pojedinosti koje bi omogućavale provjeru kao kod izvornih znan-stvenih radova. Takovi radovi zahtijevaju brzo objavljivanje.);

• pregledni članak (daje sažet i kritički prikaz stanja i trendova određenog područja, a popraćen je iscrpnim popisom literature iz kojeg je vidljiv doprinos autora tome po-dručju.);

• stručni članak (ne mora biti vezan uz izvorno istraživanje, već daje prijedloge za pri-mjenu rezultata prethodnih znanstvenih istraživanja.);

• izlaganje sa znanstvenog skupa (treba biti koncipirano kao cjelovit članak, i objavljuje se samo ako već nije objavljeno kao referat u zborniku dotičnog skupa.)

Odluku o kategorizaciji donosi Uredništvo na temelju prijedloga dvaju anonimnih recenzenata.Šalju se tri primjerka na papiru, a istovjetna se kopija šalje i u elektroničkoj formi - na CD-u

ili disketi, u Microsoft Word DOC ili PDF formatu.

Prilozi se šalju na adresu:

PRAVNI VJESNIK – UREDNIŠTVOPRAVNI FAKULTET OSIJEKS. Radića 1331000 Osijek

e-mail: [email protected]


110 111


AUThoR gUIDeLInes

Pravni vjesnik has a strong preference for articles of fewer than 30 pages, including literature (bibliography). They should be accompanied by an abstract of 100-150 words in length. Articles are published in Croatian language, but we are also glad to receive manuscripts in English, German and French language. Articles written in language other than Croatian will not be language edited and it is the responsibility of the authors to maintain the language level suitable for international readers.

All contributions should be submitted in the Pravni vjesnik's house style. Please refer to style sheet. In particular, footnotes should be numbered sequentially throughout the text and should appear at the bottom of the page. Authors are asked to keep footnotes as short as possible and to make cross-references within the text as sparingly as possible.

Received articles will be double-blind reviewed. Comments by the reviewers will be forwarded to the authors via e-mail, in case some modifications are needed before publishing. The authors will be required to make these changes and re-submit the article for publishing in due time (notification of the deadline will be provided).

Submissions:Manuscripts may be submitted in any of two ways. We prefer electronic submissions. We also

accept submissions by mail at the addresses below. Manuscripts submitted by post (3 copies) should be accompanied by a manuscript on CD preferably in Word, together with the author's affiliation, address and e-mail address. We regret that manuscripts cannot be returned.

PRAVNI VJESNIK – EDITORIAL BOARDPRAVNI FAKULTET OSIJEKS. Radića 1331000 OsijekCroatiae-mail: [email protected]

239


Naziv i adresa naručitelja (za fizičke osobe ime i prezime)

.........................................................................................................................................................

.........................................................................................................................................................(Mjesto)

.........................................................................................................................................................(Ulica i kućni broj i broj pošte)

............................................................ ........................................................ (Mjesto) (Datum)

NARUDŽBENICAkojom se neopozivo pretplaćujem na časopis PRAVNI VJESNIK za _________ godinu.

Ukupno kompleta .................... po cijeni od 120,00 kn

........................................................ Potpis ovlaštene osobe

Poziv na pretplatu

Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, S. Radića 13, Osijek, tel: (031)224-500, ž.r. br.2340009-110063962.

Obraćajući se znanstvenoj i stručnoj javnosti Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Stro-ssmayera u Osijeku slobodan je izvijestiti o redovitom izlaženju znanstveno-stručnog časopi-sa pod nazivom PRAVNI VJESNIK - časopis za pravne i društveno-humanističke znanosti. Na-mjera je Fakultetskog vijeća bila i ostala da časopis objavljuje znanstvene, stručne i druge rado-ve koji udovoljavaju visokim standardima, neovisno potječu od nastavnika Fakulteta ili drugih suradnika.

Slijedom toga pozivamo znanstveno-stručnu javnost na suradnju, a zainteresirane pravne osobe i pojedince na pretplatu. Pozivajući na pretplatu slobodni smo vas obavijestiti da se na komplet br. 1-4/2011. možete pretplatiti po cijeni od 120,00 kn za pravne i fizičke osobe te 80,00 kn za studente.

PozIv nA PReTPLATU

Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, S. Radića 13, Osijek, tel: (031)224-500, ž.r. br.2340009-110063962.

Obraćajući se znanstvenoj i stručnoj javnosti Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Stro-ssmayera u Osijeku slobodan je izvijestiti o redovitom izlaženju znanstveno-stručnog časopi-sa pod nazivom PRAVNI VJESNIK - časopis za pravne i društveno-humanističke znanosti. Na-mjera je Fakultetskog vijeća bila i ostala da časopis objavljuje znanstvene, stručne i druge rado-ve koji udovoljavaju visokim standardima, neovisno potječu od nastavnika Fakulteta ili drugih suradnika.

Slijedom toga pozivamo znanstveno-stručnu javnost na suradnju, a zainteresirane pravne osobe i pojedince na pretplatu. Pozivajući se na pretplatu slobodni smo vas obavijestiti da časo-pis izlazi u četiri broja godišnje po cijeni od 120,00 kn za pravne i fizičke osobe te 80,00 kn za studente.

für Rechtswissenschaften der Universität Josip Juraj Strossmayer … · 2015-02-11 · i recentna...

Documents

Transcript of für Rechtswissenschaften der Universität Josip Juraj Strossmayer … · 2015-02-11 · i recentna...